Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-55/2026-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Dejana Repića, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog CH, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Kov-11/2026-8 od 29. siječnja 2026., u sjednici održanoj 11. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog CH kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem poslovnog broja: Kov-11/2026-8 od 29. siječnja 2026., Općinski sud u Čakovcu je, na temelju čl. 127. st. 4. u vezi s čl. 131. st. 3. i čl. 123. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. - odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025., dalje: ZKP/08), produljio istražni zatvor protiv optuženog CH, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ/11.
2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi optuženi CH po branitelju Danku Mandiću, odvjetniku, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Županijski sud u Varaždinu okrivljeniku ukine istražni zatvor, te ga po potrebi zamijeni nekom od mjera opreza iz čl. 98. ZKP/08.
3. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koje je podneskom broj KŽ-DO-69/2026-3 od
10. veljače 2026. isti vratilo.
4. Žalba nije osnovana.
5. Budući da je okrivljenik žalbu podnio samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj žalbeni sud je povodom njegove žalbe, a sukladno ovlaštenju iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, prvenstveno ispitao pobijano rješenje po službenoj dužnosti, te nije utvrdio da bi prvostupanjski sud ostvario neku od povreda taksativno navedenih u citiranoj odredbi.
6. Okrivljenik nije u pravu kada u žalbi smatra da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje na kojem zasniva svoju odluku.
7. Okrivljenik negira počinjenje kaznenog djela za koje se tereti, međutim, polazeći od dokaza i podataka u spisu, posebice iskaza same žrtve KH, okrivljenikove bivše izvanbračne supruge, i službene bilješke te iskaza socijalne radnice Sanje Dolar, koja je bila očevidac inkriminiranog događaja i neposredno tereti okrivljenika za predmetno kazneno djelo, prvostupanjski sud, a suprotno žalitelju, izvodi pravilan zaključak iz navedenih izvora saznanja o odlučnim i drugim važnim činjenicama u ovom postupku proizlazi relevantan stupanj vjerojatnosti, svakako na razini osnovane sumnje, da je počinio terećeno kazneno djelo.
8. Nadalje, okrivljenik nije u pravu niti kada u žalbi osporava zaključak prvostupanjskog suda o postojanju posebne istražno zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08 uz bitnu tvrdnju da on nije nasilna osoba i da je kritične zgode samo vrijeđao žrtvu, jer se razljutio što nije dovezla djecu.
8.1. Naime, polazeći od činjenice da je žalitelj do sada već bio u dva navrata kazneno osuđivan zbog kaznenih djela prijetnje prema istoj žrtvi odnosno na štetu osobe s kojom je žrtva u to vrijeme bila u ljubavnoj vezi, zatim da je bio osuđen zbog prekršaja iz domene Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, također na štetu svoje sada bivše izvanbračne supruge, te konačno da je nepravomoćno osuđen i zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. KZ-a na štetu zajedničkog djeteta koje ima sa žrtvom, a što upućuje da i za ovo potonje kazneno djelo postoji osnovana sumnja u njegovo počinjenje, te da ga do sada izricane prekršajne i kaznene sankcije očito nisu odvratile od daljnjeg činjenja istih odnosno sličnih kaznenih djela, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti riječ o osobitim okolnostima koje upućuju na iznimno visok stupanj realne i objektivno predvidive opasnosti od ponavljanja istog ili sličnog kaznenog djela, odnosno ostvarenja težeg kaznenog djela kojim prijeti (posebna istražno zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08).
9. Naposljetku, okrivljenik nije u pravu niti kada u žalbi smatra da se svrha istražnog zatvora u ovom slučaju može ostvariti i primjenom mjera opreza iz čl. 98. ZKP/08.
9.1. Naime, imajući u vidu brojnost i prirodu prethodno navedenih okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela, odnosno ostvarenja težeg kaznenog djela kojim prijeti, tada i po stavu ovog žalbenog suda doista nije realno za očekivati da će okrivljenika od toga odvratiti blaže zakonske mjere kao što su mjere opreza, čija primjena se neosnovano sugerira žalbom.
10. Budući da žalba okrivljenika nije osnovana, a kako ispitivanjem pobijanog rješenja po službenoj dužnosti u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08, nisu utvrđene povrede na koje sud pazi po službenoj dužnosti to je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 valjalo odlučiti kao u izreci ove odluke.
U Varaždinu 11. veljače 2026.
Predsjednik vijeća
Rajko Kipke