Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-1321/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivanke Mašić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Mirjane Medić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Ivice Ožbolta kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv prvookrivljenog RB i drugookrivljenog TB, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 5/90., 30/90., 47/90., 29/94., 114/22. i 47/23.), odlučujući o žalbi prvookrivljenog RB, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, broj Pp-3010/2023 od 31. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba prvookrivljenog RB i potvrđuje prvostupanjska presuda.
II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), prvookrivljeni RB obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 50,00 eura (pedeset eura) u roku od 15 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog u Osijeku, broj Pp-3010/2023 od 31. prosinca 2024., prvookrivljeni RB i drugookrivljeni TB proglašeni su krivima zbog počinjenog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično i pravno opisanog u izreci pobijane presude, za koje djelo im je izrečena novčana kazna u iznosu od 300,00 eura svakome pojedinačno, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne, dok su na ime paušalnih troškova prekršajnog postupka okrivljenici dužni platiti paušalni iznos od 50,00 eura svaki pojedinačno.
2. Protiv te presude prvookrivljeni RB podnio je pravodobnu žalbu, iz svih žalbenih razloga
3. Žalba nije osnovana.
4. Ovaj sud, sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ispitivao je pobijanu presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. navedenog Zakona, jesu li na štetu prvookrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz , prvookrivljenik u bitnom navodi da je izreka presude proturječna sama sebi i da su razlozi presude proturječni sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku jer je svjedok VB različito iskazivao o događaju od 25. kolovoza 2023. u policiji i pred sudom, kao i zbog razloga što u obrazloženju presude nedostaje dio iskaza svjedoka PB.
6. U odnosu na žalbene navode koji se odnose na proturječnosti u presudi i općenito na nedostatak razloga o odlučnim činjenicama, ovaj sud je utvrdio da pobijana odluka ima, sukladno članku 185. Prekršajnog zakona sav potreban sadržaj, a njeno obrazloženje sadrži obrazloženu ocjenu sadržaja navoda obrane okrivljenih, kao i svih provedenih dokaza. Ista se temelji na zakonitim dokazima, sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, te u presudi ne postoji bitna proturječnost i nelogičnost između razloga presude i sadržaja optužnog prijedloga, a prvostupanjski sud je jasno i nedvosmisleno obrazložio svoj zaključak o krivnji. Stoga je ocijenjeno da žalba prvookrivljenog RB zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz nije osnovana.
7. U odnosu na žalbene navode kojima prvookrivljenik osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, suprotno takvim žalbenim navodima, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica.
8. Činjenično stanje prvostupanjski sud je utvrdio analizom i ocjenom obrane prvookrivljenog RB i drugookrivljenog TB, analizom i ocjenom iskaza u postupku ispitanog svjedoka PB, provođenjem suočenja između okrivljenika i čitanjem materijalne dokumentacije koja prileži spisu. Nesporno je utvrđeno da se događaj odvio u Osijeku, Zeleno polje 34, na prostoru ispred trgovine „Osječke mljekare“, dakle, na neograničeno otvorenom javnom mjestu kao prostoru izloženom pogledu i čujnosti javnosti. Iscrpnom i detaljnom analizom svih provedenih dokaza i njihovim dovođenjem u međusobnu vezu, prvostupanjski sud je došao do zaključka da su oba okrivljenika kriva za prekršaj koji im se stavlja na teret, uz obrazloženje da je ponašanje prvookrivljenika, predmetne zgode bilo nedozvoljeno, budući je tučom, svađom i vikom na javnom mjestu, remetio javni red i mir drugih građana.
9. Ovaj sud također smatra da tuča, svađa i vikanje na javnom mjestu, predstavljaju krajnje neprimjereno i nedolično ponašanje koje prelazi granice prihvatljivog načina ponašanja kojim se remeti mir i spokoj građana. Prvostupanjski sud je do zaključka o postojanju pravno relevantnih činjenica koje se odnose na postupanje prvookrivljenika došao preko lanca logičke argumentacije, nakon analize i dovođenjem u međusobnu vezu iskaza ispitanih osoba i provedenog suočenja, te je dao jasne, konkretne i pravno utemeljene razloge za svoju odluku. Stoga ovaj sud ne dovodi u pitanje ispravnost zaključka prvostupanjskog suda, koji je potpuno i točno utvrdio činjenično stanje na temelju slobodne ocjene provedenih dokaza, sukladno članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima. Prvostupanjski sud je za svoju odluku dao jasne razloge, koji su po mišljenju ovog suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni, te je izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji žalitelja. Svoju odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge, nalazeći da postupanje prvokrivljenika na način opisan u izreci pobijane presude ispunjava zakonsko biće djela.
10. U odnosu na žalbene navode kojima prvookrivljenik ističe povredu materijalnog prekršajnog prava jer prvostupanjski sud nije utvrdio postoje li okolnosti koje isključuju njegovu krivnju, ističe se kako je u postupku nedvojbeno utvrđeno kako prvookrivljenik nije postupao u nužnoj obrani jer mu nije prijetio istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad. Naime, iz iskaza svjedoka PB danog pred policijom, a kojeg i ovaj sud prihvaća vjerodostojnim, jasno proizlazi kako su okrivljenici međusobno raspravljali, nakon čega je jedan sa obje ruke odgurnuo drugoga koji je pao na travnjak pored ceste. Prepirka između okrivljenika nikako ne može biti dovoljan razlog da prvookrivljenik fizički nasrne na drugookrivljenika. Iz provedenog dokaznog postupka jasno proizlazi da prvookrivljenik nije bio u položaju napadnutog te stoga ne postoje okolnosti koje isključuju njegovu krivnju.
11. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je prvookrivljeniku za počinjeni prekršaj izrekao vrstu i mjeru prekršajnopravne sankcije primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona. Pritom treba navesti da je prvookrivljeniku izrečena novčana kazna, kao blaža vrsta propisane kazne, i to u visini zakonom propisanog minimuma. Cijeneći okolnosti počinjenja prekršaja i s time povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti te cijeneći da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja otklonjena je mogućnost primjene instituta ublažavanja kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.
12. Također, u smislu odredbe prvookrivljenik se upozorava da, ako na način i u roku za plaćanje novčane kazne određenom u izreci pobijane presude, a računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.
13. Ispitujući povodom žalbe odluku o dosuđenim troškovima prekršajnog postupka, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno i zakonito, temeljem članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. i stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezao žalitelja na platež troškova u paušalnom iznosu od 50,00 eura, što je blizu donje granice okvira paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj: 18/13.). S obzirom na navedeno, kao i okolnost da iz stanja spisa ne proizlazi da bi prvookrivljenik bio bez redovitih prihoda, po mišljenju ovog suda plaćanjem troškova prekršajnog postupka neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje niti uzdržavanje osoba koje je isti eventualno dužan uzdržavati, zbog kojeg razloga bi eventualno bio oslobođen od plaćanja troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu.
14. Odluka o paušalnom iznosu troškova postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna svota određena je u skladu s odredbom članka 138. stavak 3. Prekršajnog zakona, te okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, a s obzirom na složenost i trajanje postupka.
15. Imajući sve navedeno u vidu, odlučeno je temeljem članka 205. Prekršajnog zakona kao u izreci ove presude.
Zagreb, 11. veljače 2026.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Ivica Ožbolt, v.r.
Ivanka Mašić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenike i tužitelja.
