Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž Ob-58/2024-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda dr. sc. Ivana Tironija kao predsjednika vijeća, Lucije Lasić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ivane Erceg Ćurić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice LT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Pero Tolić, odvjetnik iz Splita, protiv tuženika: 1) ET iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Miroslav Šarić odvjetnik iz Splita i 2) PT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vedran Šamija, odvjetnik iz Splita, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i utvrđenja bračne stečevine, odlučujući o žalbama tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ps-17/2020 od 4. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2026.
r i j e š i o j e
Ukida presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ps-17/2020 od 4. travnja 2023.i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je suđeno:
"I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o darovanju nekretnina od 24. svibnja 2015. sklopljen između ET iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s jedne strane i njegovog oca, PT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s druge strane, ovjeren pred Javnim bilježnikom u Splitu, Mile Čipčić pod brojem ovjere Ov-2991/2015.
II. Utvrđuje se da je ništetan Anex Ugovora o darovanju od 1. lipnja 2015. sklopljen između ET iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s jedne strane i njegovog oca, PT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] s druge strane, ovjeren pred Javnim bilježnikom u Splitu, Mile Čipčić pod brojem ovjere Ov-4047/2015.
III. Utvrđuje se da nekretnina – stan označen kao 18. etaža, predstavlja 79/4414 dijela čest. zem. [katastarska čestica], KO [katastarska općina], ZU [broj ZK uloška], broj 41 na III. katu, ulaz I., neto površine 79,00 m2, orijentacije sjever-jug-modra, a koji se sastoji od hodnika, kuhinje, blagovaonice i dnevnog boravka, dvije sobe, kupaonice i lođe, anagrafske oznake [adresa], predstavlja bračnu stečevinu LT OIB: [osobni identifikacijski broj] i ET OIB: [osobni identifikacijski broj], pa je LT OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnica za ½ idealnog dijela naprijed označenog i opisanog stana.
IV. Nalaže se uspostava zemljišno-knjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe Ugovora o darovanju od 24. svibnja 2015. i Anexa Ugovora o darovanju od 1. lipnja 2015. u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu.
V. Ovlašćuje se tužitelja LT OIB: [osobni identifikacijski broj] izvršiti uknjižbu prava vlasništva ½ idealnog dijela nekretnine – stana označenog kao 18. etaža, predstavlja 79/4414 dijela čest. zem. [katastarska čestica], KO [katastarska općina], ZU [broj ZK uloška], broj 41 na III. katu, ulaz I., neto površine 79,00 m2, orijentacije sjever-jug-modra, a koji se sastoji od hodnika, kuhinje, blagovaonice i dnevnog boravka, dvije sobe, kupaonice i lođe, anagrafske oznake [adresa], uz istodobno brisanje tog prava s imena PT OIB: [osobni identifikacijski broj], a što je on dužan trpjeti.
VI. Nalaže se tuženima, u roku od 15 dana, naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 4.564,84 € (ranije 34.393,79 kuna) uvećano za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate, određene za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena".
2. Protiv te presude žale se tuženici odvojenim ali istovjetnim žalbama u kojima pobijaju prvostupanjsku presudu u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u nastavku ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, a podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Na žalbe nije odgovoreno.
4. Žalba su osnovane zbog sljedećih razloga.
5. Iz spisa proizlazi:
- kako je ovaj postupak pokrenut protutužbom koju je podnijela tužiteljica u postupku koji se pred prvostupanjskim sudom vodio pod poslovnim brojem Ps- 180/2015 u pravnoj stvari tužitelja PT protiv tuženice LT (tužiteljice u ovom postupku) radi iseljenja iz stana koji je predmet spornog ugovora o darovanju i zahtjeva tužiteljice za utvrđenje bračne stečevine,
- da je rješenjem ovog suda poslovni broj Gž-2705/2017-2 od 30. siječnja 2020. ukinuta presuda tog suda poslovni broj Ps-181/15 od 27. rujna 2017. i predmet vraćen prvostupanjskom sudu, drugom sucu, na ponovno suđenje,
- da je navedenim drugostupanjskim rješenjem ukazano prvostupanjskom sudu, među ostalim, kako je obzirom na sadržaj postavljenog glavnog i eventualnog protutužbenog zahtjeva (na utvrđenje kako predmetni ugovor o darovanju nije nastao) tuženica u tom postupku (ovdje tužiteljica) kao nužnog i jedinstvenog suparničara na pasivnoj strani trebala obuhvatiti i ET, jer se zbog prirode pravnog odnosa za koji traži donošenje presude ovaj spor mora na isti način riješiti kako u odnosu na tužitelja u tom predmetu PT tako i u odnosu na ET, pa je prvostupanjski sud trebao zahtjev tuženice postavljen u odgovoru na tužbu tretirati kao samostalnu tužbu i u izdvojenom postupku, po odredbi članka 83. ZPP pozvati tuženicu kao tužiteljicu u tom postupku da otkloni otpisani procesnopravni nedostatak u roku iz članka 83. stavka 3. ZPP i uz upozorenje na posljedice iz članka 83. stavak 5. ZPP,
- da je tužiteljica LT u međuvremenu pred prvostupanjskim sudom ustala tužbom pod poslovnim brojem P Ob-210/2020 protiv tuženika ET sa istovjetnim glavnim i eventualnim tužbenim zahtjevom,
- da je prvostupanjski sud postupajući po uputi ovog suda iz ukidnog rješenja razdvojio raspravljanje po "protutužbi" tužiteljice, te je pozvao tužiteljicu da uredi tužbu na pasivnoj strani, da bi na prijedlog tužiteljice, koja nije postupila po rješenju suda, izvršio spajanje postupka pokrenutog protiv tuženika ET na ovaj postupak.
6. U takvoj procesnoj situaciji, prema stajalištu ovog suda, već zbog činjenice da tuženik ET nije bio obuhvaćen "protutužbom" tužiteljice u postupku koji se pred prvostupanjskim sudom vodio pod poslovnim brojem Ps-181/15, prvostupanjski je sud bio dužan provesti novi prethodni postupak (članak 377. stavak 1. ZPP) bez obzira što nije izrijekom na to upućen drugostupanjskim rješenjem, a sve tim prije jer u postupku koji je pokrenula tužiteljica protiv tuženika ET pripremno ročište nije održano. Navedeno se naglašava zbog primjedbe punomoćnika tužiteljice na ročištu od 28. travnja 2022. kojom se protivio dostavi dokaza po kojem je raniji brak tuženika ET razveden presudom od 24. svibnja 2007.
7. Nadalje, kako tužba tužiteljice podnesena kao "protutužba" zbog nepotpune pasivne legitimacije nije bila podobna za raspravljanje, prema stajalištu ovog suda, u ovoj fazi postupka ne postoji vezanost suda zabranom dvostrukog ukidanja po odredbi članka 366.a ZPP, jer žalbeni sud, zbog procesnih nedostataka, nije meritorno ispitivao raniju odluku suda donesenu samo u odnosu na tuženika PT.
8. Predmet spora u ovoj fazi postupka je zahtjev tužiteljice za:
- utvrđenje da je ništav ugovor o darovanju od 24. svibnja 2015. i aneks tog ugovora od 1. lipnja 2015. kojim je tuženik ET darovao svome ocu, tuženiku PT, stan u [adresa]. pobliže opisan u tužbenom zahtjevu,
- utvrđenje da predmetni stan predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika ET, te da su isti suvlasnici tog stana, svaki za ½ dijela,
- uspostavu zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe predmetnog ugovora o darovanju i
- ovlaštenje tužiteljice za uknjižbu prava vlasništva na predmetnom stanu na svoje ime za ½ dijela.
9. Iz dosadašnjih rezultata raspravljanja proizlazi kao nesporno:
- da su tužiteljica i tuženik ET sklopili brak 5. travnja 2008., a taj brak je razveden početkom 2015., dok je faktična bračna zajednica prestala nekoliko godina ranije,
- da je tuženik ET **.**.2008. kao kupac sklopio sa trgovačkim društvom PIS d.d. kao prodavateljem ugovor o kupoprodaji predmetnog stana (makar se opis stana u ugovoru koji je dostavila tužiteljica razlikuje od opisa stana u tužbenom zahtjevu),
- da je tuženik ET prije braka sa tužiteljicom bio u braku s trećom osobom,
- da su tuženici sklopili sporni ugovor o darovanju predmetnog stana,
- da je u zemljišnom knjigama kao vlasnik predmetnog stana upisan tuženik PT,
- da u predmetnom stanu živi tužiteljica.
10. Tužiteljica svoje zahtjeve temelji na tvrdnjama:
- da je predmetni stan stečen za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka i predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika ET, što je bilo poznato tuženiku PT,
- da sporni ugovor o darovanju nije sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave u smislu članka 482. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 - u nastavku ZOO),
a tijekom postupka ističe i tvrdnju po kojoj je dio kupoprodajne cijene predmetnog stana platila svojom vlastitom imovinom, odnosno novcem koji joj je darovala majka.
11. S druge strane, tuženici tvrde:
- kako iznos koji je tuženik ET platio trgovačkom društvu PIS d.d. na ime dijela kupoprodajne cijene predmetnog stana (465.500,00 kuna) nije stečen radom za vrijeme trajanja bračne zajednice sa tužiteljicom, već mu je taj iznos darovao njegov otac, tuženik PT, dok preostali iznos po ugovoru od 12. svibnja 2008. nikada nije plaćen prodavatelju (PIS d.d.),
- kako je ugovor o kupoprodaji od 12. svibnja 2008. sklopljen sa nevlasnikom, jer trgovačko društvo PIS d.d. nikada nije bilo upisano kao vlasnik predmetnog stana u zemljišnim knjigama,
- kako je tuženik PT u korist svog sina 21. travnja 2015. ishodio brisovno očitovanje koje su mu izdali zemljišnoknjižni vlasnici predmetne nekretnine (Treći element d.o.o. iz Splita i IT iz [adresa]) nakon što je istima platio preostali iznos kupoprodajne cijene dogovorene sa PIS d.d. uvećane za "troškove legalizacije predmetne nekretnine",
- kako se tuženik ET nikada nije uknjižio kao vlasnik predmetnog stana u zemljišnim knjigama.
12. Kod takvih suprotstavljenih tvrdnji stranaka osnovano tuženici u žalbi ističu kako prvostupanjski sud nije mogao zaključak da predmetni stan predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i tuženika ET izvesti samo na temelju činjenice što je kupoprodajni ugovor sa trgovačkim društvom PIS d.d. sklopljen za vrijeme trajanja bračne zajednice tužiteljice i tuženika ET, već je kao odlučnu činjenicu prije svega trebalo utvrditi je li (i kada) do kraja realiziran kupoprodajni ugovor od 12. svibnja 2008. obzirom na odredbu članka 119. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 i 52/25) po kojoj se vlasništvo nekretnine na temelju pravnog posla stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva vlasništva u zemljišnoj knjizi.
13. Tek ukoliko je tuženik ET ishodio uknjižbu vlasništva predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi za vrijeme trajanja faktične bračne zajednice sa tužiteljicom (makar da je istovremeno izvršen i prijenos tog prava na tuženika PT temeljem spornog ugovora o darovanju) postoji oboriva presumpcija po kojoj je predmetni stan bračna stečevina tužiteljice i tuženika ČT, dok je u protivnom teret dokaza da predmetni stan predstavlja bračnu stečevinu stranaka na tužiteljici.
14. Slijedom navedenog u ovom postupku je, dalje, potrebno nedvojbeno utvrditi do kada je trajala faktična bračna zajednica stranaka, ali i jesu li tužiteljica i tuženik ET (i koliko dugo) prije sklapanja braka živjeli u izvanbračnoj zajednici, obzirom na nespornu činjenicu da je makar dio kupoprodajne cijene predmetnog stana po ugovoru od 12. svibnja 2008. isplaćen prodavatelju odmah kod potpisa tog ugovora, pri čemu je potrebno utvrditi o kojem se iznosu radi i ocijeniti (vodeći računa o dokazima koje stranke u tom pravcu predlože, kao i o dokazima koji se nalaze u spisu predmeta) jesu li tužiteljica i tuženik ET taj iznos, obzirom na dotadašnje trajanje braka i eventualne izvanbračne zajednice, mogli steći radom za vrijeme trajanje (izvan)bračne zajednice ili se radi o iznosu koji su (zajedno ili pojedinačno) stekli po nekoj drugoj osnovi (darovanjem od strane roditelja). Nadalje, suprotno stajalištu prvostupanjskog suda, za razrješenje ove pravne stvari odlučno je utvrditi i tko je (u kojem iznosu i kojim sredstvima) patio ostatak kupoprodajne cijene predmetnog stana.
15. Kod navedenog, za sada se ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda, temeljen isključivo na stranačkom iskazu tužiteljice, po kojem je izvanbračna zajednica tužiteljice i tuženika trajala "sigurno 4 godine", jer su izostali razlozi zbog kojih sud prvog stupnja nije prihvatio iskaz tuženika ET u dijelu u kojem isti precizno navodi kako je njegov raniji brak razveden 24. svibnja 2007.
16. Naime, prema članku 3. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07, 57/11, 61/11, 25/13, 75/14 i 5/15 - u nastavku ObZ/03), koji se primjenjuje obzirom na razdoblje za koje tužiteljica tvrdi da je bila u izvanbračnoj zajednici sa tuženikom ET, pa i razdoblje u kojem su stranke bile u braku, po odredbi članka 551. stavka 2. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23) izvanbračna zajednica koja proizvodi imovinskopravne učinke iz članka 258. ObZ/03 je životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca, koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete. Slijedom navedene odredbe, tužiteljica je mogla zasnovati izvanbračnu zajednicu sa tuženikom ET koja bi proizvodila imovinskopravne učinke iz članka 258. ObZ/03 tek po pravomoćnosti sudske odluke kojom je njegov raniji brak razveden.
17. Uzgred treba napomenuti kako je pogrešno i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda po kojem je pravni posao izvanredne uprave kojim se raspolaže bračnom stečevinom suprotno odredbi čl. 37. st. 2. ObZ (koji se i ne primjenjuje u ovom predmetu u pogledu imovinskih odnosa tužiteljice i tuženika ET obzirom na vrijeme prestanka njihovog braka), dakle, bez suglasnosti drugog bračnog druga, apsolutno ništav, obzirom na stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske u odluci broj U-III-103/2008 od 14. lipnja 2011., već valja u svakom pojedinačnom slučaju, uzimajući u obzir osobite okolnosti svakog konkretnog slučaju, valjanost pravnog posla procjenjivati ovisno o ponašanju, savjesnosti i dobroj vjeri svih sudionika određenog pravnog odnosa, uključujući i bračnog druga koji (eventualno) nije bio sudionik tog odnosa.
18. Nadalje, ukoliko su prije uknjižbe tuženika PT na predmetnoj nekretnini bile uknjižene treće osobe, opravdano tuženici u žalbi dovode u pitanje aktivnu legitimaciju tužiteljice za traženje uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na predmetnoj nekretnini, tim prije jer je takav zahtjev u suprotnosti sa zahtjevom tužiteljice za uknjižbu njenog (su)vlasništva na predmetnom stanu, što čini izreku pobijane presude i nerazumljivom. Ukoliko sud utvrdi da predmetni stan nije bračna stečevina tužiteljice i tuženika PT tužiteljica mora navesti i dokazati pravni interes za traženje utvrđenja ništetnim ugovora o darovanju sklopljenog između tuženika ET i PT po odredbi članka 187. stavka 2. ZPP i članka 327. stavka 1. ZOO, vodeći računa i o odredbi članka 325. ZOO na koju tuženici upućuju u žalbama
19. Slijedom svega navedenog, dakle, zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda činjenično stanje u pobijanoj presudi je pogrešno i nepotpuno utvrđeno, te se ista ne može ispitati, zbog čega je ostvarena i bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11) ZPP na koju se tuženici s pravom pozivaju u žalbama, pa je po odredbi članka 369. stavka 1. ZPP i članka 370. ZPP valjalo ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
20. U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud provesti prethodni postupak (članak 377. stavak 1. ZPP) kako bi sa strankama raspravio sporne pitanja na koja je ukazano ovim rješenjem, do potrebe koristeći se i ovlaštenjem iz članka 219. stavka 2. ZPP, kako bi, vodeći računa o izraženim stajalištima ovog suda, ocijenio dokaze koje su stranke predložile i utvrdio odlučne činjenice o kojima ovisi odluka o zahtjevima tužiteljice, i potom donijeti novu odluku o tim zahtjevima i o troškovima cjelokupnog postupka.
Split, 11. veljače 2026.
Predsjednik vijeća
dr. sc. Ivan Tironi