Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ob-263/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda dr. sc. Ivana Tironija kao predsjednika vijeća, Lucije Lasić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ivane Erceg Ćurić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Berislav Knez, odvjetnik iz Vinkovaca, protiv tuženika JK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Cvrković, odvjetnik iz Vukovara, uz sudjelovanje mlt. djece PK i IK, oba iz [adresa], oba zastupa posebna skrbnica LK, djelatnica Centra za posebno skrbništvo, radi razvoda braka, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P Ob-203/2024-16 od 5. studenoga 2025., u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana i u točkama I. i III. izreke, te u dijelu pod točkom II. izreke kojim je određeno da mlt. djeca stranaka CK i IK žive (stanuju) s majkom, kao i u dijelu pod točkom IV. izreke kojim je naloženo tuženiku doprinositi za uzdržavanje mlt. djece iznose od 260,00 eura mjesečno za mlt CK, odnosno 240,00 eura mjesečno za mlt. IK, počevši od 11. siječnja 2025. pa nadalje, sve dok za to postoje zakonski uvjeti, potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P Ob-203/2024-16 od 5. studenoga 2025.

II. Preinačuje se pobijana presuda:

- u dijelu pod točkom II. izreke kojim je određeno da se djeca povjeravaju majci na roditeljsku skrb, tako da se određuje da roditelji zajednički ostvaruju roditeljsku skrb nad mlt. djecom,

- u dijelu pod točkom IV. izreke kojim je naloženo tuženiku doprinositi za uzdržavanje mlt. PK i IK iznose od 260,00, odnosno 240,00 eura mjesečno za razdoblje od 18. rujna 2024. do 10. siječnja 2025., na način da se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev.

III. Svaka strana snosi svoj parnični trošak.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je suđeno:

"I. Razvodi se brak zaključen između RK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i JK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] koji brak je zaključen dana 20. lipnja 2009. u Vinkovcima te upisan u maticu vjenčanih matičnog područja Vinkovci, za godinu 2009.g. pod rednim brojem [broj].

II. Zajednička malodobna djeca parničnih stranaka, CK rođen dana **.**.2010., OIB [osobni identifikacijski broj] i IK rođen dana **.**.2014., OIB [osobni identifikacijski broj] živjet će se majkom RK te se istoj povjerava na roditeljsku skrb.

III. Susreti i druženja djece s ocem održavati će se na način da otac može viđati djecu svaki drugi vikend i to subotom od 10 sati do nedjelje u 19,00 sati, svaki utorak i četvrtak na način kada su djeca jutarnja smjena u školi od 14,00 sati do 16,00 sati, a kada su poslijepodnevna od 11,00 do 13, 00 sati te svaki drugi blagdan po nekoliko sati dnevno.

IV. Nalaže se tuženiku BK da za uzdržavanje mldb. FK plaća svakomjesečno iznos od 260,00 eura, a za mldb, HK plaća svakomjesečno iznos od 240,00 eura počev od dana podnošenja tužbe pa nadalje sve dok za to postoje zakonski uvjeti, zajedno sa z.z. kamatama koje teku na te iznose od dana dospjelosti svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana, time da dospjele obroke plati odjednom u roku od 15 dana, a ostale kako budu dospijevali i to najkasnije do 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, i to na račun tužiteljice koja ona odredi.

V. Nalaže se tuženiku da tužiteljici plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 513,27 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. studenog 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.".

2. Protiv te presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u nastavku ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Nakon što je pobijana presuda ispitana u granicama ovlaštenja iz članka 365. stavka 2. ZPP odlučeno je kao u izreci zbog razloga koji slijede.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za razvod braka, a posljedično tome i odluka s kojim će roditeljem stanovati mlt. djeca stranaka (mlt. CK rođen **.**.2020. i mlt. IK rođen **.**.2014., načinu ostvarivanja roditeljske skrbi, ostvarivanju osobnih odnosa djece i roditelja s kojim dijeca neće stanovati i visini uzdržavanja djece, a koju odluku sud po odredbama članaka 53., 56. i 413. stavka 1. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 - u nastavku ObZ) mora donijeti po službenoj dužnosti u postupku radi razvoda braka pokrenutog tužbom ako bračni drugovi ne sastave plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi koji sadrži sporazum o tome.

6. Nije sporno kako tužiteljica i tuženik nisu sastavili plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi koji sadrži sporazum o naprijed navedenim pitanjima.

7. Iz obrazloženja pobijane presude i spisa proizlazi:

- kako se tuženik u svom iskazu na ročištu od 30. lipnja 2025. suglasio sa zahtjevom tužiteljice za razvod braka i prijedlogom nadležnog Hrvatskog zavoda za socijalni rad o dinamici održavanja osobnih odnosa sa mlt. djecom, a time i sa prijedlogom da mlt. djeca stanuju s majkom,

- kako prijedlog Hrvatskog zavoda za socijalni rad da mlt. djeca stanuju s majkom i načinu ostvarivanja osobnih odnosa s ocem prati dogovor roditelja postignut tijekom ovog postupka,

a tuženik žalbom nije doveo u sumnju utvrđenje prvostupanjskog suda po kojem su bračni odnosi tužiteljice i tuženika poremećeni više godina, pa kako iz ostalih u postupku izvedenih dokaza ne proizlazi da bi odluka da mlt. djeca stanuju s majkom i ostvaruju osobne odnose s ocem sukladno postignutom dogovoru roditelja bila protivna dobrobiti i najboljem interesu mlt. djece, prvostupanjski sud nije povrijedio materijalno pravo, konkretno odredbe članaka 51., 53., 56. i 413. stavka 1. ObZ, na štetu tuženika kada je razveo brak tužiteljice i tuženika, te odredio da mlt. djeca žive (pravilno stanuju) s majkom, a s ocem ostvaruju osobne odnose sukladno prijedlogu nadležnog Hrvatskog zavoda za socijalni rad sa kojim se tuženik suglasio.

8. Međutim, u pogledu odluke da se djeca povjere majci na roditeljsku skrb pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer obrazloženje pobijane presude ne sadrži niti jedan razlog za takvu odluku, pa je time ostvarena bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11) ZPP na koju s pravom tuženik opisno upućuje u žalbi, ali je odluku o tom pitanju moguće donijeti primjenom članka 373.a ZPP.

9. Naime, tužiteljica u tužbi i tijekom postupka nije navela ni jedan razlog zbog kojeg zajednička roditeljska skrb nije za dobrobit mlt. djece (članak 105. stavak 4. ObZ), niti iz spisa proizlazi da tuženik ne bi bio spreman za suradnju i sporazum o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, makar roditelji takav sporazum nisu postigli. Naprotiv, iz izvješća o provedbi postupka obveznog savjetovanja proizlazi kako je tuženik, jednako kao i tužiteljica, sudjelovao u tom postupku, a spremnost tuženika na suradnju proizlazi i iz postignutog dogovora roditelja oko pitanja s kojim roditeljem će djeca stanovati i načina ostvarivanja osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne žive, koja pitanja također ulaze u sadržaj roditeljske skrbi, pa iz tih razloga ovaj sud smatra kako nije opravdano odrediti da majka samostalno ostvaruje roditeljsku skrb nad mlt. djecom, već su, naprotiv odluke bitne za djecu roditelji dužni donositi sporazumno (članak 108. ObZ), a eventualna neslaganja rješavati putem suda po odredbi članka 109. ObZ, s tim da imaju pravo samostalno donositi svakodnevne odluke u vezi s djecom za vrijeme kad se djeca nalaze kod jednoga od njih (čanak 110. stavak 1. ObZ).

10. Slijedom navedenoga, pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo je odlučiti da roditelji zajednički ostvaruju roditeljsku skrb nad mlt. djecom.

11. Nadalje, s pravom tuženik u žalbi ukazuje kako sud prvog stupnja kod određivanja obveze uzdržavanja nije vodio računa o nespornoj činjenici da roditelji ne žive zajedno od 11. siječnja 2025., kada je tužiteljica sa mlt. djecom odselila kod svoga brata (iskaz tužiteljice na ročištu od 30. lipnja 2005.), pa je tek od toga dana tuženik svoju obvezu uzdržavanja mlt. djece dužan ispunjavati kroz zadovoljavanje njihovih materijalnih potreba. Stoga je pogrešno prvostupanjski sud naložio tuženiku plaćanje uzdržavanja za mlt. djecu za razdoblje od podnošenja tužbe (18. rujna 2024.) do 10. siječnja 2025., dok je u preostalom dijelu, za razdoblje od od 11. siječnja 2025. pa nadalje, sve dok za to postoje zakonski uvjeti, ta odluka pravilno utemeljena na odredbi članka 310. stavka 1. ObZ.

12. Tuženik tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom nije tvrdio da je nesposoban za rad ili da se ne može zaposliti, pa te činjenice ne može isticati u žalbi. Naprotiv, tuženik u odgovoru na tužbu tvrdi da je nezaposlen isključivo iz razloga da bi više vremena provodio sa mlt. djecom, dok iz njegovog iskaza pred Hrvatskim zavodom za socijalni rad proizlazi kako je ostvario oko 15 godina radnog staža radeći u građevinskim firmama, te u proizvodnji, a bavi se i glazbom svirajući sam ili u bendu. Stoga prvostupanjski sud nije povrijedio materijalno pravo na štetu tuženika kada je njegovu mjesečnu obvezu uzdržavanja, obzirom na dob mlt. djece, utvrdio u iznosima koji odgovaraju minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djece prema Odluci o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (Narodne novine broj 49/24) koja je bila na snazi do 3. svibnja 2025., a čak su i niži od iznosa utvrđenih kao minimalni važećom Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (Narodne novine broj 75/25), jer se po odredbi članka 288. stavka 1. ObZ radno sposoban roditelj ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja maloljetnog djeteta. Tuženik je dužan ispuniti tu obvezu čak i na uštrb vlastitih potreba.

13. Zbog izloženih razloga, dakle, po odredbi članka 368. ZPP, valjalo je djelomično odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu u točkama I. i III. izreke, te u dijelu pod točkom II. izreke, kao i u dijelu pod točkom IV. izreke, pa je presuđeno kao u izreci pod I.

14. S druge strane, po odredbi članka 373.a ZPP, u preostalom dijelu pod točkama II. i IV. izreke valjalo je preinačiti pobijanu presudu kao u izreci pod II.

15. Kako je pobijana presuda djelomično preinačena, ovaj je sud odlučio o troškovima cjelokupnog postupka po odredbi članka 166. stavka 2. ZPP.

16. Imajući u vidu konačni ishod ovog postupka, u kojemu ni jedna stranka zastupajući svoje interese nije bitno doprinijela njegovu trajanju, primjenom članka 366. stavka 1. ObZ ovaj sud nalazi opravdanim da svaka strana snosi svoj parnični trošak, pa je riješeno kao u izreci pod III.

Split, 11. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Ivan Tironi