REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] D 5

Poslovni broj: Us I-1959/2024-15

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Antunu Žagaru, uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužitelja Grada Malog Lošinja, Mali Lošinj, Riva lošinjskih kapetana 7, OIB: 72167903884, kojega zastupa gradonačelnica DM i službenica MM, protiv tuženika Primorsko-goranske županije, Upravni odjel za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Odsjek za zaštitu okoliša i drugostupanjski upravni postupak, Rijeka, Riva 10/I, OIB: 32420472134, kojeg zastupa službena osoba DMŠ, uz sudjelovanje zainteresirane osobe ŽM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik IM, odvjetnik u [adresa], radi uklanjanja, 11. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Odsjeka za zaštitu okoliša i drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-363-04/24-01/53, URBROJ: 2170-03-

08/6-24-2 od 1. listopada 2024.

II. O troškovima spora odlučit će se posebnim rješenjem.

i  r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja da tužba ima odgodni učinak rješenja Primorsko- goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Odsjeka za zaštitu okoliša i drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II- 363-04/24-01/53, URBROJ: 2170-03-08/6-24-2 od 1. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Rješenjem Grada Malog Lošinja, Jedinstvenog upravnog odjela, Komunalnog redara KLASA: UP/I-363-04/24-01/06, URBROJ: 2170-10-01-24-5 od 9. travnja 2024. naloženo je ŽM, ovdje zainteresiranoj osobi, da ukloni protupravno postavljena željezna vrata kod k.br. 41 Veloselska cesta, srušeni bor koji priječi nesmetan prolaz nerazvrstanom cestom ML-177 i žičanu ograde u donjem dijelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-grad koja priječi nesmetan prolazak nerazvrstanom cestom oznake ML-177, te zabranjeno svako daljnje ograđivanje, pregrađivanje i poduzimanje bilo kakvih radnji na navedenoj nerazvrstanoj cesti u njenoj punoj dužini i širini, a bez odobrenja nadležnog upravnog tijela Grada Malog Lošinja zaduženog za komunalne poslove.

1.1. Protiv navedenog rješenja zainteresirana osoba je izjavila žalbu, povodom koje žalbe je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-363-04/24-01/53, URBROJ: 2170-03-08/6-24- 2 od 1. listopada 2024. poništio navedeno rješenje i obustavio postupak, uz obrazloženje u bitnom da je iz spisa predmetna razvidno da predmetna površina s koje naloženo uklanjanje ne predstavlja nerazvrstanu cestu, nego betonirani pješački put sa stepenicama.

2. Rješenjem Grada Malog Lošinja, Jedinstvenog upravnog odjela, Komunalnog redara KLASA: UP/I-363-04/24-01/06, URBROJ: 2170-10-01-24-6 od 6. svibnja 2024. određeno je izvršenje navedenog rješenja o uklanjanju KLASA: UP/I-363-04/24-01/06, URBROJ: 2170-10-01-24-5 od 9. travnja 2024., izvršnog 12. travnja 2024., putem treće osobe za dan 10. svibnja 2024. s početkom u 9,00 sati.

2.1. Protiv navedenog rješenja zainteresirana osoba je izjavila žalbu, povodom koje žalbe je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-363-04/24-01/84, URBROJ: 2170-03-08/6-24- 2 od 4. listopada 2024. poništio navedeno rješenje i obustavio postupak, uz obrazloženje u bitnom da je citiranim tuženikovim rješenjem KLASA: UP/II-363-04/24- 01/53, URBROJ: 2170-03-08/6-24-2 od 1. listopada 2024. poništeno rješenje o uklanjanju KLASA: UP/I-363-04/24-01/06, URBROJ: 2170-10-01-24-5 od 9. travnja 2024., pa da stoga, kako je otpala osnova za izvršenje, valja poništiti i rješenje o izvršenju.

3. Tužitelj je protiv tuženika pravodobno ovom Sudu podnio tužbu kojom osporava, navedena rješenja tuženika. U tužbi u bitnom navodi da je u postupku činjenično stanje nepotpuno i nepravilno utvrđeno te da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, uz potpuno ignoriranje odredaba Zakona o komunalnom gospodarstvu. Ističe da je tuženik pogrešno zaključio kako dio k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-grad ne predstavlja nerazvrstanu cestu, zanemarujući da ona sukladno Zakonu o cestama obuhvaća i pješačke staze te zelene površine, a ne samo kolnik. Nadalje navodi da se na predmetnoj nekretnini nalazi komunalna infrastruktura (javni prolaz, dječje igralište i javna rasvjeta) koja predstavlja javno dobro u općoj uporabi, pri čemu formalno upisano vlasništvo fizičke osobe ne isključuje obvezu tužitelja da štiti javni interes i ukloni prepreke. Tužitelj osporava nalaz vještakinje na kojem tuženik temelji odluku, smatrajući ga manjkavim i netočnim, te ističe da je predmetni put vidljiv na ortofoto snimkama iz 1968. i 2011. godine. Dodaje da je evidentiranje javnih dobara u javnim knjigama samo deklaratornog karaktera te da neuredna dostava na koju se tuženik poziva nije osnovana. Predlaže da Sud provede dokazni postupak uvidom dokumentaciju koja se nalazi u spis predmeta, pa da po provedenom postupku poništi osporena rješenja tuženika.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da su predmetne građevine nezakonito izgrađene i predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije.

5. Zainteresirana osoba se u odgovoru na tužbu u bitnom pridružuje navodima tuženika i predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije.

5.1. U kasnijem podnesku od 5. veljače 2026. zainteresirana osoba navodi da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u međuvremenu presudom posl.br. Usoz- 95/2024 od 31. ožujka 2025. ukinuo Odluku o popisu nerazvrstanih cesta na području Grada Malog Lošinja KLASA: 340-01/15-01/10, URBROJ: 2213/01-01-15-4 od 18. ožujka 2015., u dijelu Popisa nerazvrstanih cesta oznake ML-177 od Gravot 7 do Veloselska 41, koji se odnosi na predmet ovoga spora.

6. Sud je održao ročište za raspravu 11. veljače 2026., na koje su pristupili tužitelj i tuženik zastupani po služenim osobama te zainteresirana osoba zastupana po opunomoćeniku.

6.1. Tužitelj je na ročištu izjavio da ostaje kod navoda iznesenih u tužbi. Istaknuo je da je odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu propisano da je komunalna infrastruktura javno dobro u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, te da je određena obveza jedinice lokalne samouprave brinuti se o komunalnoj infrastrukturi, a između ostalog da je jedinica lokalne samouprave ovlaštena i obvezna uspostaviti evidenciju komunalne infrastrukture, pri čemu ističe da se u predmetnoj slučaju nedvojbeno radi o komunalnoj infrastrukturi, a da je, ukoliko se i komunalni redar u rješenju o uklanjanju pogrešno pozvao na odredbe Zakona o cestama, tuženik trebao poništiti pobijano rješenje i predmet vratiti na ponovni postupak, a ne postupak obustaviti. Nadalje je naveo da se predmetni put na isti način kao javno dobro koristi već desetljećima i da je vidljiv na orto-foto karti iz 1968, a da zainteresirana osoba po kupnji predmetne nekretnine nije tražila predmet nekretnine u posjed. Dodao je da se u postupku tuženik pozvao na nalaz vještaka koji je dostavila zainteresirana osoba, i koji kao takav nije objektivan, već smatra da je u tom postupku trebalo provesti vještačenje po neovisnom vještaku.

6.2. Tuženik je na ročištu izjavio da u cijelosti ostaje kod navoda iz odgovora na tužbu i osporenog rješenja. Istaknuo je da je da prijepor osporenog rješenja o uklanjaju bio u tome da je predmetni put u izreci okarakteriziran kao nerazvrstana cesta i da stoga nije moguće u ovom sporu raspravljati o tome predstavlja li taj put drugu vrstu komunalne infrastrukture jer da to nije bio predmet upravnog postupka koji je prethodio ovome sporu. U odnosu na navode tužitelja u svezi subjektivnosti nalaza vještaka očitovao se da se i Visoki upravni sud u predmetu u kojem je odlučivao o zakonitosti odluke o nerazvrstanim cestama pozvao na taj isti nalaz vještaka.

6.3. Zainteresirana je na ročištu izjavila da u cijelosti ostaje kod navoda iz odgovora na tužbu. Ističe da predmetni put ne predstavlja nerazvrstanu cestu, o čemu je odlučio Visoki upravni Sud Republike Hrvatske, što da je jedino odlučno za predmet ovoga spora.

7. Nakon ročišta je Sud predmet razdvojio radi donošenja zasebnih odluka, tako da je u ovom predmetu odlučivao o zakonitosti tuženikovog rješenja KLASA: UP/II-363- 04/24-01/53, URBROJ: 2170-03-08/6-24-2 od 1. listopada 2024. kojim je poništeno prvostupanjsko rješenje o uklanjanju KLASA: UP/I-363-04/24-01/06, URBROJ: 2170- 10-01-24-5 od 9. travnja 2024.

8. Među strankama je u ovome sporu sporno je li tužitelju pravilno naloženo uklanjanje predmetnih objekata.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Uvidom u fotografije i ostalu dokumentaciju koja se nalazi i spisu predmeta upravnog postupka Sud je utvrdio da predmetna površina s koje naloženo uklanjanje ne predstavlja nerazvrstanu cestu u smislu odredbi članaka 98.-100. i 131. Zakona o cestama ("Narodne novine“ broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 114/22, 4/23, dalje: Zakon o cestama), nego betonirani pješački put sa stepenicama, što je pravilno utvrdio i tuženik.

11. Osim toga, iz istog razloga je i Visoki upravni sud Republike Hrvatske je presudom posl.br. Usoz-95/2024 od 31. ožujka 2025. ukinuo Odluku o popisu nerazvrstanih cesta na području Grada Malog Lošinja KLASA: 340-01/15-01/10, URBROJ: 2213/01-01-15-4 od 18.3.2015. u dijelu Popisa nerazvrstanih cesta oznake ML-177 od Gravot 7 do Veloselska 41, koji se odnosi na predmet ovoga spora. Pritom se strankama ukazuje da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi posl.br. Usž-4260/20-2 od 4. lipnja 2021., u žalbenom postupku ocjene pojedinačnog akta, iznio pravno shvaćanje koje u potpunosti prihvaća i ovaj Sud, da situaciji kada je opći akt ukinut od strane Visokog upravnog suda stranke ne smiju trpjeti posljedice nezakonitog općeg akta, neovisno o tome što je opći akt bio na snazi u vrijeme donošenja pojedinačnog akta koji je predmet upravnog spora.

12. Nadalje, Sud u potpunosti prihvaća navode tuženika da je predmet upravnog postupka koji je prethodio ovome sporu bila ocjena zakonitosti rješenja o uklanjanju prvostupanjskog tijela s obzirom na okolnost predstavlja li predmetna površina nerazvrstanu cestu po Zakona o cestama, pa stoga za rješenje stvari nije odlučno može li predmetna površina podvesti pod komunalnu infrastrukturu prema odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 68/18, 110/18, 32/20, 145/24).

13. Slijedom svega navedenog, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom, stoga je na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 36/24, dalje: Zakona o upravnim sporovima) tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

14. Sukladno odredbi članka 148. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima o troškovima spora odlučit će se posebnim rješenjem.

15. Nadalje, tužitelj je uz tužbu podnio prijedlog za određivanjem odgodnog učinka tužbe, međutim kako je tužbeni zahtjev odbijen, Sud smatra da nema osnove za određivanjem odgodnog učinka.

U Rijeci 11. veljače 2026.

S u d a c

dr. sc. Antun Žagar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima).

Dostaviti:

-tužitelju Gradu Malom Lošinju, Mali Lošinj, Riva lošinjskih kapetana 7

-tuženiku Primorsko-goranskoj županiji, Upravnom odjelu za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Odsjeku za zaštitu okoliša i drugostupanjski upravni postupak, Rijeka, Riva 10/1

-opun. zainteresirane osobe, IM, odvjetniku u [adresa]