Poslovni broj: Psp-23/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E N J E

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji tog suda Petroneli Jakobušić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari LAS, OIB [osobni identifikacijski broj], BANA JOSIPA JELAČIĆA 25, 20000 Dubrovnik zastupanog po punomoćniku Maja Krstović, protiv tuženika LA, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku IA, radi Stvarno - smetanje posjeda, nakon provedene i zaključene glavne rasprave23. siječnja 2026. godine u prisutnosti punomoćnice tužitelja Maje Krstović, odvjetnice u Dubrovniku i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 11. veljače 2026. godine

r i j e š i o  j e

I Time što je dana 20.5.24.g. parkirao svoj automobil ispred garaže u [adresa], tuženi je smetao tužitelja u suposjedu opisane garaže.

II Zabranjuje se tuženom ovakvo i slično smetanje susposjeda garaže tužitelja u [adresa], pod prijetnjom ovrhe.

III Nalaže se tuženiku u roku 15 dana naknaditi parnični trošak od 678,08 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da je vlasnik i suposjednik (sa svojom suprugom) garaže u Dubrovniku, na adresi [adresa], koju koristi na način da u nju parkira automobil. Tuženi je dana 20.5.25.g. parkirao svoj automobil ispred garaže, time blokirajući ulaz u garažu, tj. onemogućivši tužitelja u suposjedu garaže. Tuženi nije prvi koji je smatrao da ima pravo na takvo ponašanje. Posljednji koji se ponašao na identičan način je tuženi u predmetu Psp-6/2023, protiv kojeg je tužitelj dobio posjedovnu zaštitu. Tuženi, isto kao i tuženi u predmetu Psp-6/2023 su prvi put bili opomenuti da to ne rade, no bezuspješno. Stoga predlaže u ovom postupku utvrditi da je time što je dana 20.5.24.g. parkirao svoj automobil ispred garaže u [adresa], tuženi je smetao tužitelja u suposjedu opisane garaže i da mu se zabranjuje ovakvo i slično smetanje susposjeda garaže tužitelja u [adresa], pod prijetnjom ovrhe."

2. Tuženik u bitnome u odgovoru na tužbu navodi da osporava tužbeni zahtjev kao neosnovan te predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i naknadi trošak postupka. Na tužiteljeve tvrdnje da je dvaput tijekom posljednjih nekoliko godina parkirao vozilo ispred njegove garaže, a što predstavlja navodno smetanje posjeda, ističe da je vozilo oba dva puta bilo parkirano kratko vrijeme, bez namjere zadržavanja ili ometanja tužitelja u pristupu garaži, a isključivo zbog nedostatka slobodnih parkirnih mjesta u blizini. Na priloženim slikama tužitelja je čak i vidljivo da postoji fizička prepreka za parkiranje i to na prostoru javnog parkinga, a koja nije dostavljena od javne institucije. Tuženik nije bio upozoren, ni usmeno ni pismeno od strane tužitelja na navodno smetanje. Tužitelj nije dokazao da je u bilo kojem trenutku bio spriječen koristiti garažu ili da je pretrpio bilo kakvu štetu. Događaji su međusobno vremenski razdvojeni više od godinu dana, te da ne postoji element kontinuiranosti ni ponavljanja. Nadalje navodi da prema čl. 21 Zakona o vlasništvu i drugim pravima, smetanje posjeda mora biti protiv volje posjednika, aktualno ili nedavno (najkasnije godinu dana od smetanja), i mora predstavljati stvarno, kontinuirano, ozbiljno i dokazano narušavanje mirnog posjeda. U ovom slučaju prvo navodno smetanje je nastupilo prije više od godinu dana, dakle van zakonskog roka za pokretanje postupka. Drugo parkiranje je bilo izolirani i krajnje kratkotrajni incident bez upozorenja i bez štetne posljedice za tužitelja. Navodi da ne postoji element nasilnog ili trajnog smetanja posjeda. Tužitelj je pokrenuo postupak bez pokušaja mirnog rješenja unatoč tome što se radi o zanemarivom i krajnje kratkotrajnom događaju što upućuje na zloupotrebu procesnog prava radi šikaniranja. Nadalje navodi da je tužitelj predložio dvije svjedokinje i to suprugu tužitelja, gđu. FA, čija je vjerodostojnost upitna zbog izravne bračne povezanosti sa tužiteljem, kao i svjedoka gđu. SA, o čijoj ulozi i prisutnosti tijekom događaja nema dovoljno podataka pa tuženik zadržava pravo dodatnog prigovora nakon eventualnog saslušanja. Tuženik se pridržava prava naknadnog dostavljanja fotografija koje prikazuju predmetnu lokaciju i okolnosti parkiranja u mjesecu svibnju te mogu pomoći u ocjeni trajanja parkiranja i njegove stvarne prirode. Tužitelj se poziva na predmet Psp-6/2023, iako tuženik nije bio stranka u tom postupku niti mu je sadržaj poznat. Prema načelu dispozitivnosti, taj predmet ne može imati pravne učinke prema tuženiku i smatra se irelevantnim za ovaj postupak. U slučaju nepropisnog parkiranja vozila, tužitelj je mogao i trebao pozvati komunalnu službu Sanitat Dubrovnik ("Pauk"), ovlaštenu za uklanjanje vozila. Odluka da se pokrene sudski postupak bez pokušaja rješavanja putem komunalne službe ukazuje na nerazmjernost i namjeru nepotrebnog opterećivanja suda. Tužitelj, kao pravno obrazovana osoba, svjestan je činjenice da ovakve situacije ne predstavljaju pravno relevantno smetanje posjeda. Unatoč tome, pokreće postupak očitom namjerom uznemiravanja tuženika i nepotrebnog opterećivanja suda. Poziva sud da temeljem čl. 10 ZPP-a razmotri izricanje primjerene sankcije tužitelju i dodjelu troškova postupka na teret tužitelja.

3. Tužitelj tijekom postupka navodi da smetanje nije izvršeno na javnoj cesti već da je smetan posjed garaže tužitelja.

4. Sud je pregledao i pročitao isprave priložene u spisu:

-fotografije (l.s.4-6)

-uvjerenje o vlasništvu vozila, Centar za vozila Hrvatske d.d., Stanica za tehnički pregled vozila, Klasa: 034-03/25-01/15582, URBROJ 251-763-121/509-25-2 od 23. svibnja 2025. (l.s.7)

-fotografije (l.s.8-9)

-e-mail prepiska (l.s.28)

-fotografije (l.s.29-30, 33)

-izvadak iz zemljišne knjige, z. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] od 05. studenog 2025. (l.s.31- 32)

- izvadak iz zemljišne knjige, z. ul. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina] od 05. studenog 2025. (l.s.34)

-sudska praksa (l.s.35, 46-47)

-izvadak iz sudskog registra od 06. studenog 2025. (l.s.36-42)

-ispis s WEB stranice društva Sanitat Dubrovnik d.o.o. (l.s.43-45)

5. Uzimajući u obzir da su predloženi na okolnosti koje nisu sporne ili na okolnosti o kojima je u parnicama zbog smetanja posjeda raspravljanje isključeno ili nisu od utjecaja na njegovo rješavanje, sud nije provodio daljnje dokaze koje su predlagale stranke već ih je, u smislu odredbe članka 292. stavka 4. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/91, 58/93, 122/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13,89/14,70/19, 80/22,114/22,155/23 u daljnjem tekstu: ZPP-a.) u vezi s člankom 220. stavkom 2. ZPP-a kao nepotrebne odbio. Iz istih razloga nije posebno cijenio ni preostale izvedene dokaze.

6. Sud je odlučivao na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i rezultata cjelokupnog postupka u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a.

7. Prvenstveno, nije osnovan tuženikov prigovor stvarne nenadležnosti ovog suda jer u smislu čl. 34. ZPP-a općinski sudovi u parničnom postupku uvijek sude u u prvom stupnju u sporovima zbog smetanja posjeda što ovaj spor jest prema sadržaju tužbe u smislu čl.15.st.1. i 2. ZPP-a.

8. Odredbom čl. 21. st. 4. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 148/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 u daljnjem tekstu ZV) propisano je da se pravo na zaštitu posjeda ostvaruje u posebnom postupku pred sudom (postupak zbog smetanja posjeda) ili putem samopomoći.

9. Prema odredbi čl. 22. st. 2. ZV-a sud pruža zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

10. U posjedovnim parnicama na tužitelju je teret dokaza posljednjeg mirnog posjeda i čina smetanja.

11. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tužitelj suvlasnik i suposjednik garaže na adresi [adresa], u [adresa] zajedno sa svojom suprugom FA, da je tuženik predmetnog dana parkirao svoj automobil reg. oznake [registarska oznaka] na javnoj [adresa], koja neposredno graniči sa garažom tužitelja, na način da je u potpunosti zagradio ulaz/izlaz tužiteljeve garaže.

12. Tužitelj LAS u bitnome iskazuje da se garaža u njegovom vlasništvu se nalazi na [adresa] koristi na način da se u tu garažu parkira auto i odlaže neke krupnije stvari. Sjeća se konkretnog događaja i vozila te ističe da je ovo vozilo bilo i ranije parkirano nekih godinu dana prije ovog događaja kada je tuženika LA usmeno upozorio da ne može parkirati ispred njegove garaže. Tom prilikom je LA bio uzbuđen, došao mu na vrata od kuće i ponašao se neprimjereno. Kako je prošlo dosta vremena i nije bilo ponavljanja niti parkiranja ispred njegove garaže mislio je da se to više neće ponavljati, ali se ponovilo opet u svibnju 2025. Tog dana se u Gradu Dubrovniku odvijalo ročište radi formiranja nove izmjere k. o. [katastarska općina] odnosno kuće u kojoj se nalazi predmetna garaža. Na tom ročištu bio je prisutan i tuženik koji je vodio svog punca L koji je suvlasnik u zgradi u kojoj se nalazi garaža. Ova kuća ima samo jednu garažu koja nosi posebnu kat. čest. i koje je on vlasnik. Auto je bilo parkirano više od sat vremena, te je on morao ići okolo i tražiti parkirno mjesto, a inače ovo područje ima nedostatak parkirnih mjesta. Iz priloženih fotografija vidljivo je da je tuženik mogao parkirati svoje vozilo preko puta ili malo u niže ili malo u više te da nije bilo potrebe da mu blokira ulaz. Na upit suda tko je postavio betonski kotač sa šipkom odgovara da je to njegov betonski kotač sa šipkom te da ga on stavlja ispred ulaza u kuću (korte) koja se nalazi na fotografiji (na l.s. 4) sa ulice lijevo od garaže. On kod predmetnog događaja nije tražio vlasnika vozila da vozilo ukloni jer nije imao gdje parkirati svoj vozilo jer da je to napravio morao bi ostaviti vozilo na cesti.Na upit suda odgovara da od početka ceste I [adresa] do kafića Roxy u duljini nekih 50 m su ocrtana parkirna mjesta, a dalje sve do kraja ulice uopće nisu ocrtana parkirna mjesta nego je samo prostor ceste. Ocrtana je samo desna odnosno sjeverna strana ceste bijelom linijom dok na lijevoj južnoj nema nikakvih oznaka.Na upit tuženika kakve veze ima događaj prisustvovanja na izlaganju katastra u Gradu Dubrovniku u Starom gradu sa predmetnim događajem odnosno parkiranjem odgovara da ima veze radi preciziranja dana samog događaja, a kojeg zna da je bio 20. svibnja 2025., a on je osobno bio prisutan na tom izlaganju. Na upit je li trubio ako je htio ući u garažu odgovara da nije.

13. Iz iskaza tuženika LA u bitnome proizlazi da je navedenog dana 20. svibnja 2025. on parkirao ispred predmetne garaže. Na to mjesto je parkirao zbog nedostatka parkirnih mjesta i zadržao se nekih 10-15 minuta na način da je nosio neki materijal za uređenje prostora stropa u stanu svog punca, te mu je bilo bitno da vozilo bude parkirano što bliže stanu. Njegov punac tu nema mogućnost parkiranja, a ranije je imao 2 parkirna mjesta koja se nalaze na cesti uz kameni ogradni zid, te se taj prostor nalaz u sklopu parcele na kojem je izgrađena kuća, međutim Grad Dubrovnik se na toj površini kasnije uknjižio kao vlasnik, misli da se radi o nerazvrstanoj cesti te je ta dva parkirna mjesta stavio na raspolaganja svim građanima. Njegov punac se protivio tome, ali nije dobio nikad nikakav odgovor i to je provedeno i uknjižen je Grad Dubrovnik. U odnosu na raniji događaj iz 2024. kojeg spominje tužitelj odgovara da je na kratko bio parkirao ispred te garaže iz istog razloga radi dostave materijala. Inače, rijetko ide do tog stana, a kada ide uglavnom ide kada treba nešto donijeti ili popraviti ili dati majstorima. Misli da je to bilo prije neke 2 godine te mu je tužitelj rekao da je to njegova garaža i da ne parkira ispred ulaza u garažu na što mu je on odgovorio u redu i da neće tu parkirati, da je tu stao jer nije bilo nigdje drugo za parkirati vozilo i da će vozilo odmah pomaknuti, ali tužitelj nije tražio da se odmah pomakne jer mu je rekao da će ionako otići za 5 minuta. Betonski kotač sa šipkom je pokretan i zna biti ispred ulaznih vrata (korte) te tužitelj s tim kotačem rezervira parkirno mjesto.

14. Svjedokinja SA u bitnome iskazuje da se konkretno za dan 20. svibnja 2025. ne može izjasniti je li bilo parkirano vozilo ispred garaže na adresi I [adresa], ali joj je poznato jer svaki dan ide na posao u svoj ured na adresi [adresa], a koje je udaljeno nekih 10-15 m od garaže tužitelja da svakodnevno netko parkira ispred te garaže. Ističe da joj je poznato da se kolega LAS ljuti zbog takvih parkiranja ispred njegove garaže. Poznato joj je da je on pokrenuo nekoliko parnica zbog smetanja posjeda te da je u već u jednoj bila pozvana kao svjedok. Također ističe da joj je poznato sa ako osoba koja parkira ispred garaže ostavi na vidljivom mjestu broj telefona da tužitelj nazove taj broj telefona i zatraži da se pomakne vozilo. Njoj nije poznato je li kad tužitelj pozivao pauk za uklanjanje tako parkiranih vozila, ali ona često sretne pauka u toj ulici jer se auta parkiraju preko puta ili ispred ulaza pa onda se ne može izaći iz garaže.Na upit suda je li joj poznato ime tuženika LA odgovara da joj nije poznata ta osoba pa tako ne zna je li on nekad možda parkirao. Na upit pun. tužitelja odgovara da tužitelj svakodnevno koristi predmetnu garažu odnosno u njoj parkira svoje vozilo te da netko ispred vrata garaže parkira svoje vozilo tužitelju bude potpuno zapriječen ulaz i izlaz za vozilo.Kada se svjedokinji predočuje fotografija na l.s. 4 odgovara da je na istoj vidljiva garaža tužitelja te ispred nje parkirano vozilo.

15. Tužba radi smetanja posjeda podnesena 18. lipnja 2025. godine je pravodobna u smislu čl. 21. st.3 ZV-a jer odnosno u roku 30 dana od počinjenog smetanja koje je bilo 20. svibnja 2025. godine, a što je nesporno među strankama.

16. Tuženik u bitnome tvrdi da je smetanje počinjeno na javnoj površini, a da na javnoj površini nema smetanja posjeda.

17. Sud nalazi da u konkretnom slučaju čin smetanja nije izvršen na javnoj površini već je smetan posjed garaže tužitelja na način da je tuženik parkiranjem svog vozila na javnoj površini (cesti) koja se nalazi ispred ulaza/izlaza u garažu tužitelja zapriječio ulaz/izlaz u garažu, kao što je vidljivo iz priloženih fotografija. Stoga je ovakav prigovor tuženika neosnovan.

18. Dakle, u postupku je tužitelj dokazao posljednji mirni posjed garaže i da je tuženik parkiranjem svog vozila pred garažom tužitelja zapriječio ulaz/ izlaz u garažu tužitelja.

19. Tužitelj tvrdi da se samo kratko zadržao radi iskrcaja materijala 10-15 minuta na način da je nosio neki materijal za uređenje prostora stropa u stanu svog punca, te mu je bilo bitno da vozilo bude parkirano što bliže stanu, dok tužitelj tvrdi da je vozilo bilo parkirano više od sat vremena i da je on morao ići okolo i tražiti parkirno mjesto.

20. Svjedokinja SA je iskazivala da se konkretno za dan 20. svibnja 2025. godine ne može izjasniti je li bilo parkirano vozilo ispred garaže na adresi I [adresa], ali joj je poznato jer svaki dan ide na posao u svoj ured na adresi [adresa], a koje je udaljeno nekih 10-15 m od garaže tužitelja da svakodnevno netko parkira ispred te garaže i da se kolega LAS ljuti zbog takvih parkiranja ispred njegove garaže. Poznato joj je da je on pokrenuo nekoliko parnica zbog smetanja posjeda te da je u već u jednoj bila pozvana kao svjedok.Tužitelj je odustao od saslušanja svoje supruge FA, pa je sud odlučivao temeljem čl.221. b ZPP-a i zaključio da tužitelj navedenog dana dok je vozilo tuženika zapriječilo ulaz nije vršio radnju parkiranja u garažu.

21. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tuženik parkiranjem pred garažom tužitelja postupao protupravno odnosno suprotno čl 82. st.1. toč.10. Zakona o sigurnosti prometa na cestama koji propisuje da je zabranjeno zaustavljanje i parkiranje vozila ispred kolnog ulaza, izlaza iz zgrada, garaža, dvorišta ili drugih prostora.

22. Tuženik tijekom postupka nije dokazao da su postojali razlozi za isključenje protupravnosti odnosno da se tuženik zaustavio iz krajnje nužde radi otklanjanja neposredne opasnosti koja se drugačije nije mogla izbjeći, a šteta nije veća od one koja je prijetila ill da je do zadiranja došlo više sile događaja koji se nije mogao spriječiti (npr. razne prirodne nepogode). Navodi tuženika da mu je bilo bitno da vozilo bude parkirano što bliže stanu, iako su logični ako je iskrcavao materijal, svakako nisu razlozi koji bi predstavljali krajnju nuždu. Tuženik drugih razloga niti ne navodi.

23. Stoga je odlučeno kao u izreci rješenja, sve sukladno čl.20.st.1. i 2. ZV-a.

24. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/23 dalje: OT-a) pa tuženici ostvaruje pravo na trošak za vođenje parnice ove parnice i to jednokratnu nagradu za zastupanje tužitelja po odvjetniku od po 250 bodova (Tbr. 7. toč. 2. OT-a) uz vrijednost 1 boda od 2,00 EUR-a, 500,00 eura, sve uvećano za 25 % PDV-a,uvećano za sudsku pristojbu za tužbu i rješenje 53,08 ukupno 678,08 eura (toč. II izreke).

U Dubrovniku dana 11. veljače 2026. godine

Sutkinja

Petronela Jakobušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu odluke ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od primitka prijepisa odluke ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno, u 3 (tri) primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DN:

- punomoćniku tužitelja,

- punomoćniku tuženika.