Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Ob-8/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja ĆU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Vesni Šnur, odvjetnici iz Vinkovca, protiv protustranke IU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Moreni Perinčić Šuljić, odvjetnici iz Zadra, uz sudjelovanje djece mlt. AU, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. LU, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], te oboje zastupanih po posebnoj skrbnici ĆUČ dipl. iur., djelatnici Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Rijeka i uz sudjelovanje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Senj, radi određivanja privremene mjere, povodom žalbe predlagatelja osiguranja podnesene protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj R1 Ob-151/2025-31 od 21. studenog 2025., dana 11. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba predlagatelja osiguranja te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj R1 Ob-151/2025-31 od 21. studenog 2025. pod točkom II. i III. izreke.

II. U nepobijanom dijelu pod točkom I. i IV. izreke navedena odluka ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem pod točkom I. izreke određeno je da će mlt. djeca stranaka i to AU, rođen **.**.2020. i LU, rođena **.**.2023., stanovati s majkom, protustrankom IU na adresi stanovanja majke u [adresa], dok je pod točkom II. izreke određeno da će se osobni odnosi mlt. AU i mlt. LU s ocem, predlagateljem osiguranja održavati svake prve i treće subote u mjesecu u trajanju od 2 sata i to od 10,00 do 12,00 sati u prostorijama Obiteljskog centra u Senju, pod nadzorom stručne osobe određene od strane Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Senj, s time da se navedeni način ostvarivanja osobnih odnosa oca s mlt. djecom pod nadzorom određuje u trajanju od 6 mjeseci, računajući od dana kada Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Senj, imenuje osobu koja će obavljati nadzor nad ostvarivanjem osobnih odnosa. Ujedno je pod točkom III. izreke naloženo predlagatelju osiguranja da na ime uzdržavanja mlt. AU i mlt. LU doprinosi mjesečni iznos od po 224,00 EUR-a za svako dijete, dakle ukupno 448,00 EUR-a mjesečno, počevši od dana donošenja rješenja 21. studenog 2025. pa nadalje, do 15-tog u mjesecu za tekući mjesec, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, sve na tekući račun protustranke, dok je pod točkom IV. izreke naznačeno da se točke I. i III. izreke navedenog rješenja određuju u trajanju do pravomoćnog okončanja parničnog postupka radi razvoda braka s mlt. djecom koji se između stranaka vodi pred Općinskim sudom u Zadru pod poslovnim brojem P Ob-230/2025 ili do drugačije odluke suda, ukoliko dođe do izmijene okolnosti.

2. Navedenu odluku u odnosu na točke II. i III. izreke pravodobno podnesenom žalbom pobija predlagatelj osiguranja iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud preinači pobijano rješenje u odnosu na točku II. izreke na način da odredi ostvarivanje osobnih odnosa predlagatelja s mlt. djecom u njegovu kućanstvu kao i u dijelu pod točkom III. izreke te naloži predlagatelju da doprinosi za uzdržavanje mlt. djece iznos od 150,00 EUR-a za svako dijete, ili da ukine citirano rješenje u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje.

3. U odgovoru na žalbu protustranka ističe da prvostupanjski sud tijekom postupka nije počinio ni jednu povredu istog, već je na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenio materijalno pravo, pa predlaže potvrditi rješenje prvostupanjskog suda.

4. Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Senj na navode žalbe predlagatelja ističe da u konkretnom slučaju postoji sumnja na psihičko nasilje predlagatelja osiguranja u odnosu na mlt. dijete AU pa smatraju da je mjera nadzora nad ostvarivanjem osobnih odnosa s djecom koja je određena predlagatelju primjerena, jer da se kao alternativa navedenoj mjeri može odrediti ograničenje ili zabrana ostvarivanja osobnih odnosa s djecom, što bi predstavljalo puno drastičnije zadiranje u roditeljsku skrb drugog roditelja.

5. Žalba predlagatelja nije osnovana.

6. Odlučujući o osnovanosti prijedloga za određivanje zatražene privremene mjere a imajući u vidu provedene dokaze prvostupanjski sud ističe da nije sporno da je bračna zajednica stranaka prestala na Badnjak 2023., da je rješenjem o privremenoj mjeri Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1 Ob-12/2024 od 22. ožujka 2024. određeno da mlt. AU i mlt. LU stanuju s majkom u [adresa], a da s ocem ostvaruju osobne odnose, s time da je istom određeno da predlagatelj osiguranja na ime uzdržavanja mlt. djece plaća propisani minimalni iznos, te da, iako stranke u roku od 3 mjeseca nisu pokrenule postupak radi opravdanja navedene privremene mjere, da je do 18. srpnja 2025. predlagatelj osiguranja ostvarivao osobne odnose s mlt. AU prema privremenoj mjeri, ali da isti mlt. LU nije viđao prema navedenoj mjeri već bi istu na kratko vidio kada bi došao po mlt. AU svaki drugi vikend u petak i kada bi u nedjelju vraćao mlt. AU doma. Osim toga nije sporno da je 20. srpnja 2025. predlagatelj osiguranja uhićen nakon što ga je protustranka prijavila za obiteljsko nasilje i istog dana pušten na slobodu, ali mu je rješenjem Općinskog suda u Zadru poslovni broj Pp-3921/2025 od 20. srpnja 2025. produljena mjera opreza zabrane približavanja, uspostavljanja i održavanja veze sa protustrankom te je nepravomoćnom presudom istog suda od 23. srpnja 2025. proglašen krivim što se je nasilnički ponašao prema protustranci preko SMS poruka na njen broj mobitela u vremenskom razdoblju od 4. srpnja 2025. do 18. srpnja 2025. obzirom da joj je konstantno slao poruke sadržaja: "Sotono, kurvo, otac ti je pedofilčina, cijela tvoja obitelj će moliti za milost, djeca nisu kurve da idu kod stričeka i nisu kriva što im je mama kurva, je li ti jasno?" i sličnog sadržaja što je kod iste izazvalo osjećaj straha, uznemirenosti i povredu dostojanstva, čime da je predlagatelj osiguranja počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji ("Narodne novine" broj: 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24 – dalje: ZZNO) te je osuđen na novčanu kaznu u iznosu od 500,00 EUR-a. Nadalje sud ističe da nije sporno da je predlagatelj zadnji puta mlt. AU i mlt. LU vidio 18. srpnja 2015. i da je na ročištu 13. studenog 2025. naveo da iz razloga da što prije vidi svoju djecu je suglasan da istu viđa onako kako je to predložio Hrvatski zavod za socijalni rad Područni ured Senj, pod nadzorom stručne osobe, ali da to bude na vrijeme od tri mjeseca.

7. Cijeneći da je Hrvatski zavod za socijalni rad, Područni ured Senj dao mišljenje i prijedlog vezan za način ostvarivanja odnosa oca s mlt. djecom i to prve i treće subote u mjesecu u trajanju od 10,00 do 12,00 sati u prostorijama Obiteljskog centra u Senju na vrijeme od 6 mjeseci, te uzimajući u obzir izrečenu mjeru opreza ocu djece prema majci djece, te vremenski period od kada mlt. djeca koja su niske kronološke dobi nisu vidjela oca i način na koji je otac do 18. srpnja 2025. viđao mlt. LU, te moguće neprimjereni način na koji je predlagatelj osiguranja 18. prosinca 2025. pred djecom govorio o njihovoj majci, sud je prihvatio navedeni nalaz i mišljenje, smatrajući da je navedeni način ostvarivanja osobnih odnosa mlt. djece s ocem u njihovom najboljem interesu i za njihovu dobrobit. Naime, sud pojašnjava da mlt. AU ima 5 godina dok mlt. LU ima 2 godine te da nisu vidjeli oca duže od 4 mjeseca, s time da mlt. LU od prekida bračne zajednice nije nikada provodila duže vrijeme s ocem bez prisustva majke, dok majka djece ne može u ovom trenutku biti nazočna prilikom ostvarivanja osobnih odnosa oca s mlt. djecom zbog činjenice da je ocu ovdje predlagatelju osiguranja, izrečena mjera opreza prema njoj, pa obzirom na navode protustranke vezane za ponašanje predlagatelja osiguranja pred djecom 18. srpnja 2025., da upravo određivanje osobnih odnosa oca s mlt. djecom pod nadzorom stručne osobe kroz određeno vrijeme predstavlja način na koji će se i to iz redovnih izvješća voditelja mjere moći vidjeti kako se odvijaju susreti i druženja oca s mlt. djecom, kako djeca reagiraju na oca, kakva je njihova emocionalna povezanost, na koji način otac pristupa djeci i s istom komunicira, pa će pozitivna izvješća voditelja mjere predstavljati pretpostavku za eventualno proširenje osobnih odnosa oca s mlt. djecom, smatrajući da su izvješća voditelja mjere ujedno bitna za potrebe parničnog postupka koji se između stranaka vodi pred prvostupanjskim sudom pod brojem P Ob-230/2025 u kojem postupku će se donijeti konačna odluka o roditeljskoj skrbi.

8. Vezano za zakonsku obvezu uzdržavanja sud navodi da je sam predlagatelj u svom prijedlogu od 22. prosinca 2024. predložio da na ime uzdržavanja mlt. djece plaća mjesečni iznos od po 195,16 EUR-a za svako dijete, počevši od dana donošenja rješenja o privremenoj mjeri, koji mjesečni iznos predstavlja minimalni novčani iznos određen Odlukom Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike ("Narodne novine" broj: 49/24) o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta. Obzirom da je protustranka tijekom postupka predlagala da otac mlt. djece plaća propisani minimalni iznos, te da se nije protivila prijedlogu predlagatelja osiguranja kojim se predlaže da obveza uzdržavanja teče od dana donošenja odluke suda, a tijekom trajanja postupka stupila je na snagu nova Odluka ("Narodne novine" broj: 75/25) kojom je za dijete do 6 godina propisan minimalni novčani iznos od 224,00 EUR-a koji je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom, to je sud privremenom mjerom naložio predlagatelju da na ime uzdržavanja mlt. djece plaća za svako dijete mjesečni iznos od po 224,00 EUR-a počevši od dana donošenja navedene odluke pa nadalje sve primjenom odredbe čl. 529. i 124. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj:103/15, 98/19, 47/20 i 49/23 - dalje: ObZ).

9. U žalbi predlagatelj osiguranja ističe da su se osobni odnosi mlt. djece i njega odvijali sve do trenutka kada je protustranka saznala da se on nema namjeru pomiriti i nastaviti zajednički život s njom, pa ga je počela ucjenjivati da može ostvarivati osobne odnose s djecom kada ona hoće i koliko hoće, tvrdeći da mlt. LU nije spremna ostvarivati osobne odnose s njim, što je netočno, je je isti ostvarivao osobne odnose s mlt. LU u isto vrijeme kao i sa sinom AU, pa je ponovno podnio prijedlog za određivanje privremene mjere. U svezi sporne sms poruke koju je uputio protustranci navodi da djeca s tom porukom nisu upoznata niti su bila tijekom trajanja braka izložena bilo kakvom nasilju, uznemiravanju ili ponašanju koje bi moglo ugroziti njihovm psihofizički razvoj, ukazujući da su sve prijave od protustranke uslijedile nakon faktičnog prekida njihove zajednice, a da do tada nikada nije bio prijavljen za bilo koje nasilje ili kazneno djelo, niti se vodio prekršajni niti kazneni postupak protiv njega. Pojašnjava da je na njega ostavio snažan dojam tvrdnja mlt. Ć da protustranka njega i njegovu sestru vodi na druženje kod treće osobe te da ih zatvori u jednu sobu da gledaju crtiće, dok ona s tom osobom boravi u drugoj prostoriji, smatrajući da to loše utječe na njihov psihofizički razvoj, pa da je nadležni Hrvatski zavod za socijalni rad pogrešno smatrao da sms poruka koju je predlagatelj uputio protustranci, navodeći da je ista "kurva", ne predstavlja nasilje u obitelji, nego eventualno kazneno djelo uvrede i osudilo ga kao da je u kaznenom postupku te pogrešno izjednačilo uvredu upućenu majci s rizikom za djecu, a što nije u skladu niti s Obiteljskim zakonom niti sudskom praksom slijedom čega da su povrijeđene odredbe čl. 98., 100. i 101. navedenog Zakona. Posebno ukazuje da u ovom predmetu nije utvrđeno da bi on predstavljao opasnost za djecu jer ne postoji ni jedan dokaz da je on ikada povisio ton na iste, zlostavljao ih i zanemarivao, već je naprotiv isti emocionalno vezan za djecu, s čime je protustranka upoznata, pa smatra da je sud imao obvezu ocijeniti blaže mjere kao što su savjetovanje roditelja, upozorenje i privremena prilagodba dinamike susreta. Brani tezu da bi pred djecom bio verbalno nasilan te smatra da se donošenjem navedene mjere nadzora nepotrebno stigmatizira te se na taj način otežava njegova emocionalna veza s djecom obzirom da ih ne viđa već par mjeseci što narušava rutinu djece te ista predstavlja mjeru koja je stroža nego što to situacija zahtijeva, pa tvrdi da su u konkretnom slučaju interesi djece stavljeni u drugi plan iako je to u ovom postupku prioritet. Osim toga smatra da je povrijeđena odredba čl. 537. ObZ-a tvrdeći da u ovoj pravnoj stvari nije postojala potreba da se donese po službenoj dužnosti privremena mjera radi uzdržavanja djece obzirom da je od prosinca 2023. doprinosio za njihovo uzdržavanje. Ukazuje da ne može za dvoje djece izdvojiti dosuđeni iznos obzirom da isti ima obvezu odlaziti po djecu te vraćati istu u kućanstvo majke koje je udaljeno od njegova mjesta stanovanja 228 km, što nije uzeto u obzir. Ujedno smatra, ukazujući da je sukladno čl. 311. st. 2. ObZ-a propisano da se ukupne materijalne potrebe djece određuju i prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja, da je trebalo uzeti u obzir da ostvaruje minimalna primanja propisana u RH te da nije vlasnik nikakvih nekretnina te pokretnina većih vrijednosti pa smatra da je iznos uzdržavanja trebalo utvrditi ispod minimuma a sukladno čl. 314. st. 2. i 3. toč. 1. ObZ-a. Na kraju ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. te čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 7., 8., 298., 311. st. 2. i 338. st. 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14

– Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

10. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima ovaj sud smatra da u istoj nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a obzirom da ista nema nikakvih nedostataka ni manjkavosti zbog kojih ovaj sud ne bi mogao ispitati pravilnost i zakonitost iste, obzirom da su razlozi o odlučnim činjenicama jasno određeni te bez proturječja sa stanjem spisa. Osim toga, protivno žalbenim navodima nije povrijeđena ni odredba čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 7. i 8. ZPP- a obzirom da je sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučio koje će činjenice uzeti kao dokazane, uz napomenu da je sukladno odredbi čl. 350. ObZ-a sud u stvarima u kojima odlučuje o mjerama za zaštitu i dobrobiti djeteta ovlašten i utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele, kao i što može odlučiti da se dokazuju i činjenice koje su stranke priznale u postupku. Osim toga nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 311. st. 2. ZPP u svezi s čl. 354. st. 1. ZPP-a obzirom da je sud tijekom cijelog postupka brinuo da se o predmetu spora rasprave sve činjenice, a svoju odluku izradio je na temelju odredbe čl. 338. st. 4. ZPP- a slijedom čega se svi žalbeni navodi u pogledu počinjenja bitnih povreda odredaba parničnog postupka ukazuju neosnovanim. Isto tako primjenom odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u svezi s čl. 346. ObZ-a ovaj sud nije našao da bi navedena odluka bila opterećena ijednom bitnom povredom na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

11. Nadalje, ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da je na prijedlog predlagatelja osiguranja sukladno odredbi čl. 529. ObZ-a valjalo donijeti privremenu mjeru o tome s kojim će roditeljem mlt. djeca stanovati i o ostvarivanju osobnih odnosa s istima kao i radi uzdržavanja obzirom da je to za dobrobit i u interesu mlt. djece, cijeneći okolnost da privremena mjera Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj R1 Ob-12/2024 koja je donijeta 22. ožujka 2024. više ne egzistira, obzirom da stranke u roku od 3 mjeseca nisu pokrenule postupak radi opravdanja navedene privremene mjere te obzirom na narušene partnerske odnose stranaka u svezi većine spornih pitanja osim odluke da će zajednička mlt. djeca stanovati s protustrankom na adresi majke u [adresa].

12. Isto tako uvažavajući okolnosti da je bračna zajednica stranaka prestala na Badnjak 2023. kada je protustranka prijavila predlagatelja osiguranja da je počinio prekršaj iz čl. 10. st. 1. toč. 1. i 3. ZZNO-a da bi 22. prosinca 2023. u 22,30 sati u [adresa] u stanu na adresi [adresa] počinio tjelesno i fizičko nasilje u obitelji na način da kada je ušao u stan u alkoholiziranom stanju počeo vrijeđati protustranku riječima "Ti si kurva, jebem ti mater, luda si", a nakon čega je istu udario otvorenim dlanom u oba obraza u nazočnosti njihovog sina mlt. AU, ali je isti oslobođen optužbe jer je protustranka na sudu izjavila da se ne može sa sigurnošću sjetiti događaja od tog dana, pa sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi je li predlagatelj osiguranja počinio djelo prekršaja stavljeno mu na teret, da bi nakon što je mlt. AU od određivanja navedene privremene mjere 22. ožujka 2024. predlagatelj osiguranja viđao sukladno navedenoj odluci, a mlt. LU samo kad bi došao po mlt. AU i vratio ga natrag protustranci, te cijeneći da je predlagatelj osiguranja nepravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru, Prekršajnog odjela broj Pp- 3921/2025 od 23. svibnja 2025. proglašen krivim što se nasilnički ponašao prema protustranci preko sms poruka na njen broj mobitela u razdoblju od 4. srpnja 2025. do 18. srpnja 2025., braneći se "da je u sms porukama u prenesenom značenju koristio pogrdne riječi koje su proizašle iz naroda i koriste se već 1000 godina" pa da se ne radi o kaznenom djelu nasilničkog ponašanja već eventualno o kaznenom djelu uvrede, o čemu mlt. zajednička djeca nisu imala nikakvih saznanja pa da ih zbog njegovog ponašanja ničim nije ugrožavao, a od 18. srpnja 2025. više nije viđao zajedničku mlt. djecu, dok žalbenim navodima posebno ne osporava činjenicu da je isti 18. srpnja 2025. mlt. AU rekao "da će se protustranka vrtiti u paklu na ražnju, da ista radi bum bum bum pred djecom, da će istu uzeti protustranci kada se ona ponovno uda, te je mlt. AU rekao da sve to kaže baki jer da neće dobiti lego igračku" kojem razgovoru je prisustvovala i mlt. LU, ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da s obzirom na naprijed navedene okolnosti i činjenicu da su mlt. djeca niske kronološke dobi te da nisu vidjela predlagatelja osiguranja više mjeseci, nakon što je predlagatelju osiguranja izrečena zabrana približavanja i kontaktiranja u odnosu na protustranku, kao i zbog očitog ponavljajućeg neprimjerenog i agresivnog ponašanja predlagatelja osiguranja pred djecom i nepravomoćne presudu za obiteljsko nasilje, upravo određivanje osobnih odnosa oca mlt. djecom pod nadzorom stručne osobe kroz određeno vrijeme predstavlja način na koji će se nadzirati određivanje navedenih osobnih odnosa kako bi se stekla saznanja kako djeca reagiraju na oca, kakva je njihova emocionalna povezanost, na koji način otac pristupa djeci i komunicira s istima, a posebno imajući u vidu da su takvi podaci bitni za potrebe parničnog postupka koji se pred prvostupanjskim sudom vodi pod brojem P Ob-230/2025 u postupku razvoda braka u kojem će se donijeti konačna odluka o roditeljskoj skrbi. To stoga što je i prema mišljenju ovog suda takva odluka isključivo u interesu i za dobrobiti mlt. djece, a i predlagatelj osiguranja je tijekom postupka isticao da je suglasan sa navedenim načinom ostvarivanja osobnih odnosa ali u kraćem vremenskom periodu, a koju odluku sada žalbom ipak pobija.

13. U odnosu na odluku o uzdržavanju pogrešno smatra predlagatelj osiguranja da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kad je donio odluku o uzdržavanju mlt. djece. Naime, kako je čl. 537. ObZ-a propisano da će privremenu mjeru radi uzdržavanja djeteta odrediti sud ako za to postoji potreba po službenoj dužnosti, a predlagatelj osiguranja u svom je prijedlogu sam zatražio da sud donese privremenu mjeru i u svezi uzdržavanja, neosnovano sad u žalbi tvrdi da nisu ispunjene pretpostavke za donošenje privremene mjere iz čl. 538. st. 1. ObZ-a jer da ne postoji opasnost da će bez te mjere isti spriječiti odnosno znatno otežati ostvarivanje uzdržavanja obzirom na činjenicu da od donošenja privremene mjere Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 22. ožujka 2024. plaća iznose uzdržavanja koji su mu tamo određeni.

14. Nadalje, kako je sukladno odredbi čl. 539. ObZ-a propisano da u postupcima u kojima se odlučuje o uzdržavanju djeteta sud dužan rješenjem o privremenoj mjeri naložiti tuženiku da plaća zakonskim minimum uzdržavanja za dijete, dok je čl. 307. st. 3. ObZ-a propisano da će se pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzeti u obzir njezino imovno stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja, potpuno pogrešno smatra predlagatelj osiguranja da je prvostupanjski sud trebao kod donošenja privremene mjere radi uzdržavanja primijeniti odredbu čl. 314. st. 3. toč. 1. ObZ-a i na ime uzdržavanja dosuditi iznos niži od zakonskog minimuma jer da on zbog svojih prihoda koje ostvaruje te iznose ne može podmiriti.

15. Naime, kako je sukladno odredbi čl. 288. st. 1. ObZ-a propisano da su roditelji prvi dužni uzdržavati svoje mlt. dijete te da se radno sposoban roditelj ne može osloboditi dužnosti uzdržavanja mlt. djeteta, pa kako se uzdržavanje za dijete uvijek određuje u novčanom iznosu sukladno odredbi čl. 309. istog Zakona, a čl. 313. st. 4. ObZ-a propisano je da kad sud utvrđuje mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje da je dužan osim prihoda i imovinskih prilika iz st. 2. navedenog članka uzeti u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja, pa cijeneći da je predlagatelj osiguranja rođen 1987., dakle ima 39 godina, te je po zanimanju magistar ekonomije, a trenutno radi na radnom mjestu konobara (prema podacima obračuna plaće sa lista 130-132 prvostupanjskog spisa), a opće je poznato da osobe koje imaju zvanje kao predlagatelj osiguranja, pa čak i koje rade na radnom mjestu na kojem trenutno radi predlagatelj osiguranja mogu ostvariti puno veću plaću od one za koju tvrdi da ju prima (iz obračunskih lista proizlazi da predlagatelj osiguranja prima minimalni iznos plaće propisan u Republici Hrvatskoj), netočni su žalbeni navodi predlagatelja osiguranja da on s obzirom na naprijed navedene okolnosti ne može plaćati čak ni propisani minimalni iznos uzdržavanja za svoju mlt. djecu, jer on s obzirom na svoju dob, radnu sposobnost i zanimanje mora iznaći način da ostvari prihode kojima će podmiriti iznose uzdržavanja koje mu je odredio sud privremenom mjerom. Nadalje, u odnosu na prigovor predlagatelja osiguranja da je on još u obvezi platiti i troškove dolaska po svoju djecu i odvođenje djece u kućanstvu majke, valja istači da se radi o trošku kojeg je dužan snositi svaki roditelj radi ostvarivanja neposrednih odnosa mlt. djece i roditelja s kojim djeca ne stanuju, a što nije od utjecaja na odluku o visini doprinosa uzdržavanja.

16. Stoga kako žalbenim navodima predlagatelj osiguranja nije doveo u sumnju pravilne zaključke prvostupanjskog suda u odnosu na pobijane dijelove rješenja pod točkama II. i III. izreke, a koje prihvaća i ovaj sud, valjalo je žalbu istog primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a u svezi s čl. 346. ObZ-a odbiti kao neosnovanu i potvrditi navedeno rješenje u pobijanim dijelovima, dok je u odnosu na točke I. i IV. izreke navedena odluka ostala neizmijenjena.

U Varaždinu 11. veljače 2026.

Sutkinja

Tatjana Ledinšćak-Babić