Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
Poslovni broj: Kž-73/2026-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Srebrenke Šantić kao predsjednice vijeća te Sandre Juranović i Saše Cvijetića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Dragane Umiljenović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŽP, zbog kaznenog djela iz članka 179.a Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. – ispravak, 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022. i 114/2023. – dalje: KZ/11) odlučujući o žalbi optuženog ŽP podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci od 8. prosinca 2025., poslovni broj: Kv-712/2025, u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
Žalba optuženog ŽP odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Rijeci od 8. prosinca 2025., poslovni broj: Kv-712/2025, pod točkom I. izreke, a na temelju odredbe članka 98. stavaka 1. i 2. točaka 4., 5., 9. i 10. te stavaka 6. i 7., članka 99. stavaka 4., 5., 9. i 10., članka 100. stavka 2. i članka 101. stavka 2. u svezi članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025. – dalje: ZKP/08), produljene su mjere opreza određene optuženom ŽP, i to zabrana približavanja oštećenoj MP na razdaljinu manju od 100 (sto) metara, zabrana uspostavljanja ili održavanja izravne ili neizravne veze s oštećenom MP, zabrana uhođenja ili uznemiravanja oštećene MP te mjera opreza udaljenja iz doma na adresi u [adresa]. Optuženik je ujedno upozoren da mjere opreza, u slučaju nepridržavanja, mogu biti zamijenjene istražnim zatvorom.
1.1. Pod točkom II. izreke pobijanog rješenja, na temelju odredbe članka 98. stavaka
1. i 2. točke 3. te stavaka 6. i 7. ZKP/08, ukinuta je mjera opreza obveznog redovitog javljanja načelniku Policijske uprave primorsko-goranske, Policijske postaje Opatija, ili osobi koju on odredi, jednom u 15 dana.
2. Protiv tog rješenja pravodobnu je žalbu podnio optuženi ŽP, po branitelju, odvjetniku Ivanu Vidakoviću, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da sud prihvati žalbu i ukine pobijano rješenje te vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Razmatrajući stanje spisa i žalbene navode, ovo vijeće drugostupanjskog suda ocjenjuje da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08 pa time i za primjenu mjera opreza, a koja proizlazi iz potvrđene optužnice te iz dokaza na kojima se optužnica temelji. Osim opće pretpostavke, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08, odnosno utvrdio je da na strani optuženog ŽP i nadalje postoje one osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela, unatoč tome što ranije nije osuđivan ni prekršajno kažnjavan. Također, prvostupanjski je sud ispravno ocijenio da se svrha istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08, može postići i blažim mjerama, odnosno mjerama opreza koje su optuženiku određene na način kako je to opisano u točki I. izreke pobijanog rješenja. Svoju odluku prvostupanjski je sud utemeljio na valjanim i dostatnim razlozima koje prihvaća i ovo vijeće drugostupanjskog suda.
4.1. U svojoj žalbi, žalitelj poriče počinjenje djela ističući da se optužnica temelji isključivo na iskazu oštećene izražavajući pritom čuđenje zašto oštećena već ranije nije zatražila razvod ili ga prijavila nadležnim tijelima, a to pogotovo kad se uzme u obzir da su odnosi između njih već duže vrijeme narušeni te da je trenutno u tijeku parnični postupak radi diobe bračne stečevine (nakon razvoda braka). Pored toga, kritizira ponašanje oštećene koja, prema njegovim navodima, boravi u nekretninama koje su u njegovom vlasništvu samo zato da bi mu otežala poštivanje mjera opreza koje su mu određene. Dodaje da daljnja primjena mjera opreza predstavlja "nepotrebno i nerazmjerno ograničenje njegove osobne slobode, neutemeljeno činjenicama, tj. utemeljeno na nepotpuno i netočno utvrđenom činjeničnom stanju".
4.2. Žalitelju prije svega valja skrenuti pozornost da prilikom odlučivanja o mjerama opreza, vijeće nije ovlašteno utvrđivati činjenice, ocjenjivati dokaze ni odlučivati o kaznenoj odgovornosti optuženika. Za odlučivanje o mjerama opreza, dostatna je osnovana sumnja koja, kako je to već rečeno, proizlazi iz potvrđene optužnice i dokaza na kojima se optužnica temelji. S obzirom na to, žalbeni navodi koji se odnose na činjenična utvrđenja (primjerice, narušeni bračni odnosi), mogu biti predmetom razmatranja u postupku pred raspravnim vijećem, no ne i prilikom odlučivanja o mjerama opreza. Pored toga, žalitelj nije u pravu kada navodi da se optužnica temelji samo na iskazu oštećene jer osim iskaza oštećene, u popisu dokaza iz optužnice navedeni su i drugi dokazi iz kojih proizlazi osnovana sumnja da bi optuženik počinio kazneno djelo koje mu se u ovome postupku stavlja na teret.
4.3. Prema tome, prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjera opreza, prvostupanjski je sud uzeo u obzir činjenični opis djela iz optužnice pa je tako pravilno utvrdio da osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela, proizlaze iz okolnosti počinjenja djela pri čemu je optuženik iskazao visok stupanj kriminalne volje te fokusiranost na oštećenu. Ovome valja dodati i dugotrajnost inkriminiranog razdoblja od gotovo dvije godine u kojem je verbalno vrijeđanje eskaliralo na način da je optuženik, a kako to iz optužnice proizlazi, ničim izazvan, stavio oštećenoj podlakticu na grlo pritišćući je svom težinom i snagom, vrijeđajući je pritom riječima: "smrdiš na govna, smrdiš na spermu, kurvo". Kad se ovome pridoda još i struktura ličnosti optuženika, koji boluje od neorganskog psihotičnog poremećaja (F28) i posttraumatskog stresnog poremećaja (F43.1) pri čemu, po mišljenju sudskog vještaka, u nedovoljno remitiranom psihičkom stanju, odnosno stanju psihotične dekompenzacije, postoji i rizik od počinjenja težeg kaznenog djela odnosno opasnost za okolinu, tada sve te okolnosti u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nedvojbeno upućuju na opasnost od ponavljanja djela.
5. Što se tiče žalbenih navoda da su mjere opreza tegobne jer nepotrebno i nerazmjerno ograničavaju osobnu slobodu optuženika, ovo vijeće drugostupanjskog suda ocjenjuje da mjere opreza koje su optuženiku određene, nisu za njega tegobne već su primjerene težini i značaju kaznenog djela za koje ga se tereti te u opsegu u kojem su određene, uspješno ostvaruju svrhu istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Osim toga, jedna je mjera opreza, i to mjera obveznog javljanja načelniku Policijske uprave primorsko-goranske, Policijske postaje Opatija, ili osobi koju on odredi, jednom u 15 dana, ukinuta pobijanim rješenjem.
6. Slijedom svega navedenog, budući da žalbom optuženog ŽP nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je žalbu odbiti kao neosnovanu te na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. i članka 494. stavka 4. ZKP/08 odlučiti kao u izreci rješenja.
U Rijeci 11. veljače 2026.
Predsjednica vijeća
Srebrenka Šantić
