Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Ob-12/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sucu ovog suda Tatjani Ledinšćak-Babić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Rijeka, Laginjina 11A, OIB:52966791065, protiv protustranaka ĐG s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] uz sudjelovanje mlt. DG OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. ĆG, OIB: [osobni identifikacijski broj], obojica s prebivalištem u [adresa] i obojica zastupanih po posebnoj skrbnici OG iz Centra za posebno skrbništvo Zagreb, Podružnica [adresa] protustranke RG s prebivalištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi određivanja mjere ostvarivanja osobnih odnosa s roditeljem pod nadzorom stručne osobe, povodom žalbe protustranke ĐG izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj R1 Ob-707/2025-7 od 20. studenog 2025., dana 11. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba protustranke ĐG te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Rijeci poslovni broj R1 Ob-707/2025-7 od 20. studenog 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem određeno je da se osobni odnosi mlt. DG i mlt. ĆG, obojica djeca ĐG i RG s majkom ĐG održavaju pod nadzorom stručne osobe koju će imenovati Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Rijeka, u trajanju od šest mjeseci, računajući od dana kada Zavod za socijalni rad imenuje osobu koja će obavljati nadzor nad ostvarivanjem osobnih odnosa i to jednom tjedno u trajanju od dva sata, uz prilagodbu obvezama djece te po dogovoru s voditeljem mjere.

2. Navedeno rješenje pravodobno podnesenom žalbom pobija protustranka ĐG (dalje: žaliteljica) sadržajno ukazujući na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud ukine pobijano rješenje.

3. Nitko nije odgovorio na žalbene navode.

4. Žalba žaliteljice nije osnovana.

5. Odlučujući o prijedlogu radi određivanja mjere ostvarivanja osobnih odnosa djeteta s roditeljem pod nadzorom stručne osobe sukladno čl. 124. i čl. 125. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj:103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 - dalje: ObZ), a cijeneći da je žaliteljica u trenutku podnošenja prijedloga bila nepoznatog boravišta, dok je u međuvremenu hospitalizirana u Klinici za psihijatriju Kliničkog bolničkog centra [adresa] od 16. listopada 2025., a RG suglasio se s prijedlogom, navodeći da je situacija u obitelji eskalirala u zadnjih godinu dana kada se vidljivo pogoršalo zdravstveno stanje žaliteljice, što je posebno teško opteretilo mlt. djecu, a manifestiralo se na način da se mlt. ĆG povlačio u sebe u prisutnosti majke, a mlt. DG je u zadnje vrijeme iskazivao agresivan i obrambeni stav prema istoj, te su oba dječaka u posljednje vrijeme odbijala kontakte s njom, smatrajući da se isti boje njenih reakcija, dok iz obiteljske procjene od 30. rujna 2025. proizlazi da su tijekom 2025. u obitelji RG zabilježene učestale eskalacije u kojima žaliteljica prema djeci primjenjuje emocionalno i psihičko nasilje, uz uvredljiv i zastrašujući govor te razbijanje predmeta, što je izazvalo strah, plačljive i burne reakcije te povlačenje i anksioznost obojice dječaka, da bi dana 19. rujna 2025. u obiteljskom stanu došlo do osobito ozbiljnog sukoba nakon što je majka prema vlastitom navodu mlt. DG oborila na pod i bacila mu mobitel kroz prozor da bi DG vidno uznemiren uzeo kuhinjski nož i majci prijetio da napusti stan, sud smatra da navedeno potvrđuje da su mlt. djeca bila izložena situacijama neposredne opasnosti te da postoji realna mogućnost ponavljanja sličnih incidenata bez stručne kontrole nad kontaktima.

6. Osim toga, na temelju cjelokupnog kronološkog slijeda, prijave zbog nasilja nad djecom te dokumentirane eskalacije s izravno ugrozom 19. rujna 2025., recentne komunikacije s elementima gubitka realiteta žaliteljice 23. rujna 2025., propuštanja dogovorenih razgovora i nemogućnosti provedbe zdravstvene procjene, te činjenice da je boravište žaliteljice od 24. rujna 2025. bilo nepoznato, stručni tim predlagatelja ocijenio je da nestrukturirani kontakti djece s majkom nisu sigurni, niti su u najboljem interesu djece, te da je potrebno osigurati uvjete u kojima će se djeca moći viđati s majkom na način koji istodobno štiti njihovu sigurnost i dobrobit te omogućuje stručno praćenje i poticanje primjerenih obrazaca roditeljskog ponašanja, pa se predlaže da se susreti žaliteljice i njenih mlt. sinova odvijaju pod nadzorom stručne osobe, jednom tjedno u trajanju od 2 sata, uz prilagodbu obvezama djece te po dogovoru s voditeljem mjere , obzirom da ta mjera osigurava da se istodobno štiti pravo djece na osobne odnose s roditeljem i sprečava njihovo izlaganje opasnim i štetnim situacijama, dok žaliteljici ostaje prilika da u uvjetima nadzora demonstrira stvarnu i održivu promjenu.

7. Kako je žaliteljica aktualno osoba s težim duševnim smetnjama zbog kojih ozbiljno i izravno ugrožava vlastito zdravlje i sigurnost drugih osoba jer je rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj R1 280/2025-4 od 13. studenog 2025. određeno produljenje prisilnog smještaja žaliteljice u KBC Rijeka, Klinika za psihijatriju s mogućnošću premještaja u Županijsku specijalnu bolnicu za psihijatriju i rehabilitaciju Rab, gdje se ista trenutno nalazi, sud je ocijenio da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke iz čl. 124. st. 1. ObZ-a te odredio da se osobni odnosi žaliteljice s mlt. djecom ostvaruju pod nadzorom stručne osobe koju imenuje Zavod za socijalnu skrb, jer bi u protivnom moglo biti izravno ugroženo zdravlje i sigurnost mlt. djece, pa je navedena mjera određena u njihovom interesu i za njihovu dobrobit.

8. U žalbi žaliteljica ističe da je pobijano rješenje primila 2. prosinca 2025. na liječenju u Psihijatrijskoj bolnici Insula na Rabu gdje je upućena nakon hospitalizacije u riječkoj bolnici od 17. listopada 2025. kojem se je opirala radi psihičkog sloma kojeg je doživjela, a nije ga bila svjesna, a sve u stanju ogromnog straha za djecu i iz želje da ih zaštiti. Naime, navodi da je 15. siječnja 2025. podnijela zahtjev za razvod braka od protustranke RG čemu se on protivio i započeo s još jačim psihičkim manipulacijama koje je vršio čitavo vrijeme trajanja braka. Opisuje da je otišla od svoje djece i supruga u [adresa] tražeći posao kada ju je zvala socijalna radnica i policija kojima je telefonski rekla da surađuje sa Zavodom, ne shvaćajući ozbiljnost situacije te ne shvaćajući da nije dobro, a u kontaktima sa službenim osobama i liječnicima nikoga nije interesiralo zašto je došla u takvo grozno psihičko stanje. Navodi da je i dalje sama, da se sada liječi, svjesna užasnog stanja kojeg je doživjela i kojeg su njezina djeca doživjela od nje, te tvrdi da osjeća tešku krivnju prema njima, jer je u nemoći da se suprotstavi suprugu nakupljenu bol, jad, bijes i ljutnju iskazivala na svojoj djeci ni krivima ni dužnima. Ističe da su oni smisao njenog života i volja i snaga za život te da im želi pružiti ljubav, mir i zdravo odrastanje, opisujući eskalaciju sukoba koja se dogodila 19. rujna 2025. Tvrdi da opis nje u pobijanom rješenju dokazuje u kakvom je psihičkom stanju bila, nesuvisla i u strahu za djecu, a da ju se sada tereti da se nije odazivala pozivima premda se znalo da je na prisilnom bolničkom liječenju i pod lijekovima i nemoćna da nešto pročita, a kamoli da nešto poduzme. Stoga moli sud da joj pod nadzorom odobri susrete i druženja sa svojom mlt. djecom više puta tjedno i ako može i više sati susreta sa djecom u roku od 6 mjeseci, da isti vide da se oporavlja i da je opet njihova normalna mama koja ih neizmjerno voli i da prate njen oporavak, a da ona dokaže da se više takvo što neće nikada ponoviti. Navodi da joj djeca jako nedostaju i da bi joj to odobrenje uvelike doprinijelo da brže ozdravi i da se oporavi jer tuga za njima i osjećaj krivnje i srama što im je to učinila u bolesnom stanju su joj strašni.

9. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima a i primjenom odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) u svezi sa čl. 346. ObZ-a, obzirom da žaliteljica sadržajno ne ukazuje na počinjenje ijedne bitne povrede odredaba parničnog postupka, ovaj sud nije našao da bi navedena odluka bila opterećena ijednom bitnom povredom na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

10. Nadalje, obzirom da žaliteljica u žalbi ne osporava okolnosti koje su prethodile njenom prisilnom liječenju sukladno Zakonu o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine" broj: 76/24), a cijeneći činjenicu da se ista i dalje nalazi na liječenju u Županijskoj specijalnoj bolnici za psihijatriju i rehabilitaciju Rab, te da su djeca zbog naprijed navedenih okolnosti bila teško opterećena pa se mlt. ĆG povlačio u sebe u prisutnosti majke, dok je mlt. DG iskazivao agresivan stav prema istoj, što je rezultiralo činjenicom da su u posljednje vrijeme i odbijala kontakt s njom, pa uvažavajući pri tom i okolnosti koje su se dogodile dana 19. rujna 2025. u obiteljskom stanu gdje je došlo do ozbiljnog sukoba između žaliteljice i mlt. DG koji je vidno uznemiren nakon što ga je ista oborila na pod i bacila mu mobitel kroz prozor uzeo kuhinjski nož i istoj prijetio njime da napusti stan, ovaj sud smatra da je predlagatelj tijekom postupka adekvatno ukazao na nužnost ograničenja ostvarivanja osobnih odnosa žaliteljice sa mlt. djecom jer je zbog navedenih okolnosti potrebno osigurati uvjete u kojima će se djeca moći viđati s majkom na način koji istovremeno štiti njihovu sigurnost i dobrobit te omogući stručno praćenje i poticanje primjerenih obrazaca roditeljskog ponašanja, dok žaliteljici ostaje prilika u uvjetima nadzora da pokaže stvarnu i održivu promjenu koju opisuje u žalbi.

11. Stoga kako su događaji koji su prethodili pobijanoj odluci bili frustrirajući za mlt. djecu koja se uslijed pretrpljenog emocionalnog i psihičkog nasilja boje žaliteljice, a cijeneći da su oboje djeca školske dobi sa svojim obvezama, a žaliteljica u fazi liječenja ovaj sud smatra da je vremensko trajanje osobnih kontakata kroz razdoblje od 6 mjeseci jednom tjedno u trajanju od 2 sata primjereno navedenoj situaciji, obzirom da su dječaci emocionalno iscrpljeni što se povezuje s dugotrajnom izloženošću roditeljskom konfliktu i postupanjima žaliteljice, pa će u navedenom periodu pokušati ponovno uspostaviti kontakt sa žaliteljicom uz sigurnost i prisutnost stručnih osoba, tako da će moći i dalje izvršavati svoje školske obveze i organizirati svoje slobodno vrijeme, a žaliteljica pokazati volju za promjenom i napretkom u odnosima, a koje će okolnosti biti važne za daljnju odluku o osobnim odnosima žaliteljice i mlt. djece obzirom da je navedena mjera ograničenog trajanja.

12. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u svezi s čl. 346. ObZ-a odbijanjem žalbe žaliteljice potvrditi prvostupanjsko rješenje.

U Varaždinu 11. veljače 2026.

Sutkinja

Tatjana Ledinšćak-Babić