Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-56/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Dejana Repića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog EŠ, zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 2. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ), odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: K-373/2025-45 od 4. veljače 2026., u sjednici održanoj 11. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog EŠ.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Varaždinu je na temelju čl. 127. st. 4. u svezi s čl. 131. st. 3. po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. t. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP) protiv optuženog EŠ produljio istražni zatvor u koji mu se uračunava vrijeme lišenja slobode od 14. kolovoza 2025. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja je optuženi EŠ putem branitelja po službenoj dužnosti Marija Sokača, odvjetnika, pravovremeno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i „pogrešne primjene materijalnog prava“, s prijedlogom da Županijski sud u Varaždinu pobijano rješenje preinači ili ukine i vrati predmet na ponovni postupak.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-72/2026 od 11. veljače 2026. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ponajprije treba odgovoriti žalitelju da pobijano rješenje nije manjkavo zbog toga što sud prvog stupnja u njemu ne navodi kojim je to konkretno pravomoćnim presudama u Republici Hrvatskoj i Saveznoj Republici Njemačkoj optuženik proglašen krivim zbog istih kaznenih djela. Naime, sud prvog stupnja se u tom dijelu obrazloženja poziva na podatke iz priložene optuženikove kaznene evidencije te u točki 9. konstatira da se radi o višestruko osuđivanoj osobi zbog kaznenih djela prijevare, budući da je u Republici Hrvatskoj u pet navrata, a u Saveznoj Republici Njemačkoj jednom pravomoćno osuđen zbog spomenutog kaznenog djela, što je dostatno za zaključak da je optuženik u statusu mnogostrukog specijalnog recidivista. Drugim riječima, time što prvostupanjski sud nije pobrojao ranije pravomoćne presude protiv optuženika s oznakom njihovih poslovnih brojeva, nije ostvaren nedostatak u obrazloženju tzv. iteracijske opasnosti, svakako ne u mjeri da se pobijano rješenje stoga ne bi moglo meritorno ispitati. Nije pak u pravu žalitelj kada tvrdi da prvostupanjski sud nije naveo kada su te ranije osuđujuće presude postale pravomoćne, jer je u spomenutoj točki 9. obrazloženja izrijekom naznačio da su one stekle svojstvo pravomoćnosti u razdoblju od 2021. do 2025.

6. Valja primijetiti da se žalbom ne osporavaju zakonske pretpostavke na temelju kojih je optuženiku produljen istražni zatvor, već se samo ističe da je u optuženikovom slučaju bilo uvjeta za primjenu neke od blažih mjera opreza, pri čemu se sugerira oduzimanje putovnice i obavezno javljanje optuženika u policijsku postaju, te se predlaže istražni zatvor u domu.

7. Pored nesporno utvrđene osnovane sumnje u optuženikovo počinjenje predmetnog kaznenog djela i postojanja istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a u vidu tzv. iteracijske opasnosti, sud prvog stupnja je također pravilno zaključio o nužnosti daljnje primjene upravo ove najteže mjere procesne prisile uz argumentaciju koju ovaj žalbeni sud u cijelosti prihvaća te se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja optuženik u tom kontekstu upućuje na točku 10. obrazloženja osporenog rješenja. U izloženom smislu treba samo dodati i ovo: budući da optuženika od ponavljanja istih imovinskih delikata nisu odgovorile mnogobrojne prijašnje kaznene sankcije, onda je iluzorno očekivati da će ga od takvog kriminalnog ponašanja odvratiti blaže mjere opreza.

8. Naposlijetku nije u pravu žalitelj niti kada u žalbi ponavlja da protiv njega postoji pravomoćno rješenje sutkinje izvršenja Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj: Ik I-34/2026-3 od 19. siječnja 2026. kojim je upućen na izdržavanje kazne zatvora u Centar za dijagnostiku u Zagrebu, zbog čega bi po njegovom mišljenju u konkretnom slučaju trebalo ukinuti istražni zatvor. Naime, sud prvog stupnja je u potpunosti u pravu kada u točki 12. obrazloženja pobijanog rješenja ustvrđuje da istražni zatvor ima prednost pred upućivanjem na izdržavanje kazne zatvora. Prema postojećoj sudskoj praksi činjenica da optuženik čeka na izvršavanje kazne zatvora u nekom drugom pravomoćno okončanom kaznenom postupku, nije zapreka za određivanje ili produljenje istražnog zatvora u drugom takvom postupku protiv optuženika. Prema tome dokle god postoji potreba za istražnim zatvorom, on se izvršava prioritetno.

9. Slijedom navedenog žalba optuženika nije osnovana, a budući da oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP-a, nije utvrđeno da su počinjene povrede zakona na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu 11. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic