Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Gž-176/2026-2

51000 Rijeka

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sucu Larisi Gačanin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske radiotelevizije iz Zagreba, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, zastupanog po punomoćniku Krešimiru Ljubiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene PH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Odsijeku, poslovni broj: Povrv-52/2024-24 od 16. siječnja 2026., dana 11. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja te potvrđuje rješenje Općinskog suda u Odsijeku, poslovni broj: Povrv-52/2024-24 od 16. siječnja 2026.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanim je rješenjem odbijen prigovor tužitelja podnijet protiv rješenja o plaćanju sudske pristojbe kojim je tužitelj obvezan na plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura.

2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi tužitelj pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje ZPP) te predlaže preinačiti pobijano rješenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud utvrđuje da se predmetni postupak vodi radi naplate RTV pristojbe, da u takvim postupcima tužitelj ne obavlja javne ovlasti, pa da se na njega u konkretnom slučaju ne primjenjuje odredba čl. 11. st. 1. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama (''Narodne novine'' br. 118/18, 51/23, dalje ZSP).

5. Donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka na koje ovaj sud, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti.

6. Prvostupanjski je sud pravilnom primjenom materijalnog prava odbio prigovor tužitelja.

7. U konkretnom slučaju tužitelj zahtjeva od tuženika kao vlasnika, odnosno posjednika radijskog i televizijskog prijamnika na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom, naplatu mjesečne pristojbe u smislu čl. 34. i 35. Zakona o HRT-u.

8. Odredbom čl. 11. st. 1. toč. 2. ZSP-a propisano je da su od plaćanja pristojbi oslobođene osobe i tijela koja obavljaju javne ovlasti u postupcima proizašlim iz obavljanja tih ovlasti.

9. Hrvatska radiotelevizija je prema čl. 1. Zakona o HRT-u pravna osoba koja ima status javne ustanove kojoj je osnivač Republika Hrvatska, a obavlja djelatnost pružanja javnih radiodifuzijskih usluga, te joj Republika Hrvatska za to osigurava samostalno i neovisno financiranje sukladno tom Zakonu i pravilima o državnim potporama za javne radiodifuzijske usluge. Nadalje definicija sadržaja i funkcije javnih usluga Hrvatske radiotelevizije određeni su odredbom čl. 9. Zakona o HRT-u prema kojoj se javna usluga HRT-a sastoji u pružanju programskih obveza koje ispunjavaju demokratske, socijalne i kulturne potrebe hrvatskog društva, jamče pluralizam, uključujući kulturnu i jezičnu raznolikost.

10. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi da tužitelju nije povjereno obavljanje javnih ovlasti (već usluga), niti je u propisane javne usluge tužitelja uvrštena naplata mjesečne pristojbe, već ista predstavlja jedan od izvora prihoda (pored komercijalnih) kojima tužitelj financira navedene programske javne usluge tj. obveze i to na temelju ugovora sa Vladom RH sukladno odredbi čl. 13. Zakona o HRT-u.

11. Dakle, tužitelj je pravna osoba koja obavlja javne usluge, odnosno usluge koje su od interesa za zajednicu, (emitira programski sadržaj koji ispunjava demokratske, socijalne i kulturne potrebe hrvatskog društva, jamče pluralizam, uključujući kulturnu i jezičnu raznolikost), međutim navedeno ne znači automatski da time ima i javnu ovlast jer ista podrazumijeva obavljanje određenog oblika javne vlasti.

12. Navedenom u prilog posebno ukazuje činjenica da se sukladno čl. 33. Zakona o HRT-u djelatnost tužitelja financira, pored javnih prihoda i komercijalnim prihodima. Isto tako obveza plaćanja RTV pristojbe ne nastaje automatski za sve građene Republike Hrvatske, niti je ista izravno vezana za vlasništvo RTV prijamnika, već za pristup javnim radiodifuzijskim uslugama jer obveza plaćanja mjesečne pristojbe tereti samo one građane koji kupnjom prijamnika ostvaruju mogućnost pristupa onim radiodifuzijskim uslugama koje se obavljaju kao javni interes, odnosno kao usluga od općeg interesa.

13. Slijedom navedenog, a kako dakle tužitelj ne obavlja javnu ovlast (već pruža javne usluge), niti se naplata RTV pristojbe može smatrati postupkom proizašlim iz obavljanja javne ovlasti, to je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da se na ovrhovoditelja ne primjenjuje naprijed citirana odredba čl. 11. st. 1. toč. 2. ZSP-a posljedično čemu je pravilno pobijanim rješenjem odbijen prigovor ovrhovoditelja.

14. Tužitelju, budući da nije uspio u žalbenom postupku nije priznat trošak sastava žalbe (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

15. Slijedom svega navedenog primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

U Rijeci 11. veljače 2026.

Sudac

Larisa Gačanin