Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-2139/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Tomašića kao predsjednika vijeća te Maria Soljačića i Marjane Rajić kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika-specijalista Željka Kudrića kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okr. ČK, zbog prekršaja iz članka 59. stavka 1. i 6. i iz članka 12. stavka 4. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19, 42/20., 85/22., 114/22.), odlučujući o prigovoru okrivljenice, podnesenom protiv prekršajnog naloga Policijske uprave karlovačke, Postaje prometne policije Karlovac od 21. veljače 2024., klasa: 211-07/24-3/2156, urbroj: 511-05-13-24-1, u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I U povodu prigovora okrivljenice ČK, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela te u odluci o novčanoj kazni i zaštitnoj mjeri, tako da se postupanje okrivljenice iz točke 1. izreke pravno označava kao prekršaj iz članka 59. stavka 1. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, pa se temeljem istog propisa okrivljenici ČK za prekršaj iz točke 1. izreke utvrđuje novčana kazna u iznosu od 390,00 (tristodevedeset) eura, te se na temelju čl. 58. Prekršajnog zakona, okrivljenici izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 1 (jednoga) mjeseca.

II. Uslijed odluke pod točkom I. izreke ove presude, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o ukupnoj novčanoj kazni, tako da se za djela pod točkom 1. i 2. izreke pobijanog prekršajnog naloga, temeljem istih pravnih propisa, uz primjenu članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona, okrivljenici ČK izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 450,00 (četiristopedeset) eura, koju je okrivljenica dužna platiti u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude, a ukoliko okrivljenica u istom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne ista će se smatrati u cjelini plaćenom sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona.

III. Odbija se kao neosnovan prigovor okrivljenice ČK, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje pobijani prekršajni nalog.

IV. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona, okrivljenica ČK obvezna je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 25,00 eura (dvadesetpeteura) u roku od 15 (petnaest) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom proglašena je krivom okrivljenica ČK i kažnjena ukupnom novčanom kaznom u iznosu od 1.380,00 eura, zbog prekršaja iz članka 59. stavka 1. i 5. (utvrđena novčana kazna od 1.320,00 eura) i iz članka 12. stavka 4. i 8. (utvrđena novčana kazna od 60,00 eura) Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih u točkama 1. i 2. izreke prekršajnog naloga.

Istim prekršajnim nalogom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljenici je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca.

Okrivljenica je obvezan i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 66,36 eura.

2. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenica je pravodobno podnijela prigovor zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, kako to proizlazi iz sadržaja istog, ističući u bitnome da prekršaj u potpunosti priznaje i kaje se zbog toga, no dodaje da joj je vozačka dozvola neophodna jer živi izvan grada, ali i zbog zdravstvenih razloga u obitelji, pa moli da joj se ublaži izrečena novčana kazna i ukine zaštitna mjera.

Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove članka 237. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona (Narodne novine, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi članku 238. stavku 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

4. Prigovor nije osnovan.

5. Ispitujući pobijani prekršajni nalog, po službenoj dužnosti, u smislu članka 238. stavka 11. u vezi sa člankom 202. stavkom 1. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je utvrdio da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točki 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, no da su na štetu okrivljenice povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava u odnosu na prekršaj iz točke 1. pobijanog prekršajnog naloga.

6. Naime, okrivljenici se u točki 1. pobijanog prekršajnog naloga stavlja na teret da kritične prigode u Karlovcu dolaskom do dijela kolnika gdje se prometom upravlja privremeno postavljenim uređajima za davanje znakova prometnim svjetlima nije zaustavila svoje vozilo na znak upaljenog crvenog svjetla na tom uređaju, već se nastavila kretati ravno u smjeru Marmontove aleje, pa da je time počinila prekršaj iz članka 59. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po članku 59. stavku 6. istog Zakona.

7. Kažnjiva odredba članka 59. stavka 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisuje da će se novčanom kaznom u iznosu od 1320,00 do 2650,00 eura ili kaznom zatvora u trajanju od 60 dana kazniti za prekršaj vozač koji na mjestu na kojem se prometom upravlja semaforima ne zaustavi svoje vozilo na znak crvenog svjetla bez smanjenja brzine kretanja vozila ili povećava brzinu kretanja vozila ili se ne zaustavi vozilom na dva ili više znakova crvenog svjetla.

8. Međutim, kako konkretni činjenični opis iz točke 1. pobijanog prekršajnog naloga ne sadrži kvalifikatorne okolnosti iz kažnjive odredbe članka 59. stavka 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, dakle, „bez smanjenja brzine kretanja vozila ili povećava brzinu kretanja vozila ili se ne zaustavi vozilom na dva ili više znakova crvenog svjetla“, to se isti činjenični opis ne može podvesti pod prekršaj iz članka 59. stavka 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, već isti sadrži obilježja osnovnog oblika ovog prekršaja iz članka 59. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

9. Slijedom navedenog, a temeljem članka 207. Prekršajnog zakona, ovaj Sud je po službenoj dužnosti preinačio pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela kao u točki I. izreke ove presude.

10. Budući je člankom 59. stavkom 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna u iznosu od 390,00 do 920,00 eura, to je uslijed primjene za okrivljenika blaže odredbe Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za predmetno djelo prekršaja iz točke 1. izreke pobijanog prekršajnog naloga utvrđena kazna po blažem propisu, a koja je, dakle okrivljenici utvrđena srazmjerno utvrđenju iz pobijanog prekršajnog naloga, odnosno u visini propisanog posebnog minimuma za to djelo prekršaja, a ne na temelju uvažavanja okolnosti koje okrivljenica ističe u prigovoru, pa je po službenoj dužnosti preinačena odluka o kazni u odnosu na isto djelo prekršaja kao pod točkom I. izreke ove presude, te je posljedično tome preinačena i odluka o ukupnoj novčanoj kazni kao pod točkom II. izreke ove presude.

Razmatrajući odluku o utvrđenoj novčanoj kazni u odnosu na prekršaj iz točke 2. izreke pobijanog prekršajnog naloga utvrđeno je da je navedena odluka pravilna i zakonita i da novčana kazna nije prestroga. Naime, za počinjeni prekršaj propisana je novčana kazna u iznosu od 60,00 eura, a okrivljenici je utvrđena novčana kazna u tako zakonom propisanom fiksnom iznosu. Ista je primjerena težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenice, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja (članak 36. Prekršajnog zakona). K tome, uzimajući u obzir i nedokumentirane žalbene navode o materijalnim i obiteljskim prilikama okrivljenice, vijeće ovog suda ne nalazi osnovanim primjenu instituta ublažavanja kazne.

11. Razmatrajući nadalje odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj Sud je utvrdio da je prestroga odluka prvostupanjskog prekršajnog tijela o izricanju zaštitne mjere zabrane okrivljenici upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od tri mjeseca.

12. Naime, navedeno ponašanje okrivljenice predstavlja teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu upućuje na opasnost da će okrivljenik upravljajući motornim vozilom ponovno počiniti takav prekršaj. Stoga je pobijanim prekršajnim nalogom osnovano i u skladu sa zakonom prema okrivljenici izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije, budući je primjena iste u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika.

13. Međutim, po ocjeni ovog Suda, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja, posebno da je ovaj Sud po službenoj dužnosti preinačio pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela kao u točki I. izreke ove presude, zaštitna mjera je izrečena u predugom trajanju i stajalište je ovog suda da će se svrha zaštitne mjere ostvariti i njezinim izricanjem u kraćem trajanju.

Stoga je ovaj sud, uvažavajući sve navedeno, izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 1 (jednog) mjeseca, smatrajući da će se i u naznačenoj duljini trajanja ove zaštitne mjere postići svrha kažnjavanja i da će dostatno preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenice.

14. Prema uvjerenju ovog Suda izvršenjem izrečene novčane kazne i navedene zaštitne mjere ostvariti će se svrha prekršajnog postupka pa tako i svrha specijalne i generalne prevencije.

15. Stoga je pobijani prekršajni nalog preinačen kao u izreci ove presude.

16. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezana okrivljenica na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 25,00 eura, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

1. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 11. veljače 2026.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v.r.

Tomislav Tomašić, v.r.

Presuda se dostavlja Policijskoj upravi karlovačkoj, Postaji prometne policije Karlovac u 3 otpravka: za spis i okrivljenika.