REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž R-106/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Rakića kao predsjednika vijeća, Marije Sošić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice GČ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa GČU, dipl. iur, predstavnica Hrvatskog sindikata pošte, protiv tuženika HP - Hrvatska pošta d.d., Velika Gorica, Poštanska ulica 9, OIB 87311810356, radi nedopuštenosti otkaza, sudskog raskida i naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 86/2023-19 od 30. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda poslovni broj Pr-86/2023-19 od 30. travnja 2025. Općinskog radnog suda u Zagrebu.

Obrazloženje

1. Presudom je suda prvoga stupnja najprije utvrđeno kako nije dopuštena odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu tužiteljice GČ iz [adresa], koju je donio tuženik HP-Hrvatska pošta d.d., Velika Gorica, Poštanska ulica 9, broj: DM-08- 34670/21 i da radni odnos tužiteljice GČ nije prestao, o čemu je odlučeno u točki I. izreke, dok je u točki II. izreke presuđen sudski raskid Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj HP-02/2-60857/20 sklopljen između tužiteljice i tuženika 19. siječnja 2021., s danom 19. siječnja 2025., a u točki III. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici štetu zbog sudskog raskida ugovora o radu u visini od neto 3.418,76 eura sa zateznim kamatama tekućim od 30. travnja 2025. do isplate, i sve u roku od 15 dana, dok je u preostalom dijelu – u visini od 1.709,38 eura – odbijen tužiteljičin tužbeni zahtjev za naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu kao neosnovan, o čemu je odlučeno u točki IV. izreke prvostupanjske presude.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tu presudu pobija tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 8. i 11. Zakona o parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra nejasnim kako je sud došao do zaključka da je datum objave na Facebooku pogrešan kad i sama tužiteljica priznaje da je objava bila u predmetnom razdoblju od 9. do 16. studenog 2021., a iz njezine izjave proizlazi da je tužiteljica znala kako je zabranjeno na društvenim mrežama objavljivati informacije vezane uz rad, te je također vidljivo kako je tuženik tek u studenom 2022. došao do saznanja o predmetnoj objavi i tek je tada mogao utvrditi povredu obveze iz radnog odnosa, pri čemu smatra nebitnim kad je objava bila već smatra bitnim kada je poslodavac saznao za tu objavu jer je tek tada mogao utvrditi da uz prihvaćanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa više nije moguć. Ističe kako je sud propustio utvrditi činjenicu da je tužiteljica u svom iskazu danom na ročištu 15. listopada 2024. učinila nespornim sadržaj poruke koju je objavila na Facebooku, odnosno da je u zatvorenoj grupi u kojoj su bili poštari i poštarice, odnosno kolege i kolegice HP-Hrvatske pošte d.d., objavila sliku e-maila koji je sačinio direktor MČ i koji je poslao drugim direktorima tuženika, a u kojem se navodi da će se necijepljene osobe morati testirati na Covid te da se bez potvrde o cijepljenju neće moći raditi, kao i da će cijepljeni raditi prekovremene sate. Smatra kako je time tužiteljica učinila nespornim da je javno objavila podatke koji se tiču organizacije rada tuženika, ali i da je javno objavila i osobne podatke direktora tuženika. Potom smatra notornom činjenicu nepostojanja zatvorenih Facebook grupa jer bi tada voditelj grupe trebao biti poslodavac koji bi u grupi uključivao i isključivao one koji su u radnom odnosu te stoga objavljivanje bilo kakve informacije vezane uz organizaciju rada poslodavca predstavlja javnu objavu upućenu nepoznatom broju primatelja i primateljima za koje se sa sigurnošću ne može utvrditi identitet. Nadalje smatra kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio i materijalno pravo s obzirom na to da je uz odgovor na tužbu dostavljen Pravilnik o radu u kojem je člankom 45. propisano kako je osobito teška povreda obveza iz radnog odnosa nepridržavanje odredaba Etičkog kodeksa, a u vezi s dostavljenom izjavom o prihvatu Etičkog kodeksa, povjerljivosti i nepristranosti.

2.1. Posebno pobija i odluku o sudskom raskidu ugovora o radu i naknadi štete, tvrdeći da je osporavao i visinu dosuđene naknade štete jer je sud propustio utvrditi odlučne činjenice sadržane u raspravnom zapisniku od 15. listopada 2024. Ističe i kako je tužiteljica već 19. siječnja 2023. počela raditi kod drugog poslodavca kod kojeg ima i veću plaću nego što je imala kod tuženika te radi neprekidno u tvrtki A1 Hrvatska na određeno vrijeme, te da je kod tog poslodavca radila neprekinuto od 19. siječnja 2023. pa smatra da joj zbog toga ne pripada naknada štete u visini četiri ugovorene mjesečne plaće prije otkazivanja Ugovora o radu, odnosno u visini od 3.418,76 eura. Predlaže preinačenje prvostupanjske presude odbijanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti, a podredno ukidanje te presude i vraćanje predmeta na ponovno suđenje istome sudu prvoga stupnja.

3. Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet je spora najprije zahtjev tužiteljice GČ za utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o redovitom otkazu Ugovora o radu, broj: DM-08-34670/21 koju je tuženik donio 29. studenog 2022. i da radni odnos nije prestao pa potom radi sudskog raskida Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 19. siječnja 2021. na neodređeno vrijeme, s danom 19. siječnja 2025. i naknade štete zbog sudskog raskida.

5.1. Tuženik je otkazao tužiteljici Ugovor o radu zbog povrede radnog odnosa koju je prema tuženikovoj tvrdnji – počinila time što je u razdoblju od 9. do 16. studenog 2021. na društvenoj mreži Facebok objavila službeni e-mail pošiljatelja izvršnog direktora tuženika MČ koji je bio upućen većem broju drugih izvršnih direktora tuženika a odnosio se na Covid potvrde kao u to vrijeme dosta osjetljivu temu. Tuženik smatra da je time počinila osobito tešku povredu radne obveze odavanja poslovne tajne tuženika kao poslodavca te ostalih povjerljivih i zaštićenih informacija.

6. Prvostupanjskom je presudom prihvaćen tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti otkaza te za sudski raskid ugovora o radu a djelomično i zahtjev za naknadu štete u iznosu od 3.418,76 eura (u visini četiri ugovorene neto plaće) sa zateznim kamatama od dana presuđenja 30. travnja 2025. do isplate.

6.1. Ovakvu je odluku prvostupanjski sud donio ocijenivši kako tuženik nije dokazao da je tužiteljica e-mail izvršnog direktora tuženika objavila javnosti a tužiteljica je navela kako ga je objavila unutar zatvorene grupe radnika Hrvatske pošte i da se radilo o informacijama s kojima su radnici tuženika zapravo već bili upoznati te da slijedom toga tuženik nije dokazao ni da je tužiteljica objavila neovlaštenim osobama informaciju koja predstavlja poslovnu tajnu pa tako ni počinila povredu radne obveze zbog koje joj je tuženik otkazao ugovor o radu.

6.2. Visina štete zbog sudskog raskida ugovora o radu određena je u visini od četiri ugovorene mjesečne plaće, uzimajući u obzir da se tužiteljica zaposlila kod drugog poslodavca već 19. siječnja 2023., da je u radnom odnosu kod tuženika bila nešto više od sedam godina a u vrijeme otkaza imala 28 godina i jedno mlt. dijete.

7. Ispitavši prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u tuženikovoj žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava prema članku 365. stavku 2. u vezi s člankom 433. ZPP (postupak u parnicama iz radnih odnosa), ovaj je drugostupanjski sud ocijenio da je prvostupanjska presuda zakonita i pravilna pa tuženikova žalba slijedom toga neosnovana.

8. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti pa tako ni one iz članka 354. stavka 2. točke 8. ZPP na koju se tuženik bez ikakvog obrazloženja poziva u žalbi a ni povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

9. Nisu ostvareni ni ostali žalbeni razlozi jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice te pravilno primijenio materijalno pravo.

10. Iz isprava i izvedenih dokaza u spisu proizlazi da je tužiteljica GČ bila u radnom odnosu kod tuženika od 2015. godine kada joj je (13. srpnja 2015.) uručena i Izjava o prihvatu Etičkog kodeksa, povjerljivosti i nepristranosti (HP Glasnik br.15 od 23. rujna 2010.) koju je istoga dana i potpisala (stranice 26 i 27 spisa), da je od 19. siječnja 2021. bila u radnom odnosu kod tuženika na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto operatera u poštanskom uredu grupe područja 4 te da je tuženik 29. studenog 2022. donio Odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu zato što je tužiteljica u razdoblju od 9. do 16. studenog 2021. na društvenoj mreži Facebok objavila službeni e-mail pošiljatelja izvršnog direktora MČ upućenog većem broju drugih izvršnih direktora tuženika a odnosio se na Covid potvrde, kao i da je 25. studenog 2021. pod brojem DM-08-034670/21 izvršni direktor Sektora upravljanja mrežom PU GP4 ŠČ podnio tuženiku – Uredu za upravljanje ljudskim resursima sa sjedištem u [adresa] zamolbu da se protiv tužiteljice pokrene stegovni postupak zato što je "u razdoblju od 9. do 16. studenog 2021. na društvenoj mreži Facebok objavila službeni mail (prilog 1.) čime je prekršila Etički kodeks koji je sastavni dio Pravilnika o radu Hrvatske pošte" i to stegovni postupak izvanrednog otkaza Ugovora o radu (stranica 19 spisa).

11. Tužiteljica je saslušana kao parnična stranka iskazala kako je prvo dijete rodila 10. listopada 2021. a drugo 5. rujna 2023. i da je sliku spornog e-maila objavila krajem listopada ili početkom studenog 2022. pa kako tuženik nije dostavio u spis sadržaj tog e-maila ni tužiteljičine objave slike tog e-maila za koju ona tvrdi da ju je objavila na Faceboku u zatvorenoj grupi u kojoj su bili poštari i poštarice odnosno kolege i kolegice Hrvatske pošte kao komentar neke objave vezane za Covid nakon što je sliku tog e-maila dobila od svoga izvanbračnog supruga IČ putem Whats Appa, prvostupanjski sud smatra nejasnim u kojemu je razdoblju e-mail objavljen odnosno da tuženik temelji odluku o otkazu na vremenski netočnom navodu.

11.1. Kako tuženik na kome je teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz Ugovora o radu nije dostavio u spis ni sadržaj e-maila ni sadržaj tužiteljičine objave, prvostupanjski je sud ocijenio da tuženik kao poslodavac nije dokazao ni na koji je to način tužiteljica povrijedila ugled izvršnog direktora i samog tuženika ni kakve je posljedice tužiteljičin čin imao na ugled i interes poslovanja tuženika odnosno da je neovlaštenim osobama objavila informaciju koja predstavlja poslovnu tajnu tuženika pa time ni opravdani razlog za redoviti otkaz ugovora o radu, tim više što tužiteljica tvrdi da je objavu učinila unutar zatvorene grupe radnika Hrvatske pošte i da se radilo o informacijama s kojima su radnici tuženika i inače bili upoznati.

12. Ovaj drugostupanjski sud prema stanju spisa ocjenjuje kako su tuženikovi navodi o vremenu kada je tužiteljica na društvenoj mreži Facebok objavila snimku službenog e-maila tuženikova izvršnog direktora MČ kao pošiljatelja točni, odnosno da se to dogodilo u studenom 2021., a ne 2022. godine, na što upućuje i nadnevak (25. studenog 2021.) dopisa koji je uputio izvršni direktor Sektora upravljanja mrežom PU GP4 ŠČ te broj predmeta DM-08-034670/21 a i nadnevak uzimanja obrane tužiteljice 10. studenog 2022. (što sve demantira i tuženikovu tvrdnju da je za objavu saznao 2022. godine) ali podržava ocjenu prvostupanjskog suda o svim drugim okolnostima iz kojih proizlazi kako tuženik kao poslodavac nije dokazao postojanje opravdanoga razloga za otkaz Ugovora o radu a na njemu je teret dokazivanja postojanja toga razloga, kako je propisano u članku 135. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/2014., 127/2017. i 98/2019. - dalje: ZR).

13. Tuženik naime odluku o otkazu Ugovora o radu temelji na članku 45. stavku 3. Pravilnika o radu (odavanje poslovne tajne te ostalih povjerljivih i zaštićenih informacija) i stavku 14. (nepridržavanje odredaba Etičkog kodeksa) koja se ponašanja smatraju teškim povredama obveza iz radnog odnosa zbog kojih, uz prihvaćanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć, tvrdeći da objavljivanje maila tuženikova izvršnog direktora MČ upućenog drugim izvršnim direktorima u vezi s Covid potvrdama predstavlja odavanje poslovne tajne i ostalih povjerljivih zaštićenih informacija, tim više što se nisu odnosile samo na zaposlene radnike već i osobe koje bi se trebale zaposliti, kako je tuženik naveo u obrazloženju odluke o otkazu dodajući kako je počinjenu povredu iz radnog odnosa ocjenjivao "ocjenjujući kompletni događaj i osjetljivost teme u samom društvu pa tako i kod poslodavca".

14. Prvostupanjski je sud međutim pravilno ocijenio činjenicu što tuženik nije dostavio u spis točne podatke o sadržaju sporne elektroničke poruke i objavi tužiteljice te zaključio kako tuženik, na kojemu je teret dokazivanja, nije dokazao opravdanost razloga za redoviti otkaz jer bez uvida u integralni tekst elektroničke poruke i tužiteljičine objave snimke te poruke nije moguće utvrditi je li ta elektronička poruka sadržavala podatke koji bi se mogli smatrati poslovnom tajnom tuženika a tužiteljičina objava i ostale povjerljive zaštićene informacije kao što je elektronička adresa pošiljatelja, s obzirom na to da se radilo o snimci elektroničke poruke.

14.1. Ovaj drugostupanjski sud može prihvatiti tuženikove navode o tome da se radilo o osjetljivoj temi u društvu, ali je upravo zato tome trebalo pristupiti transparentno i u skladu s Odlukom Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske od 12. studenog 2021. koja je objavljena u Narodnim novima broj 121/2021 i stupila na snagu 16. studenog 2021. pa nije ni jasno kakvu je poslovnu tajnu i (ili) drugu povjerljivu zaštićenu informaciju mogla sadržavati sporna elektronička poruka, osim eventualno elektroničke adrese pošiljatelja (ako nije bila riječ o generičnom, već osobnom podatku), ali, kao što je već navedeno, tuženik nije dokazao da je tužiteljica uz snimljeni sadržaj poruke (koju joj je snimku proslijedio izvanbračni suprug) objavila i elektroničku adresu pošiljatelja i na koji je način time tužiteljica povrijedila Etički kodeks.

15. Prvostupanjskom je presudom pravilno utvrđena i visina štete zbog sudskog raskida Ugovora o radu, u iznosu od četiri ugovorene mjesečne plaće, uzimajući u obzir trajanje radnog odnosa tužiteljice kod tuženika (sedam godina), starost (28 godina) te obvezu uzdržavanja jednog maloljetnog djeteta i sve to u situaciji kada se tužiteljica 19. siječnja 2023. zaposlila kod drugog poslodavca.

15.1. Odredbom je članka 125. stavka 1. ZR naime propisano da će sud, ako utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnog odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

15.2. Uzimajući stoga u obzir da je tužiteljica prije otkaza bila u radnom odnosu kod tuženika sedam godina i stara 28 godina, s obvezom uzdržavanja jednog maloljetnog djeteta i da je u razdoblju od 5. siječnja (kad joj je prestao radni odnos kod tuženika) do 19. siječnja 2023. (kad se zaposlila kod drugog poslodavca) bila bez primanja, ovaj drugostupanjski sud također ocjenjuje kako tužiteljici pripada naknada štete u iznosu od četiri plaće, a ne od tri plaće kao najmanjem iznosu prema članku 125. stavku 1. ZR.

16. Iz svega navedenog proizlazi nepostojanje žalbenih razloga zbog kojih tuženik pobija prvostupanjsku presudu i onih na koje se pazi po službenoj dužnosti pa je slijedom toga, a na temelju članka 368. u vezi s člankom 433. ZPP, valjalo odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu te time odlučiti kao u izreci.

U Puli 11. veljače 2026.

Predsjednik vijeća:

Igor Rakić