REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: IR-18/2026
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. MŽ i dr., zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/2017., 126/2019., 84/2021., 114/2022. i 36/2024.) odlučujući o žalbi okr. MŽ, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola od 12. siječnja 2026., broj:Pp-2805/2024-65, u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okr. MŽ kao neosnovana te se potvrđuje pobijano prvostupanjsko rješenje.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem, okr. MŽ je na temelju članka 130. stavak 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), produljena je mjera opreza zabrane približavanja na udaljenosti ne manjoj od 10 metara bratu UŽ na svim mjestima i zabrana uspostavljanja ili održavanja izravne ili neizravne veze sa bratom UŽ dok traje potreba za istom, a najdulje do pravomoćnosti odluke u ovom prekršajnom postupku.
2. Protiv navedenog rješenja, žalbu je podnio okr. MŽ putem branitelja Nenada Sladakovića, odvjetnika u Puli, naznačujući da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
3. Žalba nije osnovana.
4. Rješavajući o žalbi okr. MŽ, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da je odluka prvostupanjskog suda o produljenju mjere opreza zabrane približavanja, uspostavljanja ili održavanja veze izravne ili neizravne veze sa bratom UŽ, na svim mjestima na udaljenosti ne manjoj od 10 metara, odnosno dok traje potreba za istom, a najdulje do pravomoćnosti presude, u cijelosti pravilna i zakonita.
4.1. Naime, u ovom prekršajnom predmetu protiv okr. UŽ i okr. MŽ podnesen je optužni prijedlog od strane Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave istarske, Policijske postaje Pula-Pola od 18. prosinca 2024., Klasa: 211-07/24-5/34051, Urbroj: 511-08-21-24-1, zbog prekršajnog djela iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, odnosno da je okr. UŽ inkriminirane prilike počinio psihičko nasilje u obitelji prema bratu okr. MŽ, dok je okr. MŽ počinio prema bratu okr. UŽ psihičko i tjelesno nasilje.
5. Suština žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja svodi se na tvrdnju da nisu utvrđene, a niti obrazložene činjenice zbog kojih sud smatra da na strani okrivljenika postoje okolnosti koje ukazuju na opasnost od ponavljanja prekršaja pa da postoji opravdanost izricanja navedene mjere.
5.1. Međutim, nije u pravu okr. MŽ kada ističe da nisu utvrđene sve odlučne činjenice za određivanje predmetne mjere.
5.2. Naime, odredbom članka 130. stavak 1. Prekršajnog zakona, propisano je:
„(1) U postupku za prekršaje propisane zakonom, nakon što je podnesen optužni prijedlog, sud može po službenoj dužnosti ili na prijedlog tužitelja obrazloženim rješenjem odrediti da se protiv okrivljenika primijeni jedna ili više mjera opreza ako je to potrebno radi osiguranja nazočnosti okrivljenika u postupku, sprječavanja okrivljenika da čini nove prekršaje ili da spriječi ili oteža dokazivanje u postupku.“.
5.3. Iz citirane zakonske odredbe članka 130. stavak 1. Prekršajnog zakona, jasno proizlazi da je jedan od razloga za određivanje mjere opreza je potreba da se okrivljenika spriječi da čini nove prekršaje.
5.3.1. U 2. odlomku obrazloženja pobijanog rješenja prvostupanjski sud je naveo sve odlučne činjenice na kojima je utemeljio svoju odluku o produljenju predmetne mjere opreza odnosno o potrebi da okr. MŽ spriječi u ponavljanju obiteljskog nasilja, odnosni potrebi da se okrivljenika spriječi u činjenju novog prekršaja. U tom smislu, prvostupanjski sud je naveo na temelju kojeg razloga je odlučio produljiti mjeru opreza žalitelju. Osim toga, opasnost od ponavljanja djela, odnosno potreba da se žalitelju produlji mjera opreza proizlazi iz okolnosti koje je prvostupanjski sud također naveo u 2. odlomku obrazloženja pobijanog rješenja, cijeneći pritom okolnosti događaja - oba okrivljenika pozvali policiju, počinjeno je psihičko i fizičko nasilje u obitelji i to od strane žalitelja, a što ukazuje na činjenicu narušenih međusobnih obiteljskih odnosa između okrivljenika, odnosno između žalitelja i brata UŽ, a koja činjenice same po sebi ukazuje na opasnost od činjenja novog djela, posebno imajući u vidu činjenicu da žalitelj ima istu adresu prebivališta kao i okr. UŽ, odnosno da oba okrivljenika žive u obiteljskoj kući na istoj adresi prebivališta. U tom smislu, protivno žalbenim navodima postoji razlozi koji ukazuju na iteracijsku opasnost radi sprječavanja okrivljenika u činjenju novog prekršaja.
5.4. Osim toga, budući da iz Optužnog prijedloga proizlazi osnova sumnje da je okr. MŽ počinio nasilje u obitelji, odnosno da se zajedno sa bratom okr. UŽ nasilnički ponašao u obitelji, odnosno da su počinili prekršaj iz članka 22. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, jasno je da navedene okolnosti predstavljaju okolnosti koje opravdavaju potrebu za primjenom odnosno produljenjem mjere opreza zabrane približavanja, zabrane uspostavljanja ili održavanja izravne ili neizravne veze sa bratom okr. UŽ, pa je opravdano okr. MŽ, produljena predmetna mjera opreza, a temeljem članka 130. stavak 1. Prekršajnog zakona, a sve u cilju da se okrivljenika spriječi da čini nove prekršaje.
5.5. Žalbenim navodima okr. MŽ kojima se poziva na odluke Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 11. svibnja 2022., broj: II Kž-184/2022-5, Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 13. listopada 2014., broj: II Kž-385/14-4, II Kž-88/2018-4 od 21. veljače 2018., Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-6979/2014 od 19. studenog 2014. i broj: U-III-609/2016 od 29. veljače 2016. te presudu Europskog suda za ljudska prava M protiv Republike Hrvatske br. 67604/10., nije dovedena u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Sve navedene odluke odnose se na određivanje istražnog zatvora, dok je u konkretnom slučaju žalitelju određena mjera opreza kojom se isti ne lišava slobode.
5.6. Ističe se da se određenom mjerom opreza i obvezom okrivljenika na poštivanje iste preveniraju okolnosti koje bi mogle dovesti do počinjenja novog prekršaja odnosno spriječilo okrivljenika u činjenju novog prekršaja. Osim toga, izrečenom mjerom opreza ne ograničava se nikakvo pravo okrivljenika u slobodi kretanja budući da je za postupanje okrivljenika protivno zabrani potrebna svijest o aktivnosti kojom se narušava određena mjera opreza, o čemu se neće raditi ako se radi o neskrivljenom postupanju koje nije rezultiralo štetnim posljedicama, zbog kojih je predmetna mjera određena odnosno produljena.
6. Slijedom svega navedenog, na temelju članka 211. stavak 2. točke 2. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove odluke.
U Zagrebu 11. veljače 2026.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Kristina Gašparac Orlić, v.r.
Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Puli-Pola u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okr. MŽ, branitelja i tužitelja.