Baza je ažurirana 20.10.2026. zaključno sa NN 110/26  EU 2024/2679
    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz sve baze objavljene na Zakon.hr

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz sve važeće zakone (870) Republike Hrvatske, a kraj svakog zakona imate objavljene i njegove ranije verzije desetak godina unatrag

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz sve važeće podzakonske propise (preko 10.000) Republike Hrvatske

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz odluke sudova RH, Suda EU i Europskog suda za ljudska prava

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Ppretražujete kroz sve važeće direktive i uredbe EU zakonske snage (koje su donijeli Vijeće i Parlament), a kraj svakog dokumenta je poveznica prema svim ostalim povezanim propisima

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    pretražujete kroz razne pravne vijesti koje smo mi sastavili ili samo prenijeli

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    REPUBLIKA HRVATSKA

    Poslovni broj. P-522/2025

    Općinski sud u Dubrovniku

    Dr. Ante Starčevića 23.

    U IME REPUBLIKE HRVATSKE

    P R E S U D A

    Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji toga suda Jadranki Klečak, u pravnoj stvari tužitelja LU OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Josip Bilić-Prcić, odvjetnik u Zagrebu protiv tuženika 1. KU. L, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. LUČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupaju punomoćnici Miho Perović i Maja Krstović, odvjetnici u Dubrovniku, radi izvršenja radnje i uznemiravanja, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 15.siječnja 2026. godine, u nazočnosti osobno tužitelja, punomoćnika tužitelja i osobno tuženika i punomoćnice tuženika, a presude javno objavljene 11.veljače 2026.

    p r e s u d i o  j e

    I.Zabranjuje tuženicima zaustavljanje i parkiranje motornih vozila te ostavljanje bilo kakvih pokretnina (posebno ograda i grasta sa cvijećem) na desnoj strani odnosno istočnoj strani, u dijelu zemljišta-dvorišta koje nosi oznaku čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i nalazi se sa južne strane ispred čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] do [adresa], i to na dijelu dvorišta koji je s desne strane ulaznih vrata u stan-apartman u prizemlju zgrade 732 k. o. [katastarska općina], a koji dio zemljišta-dvorišta sukladno Ugovoru o diobi nasljedničke zajednice ovjerenom u potpisu pod br:OV-3977/00 od 11.8.2000. pripada tužitelju, te su tuženici dužni u roku od 15 dana ukloniti sve svoje pokretnine na ovom dijelu zemljišta-dvorišta te im se zabranjuje svako takvo ili slično pačanje (uznemiravanje) ubuduće, a sve pod prijetnjom ovrhe.

    II.Zabranjuje se tuženicima bilo kakvo pačanje (uznemiravanje) u klizna vrata tužitelja koja se nalaze na ulazu između [adresa] i desne strane odnosno istočne strane dijela zemljišta-dvorišta koje nosi oznaku čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i nalazi se sa južne strane ispred čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] do [adresa].

    III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom da se u dijelu zemljišta-dvorišta koje nosi oznaku čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i nalazi se sa južne strane ispred čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] do [adresa], a koji dio se nalazi ispred i lijevo (zapadno) od ulaznih vrata u stan- apartman u prizemlju zgrade 732 k. o. [katastarska općina], zabrani tuženicima pačanje (uznemiravanje) tužitelja temeljem Ugovora o diobi nasljedničke zajednice ovjerenom u potpisu pod br:OV-3977/00 od 11.8.2000.

    IV. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: "Dužni su tuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe popraviti oštećena klizna vrata tužitelja sve po pravilima struke (zanata), a na način da ugrade kvaku i bravu u klizna vrata tužitelja te predaju ključeve tužitelju.

    V. Nalaže se tuženicima KU OIB: [osobni identifikacijski broj] i LUČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da naknade tužitelju LU OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak u iznosu od 98,96€, u roku od 15 dana sa zateznom kamatom tekućom od dana 11. veljače 2026 do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

    Obrazloženje

    1.U tužbi od 21.prosinca 2017.g. tužitelj tvrdi kako je vlasnik stana na prvom katu zgrade, površine 113,30m2, a koje se pravo vlasništva proteže i na podrum-spremu površine 74,00m2, drvarnicu površine 14,50m2 i kupaonicu površine 4,00m2 (svi sporedni dijelovi su u suterenu zgrade) Etaža 2, te na stanu u potkrovlju zgrade, površine 93,85m2 (Etaža 3), na nekretninama oznake čest. zgr. [katastarska čestica]-zgrada i čest. zem. [katastarska čestica]- dvorište k. o. [katastarska općina], uz suvlasnički dio nekretnina koji predstavlja 299/525 dijela prava vlasništva.

    Tuženik ad.1 je uknjiženi vlasnik na stanu u visokom prizemlju zgrade, površine 112,00m2 a koje pravo vlasništva se proteže i na garažu površine 17,00m2, spremu, drvarnicu, površine 70,70m2, praonicu površine 17,00m2 i praonicu površine 9,80m2- kao pripadak stanu (svi sporedni dijelovi su u suterenu zgrade Etaža-1) na nekretninama oznake čest. zgr. [katastarska čestica]-zgrada i čest. zem. [katastarska čestica]- dvorište k. o. [katastarska općina] uz suvlasnički dio cijelih nekretnina koji predstavlja 226/525 dijela prava vlasništva.

    Ugovorom o diobi nasljedničke zajednice ovjerenom u potpisu OVR-3977/00 od 11.08.2000. tužitelj i tuženik ad.1 su izvršili diobu nasljedničke zajednice iza pokojnih roditelja KUČ i NU putem kojeg da je izvršena fizička dioba i etažiranje posebnih dijelova u čest. zgr. [katastarska čestica] zgrada k. o. [katastarska općina] te i podjela- uređenje načina korištenja čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a na način da tužitelju pripada vlasništvo i posjed desne strane ili istočna strana sa zidom, a tuženiku ad.1 lijeva strana ili zapadna strana sa zidom.

    Navodi kako tuženici u posljednje vrijeme svojataju određena prava na dijelu zemljišta koje je temeljem diobe pripalo tužitelju i to na način da tuženik ad.1 postavlja stolice i stolove na tom dijelu za goste kojima iznajmljuje svoj dio nekretnine te parkira svoj automobil marke Hyundai, dok tuženik ad.2 parkira svoj automobil marke Ford, registarskih oznaka [registarska oznaka], okreću se i parkiraju gosti kojima iznajmljuje navedeni stan kao i drugi članovi obitelji tuženika, i na taj način onemogućuje tužitelju da se može okrenuti i parkirati svoj automobil na tom dijelu zemljišta i da neometano koristi svoj dio zemljišta koji mu pripada Ugovorom o diobi. Tuženici su prijetili njegovom sinu ĐU da će mu ukoliko nastaviti parkirati svoj automobil na dijelu zemljišta koje pripada tužitelju, netko oštetiti automobil što se na kraju i dogodilo.

    Ističe kako je svojim sredstvima financirao izradu svog dijela ograde, nabavu i gradnju kliznih vrata sa kvakom i bravom za zaključavanje, betoniranje i uređenje svog dijela zemljišta za mogućnost okretanja automobilom. Tuženik ad.1 je svojevoljno nasilno skinuo kvaku i bravu za zaključavanje tako da se klizna vrata sada ne mogu zaključavati.

    S obzirom da su tuženici nastavili sa svojim radnjama, tužitelj predlaže sudu prihvatiti tužbeni zahtjev sadržano navedeno u izreci odluke, koji je u toč.I konačno uređen podneskom od 12.srpnja 2024.g i ispravljen na ročištu glavne rasprave od 21.kolovoza 2024.i podnesku od 16.srpnja 2025 (list spisa 375-378, 405-406, 482-487) na način da isti glasi : "Zabranjuje se tuženicima bilo kakvo pačanje (uznemiravanje) tužitelja na desnoj strani odnosno istočnoj strani, dužine 8,605 m2, u dijelu zemljišta-dvorišta koje nosi oznaku čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i nalazi se sa južne strane ispred čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] do [adresa], a koji dio zemljišta-dvorišta sukladno Ugovoru o diobi nasljedničke zajednice ovjerenom u potpisu pod br:OV-3977/00 od 11.8.2000. pripada tužitelju, te su tuženici dužni u roku od 15 dana ukloniti sve svoje pokretnine na ovom dijelu zemljišta-dvorišta te im se zabranjuje svako takvo ili slično pačanje (uznemiravanje) ubuduće, a sve pod prijetnjom ovrhe.“

    "Dužni su tuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe popraviti oštećena klizna vrata tužitelja sve po pravilima struke (zanata), a na način da ugrade kvaku i bravu u klizna vrata tužitelja te predaju ključeve tužitelju, te se tuženicima zabranjuje bilo kakvo daljnje pačanje (uznemiravanje) u ova klizna vrata tužitelja koja se nalaze na ulazu između [adresa] i desne strane odnosno istočne strane dijela zemljišta-dvorišta koje nosi oznaku čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i nalazi se sa južne strane ispred čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] do [adresa].“

    2.U odgovoru na tužbu tuženici navode kako je točno da su stranke izvršile fizičku diobu zajednice nekretnina, no poriče da bi tuženi smetali tužitelja u izvršavanju vlasničkih ovlasti na njegovim nekretninama. Točno je da se na dvije fotografije pokazuje automobil tuženog koji je zaustavljen dijelom na dvorištu koje pripada tužitelju, no to se dogodilo svega par puta, na pet do deset minuta, zbog prijeke potrebe prenošenja stvari. Navodi kako je neistina da su tuženici zapalili auto sina tužitelja. U odnosu na navode da tuženi postavljaju stolove i stolice, te da se na zemljištu tužitelja parkiraju gosti, isto poriču. Navode kako je točno da iznajmljuju apartmane u prizemlju i da gosti ponekad koriste stol i stolice ispred tog apartmana, ali taj dio ne pripada tužitelju. Podneskom 30.10.2018 (list spisa 52) poriču da bi oštetili ili demontirali bravu na bilo kojim vratima tužitelja.U odnosu na parkiranje dostavljaju potvrdu Marinmeda od 22.10.2018 prema kojoj tuženi i članovi obitelji koriste parking mjesto. Naknadno podneskom 10.ožujka 2020. (list spisa 121-123) iskazuju da je sporno mjesto i način parkiranja automobila tuženih, korištenje dijela zemljišta oko kuće gdje se nalaze stolovi, stolice, cvijeće, sušilo za rublje i pravo na to korištenje te korištenje kliznih vrata prema cesti.

    3. Između parničnih stranaka je tijekom postupka bilo sporno da li su stranke i na koji način izvršile diobu zajedničke nekretnine, odnosno dvorišnog dijela č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja nosi oznaku č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a nalazi se uz ulicu Šipćine, te zavisno od tih utvrđenja da li su tuženi uznemiravali vlasništvo tužitelja parkiranjem automobila i postavljanjem stolova i stolica i drugih pokretnina u dvorištu zgrade. Sporno je da li su tuženici oštetili klizna vrata koja je postavio tužitelj pa da bi ih slijedom toga bili dužni popraviti.

    4.U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu pravno relevantnu dokumentaciju priloženu spisu priloženu spisu i to izvadak iz zemljišne knjige z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list spisa 6), dopis punomoćnika tužitelja od 03.srpnja 2017. (list spisa 7), kopija katastarskog plana za čest. zem. [katastarska čestica] (list spisa 8), Ugovor o diobi nasljedničke zajednice sklopljen između LU i KU od 09.kolovoza 2000. (list spisa 9-11), podatke o iznajmljivanju objekta Stone House Apartment (list spisa 13, 46, 75-76), fotografije (list spisa 14-21, 36-44, 54-58, 64-69, 77-93, 141-156, 181-211, 248-258, 309-315,361-367,), potvrda Poliklinike Marin Med od 13.ožujka 2018. (list spisa 30), račun Atlantske Plovidbe d.d. broj AP-017-00749 od 20.listopada 2010. (list spisa 47-49, 60, 62, 64-65), potvrda Poliklinike Marin Med od 22.listopada 2018. (list spisa 59), univerzalni nalog za plaćanje platitelja LU za primatelja Atlanska plovidba d.d. (list spisa 61, 63), uvjerenje Policijske uprave DNŽ, broj 511- 03-06/1-35-774/2018 od 07.11.2018. (list spisa 94), Rješenje o izvedenom stanju od 22.listopada 2018. Grada Dubrovnika, Upravni odjel za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje Klasa: UP/I-361-03/18-08/21, Urbroj:2117/01-15-18-11 (list spisa 97-98), proveden je očevid na licu mjesta sa vještakom geodetske struke Stjepanom Tomašićem (list spisa 113, 115-117, 217-218), Izjava (list spisa 162), proveden je dokaz saslušanjem parničnih stranaka (list spisa 177-180), pregledna skica Stjepana Tomašića sa fotografijama (list spisa 260-265), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka UU, (list spisa 281-282), TU, RU, FU, BU, ČU (list spisa 283-287), GU (list spisa 289-291), DU (list spisa 324-325), JU (list spisa 333-334), saslušanje vještaka Stjepana Tomašića (list spisa 336-337, 372-374), Izvod iz popisa katastarskih čestica od 02.prosinca 2015. Područni ured za katastar Dubrovnik (list spisa 343), Dopuna nalaza i mišljenja vještaka Stjepana Tomašića (list spisa 344-353 i fotografije u boji umetnute nakon lista spisa 371) te dodatno, 15.siječnja 2026g., saslušao LU i KU (list spisa 500- 503).

    4.1.Daljnji dokazi nisu izvođeni jer je ocijenjeno da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno za donošenje odluke i da bi izvođenje daljnjih dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka.

    4.2. Ocjenom navedenih dokaza, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13 i 70/19, 80/22 dalje: ZPP), utvrđeno je da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan .

    5. Predmet spora je uznemiravanje prava vlasništva tužitelja u korištenju zemljišta oznake 418/5 k. o. [katastarska općina], koje se nalazi ispred č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odnosno ispred kuće parničnih stranaka tužitelja i tuženika ad.1., prema [adresa] u [adresa].

    6. Nije sporno da su tužitelj i prvotuženik sklopili Ugovor o diobi nasljedničke zajednice koji je ovjerenim u potpisima javnog bilježnika Nikše Viđena 11.kolovoza 2000., pod brojem OV-3977/00, da su etažirali odnosno uspostavili posebne dijelove č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da je prvotuženik, između ostalog, vlasnik i etaže –stana- u prizemlju zgrade, nije sporno da su tuženi, u dvorištu, ispred stana u prizemlju zgrade, postavljali stol i stolice i to na nekretnini koja nosi oznaku 418/5 k. o. [katastarska općina] kao i da ponekad zaustave svoj automobil u dvorištu kuće na čestici 418/5 k. o. [katastarska općina], nije sporno da su sa stražnje (sjeverne) strane kuće tužitelj i prvotuženik fizički podijelili posjed vrta, oznake 418/6 k. o. [katastarska općina], u omjeru po pola, te naposlijetku nije sporno da je tužitelj postavio klizna vrata na desnom dijelu dvorišta ispred kuće.

    7. Ono što je u ovom postupku bilo potrebno prvo utvrditi je da li su stranke (tužitelj i prvotuženik) izvršili fizičku diobu dvorišta katastarske oznake 418/5 k. o. [katastarska općina] i na koji način odnosno tumačenje odredbi Ugovora od 11.kolovoza 2000.g.

    8. Pregledom izvadka iz zemljišne knjige (list spisa 6) proizlazi da je u z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana kat. čest. [katastarska čestica], (dvorište) zgr. 732 na način da stan u visokom prizemlju etažno vlasništvo E-1, koje se proteže na garažu, spremu i drvarnicu, dvije praonice pripada KU, a što čini 226/525 suvlasničkog dijela etažno vlasništvo , dok stan na prvom katu s podrumom, drvarnicom, kupaonicom, upisano kao etažno vlasništvo E-2, odnosno 205/525 dijela pripada LU isto kao i etažno vlasništvo E-3 stan u potkrovlju zgrade koji predstavlja 94/525 suvlasničkog dijela.

    8.1.Dakle, čitanjem zk izvatka proizlazi suvlasništvo tužitelja i prvotuženika nad č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

    9.Pregledom izvoda iz popisa katastarskih čestica DGU, Područni ured za katastar Dubrovnik od 02.12.2015.g. dvorište i kuća, koja u novoj izmjeri čine kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te su upisane u posjed tužitelja i prvotuženika za po ½ dijela.

    10.Iz dopisa punomoćnika tužitelja od 03.srpnja 2017. proizlazi da tužitelj tvrdi da je Ugovorom o diobi nasljedničke zajednice uređen način korištenja čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

    11.Iz Ugovora o diobi nasljedničke zajednice sklopljenog između tužitelja i prvotuženika (dalje; Ugovor), koji je ovjerenim u potpisima javnog bilježnika Nikše Viđena 11.kolovoza 2000., pod brojem OV-3977/00, proizlazi kako su ugovorne stranke postali sunasljednici ostavine pokojnih roditelja svaki za po 1/2, te Ugovorom vrše diobu nasljedničke zajednice na način da svaki od sunasljednika dobiva u vlasništvo i posjed 1/2 naslijeđenih nekretnina. Predmet diobe čine nekretnine, između ostalog obiteljska zgrada č. zgr. [katastarska čestica] u [adresa], zemljište obiteljske zgrade č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odnosno parcela 1394/1 k. o. [katastarska općina] (novi premjer) u [adresa] u [adresa]. Člankom 3. ugovorne strane utvrđuju da je diobom navedenih nekretnina 03.11.1997. izvršena dioba vlasništva i posjeda na način da obiteljska zgrada 732 promatrana iz [adresa] prema zgradi tj. prednja strana tijela okrenuta prema brdu Srđ i ulaz u zgradu je podijeljena na način da prizemlje zgrade u cijelosti pripada KU, prizemlje iza zgrade (dograđeni objekt) kao velika garaža i taraca u cijelosti pripada LU. Stan na prvom katu u cijelosti pripada KU, stan na drugom katu u cijelosti pripada LU kao i potkrovlje. Zemljište obiteljske zgrade 418/5 i 418/6 k. o. [katastarska općina] promatrano iz [adresa] prema zgradi i zemljište ispred i iza zgrade dijeli se vertikalnom linijom u omjeru 1/2 :1/2 na način da zemljište uz zgradu do prvog doca (prizemlje prvog kata zgrade 732) dijeli se u omjeru 1/2 :1/2 i služi za zajedničke potrebe (prolaz u kuću, stanove i đardin), desna strana zemljišta ili istočna strana sa zidom međašem pripada u cijelosti LU, dok lijeva strana zemljišta ili zapadna strana s zidom međašem pripada u cijelosti KU. Zemljište ispred zgrade s vanjskom ogradom i ulaznim vratima tj. od [adresa] do prizemlja zgrade 732 dijela se na 1/2 :1/2 i služi za zajedničke potrebe (prolaz u kuću, stanove i đardin, provod vode, struje, kanalizacije, odvodnje). U članku 6. je još navedeno da u slučaju da se ugovaratelji ne budu moglo dogovoriti oko fizičke podjele tj. pregrađivanje i slaganja dviju zasebnih cjelina nekretnina (zgrada i zemljišta) u [adresa], a jedna drugu ne budu mogle isplatiti, da će se nekretnina zajednički prodati najboljem ponuđaču.

    11.1.Čitajući prethodni Ugovor prvenstveno je za primijetiti kako stranke nisu kao prilog ugovoru sačinile skicu lica mjesta na kojoj bi točno označile podijeljene fizičke dijelove nekretnine koja u naravi predstavlja dvorište, niti su to iskazale bilo kakvim mjernim jedinicama.

    12.Saslušani tužitelj iskazuje (list 158, 500-501) da je podjela kuće i zemlje dogovorena između njega i prvotuženika u istim omjerima te da je brat s gornje strane kuće, sukladno podjeli, podigao ogradu, a da je on (tužitelj) oko 2006, 2007.g. napravio dvorišna vrata, čiju bravu je tuženik ad.1.uklonio. Ističe da je do zadiranja u njegov dio čestice došlo kada je obitelj tuženika počela iznajmljivati stan u prizemlju. Tvrdi da zemljište uz zgradu do prvog doca koje služi za zajedničke potrebe čini dio od ulaznih vrata koja se nalaze na lijevoj strani zgrade gledajući iz ulice Šipćine te prolazi do ulaza u apartman u prizemlju, dok su ulazna vrata s desne strane njegovo isključivo vlasništvo. Na pitanje suda da tužitelj objasni iz ugovora od 09.kolovoza 2000. navod iz čl. 3 u kojem stoji da se taj ugovor temelji na dogovoru od 03.11.1997. tužitelj navodi da je taj dan postignut usmeni dogovor između pokojnih roditelja, njega i njegovog brata o načinu kako će se podijeliti imovina nakon smrti roditelja. Roditelji su tuženiku kao starijem bratu omogućili da prvi izabere te je on izbirao stranu zemlje i katnost kuće, te temeljem toga i sklopljen ovaj ugovor 2000. godine i provedeno etažiranje čestice zgrade. Ugovor je sastavljen od strane odvjetnika pok. Igora Borovine tako da ustvari 03.11.1997. nije sastavljen nikakav pismeni ugovor već je taj dan naveden kao dan usmenog dogovora o podjeli imovine koja će im pripasti nakon smrti roditelja. Dalje na pitanje što sve predstavlja zemljište ispred čestice zgrade [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tužitelj ističe da to zemljište nosi oznaku 418/5 k. o. [katastarska općina], da se na istočnoj strani proteže do zida prema obiteljskoj kući UU, a na zapadnoj do čestice 418/4 koja je u vlasništvu drugih osoba. Na daljnje pitanje koji dio upravo tog zemljišta predstavlja zajednički dio na korištenje i tužitelja i tuženika, tužitelj navodi da je to predviđeno u čl. 3 Ugovora o diobi prema čemu zajednički dio predstavljaju prilaz i vrata za ulaz u stanove kuće, koji su sa zapadne strane, te sa istočne strane prolaz do ulaza u stan u prizemlju koji koristi tuženik i to samo kao pješački prilaz i to sa zapada prema istoku i taj prolaz tužitelj tuženiku ne čini spornim. Na daljnje pitanje od koje granice gledano s ulice je izvršena podjela tog dvorišta na zapadni i istočni dio, tužitelj odgovara da s ulice gledano je ta podjela izvršena od graničnog zapadnog zida do graničnog zida koji leži istočno te je vještak taj dio dvorišta izmjerio u širini od 17,20, ustvari da svakom od braće pripada polovica koja iznosi 8,605m. Na daljnje pitanje da li je to dvorište ikada fizički na terenu podijeljeno, tužitelj navodi da fizički nisu na terenu ništa podijelili, jer da su na terenu podigli zid tada bi to u potpunosti onemogućilo tuženika da ulazi u svoj stan u prizemlju zgrade, budući su vrata tog stana na tužiteljevoj strani zemljišta. Isto tako naglašava da je sa stražnje zgrade kuće odnosno na čest. zemlje [katastarska čestica] tuženik potegao i podijelio posjed vrta i to točno onako kako je to određeno Ugovorom o diobi. Na daljnje pitanje otkada je tuženik počeo zadirati u njegov dio dvorišta, tužitelj navodi da je tuženik to radio od samog potpisa ugovora pa nadalje, a da ga je on često pismeno i usmeno upozoravao, a da je sve kulminiralo kada je tuženik počeo afitavati stan u prizemlju, kada je ispred stana počeo iznositi stolove i stolice i stavljati ih na njegov dio dvorišta kao i posude sa cvijećem. Tužitelj naglašava da je on postavio klizna vrata na desnoj strani ulaza u dvorište. Naglašava da osim postavljanja stolova i stolice tuženik uznemirava tužitelja na način da svoja vozila ostavlja parkirana u njegovom dijelu dvorišta. Također navodi da su tuženici na njegovom dijelu dvorišta postavili uz stol i stolice, pregradu te graste s cvijećem.

    13. Saslušani tuženik ad.1.(list spisa 159) potvrđuje da je podjela dvorišta dogovorena u jednoj polovini. Dalje navodi da se jednom desilo da gosti iz apartmana u prizemlju iskrcaju stvari i ostavili ih na dijelu koji pripada tužitelju dok stolove i stolice uvijek stavlja na svojoj strani dvorišta. Tuženik tvrdi da je prostor na kojem se moguće okrenuti automobilom bio na korištenje i svim susjedima iz ulice, a ne samo obitelji LU.U ponovljenom iskazu kada se tuženiku predočio i pročitao odgovor na tužbu, isti navodi da su on i brat podijelili dvorište s istočne i zapadne strane, a on smatra da istočna strana koja je pripala bratu predstavlja prolaz kojim brat prilazi svojoj garaži, koja je na istočnoj strani iza kuće. Dio tog prolaza s istočne strane je zajednički, budući da na tom mjestu stan u prizemlju, koji je njemu pripao, ima dva prozora, kojima se na drugi način ne bi moglo pristupiti isto kao ni vratima tog stana. Što se tiče ostavljanja auta i mjesta na kojem on i njegovi članovi obitelji okreću automobil i ponekad privremeno zaustave, potvrđuje da je taj dio na kojem se okreće i zaustavlja automobil predstavlja dio dvorišta koji pripada tužitelju odnosno koji podjelom i diobom iz ugovora od 2000.g. čini istočni dio dvorišta kat. čest. [katastarska čestica]. Ističe kako je tužitelj prolazi zapadnom stranom odnosno stranom koja je po ugovoru o dobio pripala njemu, a ističe kako dvorište ispred kuće nije moguće fizički podijeliti jer je ono nedjeljivo. U situaciji kada bi se izgradio zid, na pola tog dvorišta, on ne bi mogao ulaziti u svoj stan u prizemlju zgrade. Navodi da je on u stražnjem dijelu koji predstavlja vrt odnosno čest. 418/6 i koja je djeljiva, podijelio posjed tako da je podigao ogradu na način da svaki od braće koristi posjeduje svoj dio svog zemljišta kako je ugovoreno, dok na pitanje da pojasni da li smatra da je ugovorom o diobi podijeljeno zemljište ispred zgrade (418/5), navodi kako on smatra da on i brat taj dio dvorišta nisu podijelili. Navodi da se stol i stolice iznose u dvorište otkada je kćer počela iznajmljivati stan u prizemlju, a da se automobilom okreće u desnom dijelu dvorišta odavno odnosno u vremenu preko 50 godina, svakako za vrijeme prije potpisa ugovora iz 2000. Tvrdi da se samo okreće, a da vozilo tamo ne ostavlja parkirano.

    Na pitanje kada su postavljena klizna vrata na istočnoj strani i tko ih je postavio, tuženik odgovara da je ranije tu bio lanac, da je nakon toga LU postavio klizna vrata, ne može se sjetiti odnosno odrediti kada je to bilo, a niti zna zbog čega je LU postavio klizna vrata. Imao je on osobno ključ od vrata koje mu je osobno dao tužitelj. Što se tiče kliznih vrata i brave na vratima, navodi da ih on nije strgao na bilo koji način. Tuženik navodi da vrata otvara ključem, a da ta brava nema kvaku. Kada su tuženiku prikazuje fotografija u boji, a koja se kao crno bijela nalazi na listu spisa 36 (donja fotografija), tuženik potvrđuje da je on postavio mrežastu ogradu koja je vidljiva na fotografiji, a da je ona postavljena na dijelu dvorišta koji je pripao LU. Davno je ta ograda uklonjena, zato što je tako tražio LU. Kada mu se pokazuje fotografija označena s brojem 1 nakon lista spisa 371, tuženik potvrđuje da je to njegova grasta koja je vidljiva na fotografiji, a ne zna tko ju je stavio. Ne zna na čijem se djelu dvorišta se ta grasta nalazi.

    13.1.Tuženik IU (list 160) iskazuje da nikada nije parkirao vozilo na istočnom dijelu dvorišta već bi se ponekad kratko zaustavio. U odnosu na stolove i stolice navodi da su postavljeni u dijelu tuženikova dvorišta.

    14. Ono u čemu su tužitelj i prvotuženik suglasni je činjenica da bi izgradnjom zida na polovini dvorišta kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tuženik bio potpuno onemogućen u ulasku u svoju etažu koja se nalazi u prizemlju zgrade 732 k. o. [katastarska općina] i u naravi je stan- apartman.

    Osim toga prvotuženik bitno iskazuje da su on i brat (tužitelj) podijelili dvorište ispred kuće s istočne i zapadne strane te da istočna strana, koja je isključivo pripala tužitelju, predstavlja dio koji je prolaz do garaže koja je sa istočne strane.

    15.Sud je proveo očevid na licu mjesta dana 30.03.2023. (list 217) kojom prilikom je utvrđeno da zgrada 732, gledano iz ulice Šipćine kao prilaz ima dva ulaza, na desnoj strani su klizna vrata koja je postavio tužitelj i na kojima se može prići vozilom dok lijevi dio čini pješački prilaz kući i to stanovima i tužitelja i tuženika ad.1. Utvrđeno je da tužitelj i tuženik ad.1. koriste lijevi dio nekretnine za pješački prilaz dok se desnim kolnim prilazom koristi tužitelj. U prizemlju zgrade je etaža tuženika na kojoj su prozorski otvori i vrata koji gledaju u dvorište.

    16.Iz nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke Stjepana Tomašića (list 260) odnosno pregledne skice proizlazi da je na istoj prikazana zgrada 732 sa zemljištem ispred i iza zagrade. Vještak je razgraničenje prikazao na način da je kao polazište koristio nesporni fizički podijeljeni dio iza kuće (manji dio 418/5 te 418/6) te vertikalom u nastavku podijelio zemljište ispred kuće koje je među stranaka sporno. Na taj način je prikazao dvorište ispred zgrade 732, prikazao kolni i pješački ulaz te utvrdio da takvom podjelom po polovinu LU pripada ukupna površina od 317m2 a KU površina od 279m2. Širina kolnog ulaza je 5,09m. Vještak je sačinio još jednu skicu (list spisa 346) na kojoj je pod pretpostavkom da su stranke podijelile zemljište na jednake dijelove na način da svaka od njih koristi istu površinu (298m2), prikazano da bi granica u stražnjem, sjevernom dijelu vrta, tada trebala biti za 0,60 povećana u korist prvotuženika (obojano žutom bojom na skici), a to sve pod pretpostavkom da se dvorište ispred kuće dijeli u jednakim omjerima, po pola.

    17. Cilj i svrha Ugovora bila je podjela nekretnina između tužitelja i prvotuženika na jednake, ravne dijelove. To proizlazi kako iz odredbi Ugovora tako i iz iskaza stranaka pa tako i sam tužitelj iskazuje da je dogovorena podjela između njega i prvotuženika u istim omjerima. Da je tome tako sud se uvjerio i iz držanja stranaka tijekom vođenja ovog postupka i neposrednog opažanja njihovih navoda i reakcija. Ugovorom su stranke podijelile kuću i zemljište, ispred i iza zgrade, svakome po pola. Stranke nemaju spora o korištenju stanova odnosno etaža u stambenoj zgradi. Zemljište iza zgrade je također podijeljeno i fizički razdijeljeno ogradom na način da desna ili istočna strana vrta iza kuće pripada tužitelju, a lijeva ili zapadna strana vrta iza kuće, što sve nosi oznaku č. zem. [katastarska čestica], u manjem dijelu 418/5 k. o. [katastarska općina] pripada tuženiku ad.1. Između istočnog i zapadnog dijela zemljišta iza zgrade je zid i ograda i nema nikakve izravne komunikacije niti je između stranaka sporna razdioba budući je ona na terenu konzumirana. Istim Ugovorom o diobi nasljedničke zajednice stranke su ugovorile da se zemljište uz zgradu do prvog doca dijeli na pola i da služi za zajedničke potrebe, a da desna strana sa zidom međašem pripada u cijelosti tužitelju, a lijeva sa zidom međašem da pripada prvotuženiku. Također je ugovorom navedeno da se zemljište ispred i iza zgrade dijeli vertikalnim linijom te da pripada tužitelju za pola i prvotuženiku za pola.

    18.Saslušani su svjedoci, redom susjedi i stanovnici iste ulice iskazivali pa je tako svjedok UU tvrdio da poznaje parnične stranke te da živi u neposrednoj blizini, prvi su susjedi. Zna da LU inače živi na Ilijinoj Glavici, a dok KU stalno živi u kući u [adresa]. O njihovoj podjeli kuće i zemlje oko kuće, ništa mu nije poznato. Svjedok navodi da je jako rijetko dolazio u posjetu toj kući, odnosno kod LU nikada nije bio, a kod KU je bio davno, a njegovom stanu je prilazio kroz ulaz koji se nalazi s lijeve strane kuće gledajući s ulice. Ne sjeća se da li je tada kada je on tamo bio u dvorištu kuće bilo postavljeno ikakvih vanjskih stolova, niti na bilo kojem dijelu. Ne zna, koji dio kuće koristi tužitelj niti koji dio kuće koristi tuženik. Što se tiče parkiranja, svjedok navodi kako se automobili tuženika parkiraju na ulici, dok dio dvorište iza raštije služi kao okretište za auta, s obzirom da je riječ o slijepoj ulici. Sada na tom dijelu postoji raštijo, koji je postavljen nakon što se skinuo zid, koji je prije bio na tom mjestu. Dok je bio zid on je bio postavljen cijelom dužinom, te se nije moglo za vrijeme zida ulaziti u dvorište automobilom, ali sada kada je postavljen raštijo situacija je drugačija te se može ući kako bi se auto okrenulo. Ti radovi dizanja zida i postavljanja raštija su rađeni davno, misli da je možda čak to radio pokojni otac stranaka i ne zna tko je od braće to radio. Ne sjeća se da li je na tom raštiju bila brava ili samo kvaka, a zna da kada su vrata bila zatvorena ista bi se podigla kako bi se mogla otvoriti. Sada su vrata stalno otvorena. Navodi kako nikada nije vidio nikoga da bi razbio kvaku ili da bi oštetio neki dio na raštiju. Svjedok navodi kako je ranije koristio taj dio kako bi okrenuo automobil, a sada više ne koristi, jer je sebi napravio prilaz. Dok se okretao nije pitao nikoga za dozvolu, jer su se tu svi kada bi bio otvoren raštijo okretali.Svjedok na fotografijama lista spisa 14, prepoznaje bivšeg podstanara kod tuženika po imenu K, dok za 4 osobe koje sjede na drugom stolu, navodi da nisu članovi obitelji KU. Svjedok navodi da automobili na fotografijama na listu spisa 19 i 20, pripadaju tuženiku i njegovom sinu. Svjedok potvrđuje da je njegov potpis na izjavi, koja se nalazi na listu spisa 162. Pojašnjava da na tom mjestu ustvari nema puta, budući je riječ o slijepoj ulici, tako da nikakav protupožarni put ustvari ne postoji.

    19.Svjedok TU iskazuje kako poznaje tužitelja od 2005.g. ,a tuženika odnosno njegovog brata zna iz viđenja. Navodi kako su se 2016.g. kod tužitelja vršili radove na kući u [adresa] i to hidroizolaciju zidova, potkrovlja i kanala. Prije 2016.g. je jednom bio na toj kući i to 2007., kada je LU uređivao poslovni prostor pa je išao vidjeti kako napreduju radovi, te mu udijeliti pokoji savjet. Radovi 2016.g. su trajali oko 20 dana. Dok su radili često su nailazili na probleme prilaza gradilištu i istovara materijala, budući je u dvorištu koje je nalazi iza klizne kapije ispred kuće, često bilo parkirano neko vozilo, te su se često tu auti okretali. Navodi kako ne zna čiji su auti bili parkirani, a bila je riječ o raznim automobilima. Na fotografijama na listu spisa 41, 42 i 43, ne može sa sigurnošću identificirati da li su ti automobili bili parkirani u dvorištu, međutim, sjeća se da je bila riječ o bijelom i sivom automobilu, te monovolumenu starije proizvodnje. Svjedok navodi da ono što im je od strane tužitelja bilo prezentirano je da prilikom radova koriste dvorište koje se nalazi iza kliznih vrata jer taj dio pripada njemu, kao i sa strane taracu koja predstavlja krov poslovnog prostora. Nije bilo nikakvog sukoba niti prigovora od strane brata tužitelja, vezano za korištenje dvorišta za potrebe gradilišta. Potvrđuje da je za potrebe radova postavljena skela koja je prikazana na listu spisa 93 te da ih u postavljanju skele nitko nije ometao. Kada je prvi put došao 2007.g. sa automobilom tužitelj je otključao bravu na kliznim vratima kako bi automobilom mogao ući ispred kuće, pa vjerujem da je tada postojala kvaka na tim kliznim vratima. Svjedok navodi kako poznaje JU koji je inženjer građevine zaposlen u firmi Vulix, često su surađivali. Kada mu se pokazuje fotografija na kojoj je prikazan automobil reg. oznake [registarska oznaka], misli da je to monovolumen o kojem je maloprije iskazivao. Kada ne bi mogli ući autom u dvorište, često su cijelom ulicom vozili unatrag, a ponekad bi parkirali na parking od obližnjeg Trgovačkog centra. Što se tiče parkiranih automobila, zvao bi tužitelja da ga obavijesti da se ne može prići, dok sa tuženikom nije imao komunikaciju, obzirom da se on postavio na način da ne bi ni pozdravio. Skela je bila postavljena oko cijele kuće. Problema sa pristupom autom nije bilo svakodnevno, već se događalo povremeno.

    20.Svjedok FU izjavljuje kako zna sve što se tiče kuće stranaka, budući da ona s gornje strane prema brdu Srđ graniči sa njegovom nekretninom. Gledano sa ulice kuća je horizontalno podijeljena, a zemljište je podijeljeno na način da desna strana pripada LU, a lijeva strana KU. Zemlja iznad kuće prema njemu je podijeljena zidom, na kojem je danas ograda, a koja dijeli posjede na način kako je to ranije naveo, dok dvorište kojim se prilazi s ulice ispred kuće nije fizički nikako podijeljeno. Zid iza kuće je rađen 2006-2007.g. Što se tiče kliznih vrata, mora reći da su ona postavljena na javnoj površini, a ne na zemljištu obitelji KU. Ta vrata po logici ne mogu imati nikako ručku, jer to ne postoji na kliznim vratima, a to zna jer je cijeli život radio kao bravar i na taj način se ta vrata ne rade. Ovo okretište iza kliznih vrata su svi koristili da bi se okrenuli, a po dozvoli pok. oca stranaka, tako da je prilikom gradnje svoje kuće iznad uvijek na tom mjestu okretao kamione. Zna da je DU radio ova klizna vrata i u razgovoru s njim zna da je izjavio na moje pitanje, da nije stavio ručku na ta klizna vrata. Svjedok navodi kako mu nije poznato niti je vidio da je nešto u vezi tih vrata oštećeno ili slomljeno. Zna da je u suterenu prostor adaptiran u apartman koji iznajmljuje kćer KU i ona ispred vrata ljeti za goste na tom dijelu iznese stol sa stolicama. Vrata odnosno ulaz za taj apartman su po samoj sredini obiteljske kuće. Na pitanje kako mu je poznato da dvorište ispred kuće nije podijeljeno između stranaka, navodi da bi vjerojatno bila nekakva granica ili zid, a isto tako to dvorište nije niti moguće podijeliti. Susjed UU je prije par godina u svom dvorištu srušio zid, kako bi se moglo okrenuti automobilom isto kao što se na dijelu ispred kuće tužitelja može okrenuti. Što se tiče auta koje koristi obitelj KU, njihovi auti budu parkirani u ulici, a ne iza kliznih vrata. Svjedok na fotografijama prepoznaje da je bijeli automobil s TAXI natpisom vlasništvo sina KU, a da je drugi automobil oznake DU861DC, također bio vlasništvo KU. Dok je vlasnik automobila Seat prikazan na listu 84 spisa, vlasništvo kćeri prvotuženika GU. Ponekad IU ostavlja automobil parkiran u dvorištu kuće, dok Elijasov automobil bude parkiran na ulici, a GU ima zakupljen cjelogodišnji parking kod centra Mercante. Osim ovog dijela kuća nema prostora za ostavljanje auta, a mislim da ga ne može niti biti, s obzirom na izgrađenost nekretnine. Kada mu se pokazuje fotografija na listu 252, pa da objasni što je na istoj i tko je na istoj, navodi da su to on i prvotuženik, jer ga je prvotuženik zamolio da pomaknu motor koji je vlasništvo sina tužitelja prema arli kako bi se mogao automobilom okrenuti u dvorištu. Nakon toga je od sina tužitelja dobio prijetnju da više njegov motor ne dira. Kada mu je pokazuje fotografija na listu 181-197, potvrđuje da je na nekim fotografijama on sa prvotuženikom i EU, na kojima je prikazan uz klizna vrata, bez da su automobili parkirani u dvorištu, a da se ne sjeća što su tom prilikom razgovarali niti su išta radili u vezi vrata. Ta vrata se pored toga što su zaključana mogu otvoriti, jer nemaju blokadu i malo se izdignu te se bez problema otvaraju i to pomoću šipke, pa je na fotografijama zato i prikazan sa istom u ruci. N, navodi da ga je tuženik to zamolio kako bi mu pomogao, a da ga tužitelj za to nije ovlastio. Na fotografiji na listu spisa 14, prepoznaje podstanara pok. Đ koji je stanovao kod prvotuženika, a za drugim stolom su vjerojatno gosti apartmana. Potvrđuje da je njegov potpis na izjavi na listu spisa 162. Pojašnjava da nema drugog puta te da je sama ulica protupožarni put. Nije mu poznato da su braća potpisala ugovor o podjeli niti njegov sadržaj. IU uvijek parkira na ulici ili na parkingu oko Mercantea, a u dvorištu same kuće iza kliznih vrata ne parkira.

    21.Svjedok MU iskazuje kako o podjeli između braće ne zna ništa. Što se tiče, dvorišta kuće, s desne strane postoji okretište, a s lijeve ulaz kroz koji prolaze i jedan i drugi brat. S desne strane kuće postoji poslovni prostor. Dvorište fizički nije podijeljeno, ali u zadnje vrijeme na dijelu okretišta postavljena je grasta, a ponekad je parkiran motor sina LU, u tom slučaju bude problematično okrenuti automobil u tom dvorištu. Svjedok navodi kako ne zna da li je s gornje strane kuće zemljište fizički podijeljeno. Obitelj LU sve automobile parkira na ulici. Klizna vrata su postavljena nakon što je srušen zid, te ta vrata ulaze i u dio ulice. Vrata nisu imala nikada kvaku, samo ključ, a tko od obitelji ima ključ to ne znam. Sada su vrata stalno otvorena, te se i ja tamo skoro svaki dan okrenem automobilom. Navodi da je pokojni NU, otac parničnih stranaka, otvorio zid i svi iz ulice su taj dio koristili za okretište te su prilikom gradnje kuća, svi kamioni se tamo okretali, a naknadno je LU napravio ta vrata, a prije njih je bio postavljen lanac. Ističe kako mu nitko nikada nije zabranio da se tamo okreće, iako je taj dio dvorišta privatno vlasništvo, a nije nikada niti pitao za dozvolu. Nikada nije naišao da bi klizna vrata bila zaključana. Misli da KU i njegova obitelj imaju tri automobila. Na fotografiji na listu 81, svjedok potvrđuje da je na njoj prikazan automobil IU, te da je u ulici prikazan automobil KU. Na fotografiji na listu 14, navodi da je te stolove postavila GU, a da su na istoj prikazani pokojni podstanar od KU te vjerojatno gosti apartmana. Potvrđuje da je on potpisao izjavu na listu spisa 162, te da protupožarni put ustvari predstavlja zemljište na kojem se okreću automobili, obzirom da drugog puta nema. Uvijek su se svi iz ulice okretali na tom dijelu dvorišta te je ta ulica na njegovo inzistiranje asfaltirana, a prije i poslije postavljanja kliznih vrata se koristilo za okretanje automobila stanara cijele ulice. Nikada nitko iz obitelji KU nije branio nikome od susjeda da tu okreće svoje aute.

    22.Svjedok ČU iskazuje kako zna da su se LU i KU podijelili, ali ne zna kako. 2007. godine tužitelj je radio adaptaciju kuće i tom prilikom je postavio klizna vrata ispred ulaza u dvorište. Prije tih kliznih vrata bio je lanac sa katancem, sada su klizna vrata razvaljena odnosno oštećena, dignuta je kvaka i promijenjena brava. To je bilo prije par godina, a ne zna tko je to napravio. Kada su ta klizna vrata postavljena imala su željeznu kvaku i bravu, a ključ od brave je imao LU. Svjedok navodi da kada bi dolazio u kuću, uvijek je nailazio da je u dvorištu ispred tih vrata bio parkiran neki automobil i to od obitelji KU. Isto kao i automobili stranih registracija, pa pretpostavlja da su to bili njihovi gosti. Isto tako, zna da je IU svog Forda tamo često parkirao. Ističe kako jednom do dva puta mjesečno dođe u [adresa]. Tamo u kući žive sinovi LU sa svojim obiteljima te oni svoje automobile parkiraju u garaži Atlant Centra. Nitko od njih ne drži aute u dvorištu niti u ulici. Poznato mu je da je dio dvorišta u podjeli od kliznih vrata desno pripao dundu LU, u produžetku toga je prostor u kojem je sada frizerski salon. Stolove u dvorištu je vidio da su postavljeni, a ne zna točno tko ih je postavio, vjerojatno netko od obitelji KU. Zna da ĐU sin od LU tu živi od 2008.g. dok je LU odavno na Ilijinoj Glavici. Navodi kako on nikada nije imao ključ od kliznih vrata, a iz razgovora sa ĐU mu je poznato da je netko bravu promijenio te brusilicom oštetio vrata, te vjerojatno polugom iskrivio nosač. Nije mu poznato kako se koristilo dvorište ispred kuće, niti namjena bilo kojeg dijela dvorišta, a niti kada je ova tužba podnesena.

    23.Svjedokinja GU iskazuje kako zna da su se njen otac i njegov brat podijelili, na način da suteren i visoko prizemlje pripalo njenom ocu, a prvi kat i garaža LU. Zemlja iza zgrade-vrt, u kojom je lijeva strana pripala na korištenje njenom ocu, a desna strana LU. Dvorište ispred zgrade nije podijeljeno. U njemu se nalazi točno po sredini kuće ulazna vrata stana u kojem svjedokinja živi, a koji ljeti u jednom periodu iznajmljuje turistima. Osim tih vrata u prizemlju su tri prozora sa desne strane na dijelu prema garaži. Prostor dvorišta ispred ulaza u stan, svjedokinja koristi na način da postavi stol sa stolicama kada ima goste, a zimi kad nema gosti obitelj koristi taj prostor i to kao prolaz jer tada ne stavljaju stolove. Taj dio dvorišta svjedokinja koristi od kada ima dozvolu za iznajmljivanje, a to je od 2007.g. U periodu od 2007. pa do 2017.g. nitko joj ništa nije prigovarao, niti tražio da ukloni taj stol, a nije joj poznato da li je njenom ocu njegov brat to tražio. Što se tiče dijela dvorišta koji se nalazi iza kliznih vrata to je ustvari okretište koje je još 70-tih godina omogućio njen pokojni djed, slomivši zid kako bi se automobili mogli tu okrenuti. Svi ukućani i susjedi su to proširenje koristili za okretište, budući je to slijepa ulica, a druge mogućnosti nema. Isto tako, taj dio predstavlja protupožarni put kao i put gdje se hitna pomoć dolaskom može zaustaviti odnosno okrenuti. Što se tiče parkiranja na tom dijelu dvorišta, svjedokinja navodi kako ona tu ne ostavlja svoj automobil, nekad se zaustavi ako treba iznijeti spenzu, a inače automobil parkira na parkiralištu od centra Mercante. Isto tako, nitko od dijela njene obitelji, odnosno njen brat ili otac tamo ne parkiraju svoje aute već njen otac parkira auto u ulici, a brat nekad na ulici, a nekad na parkiralištu centra Mercante. Što se tiče postavljenih kliznih vrata, nikakva kvaka na tim vratima nije postojala, a svi imaju ključ od tih vrata. Vrata nikada nisu zaključana, već su stalno otvorena. Ključ od vrata joj je dao njen otac. Navodi da postavljeni stolovi i stolice u dvorištu nisu nikada smetali nikome za prolaz. Misli da su klizna vrata postavljena negdje 2005-2006.g. I prije i poslije se tih godina neometano tamo okretalo autom i nitko do pokretanja ovog postupka nije to branio. Svjedokinja navodi da iz razgovora sa ocem zna o podjeli između braće, s tim da je obitelji najveće iznenađenje bilo kada je LU počeo renovirati stan negdje 2006.g. kada je podigao zid na taraci iza kuće, točno na izlaznim vratima iz kuhinje stana njenih roditelja, a dijelu koji gleda na brdo Srđ, a kada je njen otac shvatio da je ustvari prevaren. Nakon toga je njen otac lijevo od tog zida također podigao zid. Naime, taj dio odnosno ta taraca iza je ranije uvijek zajednički korištena i svi su se tamo kao djeca na njoj igrali. Pri tome misli i na djecu tužitelja, jer su ranije svi živjeli u jedno te istom dijelu kuće, u kojem danas stanuju njeni roditelji. Zna da je u vrijeme potpisa ugovora o diobi njen otac sa svojim bratom bio u normalnim i dobrim odnosima te je vjerovao bratu, a sam ugovor je sastavio LU i dao ga njenom ocu na potpis.

    Navodi kako ugovorom o podjeli dvorište ispred kuće nije podijeljeno. Navodi kako njeni gosti imaju parking u centru Mercante, koji im svjedokinja plaća, a u tom smislu na stranici stoji da imaju besplatan parking unutar objekta. Naime, unutar objekta oni nemaju gdje parkirati, već parkiraju na parking Mercante koja je udaljena od kuće minutu-dva hoda. LU je postavio klizna vrata. Njen otac mu nije branio da postavi ta vrata, tada su braća još bila u dobrim i normalnim odnosima. Pojašnjava da se klizna vrata osim ključem mogu otvoriti i podizanjem kacavitom ili nekom polugom, pa ponekad i na taj način ona kao i drugi otvori ta vrata, ako uza sebe nema ključ. Ističe kako je ranije parkirala na parkingu Marin Meda dok je tamo bila zaposlena. Nikada nije dobila nikakvu pismenu opomenu od tužitelja ili njegovog punomoćnika da na ovom dijelu dvorišta ne postavlja stolove ili da na drugi način ne uznemirava njegovo vlasništvo. Na fotografiji na listu 198, svjedokinja navodi da je ona na toj fotografiji, međutim točno se sjeća te situacije da je neki stranac zalutao u ulici, da je tražio smještaj apartmana Aurora obitelji U, te mu je ona kako bi mu pomogla otvorila vrata da se može okrenuti i izaći iz ulice. Sjeća se da ju je te prigode HUsin tužitelja slikao. Na fotografiji na listu 79, identificira automobil Ford kao vozilo njenog brata, a vozilo oznake DU861DC kao vozilo njenog oca.

    24.Iskazima svjedoka sud je poklonio vjeru u cijelosti. Prvo jer su iskazi suglasni o bitnim činjenicama te nisu protivni zatečenom stanju na očevidu i ispravama u spisu, a drugo jer se svjedoci ukazuju nepristranim svjedocima obzirom da njihova prava i obveze ne ovise o ishodu ovog spora.

    U odnosu na iskaz GU sud je prilikom ocjene istoga imao na umu njezin bliski rodbinski odnos sa tuženicima te temeljem njenog iskaza nije zaključivao o relevantnim činjenicama

    25.Analizom iskaza svjedoka proizlazi da su se svi stanari za vrijeme dok je otac tužitelja i prrvotuženika bio vlasnik kuće i zemlje oko kuće, svi okretali vozilima na dvorišnom desnom dijelu ispred zgrade 738 K. O. [katastarska općina] te im to nitko nije onemogućavao obzirom na konfiguraciju same ulice. Međutim ovakav način ranijeg korištenja nekretnine, koja je nesporno bila i sada je privatno vlasništvo, nije od utjecaja na rješenje ovog spora niti je činjenica temeljem koje bi se zaključivalo o podjeli tog dijela dvorišta.

    Ono što je bitno je da svjedoci nemaju saznanja o samom dogovoru podjele između LU i KU već generalno navode na koji način misle da su se braća podijelila.

    26.Naime utvrđena je činjenica da dvorište ispred kuće (kat. čest. [katastarska čestica]) između stranaka nije na bilo koji način fizički ograđeno, a to je utvrđeno kako očevidom na licu mjesta tako i nalazom vještaka, iskazima svjedoka, posebno FU i BU, GU, pa naposlijetku i iskazima parničnih stranaka.

    27.Što se tiče utvrđenja da li su tužitelj i prvotuženik ugovorom o diobi iz 2000.g. točno razgraničili i odredili način korištenja dvorišta ispred kuće (kat. čest. [katastarska čestica]), tužitelj smatra da ta podjela proizlazi iz čl. 3. Ugovora, u dijelu u kojem je navedeno da tužitelju pripada vlasništvo i posjed desne strane ili istočna strana sa zidom međašem, a tuženiku ad.1 lijeva strana ili zapadna strana sa zidom međašem, svakome po polovina.Tuženik priznaje da se tužiteljevo isključivo pravo vlasništva i posjeda proteže na istočnom dijelu dvorišta na kojem se može zaustaviti auto, kao i dijelu na kojem je ranije bila postavljena i naknadno skinuta mrežasta ograda, koja je vidljiva na fotografijama dostavljenim uz tužbu, kako je ugovoreno 2000.g.

    28.Tuženici tijekom postupka spore da je mjesto na kojem se nalaze stol i stolice, ispred stana u prizemlju, a koji su prikazani na fotografijama, dio koji je podijeljen te koji po ugovoru iz 2000. i da je pripada na korištenje tužitelju. Glavni argument tuženika je što smatraju da taj dio dvorišta nije bio predmet podjele budući je dvorište ispred kuće nedjeljivo obzirom da u situaciji podizanja pregrade između istočnog i zapadnog dijela dvorišta tuženik ad.1. ne bi mogao prići vratima svog stana u prizemlju, a time ni ući u stan, pri čemu je za ovaj spor sudu nebitno tko taj stan iznajmljuje gostima, tuženik ad.1. ili njegova kćer.

    29.Nasuprot tome sama zgrada je nesporno podijeljena na način da prizemlje zgrade pripada u cijelosti KU. Ugovorom je usuglašeno da zemljište uz zgradu do prvog doca služi za zajedničke potrebe te se dijeli po pola, dok je tužitelj na ročištu 23.veljače 2022 (list spisa 158) tvrdio da to zemljište čini dio od ulaznih vrata sa lijeve strane zgrade te prolazi do ulaza u apartman u prizemlju i katova zgrade.

    30.Nije sporno da se apartman koji se iznajmljuje gostima, a vlasništvo je prvotuženika, nalazi u prizemlju zgrade. Dalje, iz iskaza svjedoka FU, koji je detaljno opisao izgled dvorišnog dijela nekretnine proizlazi da GU ispred ulaza u apartman iznese stol sa stolicama, a vrata apartmana su po samoj sredini obiteljske kuće, isto kao što je i svjedoku SU poznato da je stolove u dvorištu na fotografiji 14 postavila GU, što u stvari nije niti sporna činjenica između stranaka. Svjedokinja GU opisuje da, osim vrata, postoje tri prozora tog apartmana, koji se nalaze sa desne strane kuće, na dijelu prema garaži. Sama svjedokinja iskazuje da stol sa stolicama za goste postavi ispred ulaza u stan.

    Budući su stranke ugovorom iz 2000 godine odredile u čl.3.toč.2. da zemljište uz zgradu do prvog doca (razizemlje prvog kata zgrade 732) se dijeli po pola i služi za zajedničke potrebe (prolaz u kuću, stanove i đardin..), a u iskazu je potvrdio da to zemljište čini dio od ulaznih vrata sa lijeve strane zgrade te prolazi do ulaza u apartman u prizemlju i katova zgrade, što znači da je zajednički dio zemljišta i do ulaza u stan u prizemlju zgrade, tada proizlazi da su stolovi i stolice koji su postavljeni ispred stana u prizemlju zgrade, postavljeni na zajedničkom dijelu dvorišta.

    30.1.Tužitelj s druge strane tvrdi da tuženiku pripada pravo prolaza na istočnoj strani do ulaza u stan u prizemlju, i to sa zapada prema istoku.

    31.Čitanjem ugovora iz 2000.g. posebnost koju sud uočava je ta da ne proizlazi da je za tuženika ugovoreno pravo prolaza u smislu služnosti puta, preko desne ili istočne strane zemljišta do njegovog stana u prizemlju dok je jasno ugovoreno da se "zemljište uz zgradu do prvog doca (razizemlje prvog kata zgr.732) dijeli 1/2 :1/2 i služi za zajedničke potrebe (prolaz u kuću, stanove i đardin)", U svom iskazu pred sudom 15.siječnja 2026.g. tužitelj na pitanje koji dio zemljišta ispred zgrade predstavlja zajednički dio na korištenje tužitelja i tuženika odgovara da zajednički dio predstavljaju prilaz i vrata za ulaz u stanove kuće koji su sa zapadne strane te sa istočne strane pješački prolaz do ulaza u stan u prizemlju koji koristi tuženik. Dakle tužitelj time potvrđuje da taj dio dvorišta ispred stana u prizemlju, a za koji tvrdi da tuženik ima pravo prolaza, nije podijeljen ugovorom iz 2000. jer iz samog ugovora pravo prolaza, kao ustanovljeno pravo služnosti za prvotuženika, ne proizlazi. Pravo prolaza se logično nameće kao pravo za prvotuženika, gledajući sa zapada prema istoku, jer na drugi način ne bi mogao pristupiti svojoj nekretnini međutim ono ugovorom nije regulirano. Dakle u situaciji kad postoji "detaljan" ugovor o diobi nasljedničke zajednice,a kojim nije regulirana jedna bitna stavka odnosno pravo prolaza tuženika njegovom stanu u prizemlju zgrade, tada sud zaključuje ta taj dio dvorišta nije bio predmet podjele između braće bez obzira što u ugovoru stoji da desna ili istočna strana sa zidom međašem pripadaju u cijelosti LU, već da je to prema ugovoru zajednički dio dvorišta.

    31.1.Da su stranke načelno odredile način podjele i korištenja dvorišta na način da su odredile kojoj pripada lijeva, a kojoj desna strana, to je očito i razvidno iz Ugovora. Međutim analizom Ugovora i iskaza stranaka, njihova prava volja i zajednička namjera je bila da se podijele u jednakim omjerima odnosno da svakoj od strana Ugovora pripadne ista površina zemlje, a to prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu samo djelomično odgovara nalazu i mišljenu vještaka, tj. odgovara samo ako se dvorište uzima samo za sebe.

    Sud naglašava da se prilikom tumačenja ugovora njegove odredbe primjenjuju onako kako one glase. Pri tumačenju spornih ugovornih odredbi ne treba se držati doslovnog značenja upotrijebljenih izraza, već treba istražiti zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava (članak 99. ZOO- a). Pod tumačenjem ugovora dakle, razumijeva se pronalaženje smisla i domašaja pojedinih ugovornih klauzula i utvrđivanje njihovog pravno obvezujućeg značenja, u prilikama kada se prigodom ispunjenja ugovora ugovaratelji o tome ne slažu.

    32.Da stranke Ugovora tim pravnim poslom nisu konačno usuglasile fizičku podjelu proizlazi i iz čl.6 Ugovora u kojem navode da će tek naknadno postići dogovor oko fizičke podjele tj pregrađivanja i stvaranja dviju zasebnih cjelina nekretnina, a što naknadno nisu učinile. Budući da prema nalazu i mišljenju vještaka desna polovina dvorišta koja bi odgovarala jednakoj vrijednosti lijeve polovine dvorišta prati polovinu zgrade 732 k. o. [katastarska općina], a ta polovina bila u razini prozora apartmana u prizemlju koji je vlasništvo prvotuženika, te prvotuženik ne bi imao mogućnost pristupa u svoj stan jer se vrata stana podjelom dvorišta na pola nalaze na istočno dijelu očito je da takvom podjelom nije moguće uspostaviti zasebne cjeline u skladu sa čl.49.st.1 ZV-a. Za primijetiti je da tužitelj tumači Ugovor selektivno odnosno na podjelu dvorišta gleda zasebno i odvojeno od ostatka zgrade i zemlje iza zgrade tako da polovinu dvorišta uzima računa prema mjerama samog dvorišta, a ne prema načelu da svaki od brače dobije jednak broj kvadrata cijele nekretnine (zgrade i zemlje) odnosno da podjela iznosi 1:2 za tužitelja i 1:2 za tuženika, kako proizlazi iz ugovora.Naime, predmetni Ugovor i njegove učinke je potrebno sagledati kao cjelinu u odnosu na kuću i zemlju te na taj način, uvažavajući stanje na terenu, način podjele kuće, način prilaza koji postoje u nekretnini odrediti podjelu koja je moguća i dopuštena te koja bi isključivala bilo kakve konflikte u budućnosti. Ugovorom o diobi moguće je ugovoriti podjelu zemljišta, ali samo ako je ta dioba pravno i stvarno moguća, odnosno ako zemljište može biti podijeljeno na način da svaki suvlasnik dobije svoj opredijeljeni dio u naravi ili vrijednosti.I prema ustaljenoj sudskoj praksi proizlazi da nije moguća geometrijska dioba zemljišta ako postoje građevine koje onemogućuju fizičku podjelu, odnosno ako je zemljište nedjeljivo zbog smještaja i namjene građevina. U takvim slučajevima dioba se ne može provesti geometrijski, a ugovor o diobi koji predviđa takvu podjelu nije pravno valjan. Odredba čl.49.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014; dalje ZV) određuje da suvlasnici sporazumno određuju način razvrgnuća, u granicama mogućega i dopuštenoga. Odredba čl. 42.st.1.ZV-a glasi: "Svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje."

    33.Iz nalaza i mišljenja vještaka Stjepana Tomašića, koji je saslušan na ročištu glavne rasprave 09.srpnja 2024.g. i koji je u spis dostavio dvije skice pojašnjava da je na istima prikazao dimenzije kako s južne tako i sa sjeverne strane zgrade. Na prvoj skici je označena kvadratura koju koristi KU od 279 m2 te LU od 317m2 te je na istoj prikazan ulaz, prozori u skladu sa fotografijama uz dužinu od 6,28m koja odgovara prostoru sa južne strane LU odnosno jugozapadne strane 4,28m+2m, što je prikazano na skici žutom bojom, a koji odgovara dijelu koji bi pripadao KU. Sa sjeveroistočne strane kuće je granica postojeći zid koji je uzet kao polazište i postojeća prirodna granica tako da u tom gornjem dijelu prateći taj zid KU otpada 5,68m, a LU 6,88m. Drugom skicom koja je u jugozapadnom dijelu, prema ulici, istovjetna prvoj skici, dok se razlika ogleda u dijelu sjeveroistočno prema vrtu, gdje je izračun da oboje imaju po 1/2 odnosno po 298m2, do koje površine se dolazi da se dužina od 5,68m KU, uvećava za 0,60 m2 u sjevernom dijelu. Na fotografiji iz zraka koja je dostavljena je sa jugozapadne strane isprekidano crvenom crtom prikazana polovina dvorišta iz koje je razvidno da ide dijelom ispod prozora stana koji se nalazi u prizemlju same kuće. Na fotografiji označenom pod br. 2 je prikazana cijela prednja fasada odnosno jugozapadni dio zgrade 732, sa prozorima te ulaznim vratima za stan u prizemlju. Na toj fotografiji u razini otvorenog prozora je prikazana isprekidana crta koja se nalazi na fotografiji br 1. Na pitanje suda navodi da bi isprekidana crvena crta bila granica polovine dvorišta sa jugozapadne strane odnosno produžetak polovine fronte čest. zgr. [katastarska čestica]. Na pitanje punomoćnika tužitelja, navodi da ukupna širina dvorišta sa jugozapadne strane iznosi 8,36m od KU, plus 8,85m od LU. Vještak pojašnjava da se prilikom izrade nalaza i mišljenja vodio logikom kako su stranke Ugovorom o diobi koji postoji u spisu podijelile čest. zgr. [katastarska čestica] na dva jednaka dijela, te je u skladu sa tim označio polovinu sa jugozapadne i sjeverne strane prateći pritom polovinu same čest. zgr. [katastarska čestica]. Ono što je prikazano na fotografiji br. 1 isprekidanom crtom odgovara širini 8,85m koji je prikazan na skici plavom bojom kao pripadajući dio LU. Na sjevernoj strani kuće vještak pojašnjava da osim zida koji je tamo izgrađen i koji je on uzeo kao granicu, ne postoji nikakva druga granica, pa je pod tim zidom podrazumijevao pojam "prirodno". Na pitanje na koji način je odredio polovinu, navodi da je uzeo u obzir polovinu fronte zgrade 732 u sjeveroistočnom dijelu, a gornja točka podijele diktirana je površinom u polovici istovjetnoj LU i KU. Vještak navodi da je izvršio sva mjerenja na terenu cijele okućnice te je to bilo mjerodavno za izradu nalaza i mišljenja tako da podatke iz katastra o površinama nije koristio. Kada se vještaku pokazuju fotografije na listu spisa 80 i 81, vještak u odnosu na dostavljene fotografije te premjernu skicu navodi kako je predmetni automobil položajem nalazi na dijelu plave boje odnosno na onom što je odredio da je pripadnost LU. Arla sa cvijećem na listu 198 koja je pomična na prikazanoj fotografiji, bi se po riječima vještaka nalazila u plavom dijelu prikazanom na njegovoj preglednoj skici. Pojašnjava vještak na pitanje samog tužitelja da cjelinu nekretnine zgr. 732 te zemlje 418/5 i 418/6 u novoj izmjeri čini čest. 1394/1.

    Na pitanje punomoćnika tuženika vještak navodi da je sa istočne strane zgr. 732, koji je na skici označen plavom bojom također postoje dva prozora u prizemlju zgrade, a koja nisu prikazana na skici. Ulazna vrata koja su prikazana na fotografiji br. 2 se nalaze na plavom dijelu skice, što je evidentno iz skice gdje se navode ulazna vrata. Na skici je prikazan prolaz između plavog i žutog dijela koji iznosi 3m. Na pitanje da prema svojoj skici se očituje u odnosu na fotografiju br. 14- donja slika, vještak navodi da se stol na donjoj slici nalazi na dijelu koji je on označio žutom bojom, dok se vidljivo crna ograda nalazi na plavom dijelu označenom na njegovoj skici. Na pitanje odgovara da kada bi se uzela u obzir granica koja bi činila pola fronte čest. zgr. [katastarska čestica] i pola jugoistočne zemlje 418/5 odnosno 1394/1, linija podijele bila bi zakošena i povećala bi površinu KU (žuta boja) za cca 1-1,5m2.

    33.1.U odnosu na nalaz i mišljenje vještaka Tomašića sud navodi da je vještak svoj nalaz izradio u cijelosti prema pravilima struke, na ročištu odgovorio na sva postavljena pitanja te sud isti uzima kao mjerodavan u odnosu na prikazane površine tako i u odnosu na dane zaključke. Zadatak vještaku nije bio da tumači ugovor između stranaka, što je zadatak suda, već da prema danom zadatku, izradi skicu lica mjesta i prema zatečenom stanju prikaže dimenzije dvorišta sa ulazom i prozorom stana u prizemlju, te pokaže crtu razgraničenja prema kojoj bi se kvadratura dijelila na jednake dijelove.

    Obzirom da je vještak u cijelosti udovoljio postavljenom zadatku sud je njegov nalaz i mišljenje cijenio u svemu pravilnim i stručnim. U skladu sa mjerničkim nalazom tužitelj je uredio svoj tužbeni zahtjev.

    Dakle i iz nalaza vještaka do kojih je došao detaljnim mjerenjem cjelokupnog terena proizlazi da ukoliko se dvorište ispred zgrade dijeli na iste polovine, bez da se uzme u obzir cjelina kuće i zemlje, tada tužitelj postaje vlasnik veće kvadrature nego li je ima prvotuženik, a obzirom da je prava volja stranaka bila podjela na jednake dijelove tada i to ukazuje na zaključak da dio ispred vrata stana prvotuženika nije pripao u vlasništvo odnosno na isključivo korištenje tužitelju.

    34. Što se tiče zaustavljanja automobila na dijelu č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], iz izvedenih dokaza i provedenog postupka te iskaza tuženika KU na glavnoj raspravi 15.siječnja 2026. gdje potvrđuje da dio dvorišta, na kojem su prikazani automobili i koji se nalazi iza kliznih vrata predstavlja dio dvorišta koji pripada tužitelju na korištenje odnosno koji prema ugovoru iz 2000.godine, čini istočni dio dvorišta, zaključuje o osnovanosti tog dijela zahtjeva. Kad se to dovede u vezu sa fotografijama na kojima su vidljivi zaustavljeni automobili te činjenice da je nesporno utvrđeno iz uvjerenja MUP RH (list 94), iskaza svjedoka i samih tuženika da su automobili vlasništvo KU i IU, tada proizlazi da su vozila tuženika parkirana na dijelu nekretnine tužitelja, što oni sami priznaju, iz čega dalje proizlazi da su takvim činom zaustavljanja automobila na istočnom dijelu dvorišta tuženici uznemiravali tužitelja kao vlasnika tog dijela iz čega dalje proizlazi ovlaštenje tužitelja- vlasnika putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane odnosno da tuženi na tom mjestu svoja vozila više ne ostavljaju.

    Isto se odnosi i na postavljanje pokretnina u dijelu dvorišta koji leži istočno tj.desno od ulaza u stan u prizemlju zgrade odnosno na fotografijama (list 14) prikazanoj crnoj pregradi.

    35. Odredbom čl.167.Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, 81/15-pročišćeni tekst; dalje ZV) propisano je da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. ovoga članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže. Kad je uznemiravanjem prouzročena šteta, vlasnik ima pravo zahtijevati naknadu štete po općim pravilima o naknadi štete.

    36. Nije dvojbeno da ZV-a nije isključena mogućnost za suvlasnika (čl.46) tražiti sudsku zaštitu od uznemiravanja tzv. "actio negatoria" (čl.167.st.1 i 2. ) ne samo prema trećim osobama već i prema suvlasniku stvari i to pod uvjetom ako mu je onemogućen ili bitno ograničen dogovoreni način obavljanja fizičke vlasti nad stvari.

    37.U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim se traži od tuženika popravka oštećenih kliznih vrata ugradnjom kvake i brave, sud je saslušao DU i JU, kao i prethodno navedene svjedoke.

    38.Svjedok DU iskazuje da je tamo radio ulazna vrata kapije prije 20 godina, a kako su ona izgledala i od čega su se sastojala stvarno se više ne može sjetiti. Tom ulicom nije prošao otkada je završio taj posao. Ne sjeća se da li je bila kvaka i brava postavljena na tim vratima i na koji način su se vrata zatvarala ili zaključavala. Kada mu se radi podsjete pokazuju fotografije u spisu na kojima su prikazana klizna vrata zajedno sa načinom na kojima se ista uz ključ moguće zatvarati, svjedok navodi da se ne sjeća da li to odgovara onome kako je bilo kada su vrata postavljena niti može reći da li je u odnosu na vrata bilo kakvih promjena. Ne sjeća se da li je ta vrata izradio po nacrtu NUČ. Sjeća se da je vrata radio kao kooperant firme Vulix, koju mu je i platila za radove, a tko je angažirao firmu Vulix to ne zna. Svjedok navodi da je uobičajen način ugradbe ovakvih vrata, ako vrata imaju na sebi motor tada se ne stavlja brava, a ne sjeća se da li je u konkretnom slučaju motor bio ugrađen ili nije. Da je motor ugrađen on obično bude na podu kod vrata. Na fotografiji vrata sa oštećenjima, ne zna kako su ona nastala, a pretpostavlja da nisu isporučena vrata sa oštećenjima. Svjedok u odnosu na fotografije na kojoj je prikazan stub ako zid te rupa navodi kako zaslon koji je na vratima ulazi u taj dio otvora u stupu, a da zaslon podiže ključ. Svjedok navodi da se ne sjeća da li je tužitelju išta tumačio vezano za sistem otvaranja i zatvaranja vrata. Svjedok navodi da smatra da ovakva vrata i ne moraju imati kvaku te navodi da na fotografijama nije ništa vidio pa ni otvor za kvaku.

    39.Svjedok JU iskazuje kako poznaje parnične stranke, brata prisutnog tužitelja poznaje jer je s njim radio na Babinom kuku, a tužitelja je upoznao prilikom projekta koji se izvodio na njihovoj kući. Tamo je sudjelovao u svojstvu građevinskog poslovođe kao zaposlenik tvrtke Vulix. Dok je trajao taj projekt svakodnevno je bio na objektu, a to se radilo prije više od 10 godina. Sjeća se da je tužitelj na tom projektu bio investitor, te da su se radovi adaptacije odvijali na desnom dijelu kuće odnosno na polovini od LU. Obzirom da su dolazili sa manjim kamionima iste su parkiravali u prostor dvorišta ispred kuće u koji se moglo ući, a taj dio se koristio po odobrenju tužitelja, te je on katastarski pripadao ovom desnom dijelu koji je u posjedu tužitelja. Svjedok navodi da im nitko tada nije branio niti prigovarao što ostavljaju kamion na tom dijelu, odnosno brat od tužitelja je jedino imao prigovor na buku, a nikako što se tiče posjeda nekretnine. U to vrijeme nije bila postavljena kapija, međutim, ona je bila sastavni dio tog projekta i u razgovoru sa investitorom, svjedok je izradio skicu te kapije, a koju su naknadno izradili bravari odnosno firma različita od firme Vulix. Što se tiče te kapije, mora reći da je bezbroj puta u svom radnom vijeku crtao skicu vrata tako da se sa sigurnošću ne može sjetiti da li su ova vrata crtana s kvakom ili bez kvake. Na fotografiji samih vrata, svjedok navodi da sustav vrata kako je izrađen ne mora nužno imati kvaku, jer se može otvoriti i samim povlačenjem vrata. Svakako mora imati ključ koji bi se okretanjem otvorio mogućnost micanja samih vrata. Crtao je skicu po nalogu i u suradnji s investitorom LU. Ne sjeća se da li je na tom dijelu prije nego što je izrađena kapija bio lanac, moguće je. Svjedok se sjeća da je za LU kod javnog bilježnika potpisao izjavu vezano za vrata. Složio se sa sadržajem izjave, ali se sad ne sjeća točno, svakako je bila riječ o bravi i vratima.

    40.Nastavno na isprave u spisu te iskaze svjedoka UU, FU, BU, DU, JU te parničnih strankaka sud nije niti iz jednog dokaza utvrdio da su tuženici ad.1. i ad.2. oštetili predmetna klizna vrata odnosno oštetili kvaku i bravu na istima. Nasuprot tome tijekom postupka je bilo upitno da li je kvaka uopće prilikom postavljanja samih vrata bila ugrađena jer iz iskaza svjedoka DU koji je izradio upravo predmetna vrata proizlazi kako ista i ne moraju biti ugrađena sa bravom,a na isti način je iskazivao svjedok JU navodeći da sustav vrata kako je izrađen ispred čest. zgr. [katastarska čestica] ne mora nužno imati kvaku jer se može otvoriti i samim povlačenjem vrata. Obzirom da iz niti jednog dokaza provedenog tijekom postupka ne proizlazi da su tuženici oštetili klizna vrata odnosno počinili štetu na imovini tužitelja to nije osnovan zahtjev za popravak štete odnosno za uspostavu stanja kakvo je navodno bilo prije nego što je oštećenje nastalo. Odredbom čl.1045.st.1 Zakona o obveznim odnosima je propisano da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je, pa s obzirom da tužitelj nije dokazao da su tuženici prouzročili štetu to je ovaj dio zahtjeva odbijen kao neosnovan. Što se tiče uznemiravanja prava vlasništva tužitelja na kliznim vratima tuženi su priznali da su povremeno ostavljali svoje automobile te time i da su otvarali i zatvarali klizna vrata pa im se sukladno čl. 167.ZV-a zabranjuje daljnje pačanje u ista jer na taj način uznemiravaju pravo vlasništva tužitelja.

    41.Zaključno što se tiče podjele načina korištenja suvlasničkog dijela nekretnine- dvorišta ispred kuće- sud je utvrdio da su stranke djelomično ugovorom podijelile posjed dvorišta na način da su načelno odredile kome pripada istočni dio, a kome zapadni dio, a da konačno nisu izvršili fizičku podjelu, kao što su to proizlazi iz čl.6. Ugovora iz 2000.g. Štoviše, stranke su djelomično realizirale dogovor iz 2000 na način da klizna vrata i dio dvorišta iza njih pripada tužitelju. Stoga je sud rukovodeći se zaključcima obrazloženim ovom presudom i čl. 2. Zakona o parničnom postupku intervenirao u tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je isti prihvaćen te je odlučio kao u toč.I i III izreke.

    42.Odredbom čl.154.st.4. Zakona o parničnom postupku je propisano da ako su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj stranci samo pojedine troškove. Ovaj sud smatra da je uspjeh tužitelja i tuženika približno jednak, međutim kako su tuženi dali povoda ovoj tužbi jer su ostavljali automobile na dijelu nekretnine tužitelja sud je odredio da tuženici naknade tužitelju troškove očevida i to u iznosu od 98,96€, koji se odnosi na izlazak suda na lice mjesta dana 15.studenoga 2019 i 30.ožujka 2023.g. Troška izrade nalaza i mišljenja nije bilo jer vještak Stjepan Tomašić isti nije potraživao u ovom postupku odnosno nije dostavio račun za izvršene usluge vještačenja.

    Dubrovnik, 11. veljače 2026.

    Sutkinja

    Jadranka Klečak

    Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Velikoj Gorici.

    Dostaviti:

    1. pun. tužitelja

    2. pun.tuženika

    Upozorenje Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.