Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, Tomaša Masaryka 8

Poslovni broj: Pn-83/2023-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici po sutkinji Željki Jurić, u pravnoj stvari tužitelja ČD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnicima, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta d.o.o. iz Virovitice, protiv 1. tuženog ID, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. tuženog ĆD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupani po odvjetniku Radomiru Borotiću, odvjetniku iz ZOU Radomir Borotić i Darko Novačić u Virovitici, radi naknade štete, 30. siječnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženicima UD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ED iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da solidarno isplate tužitelju FD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade neimovinske štete iznos od 4.500,00 EUR (slovima: četiritisućepetsto eura) zajedno sa zateznom kamatom počam od dana podnošenja tužbe po stopi po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pa sve do isplate sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženicima UD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ED iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da solidarno isplate tužitelju FD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade imovinske štete iznos od 96,00 EUR (slovim: devedesetšest eura) zajedno sa zateznom kamatom počam od dana donošenja prvostupanjske presude po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pa sve do isplate, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženicima da solidarno nadoknade tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 3.454,92 EUR (slovima: tritisućečetiristopedesetčetiri eura i devedesetdva centa) zajedno sa zateznom kamatom počam od dana donošenja prvostupanjske presude po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pa sve do isplate, sve u roku 15 dana.

IV. S preostalim dijelom tužbenog zahtjeva od zatraženih 15.827,07 EUR do dosuđenih 4.596,00 EUR tužitelj se odbija.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu radi naknade štete. U tužbi navodi da su 16. ožujka 2019. oko 10,00 sati na parkiralištu kod Zagrebačke banke u [adresa], tuženici zajedno i po prethodnom dogovoru bez ikakvog povoda i razloga, u cilju da se obračunaju s tužiteljem, fizički napali tužitelja na način da su mu zadali nekoliko udaraca u glavu i lice uslijed kojih udaraca je tužitelj zadobio tjelesne ozljede; da su Presudom Općinskog suda u Virovitici posl.br. K- 51/2021-3 od 19. svibnja 2021. tuženici proglašeni krivim za kazneno djelo protiv života i tijela-tjelesnom ozljedom; da je ova presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu posl.br. Kž-601/2021-4 od 26. rujna 2023.; da je tužitelj povodom štetnog događaja pretrpio neimovinsku i imovinsku štetu; da je uslijed ozljeđivanja primljen u Opću bolnicu Virovitica te je hospitaliziran na kirurškom odjelu od 16. ožujka do 22. ožujka 2019.; da je tužitelj trpio fizičku bol kod događaja ali i danima nakon događaja; da je osim fizičkih bolova, tužitelj imao i druge neugodnosti kao što su boravak u bolnici, liječenje, uzimanje analgetika i antibiotika, izlaganje RTG zračenju, mirovanje, kontrolne preglede, ali i psihijatrijske preglede zbog razvoja PTSP-a; da su nakon završetka liječenja kod tužitelja ostale posljedice u vidu čestih glavobolja koje ranije nije imao, osjetljivost na jaču svjetlost, gubitak koncentracije, povremene vrtoglavice osobito pri hodu stepenicama, kao i osjećaj gubitka ravnoteže, bolove u vratnom dijelu kralježnice uz osjećaj zategnutosti pri dužem sjedenju i stajanju, vrlo čest osjećaj straha da je netko iza njega, kronični PTSP, ali i otežano spavanje s učestalim buđenjem; da otežano obavlja svakodnevne životne i radne aktivnosti u odnosu na osobe iste životne dobi. Slijedom navedenog da je tužitelj uslijed štetnog događaja pretrpio neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te sukladno članku 1100. Zakona o obveznim odnosima potražuje pravičnu novčanu naknada za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, za fizičke bolove i za strah u ukupnom iznosu od 4.101,46 EUR / 30.902,45 HRK.

1.2. Tužitelj u tužbi tvrdi i da je pretrpio i imovinsku štetu u vidu tuđe pomoći i njege; da mu je zbog psihofizičkog stanja u kojem se nalazio bila potrebna tuđa pomoć i njega; da je tužitelju pomoć i njegu pružala kći FD; da tužitelj na ime naknade za tuđu pomoć i njegu potražuje iznos od 231,00 EUR /1.740,47 HRK zajedno sa pripadajućim kamatama. Tužitelj tvrdi da je pretrpio i imovinsku štetu u vidu putnih troškova jer je u više navrata odlazio na različite preglede iz svog mjesta prebivališta u [adresa] do Opće bolnice Virovitica pa po tom osnovu potražuje iznos od 96,00 EUR / 723,31 HRK.

1.3. Tužitelj predlaže da sud tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti te potražuje trošak ovog postupka.

2. Tuženici u odgovoru na tužbu (str. 46-48) protive se tužbenom zahtjevu u cijelosti, predlažu da sud tužbeni zahtjev odbije, a ističu i prigovor podijeljene odgovornosti (str. 61).

3. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti te zahtjev za naknadom imovinske štete, kao posljedica štetnog događaja, koji se dogodio 16. ožujka 2019., na način kako je to tužitelj opisao u tužbi. Kako su tuženici u cijelosti osporili tužbeni zahtjev tužitelja, to je među strankama sporna osnova i visina štete.

4. Odredbom čl. 12. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br.: 53/91, 91/92, 98/97, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP),propisano je da je sud u parničnom postupku u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

5.1. Nakon provedenog kombiniranog medicinskog vještačenja, podneskom od 14. travnja 2025. (str. 106-107) tužitelj je očitujući se na nalaz i mišljenje vještaka postavio konačni tužbeni zahtjev, na način da na ime naknade neimovinske štete potražuje iznos od 15.827,07 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, počevši od dana podnošenja tužbe, dok na ime imovinske štete potražuje iznos od 96,00 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, počevši od dana donošenja prvostupanjske presude. Tužitelj potražuje i troškove parničnog postupka.

5.2. Tuženici u podnesku kojim se očituju na Nalaz i mišljenje vještaka (str. 114-116) protive se i konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužitelja od 14. travnja 2025., kojim potražuje na ime naknade neimovinske štete iznos od 15.827,07 EUR, a na ime imovinske štete iznos od 96,00 EUR.

6. Nije sporno da su tuženici pravomoćnom presudom Općinskog suda u Virovitici, posl. br. K-51/2021-3 od 19. svibnja 2021., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu posl.br. Kž-601/2021-4 od 26. rujna 2023., proglašeni krivim.

7. Među strankama je sporan tijek događaja, odnosno kako je do štetnog događaja došlo te je li tužitelj pridonio nastanku štetnog događaja. Također je sporna i visina pretrpljene štete te s tim u svezi i visina pravične novčane naknade koja pripada tužitelju.

8. Radi razjašnjenja spornih okolnosti sud je izveo dokaz uvidom u medicinsku dokumentaciju tužitelja (str. 5-20), presudu Županijskog suda u Splitu posl.br. Kž- 601/2021-4 od 26. rujna 2023. (str. 21-27), presudu ovog suda posl. br. K-51/2021-3 od 19. svibnja 2021. (str. 28-42), odgovor na tužbu tuženika od 9. veljače 2024. (str. 46-49), očitovanje tužitelja na odgovor na tužbu od 29. veljače 2024., ispravak tužbe (str. 51-56), podnesak tužitelja od 12. lipnja 2024. (str. 59), zapisnik od 2. srpnja 2024. (str. 60-61), potvrdu o preuzetoj medicinskoj dokumentaciji od 17. srpnja 2024. (str. 68-69), podnesak od 13. kolovoza 2024. (str. 73-89), nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Borisa Dumenčića od 19. kolovoza 2024. (str. 90-93), podnesak tužitelja od 12. studenoga 2024. (str. 94), nalaz i mišljenje dr. Elvire Koić (str. 97-102), podnesak tužitelja od 14. travnja 2025. (str. 106-107), podnesak tuženika od 9. lipnja 2025. ( str. 114-116), zapisnik od 9. svibnja 2025. (str. 119-121), podnesak tužitelja od 22. listopada 2025. (str. 130), očitovanje dr. Elvire Koić od 9. prosinca 2025. (str. 133), podnesak tužitelja od 16. prosinca 2025. (str. 136), u kazneni spis ovog suda posl. br. K-51/2021, saslušani su svjedoci FD i AD (str. 119- 121), pročitani su iskazi stranaka danih u kaznenom postupku posl. br. K-51/2021, te je izvršen uvid i u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

9. Analizirajući iskaze stranaka danih u kaznenom postupku koji se vodio kod ovog suda pod posl.br. K-51/2021 (str. 13-17 i str. 100-102 u spisu K-51/2021), a koji su uz suglasnost stranaka pročitani ( str. 137-139), na temelju svega navedenog, iako stranke različito opisuju sam tijek štetnog događaja, te tko je koga prvi udario, ovaj sud je ocijenio da tužitelj svojim ponašanjem nije doprinio nastanku samog štetnog događaja.

10.1. Tuženik ĆD tvrdi da ga je tužitelj vidio na parkingu te prišao njegovom vozilu držeći nožu ruci, a potom da je nož odbacio u svoje vozilo a iz istog uzeo metalnu polugu. Za to vrijeme on je uspio uputiti telefonski poziv svom ocu UD, koji je ubrzo došao na parkiralište i u jednom trenutku odgurnuo tužitelja rukama u prsa. Tuženik UD u svim bitnim detaljima iskazuje potpuno isto.

10.2. Međutim, postavlja se pitanje broja ozljeda koje je zadobio tužitelj, jer sigurno da ih nije mogao zadobiti od jednog odgurivanja na više različitih mjesta na tijelu, mahom na glavi. Okolnost da su se sreli na istom mjestu, sud prihvaća kao slučajnost. Tužitelj nije taj dan tražio tuženike i želio fizički sukob. Kako sam tvrdi trebao se sresti s prijateljem GD, podići novce na bankomatu i ići na kavu, pa je opis događaja od strane ĆD po ocjeni suda, nerealan i subjektivan. Uostalom tvrdnje tužitelja su potkrepljene izjavom svjedoka GD koji je naknadno došao na mjesto događaja, a po prethodnom dogovoru s tužiteljem, nakon što je fizički sukob već okončan, te ga odvezao u bolnicu radi pružanja liječničke pomoći. Raniji verbalni sukobi tužitelja i tuženih sigurno su doprinijeli ovom sukobu ,ali u konkretnoj situaciji, osim svojim prisustvom tužitelj nije doprinio sukobu, tim više što ništa nije upućivalo na dolazak UD na mjesto događaja, a upravo je s njim tužitelj bio u fizičkom sukobu.

11. Na okolnost visine štete koju tužitelj potražuje od tuženika provedeno je sudsko medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku doc. dr. sc. Borisu Dumenčiću (str. 90-93) i prim.mr.dr. Elviri Koić (str. 97-102, str. 133). Stranke su nakon dostavljenih očitovanja na nalaz i mišljenje navedenih sudskih vještaka (str.114-116) suglasno na ročištu za glavnu raspravu 30. siječnja 2026. iskazale da nije potrebno pozivati i usmeno saslušavati vještake dr. Borisa Dumenčića i dr. Elviru Koić (str.97- 101).

12.1. Prema Nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka dr. Borisa Dumenčića (str. 90-93), čiji nalaz je sud prihvatio u cijelosti, kao stručan i nepristran te dan u skladu s pravilima struke, utvrđeno je da je tužitelj pregledan 16. ožujka 2019. na Hitnom bolničkom prijemu Opće bolnice u Virovitici, te da je upućen kirurgu koji ga je zadržao na bolničkom liječenju do 22. ožujka 2019. Kod prijema na Odjel kirurgije utvrđen je krvni podljev u regiji zgloba donje čeljusti desno, krvni podljev desne uške te krvni podljev desne strane čela, ukočenim vratom, zjenicama jednakog promjera i urednih reakcija na svjetlo i utvrđenom nestabilnosti kod stojećeg stava zatvorenih očiju, a tijekom bolničkog liječenja učinjena je radiologijska obrada. Kontrolni CT mozga od 4. lipnja 2019. je bio uredan. Na kontroli kirurga 10. travnja 2019. tužitelju je preporučen pregled neurokirurga i kontrolni MSCT mozga. Na pregledu neurologa 10. srpnja 2019. tužitelju je preporučen MR mozga, pregled oftalmologa te pretrage funkcionalnosti cirkulacije vratne i moždane kralježnice. Oftalmološki pregled i magnet mozga od 10. rujna 2019. su bili uredni . Kolor dopler je pokazao insuficijentnu cirkulaciju u mozgu što je posljedica aterosklerotskih promjena krvnih žila u mozgu.

12.2. Prema Nalazu i mišljenju vještaka tužitelj je trpio bolove jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 5 dana i bolove slabog intenziteta 15 dana. U svom nalazu i mišljenju vještak navodi da tužitelj nije trebao tuđu njegu i pomoći, te kod tužitelja nema naruženosti niti smanjenja životnih aktivnosti. Kod tužitelja je primarni strah jakog intenziteta-strah za život trajao koliko i sam štetni događaj, a kasnije je prešao u sekundarni strah tj. u strah za ishod liječenja, koji je bio jakog intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 3 dana i slabog intenziteta 10 dana.

13. U skladu s odredbom čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br.: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje: ZOO), vodeći računa o trajanju i intenzitetu bolova koje je tužitelj pretrpio a imajući u vidu nalaz i mišljenje vještaka, sud je ocijenio da tužitelju pripada naknada štete zbog pretrpljenih tjelesnih bolova. Imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja te činjenicu da je tužitelj osim kliničkih bolova trpio i druge nelagode kao što je prijevoz osobnim vozilom GD do Hitne službe u [adresa], pregled na Odjelu za Hitni bolnički prijem Opće bolnice u Virovitici, preglede kirurga, radiologa, neurologa, CT mozga, MSCT mozga, MR mozga, uzimanje analgetika, pa je po tom osnovu vodeći računa o intenzitetu i trajanju bolova sukladno Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda RH, kao primjereni iznos tužitelju priznao štetu u iznosu od 1.500,00 EUR.

14. U odnosu na dio Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka doc. dr. sc. Borisa Dumenčića u kojem se referira na kolor dopler i nalaz tužitelja koji je pokazao insuficijentnu cirkulaciju u mozgu kao posljedicu aterosklerotskih promjena krvnih žila u mozgu, analizirajući dani Nalaz i mišljenje u ovom dijelu valja reči da se ne radi o posljedicama štetnog događaja, nego o aterosklerotskim promjenama krvnih žila u mozgu, a za što ne snose odgovornost tuženici.

15. Prema Nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka psihijatra dr. Elvire Koić od 5. ožujka 2025. i očitovanju od 9. prosinca 2025. (str. 97-101, 133) utvrđeno je da je tužitelj u štetnom događaju od 16. ožujka 2019. pretrpio primarni strah za svoj život i tjelesni integritet u trenutku ozljeđivanja, a taj strah je bio visokog intenziteta i trajao je tijekom događaja i nakon njega do 3 sata. Nakon toga je strah prerastao u sekundarni strah za posljedice i ishod ozljeđivanja te je bio 7 dana visokog intenziteta za trajanja bolničkog liječenja, a potom tijekom 6 mjeseci srednjeg intenziteta , te se nastavio lakšim intenzitetom tijekom godine dana. Prema nalazu i mišljenju vještaka psihijatra tužitelj i danas osjeća tjeskobu i nelagodu, uz prisutnu anksioznost, a manifestira i elemente poslijetraumatskog stresnog poremećaja. Zaključno, vještak psihijatar smatra da je kod tužitelja postojalo smanjenje životnih aktivnosti od 10% tijekom cijelog perioda liječenja, tj. kroz 6 mjeseci, a trajne posljedice su lakšeg intenziteta.

U svom očitovanju od 9. prosinca 2025. (str. 133) na primjedbe tuženih, stalni sudski vještak psihijatar dr. Elvire Koić ostala je u cijelosti kod Nalaza i mišljenja od 5. ožujka 2025. uz napomenu da je prije izrade Nalaza i mišljenja izvršila uvida u medicinsku dokumentaciju tužitelja i osobno pregledala tužitelja kao psihijatar sudski vještak u prostoru ambulante u NPB „Dr. Ivan Barbot“ u Popovači.

16. S osnova pretrpljenog straha, sud je, imajući u vidu nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. Borisa Dumenčića te stalnog sudskog vještaka psihijatra dr. Elvire Koić, kao i da su stranke suglasne da nije potrebno pozivati i usmeno saslušavati vještake dr. Borisa Dumenčića i dr. Elviru Koić ( str.97-101), te vodeći računa o intenzitetu i trajanju straha sukladno Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda RH, ocijenio da tužitelju pripada naknada štete za pretrpljeni strah u skladu s čl. 1100. st. 2. ZOO, pa je po tom osnovu kao primjereni iznos imajući u vidu i Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda, priznao tužitelju štetu po ovom osnovu u iznosu od 1.500.00 EUR-a.

17. Iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra dr. Elvire Koić proizlazi da je kod tužitelja kao posljedica štetnog događaja došlo do smanjenja životne aktivnosti od 10% tijekom cijelog perioda liječenja tj. kroz 6 mjeseci te je rukovodeći se i Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda RH, po tom osnovu sud tužitelju utvrdio iznos od 1.500,00 EUR-a.

18. Sud je kod ocjene visine naknade neimovinske štete rukovodio se Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda RH. Međutim, treba naglasiti da Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda RH ne predstavljaju matematičku formulu, koja pukim automatizmom služi za utvrđivanje i izračunavanje pravične novčane naknade. Prilikom određivanja naknade štete sud je uzeo u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, a osim toga, Orijentacijski kriteriji posljednji put mijenjani su u lipnju 2020. (Su-IV-47/2020-5) kada su povišeni za 50%, uz obrazloženje Vrhovnog suda da su za izmjenu korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002.

19. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakoga dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka postupajući sukladno odredbama čl. 8. ZPP, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan. Sud je ocijenio da tužitelju zbog povrede prava osobnosti u smislu odredbe čl. 19. ZOO, pripada naknada štete u ukupnom iznosu od 4. 500,00 EUR, a na ovaj iznos od 4.500,00 EUR tužitelj ima pravo i na zakonsku zateznu kamatu, pobliže navedenu u točci I. izreke presude, koja sukladno odredbi čl. 1103. ZOO teče od dana podnošenja tužbe, 15. prosinca 2023. (toč. I. izreke ).

20. Tužitelj je u paušalnom iznosu postavio zahtjev za naknadom troškova liječenja i prijevoza u iznosu od 96,00 EUR. Izvršivši uvid u medicinsku dokumentaciju koja prileži spisu (str. 75 - 85) sud je utvrdio da je tužitelj putovao u [adresa] radi liječničkih pregleda i to 10. travnja 2019. i 23. kolovoza 2019. -pregleda kirurga, 4. lipnja 2019. i 10. rujna 2019.- pregled radiologa, 10. srpnja 2019.- pregled neurologa, zatim pregled psihijatra 3. lipnja 2019., 22. srpnja 2019., 14. listopada 2019. i 9. prosinca 2019., što je svakako izazvalo troškove, koje je sud primjenjujući odredbu čl. 223. ZPP-a, utvrdio u zatraženom iznosu od 96,00 EUR-a, imajući u vidu da je tužitelj putovao iz mjesta prebivališta u [adresa] u [adresa] i nazad devet puta, te da nije mogao tražiti niti naknadu ovih troškova od HZZO jer se radi o udaljenosti manjoj od 50 km.

21. Naime, prema Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju osiguranik ima pravo na naknadu troškova prijevoza ako je zbog korištenja zdravstvene zaštite upućen iz mjesta svog prebivališta (ili boravišta) u ugovornu zdravstvenu ustanovu, ordinaciju izabranog liječnika privatne prakse ili kod ugovornog isporučitelja pomagala u mjesto koje je udaljeno 50 i više kilometara (čl. 62. st. 2. Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju). Dakle, uvjet je udaljenosti (najmanje 50 km), te izostanak ugovorene djelatnosti bliže ugovornoj zdravstvenoj ustanovi ili neadekvatna mogućnost pravovremenog pružanja usluge.

22. Uzevši u obzir udaljenost mjesta prebivališta tužitelja u [adresa] i virovitičke bolnice (prema Google mapi, str. 142-143), u oba smjera, te činjenicu da tužitelj ove troškove nije mogao naplatiti od HZZO jer se radi o udaljenosti manjoj od 50 km, da ga je na preglede liječniku u virovitičku bolnicu u par navrata vozila i kći FD ( saslušana kao svjedok, str.119 ), sud je za ovaj vid štete temeljem odredbi čl. 223. ZPP-a, utvrdio troškove prijevoza tužitelja u virovitičku bolnicu i nazad u iznosu od 96,00 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče, obzirom da se radi o imovinskoj šteti, od dana presuđenja 30. siječnja 2026., pa do isplate (toč. II. izreke).

23. Stopa zakonskih zateznih kamata na dužne iznose propisana je čl. 29. st. 2. ZOO.

24. U odnosu na prigovor podijeljene odgovornosti istaknut od strane tuženih ( str. 61), odredbom čl. 1092. ZOO propisano je da oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu. Kako na temelju izvedenih dokaza te tako utvrđenih činjenica, sud u ponašanju tužitelja nije našao doprinos nastanku samog štetnog događaja, nije bilo mjesta niti primjeni citirane zakonske odredbe.

25. Slijedom navedenog tužitelj je s tužbenim zahtjevom u preostalom dijelu koji predstavlja razliku od zatraženih 15.827,07 EUR do dosuđenih 4.596,00 EUR odbijen ( 11.231,07 EUR , toč. IV. izreke).

26. U odnosu na preinaku tužbenog zahtjeva koja je izvršena nakon zaključenja prethodnog postupka (čl. 190. st. 1. ZPP-a), ukazuje se kako ju je sud našao opravdanom sukladno odredbi čl. 190. st. 2. ZPP-a jer visina tužbenog zahtjeva u parnicama za naknadu štete ovisi o nalazu i mišljenju vještaka, koji dokaz se provodi u fazi glavne rasprave, dakle nakon zaključenja prethodnog postupka. Stoga nije životno niti pravno utemeljeno onemogućiti stranci korekciju tužbenog zahtjeva prema provedenom vještačenju budući da ZPP nije propisana obveza provođenja vještačenja prije pokretanja parničnog postupka.

27. Odluka o troškovima ovog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP, imajući u vidu uspjeh stranaka u ovom postupku, te sukladno Tarifi o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika, pa je shodno tome strankama dosuđen i parnični trošak.

28. Tužitelj je dakle u postupku uspio sa 100 % zahtjeva u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva, te 29% u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva (gledajući zbroj ukupnih iznosa iz točke I. II. 4.596,00 EUR i konačnog tužbenog zahtjeva od 15.827,07 EUR), što sveukupno iznosi 64,5%, dok je tuženik u postupku uspio s 35,5%.

29. Kako je tužitelj uspio u postupku sa 64,5%, u tom omjeru mu pripadaju i troškovi postupka.

30.1. Obzirom na vrijednost predmeta spora i odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14.,107/15., 37/22., 126/22. i 138/23., dalje: Tarifa) tužitelju pripada za sastavljanje tužbe - 250 bodova (Tbr.7. t.1. Tarife), za ročište održano 2. srpnja 2024., za ročište održano 9. svibnja 2025. i za ročište održano 30. siječnja 2026. prema Tbr.9. t.1. i t. 7. Tarife po 250 bodova za svako ročište, za očitovanje na odgovor na tužbu prema Tbr. 8. t.1. Tarife 250 bodova, za očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka dr. Borisa Dumenčića i dr. Elvire Koić (str. 106-107) prema Tbr. 8. t.1. Tarife - 250 bodova, za očitovanje na dopunu nalaza i mišljenja vještaka dr. Elvire Koić (str. 136) prema Tbr. 8. t.1. Tarife - 250 bodova, što ukupno iznosi 1.750 bodova, što pomnoženo s 2,00 EUR, koliko iznosi vrijednost boda prema Tbr.48. t.3. i Tbr.50. Tarife daje iznos od 3.500,00 EUR, čemu treba dodati PDV (25%) u iznosu od 875,00 EUR, što je ukupno 3.875,00 EUR.

30.2. Tužitelju su priznat troškovi sudskih pristojbi za tužbu i presudu u iznosu od 181,48 EUR, te troškovi vještačenja po stalnom sudskom vještaku dr. Borisu Dumenčiću i dr. Elviri Koić u iznosu od 800,00 EUR.

30.3. Tužitelju nije priznat sastav podneska od 13. kolovoza 2024. (str. 73) kojim dostavlja medicinsku dokumentaciju u spis jer je istu bio dužan dostaviti uz tužbu, te sastav podnesaka od 12. studenog 2024. (str. 91) i 22. listopada 2025. (str. 130).

30.4. Ukupni troškovi priznati tužitelju utvrđeni su u iznosu od 5.356,48 EUR . Kako je tužitelj uspio u postupku sa 64,5%, u tom omjeru mu pripadaju i troškovi postupka tj. u iznosu od 3.454,92 EUR, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate ( toč. III. izreke).

31. Radi izloženog presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Virovitici 30. siječnja 2026.

Sutkinja:

Željka Jurić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude ovlaštene stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka iste. Žalba se podnosi pismeno u 3 istovjetna primjerka ovom sudu, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud. Presuda na temelju priznanja može se pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka ili zbog toga što je izjava o priznanju dana u zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare.

Dostaviti:

1. Tužitelj putem punomoćnice Ivane Horvat, odvjetnice u Virovitici

2. 1. i 2. tuženik putem punomoćnika Radomira Borotića, odvjetnika u Virovitici