Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-42/2026-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek Mjedenjak, predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Nataše Peršić Brleković, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FĆ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ognjenu Krznariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Krznarić & Alitović j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 261879944862, zastupanog po punomoćnici Sanji Nevešćanin Mateša, odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1502/2024-23 od 24. rujna 2025., u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1502/2024-23 od 24. rujna 2025., potvrđuje u točki II. izreke za iznos od 65,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom.
r i j e š i o j e
Djelomičnim uvaženjem žalbe tužitelja ukida se citirana presuda u preostalom dijelu točke II. izreke za iznos od 347,17 eura sa zakonskom zateznom kamatom te sadržajno odbijajućem dijelu točke I. izreke koji se odnosi na troškove postupka i u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Navedenom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.756,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 12. rujna 2023. do isplate, te mu naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.597,78 eur sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbijen, iako je to propušteno navesti u izreci. Točkom II. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 412,17 eur sa zakonskom zateznom kamatom od 12. rujna 2023. do isplate.
2. Protiv odbijajućeg dijela odluke tužitelj podnosi žalbu pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP), predlažući da se uvaženjem žalbe pobijana presuda u tom dijelu preinači i tužitelju dosudi zatraženi iznos u cijelosti te tuženika obveže naknaditi mu zatraženi iznos na ime troškova prvostupanjskog i žalbenog postupka, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete iz štetnog događaja od 2. rujna 2023., s time da je u fazi žalbenog postupka ostala sporna visina navedenog iznosa imovinske štete.
6. Neprijeporno je da je tužitelj u štetnom događaju od 2. rujna 2023. koji se dogodio u [adresa] zadobio teške tjelesne ozljede i to nagnječenje desnog ramena, nagnječenje desnog kuka uz sumnju za prijelom kondila lijeve goljenične kosti, u kojem štetnom događaju su sudjelovali GĆ, kao vozač osobnog vozila, čijom krivnjom je došlo do štetnog događaja i tužitelj, kao vozač motocikla. Tuženik je prije pokretanja postupka tužitelju isplatio na ime neimovinske i imovinske štete (za tuđu njegu i pomoć) iznos od 2.944,00 eur te 200,00 eur na ime imovinske štete za uništenu kacigu. S obzirom na posljedice ozljeđivanja utvrđene medicinskim vještačenjem, sud prvog stupnja zaključuje da bi po osnovi neimovinske i imovinske štete za tuđu njegu i pomoć tužitelju pripadao ukupan iznos od 4.755,00 eur, ali da je po tim osnovama već isplaćen iznos od 2.944,00 eur, pa da bi mu pripadao daljnji iznos od 1.811,00 eur.
7. Međutim, sudeći u okviru postavljenog zahtjeva obvezuje tuženika isplatiti mu iznos od ukupno 1.756,00 eura. U odnosu na zahtjev tužitelja po osnovi troškova putovanja radi liječenja, koji je postavio u iznosu od 347,17 eur, uvidom u mrežne stranice calculat. org. (list 10 do 13 spisa), utvrđuje da je udaljenost prebivališta tužitelja ([adresa]) do [adresa] (mjesta liječenja tužitelja), kao i prosječnu potrošnju goriva i njegovu cijenu. Tužitelj je naveo da se taj trošak odnosi na potrošnju goriva osobnog automobila kojim je putovao do [adresa] i da se radi o udaljenosti od 35 do 45 kilometara.
8. Nadalje, utvrđuje da iz dopune nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke proizlazi da su troškovi odlaska na liječenje i kontrole opravdani iz razloga što je tužitelj iz [adresa] odlazio na liječenje u najbliže mjesto gdje mu je mogla biti pružena adekvatna liječnička pomoć. Stoga da je životno logično i uvjerljivo da je tužitelj s obzirom na sve navedene okolnosti zasigurno imao troškove u vidu potrošnje goriva za prijevoz osobnim automobilom. Međutim, da pored izostanka bilo kakvih materijalnih dokaza u vidu računa za plaćeno gorivo, te kraj činjenice da tužitelj u svom iskazu nije detaljnije naveo koliko je često odlazio na liječenje u [adresa] i za to platio gorivo, te u kojim iznosima, takvo potraživanje u paušalnom iznosu smatra nedokazanim po visini, tako da niti primjenom odredbe članka 223. stavak 1. ZPP-a nije bilo moguće zaključiti o visini te štete, pa primjenom odredbe članka 221. a u vezi s člankom 219. stavak 1. ZPP-a odbija taj zahtjev.
9. U odnosu na daljnji iznos od 65,00 eur koji tužitelj potražuje na ime troškova liječenja-specijalističkog pregleda u poliklinici ..., utvrđuje da je na ime tužitelja izdan račun u navedenom iznosu, ali da je prema dopuni nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke, tužitelj tu uslugu mogao ostvariti i na trošak HZZO-a, odnosno u ... gdje se kroz čitavo vrijeme i liječio, pa da se stoga isti ne može smatrati opravdanim. Osim toga, da je tužitelj potvrdio u iskazu kako je samoinicijativno otišao na taj pregled iako je prethodno bio na kontrolnom pregledu kod liječnika u ... kada mu je rečeno da dođe na kontrolu za mjesec i pol, da je nosio ortozu i bio zabrinut za zdravlje i tijek liječenja, pa je za oko dva tjedna otišao u navedenu polikliniku gdje ga je liječnik pregledao i rekao da mora skinuti ortozu, jer da je mišić "propao." Sud prvog stupnja uvažava zabrinutost tužitelja za zdravlje i njegov odlazak u zdravstvenu ustanovu u kojoj se do tada nije liječio, ali kako je postojao dotadašnji tijek liječenja u ... gdje je pregledan i naručen ponovo na kontrolu, to trošak specijalističkog pregleda izvan te ustanove na vlastitu inicijativu tužitelja, ne smatra nužnim niti da bi isti bio u obvezi platiti tuženik. Ovo tim više, što je vještak potvrdio da je takav pregled mogao obaviti i na teret HZZO-a, tužitelj niti ne tvrdi da se je uslijed zabrinutosti za tijek liječenja pokušao ranije naručiti na kontrolu kako bi potvrdio osnovanost svojih sumnji. Stoga odbija tužbeni zahtjev za navedene iznose, a odluku o troškovima postupka donosi primjenom odredbe članka 154. stavak 2. u vezi sa člankom 155. stavak 1. ZPP-a te odgovarajućom primjenom odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142./12., 103./14., 118./14., 107./15., 37./22., 126./22., 138./23. - dalje Tarifa).
10. Ispitujući u povodu izjavljene žalbe pobijanu odluku, nije utvrđeno da bi provedenim postupkom i njenim donošenjem bila počinjena koja od apsolutno bitnih procesnih povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a.
11. Nadalje, protivno žalbenim tvrdnjama tužitelja s obzirom na opisana utvrđenja suda prvog stupnja, pravilno je primjenjeno materijalno pravo kada je njegov zahtjev na ime troškova liječenja-specijalističkog pregleda u poliklinici ... u visini od 65,00 eur odbio kao neosnovan.
12. Naime, tužitelj je potvrdio da je liječenje provodio u ... i da je prilikom posljednje kontrole naručen na ponovnu kontrolu za mjesec i pol dana, ali da je zbog nošenja ortoze bio zabrinut za zdravlje, zbog čega je otprilike 15-ak dana nakon toga otišao u navedenu polikliniku. Tada ga je pregledao specijalista i odmah tražio skidanje ortoze, jer da je mišić "propao". I prema mišljenju ovoga suda, logično je da se kod tužitelja javila zabrinutost vezana uz tijek i način liječenja, ali je u tom slučaju imao mogućnost i prije nego li je bio naručen, obratiti se u ... radi ponovne kontrole te utvrđenja da li je daljnje nošenje ortoze potrebno. Međutim, kako tužitelj to nije učinio, već je samoinicijativno odlučio otići radi specijalističkog pregleda u privatnu polikliniku, a takav kontrolni specijalistički pregled mogao je na teret HZZO-a obaviti u ..., to je pravilan stav suda prvog stupnja da se ne radi o nužnom trošku, pa da nema osnove obvezati tuženika na naknadu tog troška tužitelju, pa u odnosu na taj iznos nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 1093 st. 2. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22, 156/22, 155/23 – dalje ZOO).
13. Međutim, osnovani su žalbeni navodi tužitelja kojima ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava kod donošenja odluke o njegovu zahtjevu za naknadu troškova prijevoza. Naime, iz sadržaja spisa proizlazi da je tužitelj bez posebnog obrazlaganja visine zahtjeva, isti postavio u iznosu od 347,17 eur te je uz tužbu dostavio podatke sa mrežne stranice calculat.org. iz kojih proizlazi udaljenost [adresa] i [adresa] kao mjesta prebivališta tužitelja i odlaska na liječenje, kao i prosječnu potrošnju goriva i cijenu. Uz to, dostavljena je i preslika medicinske dokumentacije o izvršenim kontrolnim pregledima te je medicinski vještak u dopuni nalaza potvrdio da su troškovi odlazaka na liječenje i kontrole bili opravdani, jer da je na liječenje odlazio u najbliže mjesto (...) gdje mu je mogla biti pružena adekvatna liječnička pomoć.
13.1. Nadalje, dostavljena je i preslika zdravstvenog kartona tužitelja, s time da je isti saslušan u svojstvu stranke potvrdio da je na preglede odlazio osobnim automobilom te da je udaljenost između [adresa] i [adresa] km. Medutim, kako medicinski vještak u nalazu nije potvrdio u koliko je navrata tužitelj bio na kontrolnim pregledima, niti je to za sada bez dvojbe moguće utvrditi iz priložene dokumentacije, to je u takvom slučaju valjalo okolnosno saslušati tužitelja u odnosu na te navode te utvrditi osnovanost zahtjeva tužitelja po slobodnoj ocjeni, nakon utvrđenja u koliko je navrata tužitelj odlazio na kontrolne preglede, cijeneći pri tome i udaljenost između [adresa] i [adresa], cijenu goriva i prosječnu potrošnju na toj relaciji, jer se visina takvih troškova, kao što osnovano tvrdi tužitelj, može na temelju tih podataka utvrditi slobodnom ocjenom primjenom članka 223. st.1. ZPP-a i bez priloženog računa.
14. Stoga će sud prvog stupnja u daljnjem tijeku postupka dopunski saslušati tužitelja na te okolnosti te analizirati sadržaj priložene dokumentacije relevantne za ocjenu osnovanosti tog dijela zahtjeva i o istom donijeti novu zakonitu odluku te ponovo odlučiti o pripadajućim troškovima tužitelju.
15. Slijedom iznesenog, primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a i članka 370. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.
16. Presuda suda prvog stupnja u točki I. izreke u dosuđujućem dijelu kao nepobijana ostaje neizmijenjena.
U Rijeci 11. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Branka Ježek Mjedenjak
