Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-1011/2025-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Ramušćaka, predsjednika vijeća, Božidara Horvata, suca izvjestitelja i člana vijeća te Tihane Cišper, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Josip Giljanović, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, kojeg zastupa punomoćnik Boris Anić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu ANIĆ & ANIĆ d.o.o., Split, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1667/2021-24 od 28. kolovoza 2025., u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja KR kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1667/2021-24 od 28. kolovoza 2025. pod toč. IV. (koja je očitom pogreškom u presudi označena kao toč. III.) i toč. V. izreke.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja KR kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-1667/2021-24 od 28. kolovoza 2025. pod toč. I. te u dijelu pod toč. II. izreke u kojem tužitelju nisu dosuđeni troškovi postupka preko iznosa od 2.521,30 eura.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda pod toč. I. izreke utvrđeno je da je ništetna i bez pravnog učinka odredba čl. 2.4. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj: 58800/06, od 20. prosinca 2006., kojom je ugovoreno da će se sva plaćanja novčanih obveza zasnovanih na tom ugovoru izvršiti u kunskoj protuvrijednosti izabrane valute ugovora, izračunato korištenjem prodajnog tečaja kreditora (prodajni tečaj kune u odnosu na CHF) vrijedećeg na dan plaćanja, ako ugovorom nije drukčije određeno kao i da je ništetna i bez pravnog učinka odredba čl. 10. d) 1. istog ugovora kojom je ugovoreno da se mjesečni anuiteti izraženi u CHF – valuti ugovora podmiruju uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju prema tečajnoj listi kreditora na dan dospijeća, pod toč. II. izreke utvrđeno je da je ništetna i bez pravnog učinka odredba čl. 5.1. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj: 58800/06, od 20. prosinca 2006., kojom je ugovoreno da je nominalna kamatna stopa promjenjiva kao i da je ništetna i bez pravnog učinka odredba čl. 11.1. istog ugovora kojom je ugovoreno da je redovna kamatna stopa promjenjiva i da se ista utvrđuje odlukom kreditora, pod toč. III. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 14.982,05 eura s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos od dospijeća, pod toč. IV. izreke (koja je očitom pogreškom označena kao toč. III.) odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev na isplatu 2.835,76 eura sa zateznim kamatama, dok je pod toč. V. izreke odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev na isplatu 9.945,62 eura s pripadajućim zakonskim kamatama na pojedinačne iznose. Rješenjem prvostupanjskog suda određena je vrijednost predmeta spora u iznosu od 27.762,84 eura, dok je pod toč. II. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.521,30 eura s pripadajućim zateznim kamatama od 28. kolovoza 2025. do isplate.

2. Protiv toč. IV. (koja je očitom pogreškom označena kao toč. III.) i V. navedene presude te toč. I. i dijela toč. II. izreke navedenog rješenja, žalbu je podnio tuženik, a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže presudu prvostupanjskog suda pod toč. IV. izreke (koja je očitom pogreškom označena kao toč. III.) preinačiti i naložiti tuženiku da tužitelju isplati 2.835,76 eura sa zateznim kamatama, a pod toč. V. izreke presudu ukinuti i vratiti u tom dijelu predmet na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. U odnosu na pobijano rješenje, tužitelj predlaže rješenje pod toč. I. izreke preinačiti i utvrditi kao vrijednost predmeta spora 33.313,42 eura, kao i preinačiti rješenje pod toč. II. izreke u dijelu u kojem mu nisu priznati daljnji parnični troškovi te naložiti tuženiku da te troškove nadoknadi tužitelju. Tužitelj ujedno potražuje trošak sastava žalbe od 312,50 eura.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje u okviru žalbenih navoda, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, pa ni povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju sadržajno upire tužitelj. To stoga što, protivno žalbenom prigovoru, izreka pod toč. V. nije nerazumljiva te u tom dijelu presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF te zahtjev za isplatu iznosa od 27.762,84 eura na ime ništetnosti tih odredbi Ugovora o kreditu broj 58800/06, sklopljenog 20. prosinca 2006. između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora.

6. Prvostupanjski sud prihvatio je u nepobijanom dijelu tužbeni zahtjev za utvrđenjem ništetnim ugovornih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF kao i tužbeni zahtjev na isplatu u dijelu u kojem tužitelj potražuje 14.982,05 eura s pripadajućim zateznim kamatama na ime ništetnosti odredbe kojom je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, dok je u pobijanom dijelu odbio tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje 2.835,76 eura s pripadajućim zateznim kamatama na ime ništenosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke banke, kao i tužbeni zahtjev u dijelu u kojem potražuje preostali iznos od 9.945,62 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

7. Pravilno je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje 2.835,76 eura s pripadajućim zateznim kamatama uz obrazloženje da je donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. pravomoćno utvrđena ništetnost ugovorne odredbe kojom je promjenjivost kamatne stope tijekom postojanja ugovorne obveze utemeljena na jednostranoj odluci banke i da je stoga tužba u pogledu prethodno navedenog dijela zahtjeva za isplatu podnesena nakon proteka petogodišnjeg zastarnog roka propisanog čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 – dalje: ZOO), jer je ista podnesena 30. travnja 2021.

7.1. U odnosu na žalbeni navod tužitelja da prethodno navedeni restitucijski zahtjev nije u zastari jer tek u postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđena ništetnost sporne ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, za napomenuti je da se i sam tužitelj u tužbi pozvao na učinke presuda donesenih u postupku kolektivne zaštite te da je s tim u vezi Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. dao objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva koji su posljedica utvrđenja ništetnih ugovornih odredbi kredita u CHF, prema kojem, ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od naknadnog utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a u povodu individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite.

7.2. Stoga je suprotno žalbenim navodima tužitelja materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev za isplatu u prethodno navedenom dijelu odbijen kao neosnovan.

7.3. Žalbeni navod da je tužitelj tek neposredno prije pokretanja predmetne parnice doznao za kolektivni postupak, nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane odluke, jer je tužitelj kao potrošač čija su prava bila povrijeđena nepoštenim postupanjem banke morao biti upoznat s vođenjem navedenog kolektivnog postupka.

8. Nadalje, glede toč. V. izreke pobijane presude, a suprotno žalbenom navodu tužitelja da prvostupanjski sud nije naveo razloge zašto odbija tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje 9.945,62 eura, u obrazloženju prvostupanjske presude jasno je navedeno da je na temelju nalaza i mišljenja financijske vještakinje Ines Lozić utvrđeno da je ukupan iznos preplate na ime rasta anuiteta zbog valutne klauzule 14.982,05 eura, dok preplata s osnove jednostrane promjenjive kamatne stope iznosi 2.835,76 eura. Budući da se tužbeni zahtjev na isplatu 27.762,84 eura isključivo temelji na navodima tužitelja o preplaćenim iznosima na ime ništetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, to je prvostupanjski sud s obzirom na utvrđenje da ukupni iznosi preplate na ime tih ništetnih odredbi iznose 14.982,05 eura i 2.835,76 eura pravilno pod toč. V. izreke presude odbio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa koji prelazi zbroj tih iznosa preplata pa do puno zatraženog iznosa od 27.762,84 eura.

9. Glede žalbenog prigovora da prvostupanjski sud nije razmotrio privatni nalaz i mišljenje vještakinje Višnje Perajice, odnosno da taj nalaz nije dostavio vještakinji Ines Lozić radi očitovanja, napominje se da iz stanja spis proizlazi da je tužitelj u podnesku od 12. travnja 2025. prigovorio nalazu i mišljenju vještakinje Ines Lozić i pozvao se na privatni nalaz i mišljenje vještakinje Višnje Perajice prema kojem ukupni iznos preplate daje 27.762,84 eura, da je potom prvostupanjski sud na ročištu za glavnu raspravu od 21. svibnja 2025. naložio tužitelju da se izjasni u kojem dijelu prigovora nalazu i mišljenju i da jasno navede na što se vještakinja treba očitovati te da je tužitelj, nastavno na prethodno raspravno rješenje, u podnesku od 2. lipnja 2025. naveo da nema prigovora na nalaz i mišljenje vještakinje Ines Lozić te da se preostali iznos od 74.935,31 kuna (9.945,62 eura prema fiksnom tečaju konverzije) ipak ne odnosi na preplatu zbog promjene tečaja i kamatne stope, nego na okolnost zbog koje nije podnesena tužba u ovoj pravnoj stvari.

9.1. Slijedom prethodno navedenog, budući da je tužitelj naknadno odustao od prigovora da vještakinja Ines Lozić u ukupan iznos preplata nije pravilno uračunala 9.945,62 eura (kako je to uračunala vještakinja Višnja Perajica u privatnom nalazu i mišljenju), to je bespredmetan žalbeni navod da je prvostupanjski sud bio dužan pozvati vještakinju Ines Lozić da se očituje na privatni nalaz i mišljenje vještakinje Višnje Perajice, odnosno da je prvostupanjski sud u potpunosti zanemario njegov podnesak od 12. travnja 2025.

10. S obzirom na to da je prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje isplatu 9.945,62 eura, to je pravilno odbio i sporedni zahtjev na isplatu pripadajućih zateznih kamata, dok nije od utjecaja to što je prvostupanjski sud u izreci presude umjesto „zatezne‟ naveo „zakonske‟ kamate.

11. Isto tako nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost presude pod toč. V. izreke to što nije naveden tijek kamata niti je pobliže navedeno o kojim pojedinačnim iznosima je riječ. Ovo uvažavajući da zahtjev za isplatu 9.945,62 eura sa zateznim kamatama predstavlja samo dio zahtjeva za isplatu 27.762,84 eura sa zateznim kamatama na pojedinačno navedene iznose u tužbi te da je prvostupanjski sud u odnosu na preostalo zahtijevane iznose pod toč. III. i toč. IV. izreke (koja je očitom pogreškom označena kao toč. III. izreke) jasno naveo tijek zateznih kamata i pojedinačnih iznosa na koje se iste odnose, pa se time i toč. V. izreke u cijelosti može ispitati.

12. Slijedom svega navedenog, trebalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi toč. III. i IV. (koja je pogrešno označena kao toč. III.) izreke pobijane presude.

13. Tužitelj žalbom osporava odluku o troškovima postupka osporavajući pravilnost pravnog stajališta prvostupanjskog suda da se kod određivanja vrijednosti predmeta spora ne uzima u obzir deklaratorni zahtjev, nego samo kondemnatorni.

14. Nastavno na prethodno, prije svega je za istaknuti da nije u pravu tužitelj kada navodi da prvostupanjski sud nije ovlašten određivati vrijednost predmeta spora i u odnosu na novčanu svotu. Suprotno tome, iz smisla odredbe čl. 40. st. 2. u vezi st. 3. ZPP proizlazi da vrijednost predmeta spora nije upitna samo u slučaju kada se tužbeni zahtjev isključivo odnosi na novčanu svotu ili kad je riječ o slučaju iz st. 1. tog članka (procesna facultas alternativa). Stoga u predmetnoj situaciji, u kojoj tužitelj ističe i kondemnatorne zahtjeve na isplatu novčane svote i deklaratorne zahtjeve, a koji se svi zahtjevi temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, potrebno je utvrditi vrijednost cjelokupnog predmeta spora, a ne utvrđivati samo vrijednost deklaratornih zahtjeva i potom istima prešutno pribrajati vrijednost zahtjeva za isplatu, kako to pogrešno smatra tužitelj.

15. Pravilno je prvostupanjski sud odredio vrijednost predmeta spora u iznosu 27.762,84 eura, a ne kao zbroj vrijednosti deklaratornog zahtjeva i kondemnatornog zahtjeva. Naime, u ovoj pravnoj stvari deklaratorni zahtjev je poslužio samo za ocjenu osnovanosti kondemnatornog zahtjeva, odnosno deklaratorni zahtjev je u funkciji kondemnatornog, jer se njegov značaj u cijelosti iscrpljuje prihvaćanjem kondemnatornog zahtjeva, pa u takvom slučaju vrijednost predmeta spora iznosi onoliko koliko se zahtijeva kondemnatornim zahtjevom, a to je iznos od 27.762,84 eura (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev-1170/20 od 25. listopada 2023., Rev-1927/17 od 18. siječnja 2022., Revt-156/13 od 7. svibnja 2014.).

16. Nadalje, budući da zahtjevi za utvrđenje ništetnim ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi predstavljaju osnovu zahtjeva za isplatu, dakle zahtjev za isplatu nema posebnu osnovu koja bi se razlikovala od osnove zahtjeva za utvrđenjem, neosnovani su žalbeni navodi da je tužitelj uspio triput s osnovom i da se to moralo uzeti u obzir prilikom izračunavanja tužiteljevog uspjeha.

16.1. Pravilno je stoga prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 154. st. 2. ZPP kada je zaključio da je uspjeh tužitelja 100% glede osnove, a 54% glede visine te da je, u skladu s tim, ukupan uspjeh tužitelja 77%, dok je tuženikov uspjeh 23%.

17. U odnosu na žalbeni navod tužitelja da kao potrošač ima pravo na naknadu parničnih troškova u cijelosti i neovisno o uspjehu u parnici, prema shvaćanju ovoga drugostupanjskog suda pobijana odluka o troškovima ne predstavlja prekomjeran teret za tužitelja kao potrošača. Ovo stoga što tužitelj uz postignutu restituciju ima pravo i na razmjerni dio troškova, dakle u konkretnom slučaju se ne radi o tome da bi tužiteljeva restitucija bila umanjena za naknadu troškova koje bi tužitelj morao isplatiti tuženiku, pa stoga nije povrijeđeno pravo tužitelja na mirno uživanje vlasništva. Odluke Suda Europske unije i Ustavnog suda Republike Hrvatske, na koje se poziva tužitelj u žalbi, nisu primjenjive na konkretnu pravnu situaciju.

18. Pravilnost odluke o opravdanosti i visini priznatih troškova u preostalom dijelu nije ispitivana od strane ovoga drugostupanjskog suda u skladu s čl. 365. st. 2. ZPP, a s obzirom na to da ista dalje nije osporena žalbenim navodima.

19. Slijedom svega navedenog, trebalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje (toč. I. izreke ovoga drugostupanjskog rješenja).

20. Zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav žalbe odbijen je kao neosnovan, jer tužitelj nije uspio u žalbenom postupku. (čl. 166. st. 1. ZPP).

21. U nepobijanom dijelu prvostupanjska presuda i rješenje nisu ispitivani u skladu s odredbom čl. 365. st. 1. ZPP.

U Velikoj Gorici 11. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Nikola Ramušćak