Poslovni broj Gž-336/2024-5
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Lidije Oštarić Pogarčić predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Romani Mihalić, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. Zagreb, Slovenska 24, OIB: 52848403362, zastupan po punomoćniku Dinku Rebroviću, odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete, rješavajući žalbe stranaka, izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3136/2019 od 13. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3136/2019 od 13. prosinca 2023. u točki I izreke za pobijani dio glavnice u iznosu od 884,02 eur te u točki III izreke za pobijani iznos parničnih troškova od 175,00 eur.
II Djelomičnim uvaženjem žalbe tuženika preinačava se odluka o početku tijeka zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice od 8.333,22 eur na način da zakonske zatezne kamate teku na iznos od:
- 5.707,08 eur od 3. svibnja 2019. do isplate,
- 1.260,84 eur od 9. listopada 2020. do isplate,
- 1.365,30 eur od 13. prosinca 2023. do isplate,
po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a koju stopu određuje Hrvatska narodna banka a od 1. siječnja 2023. isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.
III Odbijaju se zahtjevi stranka za naknadom troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja, koja je ispravljena rješenjem istog suda i poslovnog broja od 3. siječnja 2024., u točki I izreke naloženo je tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 8.333,22 eur / 62.786,66 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 3. svibnja 2019. do isplate po preciziranoj kamatnoj stopi. Točkom II izreke ispravljene presude djelomično je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev u iznosu od 1.620,99 eur / 12.213,35 kn, dok je točkom III izreke naloženo tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.097,89 eur / 15.806,55 kn sa pripadajućim zateznim kamatama.
2. Protiv presude žalbu su podnijele obje stranke, pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 111/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje: ZPP).
2.1. Tužiteljica prvenstveno podnosi prijedlog za ispravak presude a tek podredno žalbu, ukazujući na pogreške u zbrajanju i navođenju novčanih iznosa u izreci i obrazloženju presude, s prijedlogom da se udovolji prijedlogu za ispravak, u protivnom da se isti smatra žalbom te da joj se priznaju troškovi sastava žalbe.
2.2. Tuženik se žali protiv dosuđujućeg dijela izreke presude i to samo djelomično tako da iznos dosuđene glavnice pobija u visini od 844,02 eur / 6.359,26 kn (točka I izreke) dok iznos dosuđenih troškova postupka pobija u visini od 175,00 eur / 1.318,54 kn (točka III izreke) te predlaže uvaženjem žalbe preinačiti pobijani dio presude i tuženiku priznati troškove postupka i žalbe, podredno predlaže presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3. Na žalbe nije odgovoreno.
4. Povodom prijedloga za ispravak / podredno žalbe tužiteljice, sud prvog stupnja je ispravio pobijanu presudu u izreci i obrazloženju, rješenjem poslovni broj Pn-3136/2019 od 3. siječnja 2024. Na taj način sud je u potpunosti udovoljio prijedlogu tužiteljice za ispravak presude pa o žalbi tužiteljice, koja je imala identičan sadržaj kao i prijedlog za ispravak, nije trebalo odlučivati.
5. Žalba tuženika djelomično je osnovana.
6. Predmet tužbenog zahtjeva je naknada imovinske i neimovinske štete koju tužiteljica trpi uslijed štetnog događaja od 20. prosinca 2019., kada je ozlijeđena okliznućem i padom na zaleđenoj površini dvorišta - parkirališta Trgovačkog centra Lumini, Donji Kneginec, gdje je tužiteljica bila zaposlena kao trgovac a pala je prilikom bacanja otpada u za to predviđen kontejner.
7. Tijekom postupka nije bila sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, odgovornost osiguranika tuženika Trovačkog centra Lumini d.o.o. koji je kod tuženika u relevantnom razdoblju imao zaključenu policu osiguranja od odgovornosti te nije sporno da je prije podnošenja tužbe tuženik isplatio tužiteljici na ime ovog štetnog događaja naknadu štete u visini od 2.389,09 eur / 18.000,00 kn.
8. Analizom iskaza saslušane tužiteljice i svjedoka, prvostupanjski je sud utvrdio da nema doprinosa tužiteljice štetnom događaju u smislu članka 1092. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05., 41/08., 125/11. , 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. - dalje ZOO). Po provedenom medicinskom vještačenju sud je utvrdio da je tužiteljica zadobila tjelesne ozljede radi čega je kod iste došlo do povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iz članka 19. stavak 1. i 2. ZOO-a, pa da joj pripada pravo na naknadu štete te primjenom članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a dosuđuje tužiteljici na ime neimovinske štete pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 2.654,45 eur/ 20.000,00 kn (po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova), u iznosu od 1.858,11 eur / 14.000,00 kn (po kriteriju pretrpljenog straha), u iznosu od 2.654,45 eur/ 20.000,00 kn (po kriteriju duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti), u iznosu 2.189,92 eur / 16.500,00 kn (po kriteriju duševnih boli radi naruženosti), te na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu 1.365,30 eur / 10.286,85 kn primjenom članka 1095. stavak 1. ZOO-a, odnosno ukupno 10.722,23 eur / 80.786,85 kn. Uvažavajući da isplatom iznosa od 2.389,01 eur / 18.000,00 kn tuženik nije u potpunosti nadoknadio štetu, dosuđuje tužiteljici razliku odnosno sveukupno na ime imovinske i neimovinske štete iznos od 8.333,22 eur / 62.786,66 kn, sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu s tijekom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 3. svibnja 2019. do isplate pozivom na članak 1103. ZOO-a i članak 1086. ZOO-a. Preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.620,99 eur / 12.213,35 kn odbija kao neosnovnog dok o troškovima postupka odlučuje primjenom članka 154. stavak 2. u vezi s člankom 155. ZPP-a.
9. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavak 2. ZPP-a.
10. Pravilno je i potpuno sud prvog stupnja utvrdio činjenično stanje, cijeneći pri tome izvedene dokaze na način kako je to propisano člankom 8. ZPP -a, te je materijalno pravo pravilno primijenjeno, osim u pogledu tijeka zakonskih zateznih kamata na pravilno dosuđenu glavnicu.
11. U ovoj fazi žalbenog postupka sporna je visina tužitelj ici dosuđene naknade štete u iznosu od 844,02 eur / 6.359,26 kn, u kojem pravcu tuženik u žalbi samo paušalno osporava navedeni iznos bez navođenja konkretnih razloga.
11.1. Provedenim medicinskim vještačenjem je utvrđeno da je tužiteljica prilikom pada zadobila tjelesne ozljede u vidu prijeloma desne potkoljenice i prijelom srednjeg distalnog dijela desne potkoljenice, da je dovezena na hitni prijem, da je učinjen operativni zahvat potkoljenice, da su uslijedile redovite kontrole kirurga, da su tijekom liječenja nastale komplikacije - infekcija rane, da je provedena fizikalna terapija, da je izvršen ponovni zahvat radi ekstrakcije osteosintetskog materijala , da se provodila antibiotska terapija u više navrata, da je radi zadobivenih ozljeda tužiteljica trpjela bolove jakog intenziteta pet dana, srednjeg jakog intenziteta 20 dana te manjeg intenziteta naredna tri mjeseca, da je u trenutku ozljeđivanja pretrpjela tzv. primarni strah koji se javio u situaciji životne ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja, dok je tzv. sekundarni strah u jakom intenzitetu trpjela pet dana, srednjeg intenziteta 20 dana te manjeg intenziteta tri mjeseca, da je kod tužiteljice zaostala smanjena životna aktivnost u omjeru 15% zbog tegoba sa desnom nogom (potkoljenicom), da su tužiteljice zaostali ožiljci lijeve potkoljenice koji predstavljaju naruženost srednjeg stupnja te da je tužiteljici trebala tuđa pomoć i njega četiri sata dnevno kroz pet tjedana te potom tri sata dnevno daljnja tri mjeseca.
11.2. Imajući u vidu izneseno utvrđenje, vrstu i lokalitet ozljeda, trajanje i intenzitet fizičkih bolova, trajanje i intenzitet straha, stupanj umanjenja životne aktivnosti i stupanj naruženosti (kao kvalifikatornih okolnosti), potreban broj sati za tuđom po moći i njegom, činjenicu da je tužiteljica stradala u dobi od 38 godina, da su nastale komplikacije tijekom liječenja u vidu inficiranja rane, tada je prvostupanjski sud pravilno i u dovoljnoj mjeri cijenio sve iznesene relevantne kvalifikatorne okolnosti prilikom odmjeravanja visine pravične novčane naknade na ime povrede prava osobnosti iz članka 19. stavak 1. i 2. ZOO-a odnosno vodio je računa o svim okolnostima iz odredbe članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a te je pravilno utvrdio i visinu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege u smislu članka 1095. ZOO -a, pa je u tom dijelu žalba tuženika neosnovana.
12. U odnosu na žalbene navode tuženika vezano za preinaku tužbe te s tim povezane tuženikove prigovore zastare i početka tijeka zakonske zatezne kamate u odnosu na preinačeni dio tužbe, valja reći slijedeće.
12.1. Iz stanja spisa nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica podneskom kojeg je predala 9. prosinca 2020., preinačila tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva za 25.000,00 kn na ime pravične novčane naknade jer je umjesto u tužbi zatraženog iznosa od 50.000,00 kn zatražila naknadu štete u iznosu od 75.000,00 kn, zbog izmijene do tada važećih Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda RH za određivanje neimovinske štete iz 2020. Navedenu preinaku tužbe sud prvog stupnja je pravilno dopustio primjenom članka 190. stavak 2. i 3. ZPP-a.
13. Iako tuženik po prvi puta u žalbi ističe prigovor zastare potraživanja preinačenog / povećanog dijela tužbenog zahtjeva, što nije dopušteno činiti sukladno članku 352. stavak 2. ZPP-a, ipak valja reći da navedeni prigovor nije osnovan. To stoga što je tužiteljica tužbu preinačila tako da je iz iste činjenične i pravne osnove zatražila veći novčani iznos naknade neimovinske štete zbog izmijenjenih Orijentacijskih kriterija VSRH. U takvoj situaciji za ocjenu nastupa zastare potraživanja na koji se odnosi preinaka odlučan je dan podnošen ja tužbe jer u pogledu razlike u kojoj je zahtjev preinačen, treba uzeti da je do prekida zastare u smislu članka 241. ZOO-a došlo već podnošenjem tužbe (tako VSRH u Rev-134/2024 od 5. lipnja 2024., Rev-54/2023 od 10. travnja 2024.). Ovo je sukladno i pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela VSRH od 27. svibnja 2024.: „U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (članak 190. i 191. ZPP), zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“
14. Međutim, osnovano tuženik u žalbi ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava prilikom odlučivanja o početku tijeka zakonske zatezne kamate na preinačeni / povećani dio tužbe. Naime, tuženik je u obvezi platiti zatezne kamate na povećani dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen jer on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio tužbenog zahtjeva (tako VSRH u Rev-883/2024 od 27. kolovoza 2025., Rev- 748/2024 od 4. lipnja 2024., Rev-134/2024 od 5. lipnja 2024., Rev-653/23 od 27. rujna 2023., Rev-376/2023 od 9. svibnja 2023., Rev-247/2023 od 4. travnja 2023.). Stoga, zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos pravične novčane naknade u visini od 5.707,08 eur / 43.000,00 (zatražen tužbom) teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva 3. svibnja 2019. sukladno članku 1103. ZOO-a, kako je to sud prvog stupnja pravilno odredio. Međutim, na povećani / preinačeni dio tužbenog zahtjeva u visini od 1.260,84 / 9.500,00 eur zakonska zatezna kamata teče tek od dana podnošenja tako povećanog tužbenog zahtjeva odnosno od 9. prosinca 2020.
15. Nadalje, na iznos dosuđene naknade imovinske štete (tuđa pomoć i njega) u iznosu od 1.365,30 eur / 10.286,85 kn, s obzirom da se radi o imovinskoj nenovčanoj šteti čija je visina određena prema cijenama u vrijeme presuđenja, tada se početak tijeka zakonske zatezna kamate na taj iznos štete treba odrediti sa danom donošenja prvostupanjske presude 23. prosinca 2023., u smislu članka 1086. i članka 1089. stavak 2. ZOO-a (tako VSRH u Rev-3562/2019 od 29. studenog 2022., Rev-168/2017 od 26. siječnja 2021., Rev-638/2020 od 12. siječnja 2021.).
16. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava, povodom žalbe tuženika presudu trebalo preinačiti u početku tijeka zakonske zatezne kamate na pojedine dijelove pravilno dosuđene glavnice naknade imovinske i neimovinske štete u visini od 8.333,22 eur / 62.786,66 kn, pa je odlučeno kao u točki II izreke ove presude.
17. Odluka o troškovima postupka temelji se na pravilnoj primijeni članka 154. stavak 2. ZPP-a u svezi s člankom 155. stavak 1. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142 /12., 103/14., 118/14. i 107/15., 37/22. i 126/22.). Protivno žalbi tuženika, prvostupanjski je sud pravilno cijenio razmjeran uspjeh stranka u sporu koji se nije izmijenio ispravkom presude niti preinakom presude u pogledu tijeka kamata.
18. Strankama nisu priznati troškovi žalbenog postupka jer je povodom žalbe tužiteljice pobijana presuda samo ispravljena dok je tuženik sa žalbom uspio samo u djelomično, u pogledu sporednog zahtjeva - tijeka zakonskih zateznih kamata.
19. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci ove presude pozivom na odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a i članka 373. točka 3. ZPP-a.
20. Prvostupanjska presuda u preostalom dijelu točki I, II i III izreke, kao nepobijana ostaje neizmijenjena.
U Rijeci 11. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Lidija Oštarić Pogarčić