Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-284/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebački holding d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, Podružnica Čistoća, OIB: 85584865987, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženice DL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv-323/2024 od 6. prosinca 2024., 11. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv-323/2024 od 6. prosinca 2024.
II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem u točki I. izreke odbijen je prijedlog tuženice za održavanje ročišta za usmenu raspravu, dok je točkom II. izreke ukinut platni nalog sadržan u točki I. rješenja o ovrsi javnog bilježnika Karla Frkovića iz Samobora poslovni broj Ovrv-4928/2024, UPP/OS-Ovrv-158/2024 od 13. svibnja 2024. kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 212,64 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te iznos od 24,53 eur, sve u roku od 8 dana, te je utvrđeno da je tužba u navedenom dijelu povučena.
1.1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke ukinut je platni nalog sadržan u točki I. rješenja o ovrsi javnog bilježnika Karla Frkovića iz Samobora poslovni broj Ovrv-4928/2024, UPP/OS-Ovrv-158/2024 od 13. svibnja 2024. kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 47,76 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te iznos od 1,78 eur, sve u roku od 8 dana, te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen.
1.2. Točkom II. izreke citirane presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu ovršnog i parničnog troška u cijelosti, te je točkom III. izreke naloženo tužitelju naknaditi tuženici trošak ovršnog postupka u iznosu od 13,27 eur, u roku od 15 dana.
2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tužitelj pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP), uz prijedlog da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz naknadu troškova sastava žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Valja istaknuti da se s obzirom na vrijednost predmeta spora radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a, pa se sukladno odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.
6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a u smislu odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da nije počinjena niti jedna od tih povreda, pa tako niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju tužitelj ukazuje u žalbi, budući da je izreka presude razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, a prvostupanjski sud je iznio jasne, neproturječne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama u postupku, koji ne proturječe sadržaju stanja u spisu pa pobijana presuda ne sadrži nedostatke zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu tražbine u iznosu od 260,40 eur na ime dospjelih neplaćenih računa koji se odnose na isplatu cijene obvezne minimalne javne usluge odvoza komunalnog otpada za nekretninu na adresi u [adresa], za razdoblje od travnja 2021. do rujna 2023.
8. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski je sud na temelju izvedenih dokaza utvrdio:
- da je tužitelj podneskom od 6. srpnja 2024. naveo da je prigovor zastare utuženog potraživanja djelomično osnovan te da je povukao zahtjev za plaćanje računa dospjelih u razdoblju od travnja 2021. do siječnja 2023. sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, odnosno da je predložio da sud presudom održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi kojim je tuženici naloženo da mu isplati iznos od 47,76 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama,
- da stoga tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od tuženice potražuje isplatu cijene obvezne minimalne javne usluge odvoza komunalnog otpada za nekretninu na adresi u [adresa] u razdoblju od veljače do rujna 2023., te da je dug na ime konačno utuženih računa u cijelosti utužen unutar jednogodišnjeg zastarnog roka,
- da iz sadržaja isprava koje je sudu dostavio tužitelj ne proizlazi da je tuženica u razdoblju od veljače do rujna 2023. ispred svoje nekretnine ostavljala otpad za odvoz niti da je tužitelj otpad iz njene nekretnine u tom razdoblju odvozio, već da proizlazi da je isti evidentirao odvoz otpada sa predmetne nekretnine tijekom 2022.,
- da pravomoćne presude kojima je utvrđeno da tuženica na predmetnoj nekretnini niti godinama prije ovdje utuženog razdoblja nije ostavljala otpad za odvoz niti je tužitelj kakav otpad iz njene nekretnine odvozio, ukazuju na izostanak pružanja usluge i u utuženom razdoblju,
- da je tuženica u više navrata, i to u veljači 2020., siječnju 2021., svibnju 2022. i veljači 2023., pismeno i putem elektroničke pošte obavijestila tužitelja da se predmetna nekretnina trajno ne koristi, stoga da odjavljuje korištenje usluge odvoza komunalnog otpada, te da mu je pritom dostavila potvrdu Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave primorsko-goranske, Policijske postaje Delnice, o prijavi svog boravišta na adresi u [adresa], od 12. lipnja 2019.
9. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud pozivom na načelo „onečišćivač plaća“ propisano člankom 6. stavkom 1. točkom 1. Zakona o održivom gospodarenju otpadom („Narodne novine“ 94/2013., 73/2017., 14/2019., 98/2019.), koje je istovjetno načelu propisanom člankom 7. točkom 1. Zakona o gospodarenju otpadom („Narodne novine“ 84/2021., dalje: ZGO) koji je bio na snazi u utuženom razdoblju, ocjenjuje neosnovanim zahtjev tužitelja da mu tuženica plati cijenu usluge, pa makar i njen obvezni minimalni dio, koja nije izvršena, stoga primjenom odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a ukida platni nalog kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 47,76 eur sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te iznos od 1,78 eur, te u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.
10. Odluku o parničnom trošku sud prvoga stupnja donosi na temelju odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a.
11. Pravilno je sud prvog stupnja na utvrđeno činjenično stanje, koje ovaj sud nije ovlašten preispitivati, primijenio materijalno pravo kada je presudom ukinuo platni nalog.
12. Prema odredbi članka 64. stavka 1. ZGO-a, javna usluga sakupljanja komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje komunalnog otpada na području pružanja javne usluge putem spremnika od pojedinog korisnika i prijevoz i predaju tog otpada ovlaštenoj osobi za obradu takvoga otpada, dok je prema odredbi članka 70. stavka 1. ZGO-a, korisnik javne usluge na području pružanja usluge, vlasnik nekretnine odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge ili stvarni korisnik nekretnine.
13. Odredbom članka 7. točke 1. ZGO-a propisano je da se gospodarenje otpadom temelji, između ostalog, na načelu „onečišćivač plaća“ prema kojem proizvođač otpada odnosno posjednik otpada snosi troškove mjera gospodarenja otpadom, te je financijski odgovoran za provedbu sanacijskih mjera zbog štete koju je prouzročio ili bi je mogao prouzročiti otpad. Stoga nije moguće naplatiti uslugu od onih vlasnika nekretnina kojima ta usluga nije stvarno pružena, odnosno od osoba koje nisu onečišćivači. Takav stav zauzet je i na sastanku Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 4. prosinca 2017., broj Su-IV-204/17-5.
14. Dalje, prema odredbama Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada i usluga povezanih s javnom uslugom u Gradu Zagrebu od 30. siječnja 2018. koja je bila na snazi sve do 24. veljače 2022. kada je donesena Odluka o načinu pružanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada na području Grada Zagreba, čiji sastavni dio predstavljaju i Opći uvjeti ugovora s korisnicima usluga, koje je tužitelj dostavio u spis, svaki korisnik usluge, u smislu definicija iz članka 1. Odluka, dužan je plaćati cijenu obvezne minimalne javne usluge definirane u članku 1. Odluka te u članku 23. Odluke iz 2018. te članku 1. i članku 16. Odluke iz 2022., a samo u slučajevima propisanim člankom 23. Odluke iz 2018. i člankom 16. Odluke iz 2022., korisnik usluge nije dužan plaćati naknadu za predmetnu javnu uslugu.
15. Prema navedenim odredbama, korisnik usluge nije dužan plaćati niti minimalnu javnu uslugu, što je predmet ovog postupka, u slučaju da trajno ne koristi nekretninu, a nekretnina se trajno ne koristi ako se utvrdi da u razdoblju od 12 mjeseci nema potrošnje električne energije i vode (na temelju očitanja mjernih uređaja), ili nekretnina nije pogodna za stanovanje ili je u pitanju novosagrađena nekretnina koja nije useljiva. I u tom slučaju, kao i o svakoj promjeni podataka, je korisnik usluge dužan o nastupu navedenih okolnosti obavijestiti tužitelja, kao davatelja usluge, kako bi se utvrdilo da se radi o nekretnini koja se trajno ne koristi i kako bi u tom smislu prestala dostava računa. Odredbom članka 16. Odluke iz 2022. propisano je da se navedene okolnosti utvrđuju na temelju očitovanja vlasnika nekretnine, a dokazuju se na temelju podataka očitanja mjernih uređaja za potrošnju električne energije ili plina ili pitke vode ili na drugi odgovarajući način uključujući očevid lokacije.
16. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, iz stanja spisa predmeta proizlazi da je tuženica obavijestila tužitelja o tome da se predmetna nekretnina trajno ne koristi te je za to u spis dostavila i dokaze sukladno citiranim odredbama Odluke, stoga je u konkretnoj situaciji na tužitelju bio teret da dokaže da se nekretnina koristi, odnosno da dokaže osnovanost predmetnog potraživanja, a što isti nije učinio.
17. Slijedom navedenog, pravilno je sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
18. Također, prvostupanjska odluka o troškovima postupka donijeta je pravilnom primjenom materijalnog prava.
19. Stoga je valjalo na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.
20. S obzirom da tužitelj nije uspio sa žalbom, valjalo je odbiti njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka i odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.
21. Prvostupanjsko rješenje kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.
U Rijeci 11. veljače 2026.
Sutkinja
Branka Ježek Mjedenjak
