Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-57/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Dejana Repića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optužene ĆĐ, zbog kaznenih djela iz čl. 118. st. 2. u svezi sa st. 1. i čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ), odlučujući o žalbi optuženice protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: K-13/2026- 22 od 3. veljače 2026., u sjednici održanoj 11. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optužene ĆĐ.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Čakovcu je na temelju čl. 127. st. 4. u svezi s čl. 123. st. 1. t. 3. i čl. 131. st. 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP) protiv optužene ĆĐ produljio istražni zatvor koji joj se računa od dana lišenja slobode, odnosno od 6. rujna 2025. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja je optužena LĐ putem branitelja po službenoj dužnosti Marka Božića, odvjetnika, pravovremeno podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Županijski sud u Varaždinu ukine pobijano rješenje, a podredno da istražni zatvor zamijeni mjerom opreza zabrane približavanja oštećeniku ili drugom adekvatnom mjerom.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-73/2026 od 11. veljače 2026. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ponajprije valja odgovoriti žaliteljici da je prvostupanjski sud u osporenom rješenju iznio u dovoljnoj mjeri jasne, određene i nedvosmislene razloge o svim odlučnim činjenicama i da prema tome nije ostvario niti jedan od modaliteta bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP-a na što upire predmetna žalba.

6. Nadalje treba ukazati žaliteljici da je promašen njen prigovor koji se odnosi na osporavanje osnovane sumnje da je počinila inkriminirana kaznena djela za koja se tereti, budući da se kazneni postupak protiv nje nalazi u raspravnom stadiju na temelju potvrđene optužnice.

7. Točno je da optuženica do sada nije bila kazneno osuđivana, međutim to samo po sebi ne znači da u njenom slučaju ne postoji istražno-zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a. Utvrđujući ovu odlučnu činjenicu sud prvog stupnja je pravilno uzeo u obzir i druge bitne okolnosti koje opravdavaju njegov zaključak o tzv. iteracijskoj opasnosti. Naime, optuženica je nedavno osuđena zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i to na štetu iste žrtve – svog izvanbračnog supruga SĐ, dok je predmetno kazneno djelo na razini osnovane sumnje počinila u vremenu provjeravanja koje joj je određeno u sklopu izrečene uvjetne osude za spomenuti prekršaj. Kada se k tome doda da se u ovom kaznenom postupku osnovano sumnjiči da je bez ikakvog povoda nožem napala navedenu žrtvu zadavši joj tri uboda, jedan u predjelu vrata i dva u leđa, uz fizički napad u nastavku i prijetnju da će ga se riješiti na spavanju i rasporiti ga, tada nema dvojbe da su to one osobite okolnosti koje u svojoj ukupnosti i uzajamnoj povezanosti u smislu čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a upućuju na objektivnu, stvarnu i razumno predvidivu tzv. iteracijsku opasnost i to u mjeri da je nužna primjena upravo ove najteže mjere procesne prisile, tim više što okrivljenica i žrtva žive u istom kućanstvu, pa stoga mjere opreza iz čl. 98. st. 2. t. 4. i 5. ZKP-a, koje se sugeriraju žalbom, ne dolaze u obzir.

8. Slijedom navedenog žalba optuženice nije osnovana, a budući da oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP-a, nije utvrđeno da su počinjene povrede zakona na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu 11. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic