Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26d

Poslovni broj: Gž Ob-120/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Amaliji Švegović, u pravnoj stvari tužitelja LO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] zastupanog po punomoćniku Petru Krnić, odvjetniku u [adresa] protiv prvotuženice mlt. FO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] (dalje: mlt. prvotuženica), zastupane po majci i zakonskoj zastupnici LOB, drugotuženice FOB, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], (dalje: drugotuženica) s boravkom na adresi [adresa] (kod L) i trećetuženika ĆO, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] (dalje: trećetuženik) zastupanog po punomoćnici Mirti Trninić, odvjetnici u Slavonskom Brodu, radi utvrđenja očinstva, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P Ob-308/2023-21 od 19. studenoga 2025., dana 11. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužitelja kao osnovana te ukida rješenje Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P Ob-308/2023-21 od 19. studenoga 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba tužitelja od 25. listopada 2023. kao nedopuštena te su ukinute sve provedene radnje u postupku.

2. Navedeno rješenje pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Trećetuženik ĆO u odgovoru na žalbu osporio je žalbene navode tužitelja te predložio odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

4. Žalba tuženika je osnovana.

5. Prvostupanjski sud, obrazlažući pobijano rješenje, navodi da je tužitelj dana 25. listopada 2023. podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja očinstva, u kojoj navodi da je mlt. prvotuženica rođena **.**.2020. da su u matici rođenih kao njezini roditelji upisani otac ĆO (trećetuženik) i majka ĆOB (drugotuženica); da je u postupku razvoda braka između trećetuženika i drugotuženice koji se vodi kod istog suda pod poslovnim brojem P Ob-190/2023 prezentirano sudu da trećetuženik nije biološki otac mlt. prvotuženice; da je 9 mjeseci prije rođenja mlt. prvotuženice bio u spolnoj vezi sa drugotuženicom pa smatra da je biološki otac mlt. prvotuženice, radi čega je od drugotuženice i trećetuženika prije podnošenja tužbe tražio priznanje očinstava u mirnom postupku, ali kako nije uspio dobiti odgovarajuće isprave za upis svog očinstva (drugotuženica je priznala da je mlt. prvotuženica dijete tužitelja, odnosno da je dijete začeto za vrijeme trajanja bračne zajednice između drugotuženice i trećetuženika, dok trećetuženik nije htio priznati tu činjenicu), tužbenim zahtjevom zahtijeva utvrđenje da je on biološki otac mlt. prvotuženice i ovlaštenje za upis promjene očinstva u matici rođenih te predaju mlt. prvotuženice njemu na odgoj i uzdržavanje. Trećetuženik se u odgovoru na tužbu protivio tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu tvrdeći da je mlt. prvotuženica rođena za vrijeme trajanja bračne zajednice drugotuženice i njega te da se on brine za svo troje njihove zajedničke mlt. djece.

6. Prvostupanjski sud, polazeći od utvrđenja da se u konkretnom slučaju radi o bračnom očinstvu (što nije sporno među strankama), da je predmet postupka poslovni broj P Ob-190/2023 razvod braka ovdje drugotuženice i trećetuženika, koji brak je sklopljen 12. prosinca 2016. te je u tom predmetu raspravnim rješenjem određen prekid tog postupa do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi kod istog suda pod poslovnim brojem P Ob-308/2023, te da je mlt. prvotuženica rođena u braku drugotuženice i trećetuženika koji nije razveden pa se prema zakonskoj presumpciji djetetovim ocem smatra majčin muž, primjenom odredbe čl. 70. Obiteljskog zakona (''Narodne novine'', broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023 - dalje: ObZ), zaključuje da tužitelj kao muškarac koji sebe smatra biološkim ocem mlt. prvotuženice uopće nije ovlašten u konkretnom slučaju podnijeti tužbu radi utvrđenja očinstva, slijedom čega je odbacio tužbu kao nedopuštenu.

7. Tužitelj u žalbi ističe bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP), navodeći da mu nije dostavljen odgovor na tužbu trećetuženika na očitovanje, čime mu je onemogućeno raspravljanje pred sudom, te čini dvojbenom činjenicu da drugotuženici nije bila moguća dostava poziva na adresu naznačenu u tužbu jer je ista sve vrijeme na navedenoj adresi. Smatra da mu odredba čl. 403. ObZ-a, a koja regulira tužbu muškarca koji sebe smatra ocem, daje pravo da traži utvrđenje očinstva djeteta.

8. Ispitujući pobijano rješenje u okviru istaknutih žalbenih razloga, ovaj sud utvrđuje da je prvostupanjski sud onemogućio tužitelju raspravljanje pred sudom jer mu nije dostavio odgovor na tužbu trećetuženika, čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a. Ispitujući pobijano rješenje sukladno čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud utvrđuje da je prvostupanjski sud počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a, a na koju povredu u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti, jer mlt. prvotuženica nije bila pravilno zastupana po posebnom skrbniku.

9. Obzirom da je predmet ovog spora zahtjev tužitelja za utvrđenje da je biološki otac mlt. prvotuženice, a kojoj je u matici rođenih trećetuženik upisan kao otac na temelju presumpcije bračnog očinstva i drugotuženica kao majka, prvostupanjskom sudu i strankama se ukazuje da je odredbom čl. 61. ObZ-a propisana presumpcija bračnog očinstva i iznimke koje u tim slučajevima vrijede, dok je u stavku 3. istog članka propisano da muškarac koji se smatra ocem djeteta rođenog za vrijeme trajanja braka ili u razdoblju do tristo dana od prestanka braka razvodom ili poništajem može uz pristanak majke i majčina muža priznati dijete.

10. Člankom čl. 63. ObZ-a propisano je tko može priznati očinstvo, a čl. 64. ObZ-a pod kojim uvjetima se provodi upis očinstva priznanjem. Prema odredbi čl. 64. st. 1. toč. 5. ObZ-a za upis priznanja očinstva ovisno o okolnostima slučaja potrebni su sljedeći pristanci i suglasnost: - 5. pristanak majke i njezina muža ako očinstvo priznaje muškarac koji sebe smatra ocem djeteta sukladno članku 61. ovoga Zakona. Člankom 385. ObZ-a propisan postupak utvrđenja očinstva od strane muškarca koji sebe smatra ocem djeteta, pa tako je u stavku 2. istog članka propisano da tužbu radi utvrđivanja očinstva može podnijeti muškarac koji sebe smatra ocem djeteta u roku od godine dana od primitka obavijesti da nije pribavljen pristanak, odnosno suglasnost iz članaka 63. i 64. ovoga Zakona, a najkasnije do navršene osamnaeste godine života djeteta.

11. Iako tužitelj u tužbi navodi da je prije podnošenja ove tužbe tražio priznanje očinstva u mirnom postupku, uz tužbu nije priložio nikakve dokaze kojima potkrepljuje taj navod, niti je dostavio dokaze da je postupio na zakonom propisani način iz čl. 61. st. 3. ObZ-a, pa je prvostupanjski sud bio dužan pozvati tužitelja na dopunu tužbe i odrediti mu primjereni rok za dostavu dokaza kojima dokazuje da je postupio na zakonom propisani način iz čl. 61. st. 3. ObZ-a. Također se ukazuje tužitelju da, ukoliko već postoji upisano očinstvo, ne može samo tražiti utvrđenje svog očinstva bez osporavanja već upisanog očinstva.

12. Vezano za pozivanje tužitelja na odredbu čl. 403. ObZ-a, valja reći da je tom odredbom propisan postupak osporavanja očinstva osobi koja je dijete priznala za svoje (u ovom konkretnom slučaju očinstvo je upisano na temelju presumpcije bračnog očinstva, a ne na temelju priznanja) kada taj postupak pokreće muškarac koji sebe smatra ocem djeteta, time da je u stavku 1. tog članka jasno propisano da takvu tužbu može podnijeti samo protiv osobe koja je dijete priznala za svoje i to pod uvjetom da istovremeno traži utvrđivanje svojeg očinstva, pa osporavanje očinstva muškarca upisanog na temelju bračne presumpcije nije obuhvaćeno čl. 403. ObZ-a.

13. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tužitelja uvažiti kao osnovanu te primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

14. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će, prije svega, pozvati tužitelja na dopunu tužbe kako mu je to ukazano pod točkom 10. ovog obrazloženja i mlt. prvotuženici postaviti posebnog skrbnika. Nakon što tužitelj dopuni tužbu, prvostupanjski sud će tužbu dostaviti posebnom skrbniku mlt. prvotuženice i drugotuženici, dok će tužitelju dostaviti odgovor na tužbu trećetuženika, kao i odgovore ostalih tuženica ukoliko će isti biti podneseni. Novu odluku prvostupanjski sud je dužan obrazložiti određenim i jasnim razlozima koji će omogućiti ispitivanje iste po eventualnoj žalbi, a ujedno je istom dužan odlučiti i o troškovima cjelokupnog postupka.

U Varaždinu, 11. veljače 2026.

Sutkinja

Amalija Švegović