REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž Ob-9/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Helene Poropat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Igora Rakića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. mlt. OZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i 2. mlt. HZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po majci i zz IZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanoj po punomoćnici Nataši Bratković, odvjetnici u Zaboku, protiv tuženika AZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Petru Caru, odvjetniku u Zagrebu, radi povišenja uzdržavanja, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-1231/2024-14 od 16. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužitelja i tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-1231/2024-14 od 16. listopada 2025. u točki I., II. i III. izreke.

II. Djelomičnim usvajanjem žalbe tužitelja preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-1231/2024-14 od 16. listopada 2025. u točki IV. izreke kojim je odlučeno o troškovima postupka, na način da se sudi:

" Nalaže se tuženiku da tužiteljima na ime parničnog troška isplati iznos od 500,00 eura u roku od 15 dana zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, dok je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke."

III. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženika za naknadu troškova ovog žalbenog dijela postupka u cijelosti kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke odlučeno je da se mijenja iznos uzdržavanja dosuđen rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: R1 Ob-305/2021-2 od 30. kolovoza 2021. kojim je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 23. srpnja 2021. kojim je određeno da je tuženik AZ obvezan plaćati uzdržavanje za mlt. HZ u iznosu od 1.100,00 kuna mjesečno, na način da se sada nalaže tuženiku AZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime uzdržavanja mlt. HZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], doprinositi mjesečno iznos od 260 eura, počevši od 25. listopada 2024. pa nadalje, dok za to budu postojale zakonske pretpostavke, s time da je dospjele, a neisplaćene razlike obroka dužan platiti odjednom u roku od 15 dana, a ostale kako budu dospijevali i to do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjeseca pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja

Europske središnje banke i to na:

- na iznos od 19,33 eura od 25. listopada 2024. do isplate (10/2024);

- na iznos od 85 eura od 16. studenog 2024. do isplate (11/2024);

- na iznos od 85 eura od 16. prosinca 2024. do isplate (12/2024);

- na iznos od 85 eura od 16. siječnja 2025. do isplate (1/2025);

- na iznos od 85 eura od 16. veljače 2025. do isplate (2/2025);

- na iznos od 85 eura od 16. ožujka 2025. do isplate (3/2025);

- na iznos od 85 eura od 16. travnja 2025. do isplate (4/2025);

- na iznos od 85 eura od 16. svibnja 2025. do isplate (5/2025);

- na iznos od 85 eura od 16. lipnja 2025. do isplate (6/2025);

- na iznos od 85 eura od 16. srpnja 2025. do isplate (7/2025);

- na iznos od 85 eura od 16. kolovoza 2025. do isplate (8/2025);

- na iznos od 85 eura od 16. rujna 2025. do isplate (9/2025);

a nadalje plaćati iznos od 260,00 eura mjesečno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama u slučaju zakašnjenja, sve to na tekući račun majke i zz IZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], otvoren kod Zagrebačke banke d.d. IBAN:

[broj bankovnog računa]. U točki II. izreke odlučeno je da se mijenja iznos uzdržavanja dosuđen rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: R1 Ob-305/2021-2 od 30. kolovoza 2021. kojim je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 23. srpnja 2021. kojim je određeno da je tuženik AZ obvezan plaćati uzdržavanje za mlt. OZ u iznosu od 1.000,00 kuna mjesečno, na način da se sada nalaže tuženiku AZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime uzdržavanja mlt. OZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], doprinositi mjesečno iznos od 240 eura, počevši od 25. listopada 2024. pa nadalje, dok za to budu postojale zakonske pretpostavke, s time da je dospjele, a neisplaćene razlike obroka dužan platiti odjednom u roku od 15 dana, a ostale kako budu dospijevali i to do svakog 15-og u mjesecu za tekući mjesec, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjeseca pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja

Europske središnje banke i to na:

- na iznos od 14,78 eura od 25. listopada 2024. do isplate (10/2024);

- na iznos od 65 eura od 16. studenog 2024. do isplate (11/2024);

- na iznos od 65 eura od 16. prosinca 2024. do isplate (12/2024);

- na iznos od 65 eura od 16. siječnja 2025. do isplate (1/2025);

- na iznos od 65 eura od 16. veljače 2025. do isplate (2/2025);

- na iznos od 65 eura od 16. ožujka 2025. do isplate (3/2025);

- na iznos od 65 eura od 16. travnja 2025. do isplate (4/2025);

- na iznos od 65 eura od 16. svibnja 2025. do isplate (5/2025);

- na iznos od 65 eura od 16. lipnja 2025. do isplate (6/2025);

- na iznos od 65 eura od 16. srpnja 2025. do isplate (7/2025);

- na iznos od 65 eura od 16. kolovoza 2025. do isplate (8/2025);

- na iznos od 65 eura od 16. rujna 2025. do isplate (9/2025);

a nadalje plaćati iznos od 240,00 eura mjesečno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama u slučaju zakašnjenja, sve to na tekući račun majke i zz IZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], otvoren kod Zagrebačke banke d.d. IBAN:

[broj bankovnog računa]. U točki III. izreke odbijeni su tužitelji s dijelom tužbenog zahtjeva preko iznosa dosuđenih u točkama I. i II. izreke ove presude do zatraženog iznosa uzdržavanja od 400 eura mjesečno za mlt. HZ, odnosno 385 eura mjesečno za mlt. OZ, kao neosnovanim. U točki IV. odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupak.

2. Tu presudu pravovremenom i dopuštenom žalbom pobijaju obje parnične stranke i to iz svih žalbenih razloga.

2.1. Tužitelji smatraju da je sud prvog stupnja na temelju svih utvrđenih činjenica i pravilnom primjenom materijalnog prava trebao njihov tužbeni zahtjev u cijelosti usvojiti. Dosuđenim iznosom uzdržavanja od 240,00 eura za mlt. OZ da se mogu pokriti samo troškovi usluge logopeda i prijevoza do istog, što znači da sve ostale njegove troškove snosi majka i zz. Osim toga da je tuženik mlađa i radno sposobna osoba i može ostvarivati dodatne prihode za uzdržavanje svoje mlt. djece. Smatra da je tuženik trebao snositi troškove parničnog postupka jer je u cijelosti osporavao tužbeni zahtjev. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda u odbijajućem dijelu preinači na način da se tužbeni zahtjev tužitelja usvoji u cijelosti i da se tuženik obveže snositi troškove postupka uključujući i trošak za sastav žalbe u visini od 200,00 eura, uvećan za PDV.

2.2. Tuženik ukazuje prije svega na apsolutno bitnu povredu parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st.2. toč.11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP). U bitnome navodi da je uredno izvršavao svoju zakonsku obvezu uzdržavanja oba djeteta, da je samoinicijativno za njihovo uzdržavanje počeo plaćati ukupno 350,00 eura mjesečno, da kontinuirano sudjeluje u njihovom odrastanju i financiranju brojnih dodatnih potreba, financiranju njihove sportske i rekreativne aktivnosti, osigurava im mjesečni džeparac te sudjeluje u financiranju njihovih društvenih aktivnosti, proslava i rođendana. Osim toga da, protivno navodima majke tužitelja osobno organizira prijevoz djece i redovito plaća troškove logopeda kad vozi dijete na terapije. Njegova primanja od približno 1.400,00 eura nisu dostatna za podmirenje njegovih osnovnih životnih potreba nakon što isplati iznose uzdržavanja po predmetnoj presudi i kreditnu obvezu. Smatra da od 2021. nije došlo do nikakvih bitnih promjena koje bi opravdale izmjenu prethodne odluke o uzdržavanju djece. Žalbeni je prijedlog da se ukine pobijana presuda i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, uz obvezu naknade troškova za sastav ove žalbe.

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. st.1. ZPP.

4. Nijedna stranka nije dostavila odgovor na žalbu.

5. Žalba tuženika nije osnovana dok je žalba tužitelja djelomično osnovana i to samo protiv odluke o parničnom trošku.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja o izmjeni iznosa uzdržavanja dosuđenog rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: R1 Ob-305/2021- 2 od 30. kolovoza 2021. kojim je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 23. srpnja 2021. na način da se tuženika obveže plaćati uzdržavanje za mlt. HZ umjesto u iznosu od 1.100,00 kuna mjesečno (146,00 eura) u iznosu od 400,00 eura, a za mlt. OZ umjesto u iznosu od 1.000,00 kuna (133,00 eura) u iznosu od 385,00 eura.

7. Sud prvog stupnja je djelomično usvojio takav tužbeni zahtjev te je utvrdio da su se stekli uvjeti za povišenje uzdržavanja u odnosu na oba maloljetna djeteta ali ne u traženom iznosu, jer je ocjenom materijalnih potreba svakog djeteta, mogućnosti tuženika, kao obveznika uzdržavanja da te svoje obveze ispuni, mogućnosti tuženika da kao radno sposobna i mlađa osoba ostvaruje određena primanja, da tuženik nema druge obveze uzdržavanja osim mlt. tužitelja te da on pored iznosa uzdržavanja djeci kupuje odjeću, obuću, mlt. HZ daje džeparac i plaća troškove mobitela, utvrdio da bi dosuđeni iznosi koji su neznatno niži od onih propisanih Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta ("Narodne novine" broj: 75/2025), u datim okolnostima, dostatni za uzdržavanje djece, a da pritom plaćanjem tih iznosa ne bila ugrožena egzistencija tuženika. Kod odlučivanja o visini iznosa uzdržavanja sud prvog stupnja je cijenio da je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje djece, pa da se potreba mlt. djeteta za uzdržavanje mogu utvrditi u iznosu nižem od zakonskih minimuma a što je sukladno odredbi čl. 314. st.3. toč.1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj: 103/2015., 98/2019., 47/2020., 49/2023. i 156/2023., dalje: ObZ).

8. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč.2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st.2. ZPP, a budući da je presuda razumljiva i može se ispitati to nije utvrđena niti bitna povreda iz odredbe čl. 354. st.2. toč.11. ZPP-a na koju sadržajno upućuju parnične stranke u svojim žalbama.

8.1. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje odluke u ovom predmetu te je ocjenom svih provedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na koje je pravilno primijenio materijalno pravo.

9. Među strankama nije sporno da je rješenjem ovoga suda poslovni broj: R1 Ob- 305/2021-2 od 30. kolovoza 2021. razveden brak kojeg su sklopili SZ i IZ te je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 23. srpnja 2021. po kojem mlt. djeca stranaka OZ i HZ imaju stanovati s majkom, kojim je određeno odvijanje osobnih odnosa oca i djece a ocu je naloženo da je na ime uzdržavanja mlt. OZ u obvezi plaćati mjesečni iznos od 1.000,00 kuna, a na ime uzdržavanja mlt. HZ mjesečni iznos od 1.100,00 kuna. Nije sporno da je mlt. HZ rođena **.**.2010. i da sada trenutno polazi u srednju školu, dok je mlt. OZ rođen **.**.2015. i sada je krenuo u četvrti razred osnovne škole.

10. Sud prvog stupnja je na temelju pravilno provedenog dokaznog postupka pravilno utvrdio slijedeće relevantne činjenice:

- da tuženik unazad godinu i po – dvije za uzdržavanje oba djeteta plaća ukupno 350,00 eura mjesečno;

- da je mlt. HZ u vrijeme donošenja odluke o uzdržavanju imala nepunih 11 godina i pohađala je osnovnu školu, dok je mlt. OZ tada imao 6 godina i nije išao u školu;

- da je tuženik nakon što je godinu dana od razvoda braka živio u podstanarstvu, kupio kuću novcima od dobivenog kredita za kojeg mu kreditna obveza traje do 2032. i iznosi 400,00 eura mjesečno;

- da tužitelj drugih nekretnina nema, a vlasnik je osobnog vozila marke Audi proizvedenog 2003.;

- da je tuženik unazad par mjeseci promijenio posao te se zaposlio kao bravar u tvrtki Metal Box kod koje ostvaruje plaću u posljednjim mjesecima od oko 1.400,00 eura, da je na prijašnjem radnom mjestu više provodio na terenu i radio je u dvije smjene te mu je tada plaća iznosila 1.450,00 do 1.500,00 eura;

- da tuženik dodatno ne ostvaruje nikakvu zaradu;

- da je tuženik mlađa i radno sposobna osoba (rođen je **.**.1988.);

- da mlt. OZ ima zdravstvenih poteškoća zbog kojih treba jednom tjedno odlaziti logopedu, a trošak svakog tretmana iznosi 30,00 eura, i da zbog problema s vidom jedanput godišnje mora mijenjati stakla za naočale za što se treba izdvojiti 100,00 eura

- te da oba djeteta stanuju s majkom u stanu koje je njeno vlasništvo i koji stan se nalazi u obiteljskoj kući u kojoj žive majčini roditelji.

11. Na temelju navedenih utvrđenja, a imajući u vidu Odluku nadležnog Ministarstva o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta, ocjena je i ovoga suda da su potrebe mlt. djece s osnova prehrane, odijevanja, higijene, troškova školovanja, s obzirom na njihovu dob i pojačane potrebe, porasle i da imovno stanje tuženika kao i njegove vlastite potrebe za uzdržavanjem i mogućnosti stjecanja povećane zarade opravdavaju povišenje iznosa uzdržavanja za oba djeteta od onog određenog prvotnom odlukom.

11.1. Sud prvog stupnja pravilno ukazuje da se povišenje uzdržavanja prema odredbi čl. 285. ObZ može tražiti ako su se okolnosti promijenile. Pravilno je primijenjena odredba čl. 309. ObZ koja propisuje da se uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novčanom iznosu i odredba članka 311. ObZ kojom je propisano da se ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanje, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetom zdravlju i dr., a ukupne materijalne potrebe djeteta da se određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja.

11.2. Osim toga pravilno su primijenjene odredbe čl. 313. st.1. ObZ prema kojoj se ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kada se uzdržavanje određuje, kao i ona iz čl. 313. st.4. ObZ koja propisuje da sud kada utvrđuje mogućnost roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja, dužan je osim prihoda i imovinskih prilika uzeti u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu sa dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja.

11.3. Osnovano se sud pozvao na primjenu odredbe čl. 314. ObZ prema kojoj ministar nadležan za poslove socijalne skrbi odlukom će jednom godišnje, najkasnije do 1. travnja tekuće godine odrediti minimalne novčane iznose koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje mlt. djeteta u Republici Hrvatskoj, kojoj je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom dok u st. 3. istog članka propisano je da potrebe mlt. djeteta za uzdržavanje mogu se utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma, ali ne manje od ½ zakonskog minimuma, ako je obveznik uzdržavanja dužan uzdržavati dvoje ili više djece ili ako dijete vlastitim prihodima pridonosi svojem uzdržavanju.

12. Protivno žalbenim navodima i ovaj sud ocjenjuje da su se ispunile pretpostavke za izmjenu odluke o uzdržavanju oba tužitelja obzirom na nesporne činjenice da su u međuvremenu (od donošenja prve odluke o uzdržavanju pa do donošenja ove presude) porasli troškovi života, te su se povećale potrebe svakog djeteta jer mlt. HZ koja je prije polazila u osnovnu školu sad polazi u srednju školu, a mlt. OZ je prije bio dijete predškolske dobi, a sada je krenuo u četvrti razred osnovne škole. Pored tih promjena koje su od relevantnog značaja za ovaj predmet činjenica je da mlt. OZ zbog postavljene dijagnoze i jezične teškoće i teškoće usvajanja vještine čitanja i pisanja ima potrebu za logopedom, a na te tretmane on odlazi jedanput tjedno te svaki put treba za tu uslugu platiti 30,00 eura i dodatno snositi trošak prijevoza.

13. Tuženik je u međuvremenu promijenio radno mjesto. Sada radi kod drugog poslodavca i mjesečna plaća mu je neznatno niža od prijašnje ali sada ne radi na terenu i u smjenama a mjesto rada mu se nalazi na manjoj udaljenosti od njegovog prebivališta pa su mu i putni troškovi manji. Tuženik sada ima više popodnevnog slobodnog vremena te se može više uključiti u prijevoz djece na njihove aktivnosti i mlt. OZ na tretmane kod logopeda.

13.1. Tuženik tvrdi da je podigao kredit radi kupnje kuće u kojoj sada živi s novom partnericom i njezino dvoje djece, da za taj kredit izdvaja mjesečno 400,00 eura i da istog treba vratiti do 2032. Osim osobnog vozila proizvedenog 2003. druge vrijedne imovine ne posjeduje i ne ostvaruje nikakva dodatna primanja iako je mlađa osoba (rođen 1988.) i radno sposobna osoba.

14. Valja istaći da kreditna obveza koju tuženik ima i koja sigurno umanjuje njegove prihode, nije od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom predmetu odnosno nema prednosti u odnosu na zakonsku obvezu uzdržavanja mlt. djece, neovisno što je kredit podignut radi rješavanja njegovog stambenog pitanja. Prema iskazu tuženika on se prije kupnje kuće nalazio u podstanarstvu te je za to plaćao najamninu.

14.1. Tuženik je mogao kreditnom obvezom opteretiti svoj kućni budžet samo ako mu za to preostanu sredstva nakon podmirenja obveze uzdržavanja. U ovoj situaciji da bi mogao podmiriti sve svoje obveze tuženik, kao zdrava i radno sposobna osoba mora iznaći načina stjecanja dodatne zarade. Tuženik nije dokazao da nema mogućnosti stjecanja povećane zarade, a po ocjeni ovoga suda kao bravar imao bi za to mogućnosti.

15. Iz navedenih razloga tuženik neosnovano smatra da nije bilo razloga da za uzdržavanje mlt. djece plaća više od 350,00 eura za oba djeteta, koliko je plaćao u posljednjih godinu i po do dvije godine po sporazumu s majkom mlt. djece.

16. Ocjena je ovoga suda da je sud prvog stupnja osnovano odbio dio tužbenog zahtjeva tužitelja preko dosuđenog i za to dao valjane razloge.

17. Točno je da mlt. OZ pored ukupnih materijalnih potreba koji se odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene i odgoja obrazovanja ima i imati će izvanredne troškove povezane s zdravstvenim problemima. Taj zdravstveni problem dijagnosticiran mu je odlaskom u školu, a od siječnja 2024. je uključen u logopedski tretman jednom tjedno.

17.1. Međutim unatoč postojanju povećane materijalne mlt. OZ kao i činjenice da je prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta ("Narodne novine" broj: 175/2025.) propisano da za dijete dobi od 7-12 godina minimalni iznos uzdržavanja je 264,00 eura, to i ovaj sud smatra da je na konkretan slučaj primjenjiva odredba čl. 314. st.3. toč.1. ObZ.

17.2. Tuženik je u obvezi uzdržavati dvoje djece koja zajedno stanuju s majkom, a s ocem održavaju redovito osobne odnose.

17.3. Iako nije od relevantnog značaja ali nije beznačajno, tuženik pored redovitog plaćanja uzdržavanja sudjeluje u podmirenju nekih drugih povećanih izdataka djece, daje džeparac mlt. HZ i podmiruje njene troškove mobitela, te zna djeci kupiti odjeću i obuću. Takvo njegovo sudjelovanje u podmirenju troškova je pohvalno i ukazuje da je on svjestan svoje obveze uzdržavanja djece.

18. Sud prvog stupnja je pravilnom primjenom odredbe čl. 314. st.3. toč.1. ObZ utvrdio da se i za mlt. HZ njene potrebe za uzdržavanje mogu utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma. U konkretnom slučaju je ocijenjeno da je taj iznos snižen za 30,00 eura mjesečno.

19. Obzirom da je tužbom mlt. OZ potraživao uzdržavanje u mjesečnom iznosu od 385,00 eura, a mlt. HZ po istom osnovu iznos od 400,00 eura to je valjano odbijen zahtjev mlt. OZ za 145,00 eura, a zahtjev mlt. HZ za 140,00 eura.

19.1. U postupku nije dokazano da tuženik s obzirom na prihode koje ostvaruje ima mogućnosti doprinositi za uzdržavanje mlt. djece u povećanom iznosu.

20. Odluku o parničnom trošku koje je sud prvog stupnja donio primjenom odredbe čl. 366. ObZ odlučeno je da svaka stranka snosi svoj parnični trošak. Pritom je sud prvog stupnja cijenio da niti jedna stranka nije svojim postupanjem utjecala na trajanje postupka, te nije svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio uzrokovala dodatne troškove protivnoj stranci.

20.1. Međutim treba cijeniti da su tužitelji bili dužni pokrenuti postupak pred sudom kako bi izmijenili prijašnju odluku o uzdržavanju, a tuženik se protivio o osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva, priznajući svoju obvezu uzdržavanja u ukupnom iznosu od 350,00 eura mjesečno. Tužitelji su ustrajali sa svojim zahtjevom na isplatu iznosa uzdržavanja od 385,00 eura odnosno 400,00 eura ili ukupno 785,00 eura, a uspjeli su samo djelomično sa svojim zahtjevom i to u pogledu visine.

21. U takvim okolnostima, kada je protivljenje tuženika bio neosnovano u odnosu na osnovanost tužbenog zahtjeva, a djelomično osnovano samo u odnosu na visinu toga zahtjeva, to je valjalo primjenom odredbe čl. 366. ObZ i Tbr.7. toč. 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.142/2012., 103/2014., 118/2014. i 107/2015., 37/2022., 126/22. i 138/2023. - dalje: Tarifa) tuženika obvezati da tužiteljima naknadi parnični trošak u iznosu od 500,00 eura.

22. Slijedom iznijetog odluka o troškovima postupka je preinačena primjenom odredbe čl. 380. toč.3. ZPP-a.

23. Tužiteljima nije priznat zatraženi trošak ovog žalbenog postupka jer oni nisu uspjeli sa svojim pravnim lijekom u dijelu kojim su pobijali odluku o glavnoj stvari već su uspjeli sa žalbom samo u dijelu kojim je odlučeno o njihovom sporednom zahtjevu i to djelomično, a u svezi toga im nije nastao poseban trošak, dok tuženiku taj trošak nije priznat jer on sa žalbom nije uspio (čl. 166. st.1. i 2. u svezi s čl. 154. st.1. i 5. ZPP).

U Puli 11. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Marija Sošić