Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-1194/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Larise Gačanin, predsjednika vijeća, Ksenije Dimec, suca izvjestitelja i člana vijeća i Ive Smokvina Dadasović, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. IA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 2. MA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i 3. ŠA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Srđanu Graniću, odvjetniku iz Splita, protiv tuženih 1. ĐA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 2. HA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. KA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 2. i 3. tuženi zastupani po punomoćniku Zoranu Puljizu, odvjetniku iz Splita, radi utvrđenja i ništetnosti ugovora, rješavajući žalbe tuženih izjavljene protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, posl.br. P-3586/2020-55 od 9. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 11. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe tuženih kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, posl.br. P-3586/2020-55 od 9. studenog 2023.
Obrazloženje
1. Citiranom presudom prihvaćeni su tužbeni zahtjevi sadržaja kao u izreci, te je naloženo tuženima naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 14.547,31 eur.
2. Protiv citirane presude žalbe su podnijeli tuženi iz svih zakonskih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (NN" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08; u nastavku teksta: ZPP), predlažući da se presuda preinači odbijanjem tužbenih zahtjeva.
3. Odgovor na žalbe nije podnesen.
4. Žalbe nisu osnovane.
5. Predmet spora su tri tužbena zahtjeva; da se utvrde ništetnim Ugovor o darovanju nekretnine od 18. kolovoza 2020. zaključen između prvotuženika, kao darovatelja i drugotuženika, kao daroprimatelja, i to za ½ dijela u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i Ugovor o darovanju nekretnine od 1. listopada 2020. zaključen između drugotuženika, kao darovatelja i trećetužene, kao daroprimatelja, i to za ½ dijela u odnosu na kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], te da se naloži uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo da dan 18. kolovoza 2020. u odnosu na ½ dijela kat. čest. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina].
6.1.Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da je prvotuženik s ĆA zaključio brak u .... godine, da su oboje bili zaposleni, visoko obrazovani i imali velika primanja i da su za vrijeme trajanja bračne zajednice sagradili kuću u [adresa] koju da su čak davali i na prodaju u razdoblju od 2008. do 2019. preko ..., a da je početkom 2020. prvotuženik izvijestio ovu agenciju da se odustaje od prodaje te da će tu nekretninu dati mlađima.
6.2.Prvostupanjski sud utvrđuje da je obiteljska kuća u [adresa] stečena zajedničkim radom tijekom trajanja braka između prvotuženika i ĆA, koja je majka tužitelja i drugotuženika. Iako je prvotuženik u zemljišnim knjigama bio upisan kao samovlasnik predmetne nekretnine, on da je znao da ½ dijela predmetne nekretnine nije bila njegova, nego od supruge ĆA, a da nije utvrđeno da je između prvotuženika i nje došlo do podjele bračne stečevine. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud utvrđuje da je Ugovor o darovanju zaključen između prvo i drugo tuženika ništetan za ½ dijela koje je vlasništvo ĆA jer da nitko na drugog ne može prenijeti više prava nego što sam ima. Isto tako da je ništetan u ½ dijela Ugovor o darovanju između drugotuženika i trećetužene jer da je u tom dijelu suprotan Zakonu, Ustavu i moralu, pa je naložio i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja.
7.Donošenjem pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, pa tako niti bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća i može se ispitati. Prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno je primijenio materijalno pravo odlučujući o tužbenim zahtjevima. Stoga su neosnovani svi žalbeni navodi tuženih.
8.1. Tuženici u žalbama osporavaju utvrđenje prvostupanjskog suda da predmetna nekretnina (obiteljska kuća upisana u k. o. [katastarska općina]) predstavlja bračnu stečevinu prvotuženika i sada pok. ĆA. Ti žalbeni navodi su neosnovani. Naime, sam prvotuženik je u odgovoru na tužbu priznao tužbeni zahtjev i naveo da ga je drugotuženik doveo u zabludu jer da je mislio da mu daruje ¼ dijela predmetne nekretnine, te je potvrdio (točka 4. odgovora na tužbu) da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu njega i pok. supruge ĆA, svakoga u ½ dijela. Nadalje,u podnesku od 20. rujna 2021. (list 49 spisa) prvotuženik je ponovio navode iz odgovora na tužbu da su predmetnu nekretninu izgradili on i supruga, te da drugotuženik nije učestvovao u izgradnji i da su tužitelji opravdano pokrenuli ovaj postupak i da je on „na njihovoj strani“. U svojem iskazu dana 25. studenog 2021. prvotuženik je ponovio sve dosadašnje navode; da je predmetna nekretnina stečena zajedno sa suprugom i da je bila zajednička imovina bez obzira na stanje u zemljišnim knjigama. S obzirom na te navode prvotuženika, nije bilo potrebno provoditi daljnji dokazni postupak jer je iz njih jasno proizašlo da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu i da prvotuženik nije mogao raspolagati s predmetnom nekretninom u cijelosti, nego samo sa ½ dijela. Prvotuženik je, nakon očitovanja iz naprijed navedenih podnesaka i danog iskaza, dostavio podnesak od 29. studenog 2022. u kojem je naveo da je do tada „krivo iskazivao“. U podnesku od 26. svibnja 2023. prvotuženik opisuje obiteljske odnose i što su sve dali kojem od sinova. Zaključno u tom podnesku navodi da su tužitelji dovoljno namireni, a da nisu učestvovali u stvaranju bilo koje imovine i da su on i supruga donijeli odluku da se drugotuženiku daruje predmetna nekretnina. Iz sadržaja navedenog podneska također proizlazi da je riječ o bračnoj stečevini jer u protivnom suglasnost supruge ĆA ne bi bila potrebna. I iz sadržaja žalbe prvotuženika proizlazi da je supruga ĆA dala suglasnost za darovanje, što upućuje da je riječ o bračnoj stečevini. Slijedom navedenog, s obzirom na navode prvotuženika nije bilo potrebe provoditi daljnje dokaze jer je pravilno utvrđeno da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu. Prvotuženik nije dokazao svoje navode da se supruga suglasila s darovanjem predmetne nekretnine drugotuženiku pogotovo ako se uzmu u obzir njegovi navodi iz odgovora na tužbu i iskaza u kojima je tvrdio suprotno.
8.2. U odnosu na žalbene navode drugotuženika da je učestvovao u stjecanju predmetne nekretnine valja reći da isti nisu ničim dokazani, pa su samim time neosnovani, a također su i u suprotnosti s navodima prvotuženika i njegovim iskazom.
8.3. Neosnovano navodi drugotuženik da postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude u odnosu na iskaz svjedoka I i sadržaja zapisnika od 25. rujna 2023.
8.4. U odnosu na žalbene navode tuženih da su se tužitelji sadržajno pozvali na pobojnost Ugovora o darovanju zbog mana volje, a ne na ništetnost, valja reći da su tužitelji u tužbi spomenuli okolnosti pod kojima je zaključen predmetni Ugovor o darovanju, međutim pravilno su postavili tužbeni zahtjev radi utvrđenja ništetnosti (a ne radi poništenja) Ugovora o darovanju jer je prvotuženik raspolagao tuđim udjelom u bračnoj stečevini.
9. Slijedom obrazloženog, odlučeno je kao u izreci primjenom odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.
U Rijeci, 11. veljače 2026.
Predsjednik vijeća
Larisa Gačanin
