Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Poslovni broj Gž-710/2025-2
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Tihane Cišper članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Božidara Horvata člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Branimir Čolić, odvjetnik u Rijeci, protiv 1. tuženice TC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2. tuženice ČCS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. tuženice FC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], sve zastupane po punomoćnici Ivani Buić, odvjetnici u Rijeci, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-850/2021-30 od 26. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja ČC kao neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-850/2021-30 od 26. ožujka 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja ČC za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužitelja da Ugovor o darovanju nekretnina zaključen 14. rujna 2018. između darovatelja TC i daroprimateljica ČCS te FC, kao i Ugovor o darovanju nekretnina zaključen 20. prosinca 2019. između darovatelja TC i daroprimateljice FC predmet kojih su nekretnine pobliže navedene u točki I. izreke prvostupanjske presude, gube pravni učinak u dijelu koji je potreban za namirenje novčane tražbine tužitelja ČC utvrđene točkom III. presude Općinskog suda Rijeci, Stalna služba u Crikvenici, poslovni broj P-1043/2015 od 22. siječnja 2018. u iznosu 95.950,00 kuna uz zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 22. siječnja 2018. pa do isplate (točka I. izreke) i naloženo je tužitelju da nadoknadi tuženicama troškove postupka u iznosu 2.250,00 eura (točka II. izreke) 2. Tužitelj je podnio žalbu protiv navedene presude zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje: ZPP), jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a posebno da nema razloga o odlučnim činjenicama, dok oni koji su navedeni su nepotpuni i pogrešno utvrđeni. Predlaže ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. Zahtijeva trošak sastava žalbe i sudskih pristojbi za žalbu u ukupnom iznosu 881,25 eura.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Suprotno navodima tužitelja pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama koje imaju podlogu u izvedenim dokazima te se presuda može ispitati.
6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.
7. Predmet spora je pobijanje pravnih radnji dužnika – 1. tuženice TC uz utvrđenje da su ugovori o darovanju bez pravnog učinka prema tužitelju u dijelu koji je potreban za namirenje njegove tražbine u iznosu 95.950,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 22. siječnja 2018.
8. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.
9. Tako je prvostupanjski sud utvrdio da je presudom Općinskog suda Rijeci, Stalna služba u Crikvenici, poslovni broj P-1043/2015 od 22. siječnja 2018. naloženo 1. tuženici da nadoknadi tužitelju troškove toga postupka u iznosu 95.950,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 22. siječnja 2018., ali da je ta presuda ukinuta te je u ponovljenom postupku donesena nova presuda poslovni broj P-492/2024 kojom je naloženo tužitelju da isplati 1. tuženici iznos od 252.452,83 eura sa zateznim kamatama i troškove postupka u iznosu 32.062,50 eura sa zateznim kamatama.
10. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je pozivom na članak 66. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/23. – dalje: ZOO) zaključio da tužitelj nema tražbinu prema 1. tuženici zbog čega je odbio tužbeni zahtjev.
11. Iznesena činjenična utvrđenja i zaključke prihvaća i ovaj sud te isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženika kojima u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka i daju svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja i izvedenih dokaza, suprotno pravilnim utvrđenjima prvostupanjskog suda.
12. Na žalbene navode tužitelja da je njegova tražbina nesporno bila dospjela u trenutku podnošenja tužbe valja odgovoriti da je tražbina dospjela za isplatu od trenutka kad je vjerovnik ovlašten zahtijevati njezinu isplatu, znači kad je nastupio rok za ispunjenje dužnikove obveze odnosno kad je dužnik došao u zakašnjenje. Kako je u konkretnom slučaju presuda poslovni broj P-1043/2015, na kojoj tužitelj temelji svoju tražbinu, bila nepravomoćna i protiv takve presude je 1. tuženica podnijela žalbu što je u konačnosti rezultiralo ukidanjem te presude, sasvim je jasno da tražbina tužitelja nije bila dospjela za isplatu jer je žalba suspenzivna i odlaže ovršnost i djelotvornost presude što znači da tražbina tužitelja nije bila dospjela samim donošenjem (nepravomoćne) presude kako to smatra tužitelj i neosnovano navodi u žalbi.
13. U odnosu na dospjelost tražbine ukazuje se na pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 24. svibnja 2021 broj Su-IV-16/2021-11 koje glasi: "Dospjelost vjerovnikove tražbine za isplatu, kao jedna od općih pretpostavki za pobijanje dužnikovih pravnih radnji poduzetih na štetu vjerovnika, mora postojati u trenutku podnošenja tužbe.".
14. Za uspješno pobijanje dužnikove pravne radnje nužno je ispunjenje općih pretpostavki propisanih člankom 66. ZOO-a koje se moraju kumulativno ispuniti u svakom konkretnom slučaju pobijanja, a to su: (1) dospjelost vjerovnikove tražbine u trenutku podnošenja tužbe, (2) pravna radnja ili propuštanje dužnika, (3) oštećenje vjerovnika i (4) nesposobnost dužnika za plaćanje.
15. Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud u odnosu na prijedlog tužitelja da se odredi prekid ovog postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se pred istim prvostupanjskim sudom vodi pod poslovnim brojem P-492/2024 zaključio da takav prijedlog nije osnovan s obzirom da tužitelj još uvijek nema nikakvu tražbinu prema 1. tuženici i da bi to zapravo značilo da se čeka da tužitelj prema 1. tuženici jednom ostavi neku tražbinu, a što je ujedno sukladno članku 66. stavak 1. ZOO-a i naprijed citiranom pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske prema kojem tražbina vjerovnika (tužitelja) mora biti dospjela u trenutku podnošenja tužbe.
16. Slijedom navedenoga, budući nije ispunjena jedna od općih pretpostavki za pobijanje dužnikovih pravnih radnji (dospjelost tražbine tužitelja) to su neodlučni ostali žalbeni navodi tužitelja kojima pobija utvrđenja prvostupanjskog suda kao i zaključak o neosnovanosti njegovog tužbenog zahtjeva.
17. U odnosu na troškove postupka, pravilno je prvostupanjski sud o istima odlučio uz primjenu članka 154. stavak 1. ZPP-a na način da je tužitelj dužan naknaditi 1-2. tuženicama troškove postupka jer je u cijelosti izgubio parnicu.
18. U odnosu na žalbene navode tužitelja kojima pobija dosuđeni trošak za sastav podneska 1-2. tuženica u iznosu 600,00 eura valja odgovoriti da propust prvostupanjskog suda da navede datum podnošenja podneska ne utječe na pravo 1- 2. tuženica da im se prizna trošak sastava obrazloženog podneska od 10. lipnja 2024. za kojeg su zatražile naknadu troškova prema Tbr. 8/1 i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23.) u visini 250 bodova, pa ovakvi žalbeni navodi tužitelja nisu osnovani.
19. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja kojima traži naknadu troškova za pristup ročištima 11. prosinca 2023. i 1. ožujka 2024. uz primjenu članka 154. stavak 3. ZPP- a, odnosno po načelu krivnje (culpe) iz članka 156. ZPP-a. Naime, punomoćnica 1-2. tuženica je prije održavanja tih ročišta prvostupanjski sud obavijestila da na ročišta ne može pristupiti te je uz podneske od 13. prosinca 2023. i 1. ožujka 2024. dostavila potvrde specijalističke ordinacije obiteljske medicine o privremenoj nesposobnosti za rad, koje isprave dokazuju da je imala opravdani razlog zbog kojeg nije bila u mogućnosti pristupiti na ročišta, svoj nedolazak je ispričala, pa tužitelj za navedena ročišta nema pravo na naknadu troškova primjenom članka 156. ZPP-a.
20. Slijedom navedenoga, na temelju članka 368. stavak 1. i 2. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
21. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na članku 166. stavak 1. ZPP-a te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava žalbe i sudskih pristojbi za žalbu, jer njegova žalba nije osnovana.
U Velikoj Gorici 11. veljače 2026.
Predsjednik vijeća
Nikola Ramušćak