Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-1399/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Požar sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Ana Ivanović, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženika ČK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa Juraj Blažičko, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, u povodu žalbe tužiteljice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-529/2025-12 od 14. listopada 2025., na sjednici vijeća održanoj 11. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se žalba tužiteljice i ukida se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj P-529/2025-12 od 14. listopada 2025. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II. O troškovima postupka u povodu žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u točki I izreke odbijen zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 25.000,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 20. srpnja 2024. pa do isplate, točkom II. iste odluke naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.250,00 EUR s pripadajućom zateznom kamatom, dok je točkom III. odbijen zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužiteljica iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), uz prijedlog drugostupanjskom sudu pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak Tužiteljica traži trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Odgovor na žalbu podnio je tuženik te u istom osporava sve žalbene navode tužiteljice, zahtijeva troškove žalbenog postupka te predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba tužiteljice je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 25.000,00 EUR s osnova zajma za koji tužiteljica tvrdi da je dala tuženiku, a koji iznos po isteku roka tuženik nije vratio.

6. Prvostupanjski sud odbija u cijelosti zahtjev tužiteljice prethodno utvrđujući da iz potvrde od 12. lipnja 2023. proizlazi da je davatelj iznosa (predujma) od 25.000,00 EUR tvrtka Metal koncept d.o.o., a primatelj tog iznosa je tvrtka Corvus plus d.o.o., pri čemu se u toj potvrdi ne govori o zajmu, već o predujmu za materijal za objekt Metal koncepta d.o.o. u Zaprešiću, Krapinska 41, kao i da će primljeni iznos Corvus plus d.o.o. vratiti Metal konceptu d.o.o. Stoga prvostupanjski sud, imajući u vidu činjenične navode tužiteljice iz tužbe, te dostavljene isprave iz kojih proizlazi da su tvrtke tužiteljice Metal koncept d.o.o. i tvrtka tuženika Corvus plus d.o.o. bile u poslovnom odnosu, kao i sadržaj potvrde od 12. lipnja 2023., zaključuje da je u pravu tuženik kada tvrdi da mu tužiteljica nije dala nikakav zajam koji bi on osobno morao vratiti, već da se radi o novcu (predujmu za materijal) koji je isplaćen u poslovnom odnosu dva trgovačka društva, tužiteljice i tuženika. Pritom sud nije provodio dokaz saslušanjem stranaka ni svjedoka ĆK, supruga tužiteljice, jer smatra da navedeno ne bi bilo niti svrsishodno niti ekonomično, s obzirom da je već iz dostavljene dokumentacije očito da se nije radilo o zajmu između fizičkih osoba.

7. Tužiteljica u žalbi navodi da presuda proturječi sama sebi odnosno razlozima presude, uslijed čega takvu presudu nije moguće ispitati, jer se prvostupanjski sud u točki 5. obrazloženja pobijane presude poziva na primjenu odredbe članka 8. ZPP-a i načelo slobodne ocjene dokaza, međutim isti nije proveo dokaze koje su parnične stranke predložile radi utvrđivanja odlučnih činjenica, odnosno saslušanje parničnih stranaka radi utvrđenja prave volje ugovornih strana, te saslušanje svjedoka ĆK, koji je u gotovini tuženiku predao novac, a niti dokaz knjigovodstveno- financijskim vještačenjem na okolnost je li tuženik u poslovnim knjigama društva Corvus Plus d.o.o. pravilno knjižio ovo dugovanje prema tužiteljici, čime je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno. Uz to tužiteljica smatra da je pobijanom presudom pogrešno primijenjeno materijalno pravo, jer prvostupanjski sud nije uopće utvrdio tko je u ovoj pravnoj stvari zajmodavac, a tko je zajmoprimac, da bi mogao utvrditi da se ne radi o ugovoru o zajmu.

8. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

9. Ispitivanjem pobijane presude i postupka koji je prethodio donošenju iste utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije ostvarena ni jedna od bitnih povreda na koje ovaj sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti. Nadalje, ovaj sud ne nalazi niti da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP koju ističe žalba jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, budući su u presudi iznijeti dostatni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku, a niti drugim provedenim dokazima.

10. Međutim, osnovan je žalbeni navod nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog čega za sada nije moguće ispitati niti da li je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

11. Naime, prema odredbi članka 55. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma ("Narodne novine" br. 108/17., 39/19., 151/22.) pravna ili fizička osoba koja obavlja registriranu djelatnost u Republici Hrvatskoj ne smije primiti naplatu ili obaviti plaćanje u gotovini u vrijednosti od 10.000,00 eura i većoj, a ograničenje iz stavka 1. toga članka vrijedi i u slučaju ako se naplata ili plaćanje obavlja u više međusobno očigledno povezanih gotovinskih transakcija u vrijednosti od 10.000,00 eura i većoj. Stavkom 3. iste odredbe propisano je da se naplata i plaćanje u gotovini iz stavaka 1. i 2. toga članka mora provesti uplatom ili prijenosom na transakcijski račun za plaćanje otvoren kod kreditne institucije.

12. Iz navedenog proizlazi da gotovinsko plaćanje između pravnih osoba u Republici Hrvatskoj nije predviđeno kao oblik plaćanja, pa, barem za sada, nije niti prihvatljivo utvrđenje prvostupanjskog suda da se radi o novcu (predujmu za materijal) koji je isplaćen gotovinom u poslovnom odnosu dva trgovačka društva, tužiteljice i tuženika. Navedeno poglavito u svjetlu činjenice da, kako to proizlazi iz navoda tužiteljice, koje tuženik nije osporio niti je tvrdio suprotno, navedeni iznos nije proveden u poslovnim knjigama društva Corvus Plus d.o.o., niti je u postupku predstečajne nagodbe iskazan među tražbinama koje vjerovnici imaju prema tom društvu.

13. Nadalje, iz prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud odbio provesti dokaz saslušanjem stranaka i svjedoka na okolnost prave volje stranaka prilikom potpisivanja potvrde od 12. lipnja 2023. jer smatra da navedeno ne bi bilo svrsishodno ni ekonomično, s obzirom da je već iz dostavljene dokumentacije očito da se nije radilo o zajmu između fizičkih osoba. Pritom prvostupanjski sud nalazi utvrđenim, a što među parničnim strankama tijekom postupka nije bilo niti sporno, da su predmetnu potvrdu od 12. lipnja 2023. potpisali tužiteljica u ime trgovačkog društva Metal koncept d.o.o. a tuženik u ime trgovačkog društva Corvus plus d.o.o.

14. Međutim, u svjetlu činjenice da se između pravnih osoba ne vrše gotovinska plaćanja, te da nije sporno da su na potvrdi potpisi tužiteljice i tuženika, koji su jedini članovi i direktori društava, kao i da nije navedeno svojstvo u kojem oni tu potvrdu potpisuju niti je na potvrdi pečat pojedinog društva, ovaj drugostupanjski sud smatra da je pravu volju i način preuzimanja obveze u ovom slučaju potrebno razjasniti te utvrditi saslušanjem stranaka i predloženog svjedoka.

15. Pritom se ukazuje na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-1553/2019- 2 od 25. travnja 2023. iz koje proizlazi kako za utvrđenje činjenice tko su bile stranke određenog ugovora o zajmu nije odlučna namjena za koju su korištene pozajmice nego tko je dao i primio određeni iznos novca te tko se, posljedično tome, obvezao vratiti zajmodavatelju poslije stanovitog vremena isti iznos novca, kako to proizlazi iz odredbe čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18).

16. Kako je tužiteljica upravo na te okolnosti, dakle u dokazivanju prave volje stranaka prilikom predaje novca i preuzimanja obveze povrata, predložila provođenje dokaza saslušanjem stranaka i svjedoka, a koji dokaz je prvostupanjski sud odbio provesti, to je za sada činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno te nije moguće preispitati je li materijalno pravo pravilno primijenjeno.

17. Stoga će sud u nastavku postupka provesti dokaz saslušanjem stranaka i predloženog svjedoka, te utvrditi je li sporno da navedeni iznos nije proveden u poslovnim knjigama društva Corvus Plus d.o.o., pa po potrebi u tom smislu odlučiti i o prijedlogu za provođenjem financijskog vještačenja, nakon čega će ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

18. O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP-a)

U Varaždinu 11. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer