Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Povrv-2874/2023-110

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Lauri Crnić Klapšić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Razne usluge d.o.o. u likvidaciji, OIB: 02416091389, Zagreb, Savska cesta 41/XXII, zastupano po direktoru ES, a on po punomoćnicima Petru Petriću i Ana-Mariji Kajić, odvjetnicima u Zagrebu, Trnjanska cesta 37, protiv tužene MS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Branku Devide Vincentiju, odvjetniku u Zagrebu, Budmanijeva 5, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Petra Petrića, odvjetnika i zamjenice punomoćnika tuženika SS, odvjetničke vježbenice, 11. veljače 2026.

p r e s u d i o j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Alemke Gajski, Mandrovićeva 17, 10 000 Zagreb, poslovni broj Ovrv-1451/10 od 11.01.2011. te se odbija tužbeni zahtjev, kako je preciziran podneskom tužitelja od 16. siječnja 2026. (list 498-500 spisa) i koji je postavljen kao glavni tužbeni zahtjev.

II. Prihvaća se kao osnovan eventualno kumulirani zahtjev i sudi:

Nalaže se tuženoj MS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] isplatiti tužitelju Razne usluge d.o.o. u likvidaciji, OIB: 02416091389, Zagreb, Savska cesta 41/XXII iznos od:

-1.690,54 eur, zajedno sa zateznim kamatama od 30.12.2010. pa do isplate,

-219,88 eur, zajedno sa zateznim kamatama od 30.12.2010. pa do isplate,

-505,42 eur, zajedno sa zateznim kamatama od 30.12.2010. pa do isplate,

-1.375,48 eur, zajedno sa zateznim kamatama od 30.12.2010. pa do isplate,

-11.472,38 eur, zajedno sa zateznim kamatama od 30.12.2010. pa do isplate,

-1.209,36 eur, zajedno sa zateznim kamata od 30.12.2010. pa do isplate,

-360,61 eur, zajedno sa zateznim kamata od 30.12.2010. pa do isplate,

-96,68 eur, zajedno sa zateznim kamatama od 30.12.2010. pa do isplate, a sve po kamatnoj stopi u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21) i to do 31.07.2015., po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. pa do 31.12.2022., po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženoj MS, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] naknaditi tužitelju Razne usluge d.o.o. u likvidaciji, OIB: 02416091389, Zagreb, Savska cesta 41/XXII troškove parničnog postupka u iznosu od 13.044,39 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 11. veljače 2026., pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tužene podnio ovršni prijedlog javnom bilježniku Alemki Gajski iz Zagreba, radi naplate iznosa od 136.111,00 kn. Rješenjem javnog bilježnika Alemke Gajski pod posl. br. Ovrv-1451/2010 od 11.1.2011. određena je ovrha, protiv koje je tužena pravovremeno izjavila prigovor u kojem u bitnom osporava rješenje o ovrsi br. Ovrv-1451/2010 kako po osnovi, tako i po visini te da su ugovori o leasing prestali postojati, a predmeti ugovora su vraćeni ovrhovoditelju, pa da je nejasna osnova i visina potraživanja. Predlaže rješenje o ovrsi posl.br. Ovrv-1451/2010 ukinuti u cijelosti i predmet dostaviti nadležnom sudu radi provođenja postupka.

2. Povodom prigovora tužene, a na temelju čl. 252. e Ovršnog zakona, spis je od strane javnog bilježnika ustupljen ovom sudu i zaprimljen pod br. Povrv-1015/11-2 te je rješenjem od 17. veljače 2011. rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u cijelosti i ukinute su provedene radnje, a predmet je upućen u parnični postupak.

3. Nakon prigovora tužene tužitelj je podneskom od 13.5.2011. (list 15-27 spisa) pojasnio da se predmetno potraživanje tužitelja temelji na Ugovoru o operativnom leasingu br.: 0070/05, Ugovoru o operativnom leasingu br.: 0856/05, Ugovoru o operativnom leasingu br.: 1670/06, Općim uvjetima ugovora o operativnom leasingu te Zakonu o leasingu. Tužitelj ističe da su Opći uvjeti ugovora o operativnom leasingu sastavni dio Ugovora o operativnom leasingu br.: 1670/06, Ugovora o operativnom leasingu br.: 0070/05 i Ugovora o operativnom leasingu br.: 0856/05 na odredbe kojih je tužena pristala potpisom predmetnih Ugovora o operativnom leasingu. Tužitelj ističe da tužena nije o dospijeću predmetnih računa podmirivala svoje obveze s osnove plaćanja ugovorenih mjesečnih rata leasinga, opomena za zakašnjelo plaćanje, s osnove poreza na cestovna motorna vozila te s osnove odštete zbog prijevremenog raskida ugovora o operativnom leasingu br.: 0856/05, a slijedom čega smatra da je njegovo potraživanje u cijelosti osnovano.

4. Tužena je na ročištu 7.11.2011. (list 109,110 spisa) istaknula kako nije sporan osnov, već visina i to samo u odnosu na pojedine stavke, a potom je, tijekom postupka, predložila u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev i naknaditi joj parnične troškove sa zakonskim zateznim kamatama (list 208) od presuđenja do isplate.

5. U ovom je predmetu bila donesena presuda Povrv-1015/2011-73 od 26. srpnja 2022. (list 387-401 spisa), kojom je pod toč. I. održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Alemke Gajski posl.br. Ovrv-1451/2010 od 11.1.2011. u dijelu u kojem se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju 1.656,67 kn (dospjele nenaplaćene redovne kamate) sa zakonskim zateznim kamatama od 20.12.2010. do isplate, 3.808,12 kn (dospjele nenaplaćene zatezne kamate) te 12.737,36 kn (dospjela nenaplaćena glavnica) sa zakonskim zateznim kamatama od 30.12.2010. do isplate, a sve u svezi ugovora o operativnom leasingu br. 0070/05 te u svezi ugovora 0856/05 isplatiti 10.363,59 kn (dospjele nenaplaćene redovne kamate) sa zakonskim zateznim kamatama od 30.12.2010. do isplate, 9.111,92 kn (dospjele nenaplaćene zatezne kamate) te 86.438,64 kn (dospjeli nenaplaćeni glavni dug) sa zakonskim zateznim kamatama od 30.12.2010. do isplate te u svezi ugovora 1670/06 isplatiti 728,46 kn (dospjele nenaplaćene zatezne kamate) te 2.717,02 kn (dospjeli nenaplaćeni glavni dug) sa zakonskim zateznim kamatama od 30.12.2010. do isplate, a sve po kamatnoj stopi u smislu čl. 29. st. 2. ZOO. Nadalje, pod toč. II. presude ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Alemke Gajski Ovrv-1451/2010 od 11.1.2011. u preostalom dijelu (za iznos od sveukupno 8.549,22 kn sa zakonskim zateznim kamatama) te je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu 0,25 kn sa zakonskim zateznim kamatama. Pod toč. III. presude naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u ukupnom iznosu od 60.110,55 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja tj. 26. srpnja 2022. do isplate dok je toč. IV. presude odbijen tužitelj sa zahtjevom za isplatom zakonske zatezne kamate na dio dosuđenog troška postupka (iz tzv. ovršnog postupka) u iznosu od 4.868,88 kn u razdoblju od 12.1.2011. do presuđenja tj. do zaključno 25. srpnja 2022. Protiv presude posl.br. Povrv-1015/2011- 73 od 26. srpnja 2022. tužena je izjavila žalbu te je Županijski sud u Zagrebu rješenjem posl.br. Gž-4258/2022-3 od 18. srpnja 2023. (list 432-439 spisa) ukinuo presudu posl.br. Povrv-1015/2011-73 od 26. srpnja 2022. u dijelu pod točkom I. i III. izreke te u tom dijelu predmet vratio ovom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem, a odlučeno je da će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u končanoj odluci.

6. Nakon ukidne oduke višeg suda ponovo su pročitani već izvedeni dokazi te kompletna spisu priložena dokumentacija, koja se odnosi na stanje otvorenih potraživanja na dan 29.12.2010. (list 7-9, 32-34 spisa), Ugovor o operativnom leasingu br. 0070/05 od 19.4.2005. (list 28,29 spisa), zapisnik od 21.4.2005. o preuzimanju predmeta leasinga (Opel Corsa Essentia, list 30,31 spisa), primopredajni zapisnik Tehničko Remontni Centar Zagreb d.o.o., račun 0070/05-21-46 (list 35 spisa), 0070/05-21-47 (list 36 spisa), 0070/05-21-48 (list 37 spisa), 0070/05-21-49 (list 38 spisa) , 0070/05-21-50 (list 39 spisa), 0070/05-21-51 (list 40 spisa), 0070/05-21-52 (list 41 spisa), 0070/05-21-53 (list 42 spisa), 0070/05-21-54 (list 43 spisa), 0070/05-21-55 (list 44 spisa), 10209/09-0070/05 (list 45 spisa), 0070/05-21-56 (list 46 spisa), 0070/05- 21-57 (list 47 spisa), 0070/05-21-58 (list 48 spisa), 01950/10-0070/05 (list 49 spisa), 0070/05-21-59 (list 50 spisa), 03086/10-0070/05 (list 51 spisa), 0070/05-21-60 (list 52 spisa), 03894/10-0070/05 (list 53 spisa), 04451/10-0070/05 (list 54 spisa), 04656/10- 0070/05 (list 55 spisa), 04877/10-0070/05 (list 56 spisa), 05623/10-0070/05 (list 57 spisa), 08114/10-0070/05 (list 58 spisa), 08134/10-0070/05 (list 59 spisa), 08733/10- 0070/05 (list 60 spisa), Ugovor o operativnom leasingu br. 0856/05 od 28.11.2005. (predmet najma Peugeot 407 ST SPORT 2.0 HDI) (list 61,62 spisa), Aneks Ugovoru o operativnom leasingu br. 0856/05 od 28.11.2005. sklopljen 15.12.2006. (list 63-65 spisa), račun br. 10156/09-0856/05 (list 66 spisa), 0856/05-21-39R1 (list 67 spisa), 0856/05-21-40R1 (list 68 spisa), 0856/05-21-41R1 (list 69 spisa), 0856/05-21-42R1 (list 70 spisa), 0856/05-21-43R1 (list 71 spisa), 0856/05-21-44R1 (list 72 spisa), 0856/05-21-45R1 (list 73 spisa), 0856/05-21-46R1 (list 74 spisa), 0856/05-21-47R1 (list 75 spisa), 0856/05-21-48R1 (list 76 spisa), 0856/05-21-49R1 (poleđina lista 76 spisa), 0856/05-21-50R1 (list 77 spisa), 0856/05-21-51R1 (list 78 spisa), 01678/10- 0856/05 (list 79 spisa), 01781/10-0856/05 (list 80 spisa), 01577/10-0856/05 (list 81 spisa), 01951/10-0856/05 (list 82 spisa), 03087/10-0856/05 (list 83 spisa), 0856/05- 21-52R1 (list 84 spisa), 0856/05-21-53R1 (list 85 spisa), 03895/10-0856/05 (list 86 spisa), 04472/10-0856/05 (list 87 spisa), 04657/10-0856/05 (list 88 spisa), 04739/10- 0856/05 (list 89 spisa), procjenu vrijednosti vozila Dekra Ekspert d.o.o. (list 90-93 spisa), fotografije vozila (list 94, 95 spisa), obračun kod prijevremenog prekida ugovora o operativnom leasingu od 31.5.2010. (list 96 spisa), primopredajni zapisnik od 30.4.2010. (za Peugeot 407) (list 97 spisa), Ugovor o operativnom leasingu br. 1670/06 od 27.6.2006. (list 98,99 spisa), račun br. 1670/06-23-25 (list 100 spisa), 01952/10- 1670/06 (list 101 spisa), 03088/10-1670/06 (list 102 spisa), 03896/10-1670/06 (list 103 spisa), 04658/10-1670/06 (list 104 spisa), Opći uvjeti ugovora o operativnom leasingu (list 105-108 spisa), račun. br. 2010-246 Gromela Delminium d.o.o. u svezi usluge povrata predmeta leasinga Opel Corsa u iznosu od 3.075,00 kn od 6.10.2010. (list 122 spisa), izvještaj o intervenciji Gromela Delminium d.o.o. (list 123 spisa), Ugovor o poslovnoj suradnji Gromela Delminium d.o.o. i tužitelja od 9.6.2010. (list 124-129 spisa), račun br. 1-727 Dekra Ekspert d.o.o. u svezi procjene vrijednosti vozila Opel Corsa 1,2 u ukupnom iznosu 783,01 kn - datum dospijeća 6.11.2010. (list 130 spisa), opomena po nalogu za plaćanje ugovorne kazne Zagrebački holding tužitelju u iznosu od po 170,00 kn od 1.12.2009. i 27.5.2009. (list 131,132 spisa), račun br. 1-339 Dekra Ekspert d.o.o. tužitelja u svezi procjene vrijednosti vozila Peugeot 407 - 2,0 HDI u iznosu 783,01 kn (list 133 spisa), zapisnik kroz račun br. 528564 Zagrebački holding d.o.o. Podružnica Zagrebparking tužitelju u iznosu od 250,00 kn u svezi započete radnje premještanja vozila (list 134 spisa), ponuda/kalkulacija br. 04767 od 14.12.2006. (list 141 spisa), ponuda za prijevremeni otkup po leasing ugovoru br. 0856/05 na dan 13.5.2010. (list 142,143 spisa), ispis otvorenih stavki na dan 22.2.2010. Zagrebački holding d.o.o. (list 144 spisa), potvrda PBZ o izvršenoj transakciji nalogodavca - tužitelja, a primatelja GKG d.o.o. Podružnica Zagrebparking (list 145 spisa), ispis otvorenih stavki na dan 1.6.2010. Dekra Ekspert d.o.o. (list 146 spisa), izvadak o stanju i prometu po računu Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. (list 147 spisa), ispis otvorenih stavki na dan 27.10.2010. Gromela Delminium d.o.o. (list 148 spisa), potvrde o izvršenoj transakciji PBZ od 28.11.2011. (list 149 i 151 spisa), ispis otvorenih stavki da dan 4.11.1010. Dekra Ekspert d.o.o. (list 150 spisa), obračun kod prijevremenog prekida ugovora o operativnom leasingu od 31.5.2010. (list 152 spisa), strukturu ugovora po datumu dospijeća, izjavu o prijeboju - kompenzaciji (list 160 spisa), ugovor o radu na neodređeno vrijeme između tužitelja i tužene (list 180-182 spisa), odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 7.6.2010. (list 183-189 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za tužitelja (list 200) iz kojeg je vidljivo da je tužitelj promijenio tvrtku iz Croatia Leasing d.o.o. u RAZNE USLUGE d.o.o. , izvadak iz sudskog registra za RAZNE USLUGE d.o.o. - u likvidaciji (list 209-218 spisa), raspored plaćanja za ugovore, pregled plaćenosti i raspored plaćanja, račun br. 2010007566 Tehničko remontni centar Zagreb d.o.o. tužitelju (list 234-252 spisa), račun br. 2010007620 04739/10-0856/05 (list 254 spisa), storno računa (list 260), nalaz i mišljenje Ručević vještačenja d.o.o. za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja (list 265-287 spisa), dopunski nalaz i mišljenje (list 371-373 spisa), izvršen je uvid u Opće uvjete ugovora o operativnom leasingu (list 306-315), pročitani su iskazi tužitelja i tužene (list 346-347 i 352-353 spisa), a pročitana je i ostala spisu priložena dokumentacija. Stranke nisu predlagale drugih dokaza na ročištu 19. siječnja 2026., a i riječ je o predmetu starom više od 15 godina radi čega bi bilo nesvrsishodno izvoditi daljnje dokaze, pa je glavna rasprava zaključena.

7. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. -pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22 i 155/23 dalje: ZPP) ovaj sud je utvrdio da nije osnovan glavni tužbeni zahtjev, dok je osnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev iz podneska tužitelja od 16. siječnja 2025.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom novčanih potraživanja s osnova zaključenih ugovora o operativnom leasingu sa ovdje tuženom i to ugovora o operativnom leasingu broj 0070/05, ugovora o operativnom leasingu broj 0856/05 i ugovora o operativnom leasingu broj 1670/06 te na temelju Općih uvjeta ugovora o operativnom leasingu, koji su sastavni dio predmetnih ugovora.

9. Između stranaka nije sporno da je ovdje tužena kao primatelj leasinga zaključila tri ugovora o operativnom leasingu sa ovdje tužiteljem kao davateljem leasinga. Sporno je među strankama je li tužena podmirila sve novčane obveze, proizašle iz predmetnih ugovora o operativnom leasingu. Tužena je (list 194) učinila nespornim da je tužitelj angažirao Gromela Delminium d.o.o. radi preuzimanja vozila Opel Corsa 1.2 te da su djelatnici navedenog društva i izvršili preuzimanje navedenog vozila. Između stranaka je na ročištu 4.5.2021.(list 340) utvrđeno nespornim da se u konkretnoj situaciji primjenjuju Opći uvjeti priloženi podnesku od 4.7.2018.

10. Ovaj sud je čitanjem dokumentacije, priložene spisu, kao nedvojbene utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

- da je društvo Croatia Leasing d.o.o., Zagreb, Miramarska 22, kao davatelj leasinga s primateljem leasinga MS zaključio ukupno 3 ugovora o operativnom Ieasingu,

- da je Ugovor o operativnom Ieasingu br. 0070/05 (dalje: Ugovor 0070/05) sklopljen 19. travnja 2005. na temelju kojeg je predmet leasinga Opel Corsa 1.2.16 V, vrijednost predmeta leasinga 8.329,10 eura neto, buduća ukalkulirana vrijednost predmeta leasinga 2.082,28 eura, trajanje ugovora 60 mjeseci, visina mjesečnog obroka 131,18 eura,

- da je Ugovor o operativnom Ieasingu br. 0856/05 (dalje: Ugovor 0856/05) sklopljen 28. studenog 2005. te Anex ugovora sklopljen 15. prosinca 2006., predmet leasinga PEUGEOT 407 ST SPORT 2.0 HDI, vrijednost predmeta leasinga 21.388,08 eura neto, buduća ukalkulirana vrijednost predmeta leasinga 21.388,08 eura neto, trajanje ugovora 12 mjeseci, visina mjesečnog obroka 106,94 eura,

- da je nakon dospijeća dvanaestog mjesečnog obroka 12. studenog 2006., 15. prosinca 2006. sklopljen Anex Ugovora broj 0856/05), kojim su unesene sljedeće izmjene: buduća ukalkulirana vrijednost predmeta leasinga nakon isteka ugovora 8.555,21 eura neto, trajanje ugovora 72 mjeseca, visina mjesečnog obroka 268,11 eura neto,

- da je ukupno trajanje ugovora 84 mjeseca od dana preuzimanja predmeta najma,

- da je Ugovor o operativnom Ieasingu br. 1670/06 (Ugovor broj 1670/06) sklopljen 27. lipnja 2006., predmet leasinga PEUGOT JET FORCE 50C -TECH, vrijednost predmeta leasinga nakon isteka ugovora 790,72 eura neto, trajanje ugovora 24 mjeseca, visina mjesečnog obroka 70,36 eura,

11. Iz iskaza likvidatora tužitelja GS na ročištu 23.9.2021. (list 346-347) utvrđeno je da je tužitelj, odnosno ranije društvo Croatia leasing d.o.o. kao davatelj leasinga sa primateljem leasinga MS zaključio ukupno tri ugovora po operativnom leasingu i upravo je tužena bila primatelj najma, a radilo se o ugovorima sklopljenim 2015. i 2016., koji su predmet ovog spora. Iskazala je da tužena nije plaćala rate, a uobičajeno je da, ukoliko se ne plate 2-3 rate, može doći do raskida ugovora i traži se povrat vozila. Kod tužene je bilo više rata neplaćeno i zatraženo je da izvrši povrat vozila i to je učinjeno, neovisno o tome je li vozilo registrirano ili nije registrirano. Pojasnila je da tužitelj nije dostavio punomoć tuženoj radi registracije vozila iz razloga što nije plaćala rate. Još je iskazala da je u operativnom leasingu svake godine potrebno davati punomoć radi registracije vozila. Kada je tužena preuzela vozila i to sva tri vozila, dobila je punomoć radi registracije vozila, ali kako nije plaćala rate skoro dvije godine tj. u vrijeme raskida to je bilo skoro dvije godine, tužitelj joj nije izdao punomoć radi registracije vozila. Tužitelj je imao troškove, koji su nastali povodom oduzimanja vozila i to su oduzeta dva vozila, a treće nije oduzeto jer se nije moglo pronaći. Još je navela da vrijeme korištenja vozila nije plaćeno. Vezano za ugovore, koje je osobno sklopila kao primatelj leasinga tužena MS, nije vođen nikakav drugi sudski postupak u smislu da bi ti ugovori bili poništavani, utvrđeni ništavim, raskinuti ili sl. Sa firmama, čiji je vlasnik tužena, također su sklapali određene ugovore, ali ti nisu predmet ovog spora. Još je navela da su ugovori, koji su predmet ovog spora, raskinuti početkom 2010. dopisom tuženoj kao dužniku da se ugovori raskidaju i tada je zatraženo da se vozila vrate. Nije znala je li tužena zaprimila te dopise. Još je iskazala da krajem 2008., kada nije bila zaposlena kod tužitelja, došlo je do kompenzacije tj. zatvorio se dio dospjelih dugova tužene u vezi dospjelih neplaćenih rata. Tužena je inače bila zaposlenik tužitelja do početka 2010., a svjedokinja je bila zaposlena kod tužitelja u razdoblju od 2005. do početka 2008. i potom od sredine 2009., pa nadalje. Također je istaknula da postoji samo jedan aneks, sklopljen 15.12.2006. ugovoru po operativnom leasingu br. 0856/05 od 28.11.2005., a koji joj je predočen i priložen u preslici na listu 63-65 spisa. U svim ugovorima o operativnom leasingu piše da su Opći uvjeti sastavni dio ugovora. Nadalje, navela je da su Opći uvjeti izdani 2005. i 2006., a vezano za ugovor br. 0070/05 povrat vozila trajao je otprilike više od 6 mjeseci. Tek nakon što dužnik ne vrati vozilo "intervent" izlazi u pljenidbu vozila. U ovom slučaju to je bilo u razdoblju nakon 6 mjeseci što dužnik nije vraćao vozilo, a vezano za ugovor br. 0070/05. Nadalje, navela je da je bilo uobičajeno da se odšteta računala temeljem Općih uvjeta, koji su bili na snazi u trenutku obračuna. Da li su se u konkretnom slučaju primjenjivali Opći uvjeti, koji su bili sastavni dio predmetnih ugovora, nije bila sigurna. Bilo je uobičajeno da se punomoć izdaje samo dok traje leasing ugovor i dok su rate za leasing uredno podmirene.

12. Tužena MS (list 352-353) je u svom iskazu na ročištu 22.10.2021. navela da je sklopila ugovor o operativnom leasingu za dva osobna vozila te jedan ugovor za moped sa Croatia Leasing d.o.o., čiji je u to vrijeme bila zaposlenik. Misli da su ugovori sklopljeni na pet godina i ugovore je plaćala sve do pred kraj tog razdoblja, odnosno nije se više sjećala na koje razdoblje su bili sklopljeni ti ugovori i ostala je dužna dvije rate, no nije znala točno za koje vozilo. Istaknula je da zna da je, prema Općim uvjetima tužitelja, nakon dvije neplaćene rate Croatia Leasing morala uzeti svoje predmete najma što su i učinili tj. misli da je moped otplaćen i ne zna gdje se moped danas nalazi i ne zna da li ga je tužitelj preuzeo od nje. Nadalje, navela je da je tužitelj tj. Croatia Leasing d.o.o. prodao dva osobna vozila i namirio se više od onoga što je bio dug po ugovorima jer ugovori su bili pri kraju i vozila su bila gotovo otplaćena. Vozila su bila sačuvana jer je kilometraža bila znatno niža za cijeli ugovoreni period za oba vozila. Koliko je njoj poznato, predmetni ugovori nisu poništavani i nisu utvrđeni ništavnim ili raskinuti, a nisu se u tom smislu niti vodili nikakvi sudski postupci. Vezano za predmetna vozila vodi se samo ovaj sudski postupak. Nadalje, navela je da je moped plaćen putem prijeboja i u potpunosti otplaćen i nije se mogla sjetiti nikakvih detalja prijeboja te je ostao dug po ugovoru za moped od 900,00 kn. Pojasnila je da je nakon isteka ugovora ostao dug za moped od 900,00 kn i ona je naknadno pronašla kod kuće izjavu o kompenzaciji i odaslala je tužitelju i time je bio potpuno zatvoren ugovor vezan za moped. Nakon predočenja izjave o prijeboju - kompenzaciji (list 160 spisa) u preslici te da pojasni što ta izjava predstavlja navela je da je ona platila tužitelju tj. Croatia Leasing d.o.o.-u iznos od 78.102,24 kn što je potvrđeno pečatom i potpisom Croatia Leasinga te nije znala točno tko je u ime Croatia Leasinga potpisom to potvrdio, ali misli da je to OS voditeljica naplate potraživanja između ostalog, a obavljala je i neke druge poslove. Smatra da kao primatelj leasinga može ostati dužna samo dvije rate jer je to tako potpisala u ugovoru i Općim uvjetima. Istakla je kako zna da su vozila vlasništvo tužitelja. Nadalje, navela je da nakon isteka registracije svaki primatelj leasinga mora dobiti od tzv. pozadinskog odjela tužitelja punomoć tijekom svih godina za registraciju vozila tako je i ona dobivala punomoći do pred kraj ugovora tj. zadnje godine. Za vozilo Opel Corsa nije dobila punomoć i vozilo nije bilo registrirano i ne zna zašto nije dobila punomoć i vozilo nije koristila. Istakla je da ni u kojem trenutku nije ometala tužitelja da preuzme dva osobna vozila, a treći ugovor za moped je isplaćen do kraja. Smatra da tužitelj nije trebao imati dodatne troškove preuzimanja vozila i nije trebao angažirati d.o.o. za preuzimanje vozila jer je ona radila kod tužitelja 5 godina i vratila bi im vozila da su došli po njih i tako ne bi nastali troškovi d.o.o. -a. Još je izjavila da je sklopila ugovor o operativnom leasingu jer su njezinoj obitelji trebala dva vozila. Sigurno su vratili oba vozila, ali se nije mogla sjetiti kada točno jer se u to vrijeme nije mogla kretati. Po oba vozila došli su djelatnici d.o.o. -a, koje je angažirao tužitelj, ali se nije sjećala koliko vremena nakon isteka ugovora su došli po ta vozila. Tužitelj zna proceduru preuzimanja vozila tako da su mogli u svako vrijeme doći preuzeti vozila jer je ona dobila otkaz kod tužitelja u svibnju 2010., a tada je bila u lošem zdravstvenom stanju. Misli da su vozila preuzeta istodobno no nije u to posve sigurna. Nije se sjećala je li plaćala rate do predaje vozila. Ističe da je moped kupila od tužitelja i on je neosnovano utužen. Nadalje, navela je da je imala tri ugovora i da se izjava o prijeboju priložena spisu (list 160) odnosi na ta tri ugovora, ali nije znala koji je točno zatvoren jer to radi služba naplate potraživanja tužitelja. Istakla je da je točno da je potpisala sva tri predmetna ugovora o leasingu, a Opći uvjeti su joj bilo poznati jer je radila kod tužitelja.

13. Iskaze saslušane likvidatorice i tužene sud ocjenjuje vjerodostojnima u dijelovima, koji su međusobno podudarni i koji korespondiraju dokumentaciji u spisu te nalazu i mišljenju vještaka. Ovom sudu nije poznato iz kojih je razloga u zapisniku o saslušanju kod iskaza likvidatorice navedeno da su ugovori, koji su predmet postupka, zaključeni 2015. i 2016. jer jasno proizlazi iz daljnjeg sadržaja iskaza da su ugovori raskinuti 2010., pa je najvjerojatnije riječ o omašci tijekom pisanja. Sudu nije uvjerljiv dio iskaza tužene o tome da nije dužna više od dvije rate jer je suprotno utvrđeno nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka, a i dijelovi iskaza o tome da misli kako je moped otplaćen i da tužitelj nije trebao imati dodatne troškove oko preuzimanja, nisu prihvaćeni kao vjerodostojni jer se radi o njenom osobnom mišljenju, koje nema uporišta u dokumentaciji u spisu i drugim izvedenim dokazima.

14. Izvedenim dokazom financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku mr.sc. Zrinku Ručević - Ručević vještačenja d.o.o. na okolnost visine potraživanja s osnova navedenih ugovora o operativnom leasingu (list 264-287) i njegovim dodatnim očitovanjem od 15.12.2021. (list 371-372) utvrđeno je da je potraživanje davatelja leasinga (ovdje tužitelja) po ugovoru o operativnom leasingu br. 0070/05, na dan s kojim je sačinjeno potraživanje u ovršnom prijedlogu (29. prosinca 2010.) iznosilo kako slijedi:

- 18.202,15 kn (sada: 2.415,84 €), a odnosilo se na 1.656,67 kn (sada: 219,88 €) dospjelih nenaplaćenih redovnih kamata, 3.808,12 kn (sada: 505,42 €) dospjelih nenaplaćenih zateznih kamata, te 12.737,36 kn (sada: 1.690,54 €) dospjelog nenaplaćenog glavnog duga, prema prikazu danom u Tabeli 1b predmetnog dodatnog nalaza. Na iznos dospjele nenaplaćene glavnice od 12.737,36 kn (sada: 1.690,54 €) obračunavaju se daljnje zatezne kamate, počevši od 30. prosinca 2010. do konačne isplate, a na visinu dospjelih nenaplaćenih redovnih kamata od 1.656,67 kn (sada: 219,88 €) od dana podnošenja ovršnog prijedloga 20. prosinca 2010. do konačne isplate. U potraživanje vještak nije uvrstio troškove opomena u ukupnom iznosu od 350,00 kn (sada:46,45 €);

- 105.914,15 kn (sada: 14.057,22 €) po ugovoru o operativnom leasingu br. 0856/05, a odnosilo se na 10.363,59 kn (sada: 1.375,48 €) dospjelih nenaplaćenih redovnih kamata, 9.111,92 kn (sada: 1.209,36 €) dospjelih nenaplaćenih zateznih kamata, te 86.438,64 kn (sada: 11.472,38 €) dospjelog nenaplaćenog glavnog duga. Na iznos dospjele nenaplaćene glavnice od 86.438,64 kn (sada: 11.472,38 €) obračunavaju se daljnje zatezne kamate počevši od 30. prosinca 2010. do konačne isplate, a na dospjele nenaplaćene redovne kamate od 10.363,59 kn (sada: 1.375,48 €) od dana podnošenja ovršnog prijedloga 30. prosinca 2010. do konačne isplate. U obračun potraživanja vještak nije uvrstio troškove opomena u ukupnom iznosu od 350,00 kn (sada:46,45 €);

- 3.445,48 kn (sada:457,29 €) po ugovoru o operativnom leasingu br. 1670/06, a odnosilo se na 728,46 kn (sada:96,68 €) dospjelih nenaplaćenih zateznih kamata te 2.717,02 kn (sada:360,61 €) dospjelog nenaplaćenog glavnog duga. Na iznos dospjele nenaplaćene glavnice od 2.717,02 kn (sada:360,61 €) obračunavaju se daljnje zatezne kamate počevši od 30. prosinca 2010. do konačne isplate. U obračun potraživanja vještak nije uvrstio troškove opomena u ukupnom iznosu od 280,00 kn (sada: 37,16 €).

15. Vještak Ručević se i usmeno očitovao na ročištu 17.10.2018. (list 317-318) kada je naveo da podneskom od 2.3.2018. tužitelj prigovara nalazu i mišljenju, koji je izradio u ovom predmetu, ističući kako je u suprotnosti sa stanjem u poslovnim knjigama tužitelja koje da bi iznosilo 136.111,00 kuna, u pogledu čega je naveo da se radi o paušalnom prigovoru jer tužitelj nije prigovorio niti jednom određenom elementu obračuna, koje je vještak vrlo detaljno opisao i gdje je u tabelama naveo svaki pojedini iznos dospijeća i uplata po svakom pojedinom od tri predmetna ugovora o leasingu, pa se na takav paušalni prigovor vještak nije imao što očitovati. Vještak je dalje naveo da tužitelj nadalje ističe kako je vještak u danom nalazu i mišljenju iz obračuna izostavio troškove opomena te tužitelj obrazlaže zbog čega se isti ipak trebaju uzeti u obzir, u pogledu čega je vještak pojasnio kako je navedene troškove iskazao u nominalnim iznosima, a pravno je pitanje trebaju li se isti uzeti u obzir ili ne o čemu će odlučiti sud, a za svoju odluku sud ima sve elemente, dakle kako iznose bez troškova opomena tako i iznose troškova opomena, u kojem smislu u cijelosti ostaje kod danog nalaza i mišljenja.

15.1. Nadalje, vještak je naveo da podneskom od 8.3.2018. tužena prigovara nalazu i mišljenju izrađenom u ovom predmetu ističući zapravo svoj pravni stav kako tužitelj za dio troškova obračunatih, nakon isteka prvog od tri predmetna ugovora o leasingu, tužena ne bi mogla biti odgovorna jer se radi o troškovima nastalima krivnjom tužitelja, u pogledu čega je vještak istaknuo da se radi o pravnom tumačenju tužene i da je on troškove iskazao prema dokumentaciji, koja je priložena spisu predmeta i koja se odnosi na svaki pojedini ugovor. Naveo je da je tako za prvi ugovor, za koji je tužena, osim navedenog navela i da je vještak pogrešno iskazao ukupan iznos tih spornih novonastalih troškova, pošao od dokumentacije, koja se odnosi upravo na te troškove, a koja je priložena spisu predmeta na listovima od 54 do 60, dakle troškove je iskazao na temelju dokumentacije o nastanku istih. Iskazao je i da je dodatnom provjerom utvrdio kako je prigovor tužene da su troškovi pogrešno zbrojeni ispravan jer je očito jedan od troškova dvostruko iskazano (iznos od 783,01 kuna-list 60 spisa), pa kada se taj trošak izdvoji iz ukupno iskazanog iznosa tih novonastalih troškova preostaje ukupan iznos od 8.013,76 kuna, odnosno po prvom obrađenom ugovoru o leasingu (broj ugovora 0070/05) preostalo potraživanje iznosi 18.202,15 kuna.

15.2. Dalje je vještak naveo da, što se tiče navoda tužene kako je iskazao značajno manji iznos potraživanja od onoga, koji tužitelj potražuje tužbenim zahtjevom, kao i odgovoru na prigovor tužitelja, vještak je istaknuo da je nalaz i mišljenje sačinio na temelju dokumentacije, koja se odnosi na svaki od predmetna tri ugovora o leasingu i da je detaljno obrazložio svaki element obračuna i kod čega u cijelosti ostaje. Iskazao je i da tužena u pogledu preostala dva ugovora o leasingu ističe svoj pravni stav kako tužitelj ne bi imao pravo potraživanja odštete u vidu razlike između vrijednosti predmeta leasinga i njegove utvrđene prodajne vrijednosti, jer da takav tužbeni zahtjev zapravo predstavlja izjednačavanje financijskog i operativnog leasinga u pogledu čega vještak navodi da se radi o pravnom pitanju, no s druge strane činjenica je da je tužitelj, prilikom nabave predmeta leasinga, postupao u skladu s uputom tužene, dakle nabavljeno je upravo ono vozilo, koje je tužena odabrala upravo po cijeni, koju je tužena s prodavateljem dogovorila da će se platiti. U tom smislu sigurno postoji šteta između iznosa cijene predmeta leasinga, koju je tužitelj nesporno platio i iznosa kojeg je na kraju ostvario prodajom predmeta leasinga i to se uobičajeno obračunava kod ugovora o operativnom leasingu, koji nisu završeni redovitim istekom ugovora što je slučaj i kod preostala dva ugovora za koja tužena prigovara.

15.3. Naveo je i da tužena prigovara da prilikom danih obračuna vještak nije uzeo u obzir relevantnu činjenicu da je 30.12.2008. izvršena kompenzacija, kojom je tužena isplatila tužitelju iznos od 78.102,24 kune, u pogledu čega je vještak istaknuo da je navedeni iznos uzeo u obzir, a što je vidljivo iz tabelarnih pregleda danih u nalazu. Vještak je napomenuo da je ukupan iznos, koji tužena navodi, raspodijeljen na sva tri predmetna ugovora o leasingu, pa se, dakle do istoga dolazi zbrajanjem tih iznosa za svaki pojedini ugovor. Vještak je naveo, imajući u vidu da je u obzir uzeo sve elemente koji određuju visinu obveze po svakom od predmetna tri ugovora, kao i da je uzeo u obzir sve obavljene uplate, uz uračunavanje istih i obračun zateznih kamata, da u cijelosti ostaje kod utvrđenja i izračuna iz pisanog nalaza i mišljenja, koji je izradio u ovom predmetu i predao sudu 14.12.2017., osim u dijelu u kojem je na raspravi izmijenio konačnu visinu preostalog potraživanja po ugovoru o leasingu 0070/05. Na posebno pitanje pun. tužene u pogledu razrade iznosa kompenzacije od 30.12.2008. naveo je da je na ugovor br. 0070/05 od navedene kompenzacije raspoređen iznos od 22.908,99 kuna, na ugovor br. 0856/05 od navedene kompenzacije raspoređen je iznos od 44.377,34 kune dok je na ugovor br. 1670/06 od navedene kompenzacije raspoređen iznos od ukupno 10.815,91 kunu, a što je sve vidljivo iz tabele 1a, tabele 2a i tabele 3a iz nalaza.

16. Vještak Ručević dao je svoje pisano očitovanje po prijedlogu tužitelja iz podneska od 30. rujna 2025. da se izvede dodatno vještačenje na način da se po svakom računu, na temelju kojeg je doneseno rješenje o ovrsi, iskažu razlike. Naime, tužitelj smatra da bez navođenja razlika u iznosima po ratama, koju je tuženik u obvezi platiti, tužitelj nije u mogućnosti specificirati tužbeni zahtjev. Vještak je istaknuo kako su u izračunima iskazani preostali iznosi dugovanja na dan s kojim je tužitelj u izvacima iz poslovnih knjiga iskazao preostalo potraživanje po svakom ugovoru, i prema mišljenju vještaka upravo ti iznosi, kako su izračunani, daju odgovor na postavljene zadatke. Primjerice, za Ugovor o operativnom leasingu br. 0070/05 tužitelj je u prijedlogu za ovrhu iskazao stanje na dan 29. prosinca 2010., i upravo s tim je datumom vještak iskazao preostalo dugovanje po tom ugovoru:

- 18.202,15 kn (1.656,67 kn dospjelih nenaplaćenih redovnih kamata, 3.808,12 kn dospjelih nenaplaćenih zateznih kamata, te 12.737,36 kn dospjelog nenaplaćenog glavnog duga)

- na dospjelu nenaplaćenu glavnicu od 12.737,36 kn obračunavaju se daljnje zatezne kamate počevši od 30. prosinca 2010. do konačne isplate,

- na dospjele nenaplaćene redovne kamate od 1.656,67 kn obračunavaju se daljnje zatezne kamate od dana podnošenja prijedloga za ovrhu 20. prosinca 2010. do konačne isplate. Dakle, vidljiv je iznos kao i tijek daljnjih zateznih kamata.

17. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka mr.sc. Ručevića, njegovo usmeno obrazloženje i pisana očitovanja u svemu su prihvaćeni kao vjerodostojni jer su dani stručno, razumljivo i u svemu sukladno pravilima financijske znanosti i prakse. Vještak je objektivno i argumentirano odgovorio na sva pitanja i otklonio sve prigovore stranaka te je dao svoj stručni izračun utuženog dugovanja, kojeg ovaj sud u cijelosti prihvaća.

18. Prema tome, a primjenom fiksnog tečaja konverzije kuna u sada važeću valutu vještak je utvrdio za Ugovor 0070/05 na dan s kojim je potraživanje sačinjeno u ovršnom prijedlogu (29. prosinac 2010.) isto iznosilo 2.415,84 € i to 219,88 € na ime dospjelih nenaplaćenih redovnih kamata, 505,42 € na ime dospjelih neplaćenih zateznih kamata te iznos od 1.690,54 € na ime dospjelog nenaplaćenog glavnog potraživanja (Tabela 1b dodatnog nalaza i mišljenja vještaka): Dalje je utvrdio da se na iznos dospjele nenaplaćene glavnice od 1.690,54 € obračunavaju daljnje nenaplaćene redovne kamate od 1219,88 € od dana podnošenja ovršnog prijedloga, a vještak nije uvrstio troškove opomena u potraživanje tužitelja u iznosu od 46,45 €. Nadalje, vještak utvrđuje da je po Ugovoru 0856/05 potraživanje iznosilo 14.057,22 € i to 10.363,59 € dospjelih nenaplaćenih redovnih kamata, 1.209,36 € dospjelih nenaplaćenih zateznih kamata te 11.472,38 € dospjelog nenaplaćenog glavnog duga, da se na iznos od 11.472,38 € na ime nenaplaćene glavnice obračunavaju daljnje zatezne kamate počev od 30. prosinca 2010. do konačne isplate, na dospjele nenaplaćene redovne kamate od 1.375,48 € od dana podnošenja ovršnog prijedloga od 30. prosinca 2010. do konačne isplate kao i da u obračun potraživanja vještak nije uvrstio trošak opomene od 46,45 €. Konačno, po Ugovoru 1670/067 vještak utvrđuje da je potraživanje iznosilo 457,29 € i to 96,68 € na ime dospjelih nenaplaćenih zateznih kamata, 360,61 € na ime dospjelog nenaplaćenog glavnog duga, da se na iznos nenaplaćene glavnice od 360,61 € obračunavaju daljnje zatezne kamate počevši od 30. prosinca 2010. te da vještak nije u obračun potraživanja uvrstio troškove opomene od 37,16 €.

19. U konkretnoj pravnoj situaciji prvenstveno treba navesti da, u vrijeme sklapanja predmetnih Ugovora o operativnom leasingu, još nije bio stupio na snagu Zakon o leasingu (Narodne novine broj: 135/2006., dalje: ZL) jer je isti donesen 1. prosinca 2006., a stupio je na snagu osmog dana od objave u Narodnim novinama, a objavljen je u broju 135/2006 od 13. prosinca 2006. Prema tome, a budući su svi sporni ugovori zaključeni prije stupanja na snagu Zakona o leasingu, nema nikakve mogućnosti da se taj zakon primjenjuje na konkretan pravni odnos između stranaka u ovom predmetu, pa je u kontekstu navedenog, ovom sudu nemoguće postupiti po uputi višeg suda iz ukidne odluke (točka 21. obrazloženja rješenja Gž-4258/2022-3) i utvrditi pravnu prirodu predmetnih ugovora u smislu odredaba Zakona o leasingu. Shodno tome, pravna priroda sklopljenih ugovora među parničnim strankama se u ovom predmetu prosuđuje u skladu sa Zakonom o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21,114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) i to odredbama za ugovor o najmu u čl. 550. do 578.

20. U smislu izloženog i uputa višeg suda da se obrazloži prijevremeni raskid predmetnih ugovora valja promatrati kroz relevantne odredbe čl. 564. ZOO-a, koji propisuje da najmodavac može otkazati ugovor o najmu bez pridržavanja otkaznog roka ako je najmoprimac dva uzastopna roka u zakašnjenju s plaćanjem najamnine ili znatnog dijela najamnine (st.1.). Ali ugovor ostaje na snazi ako najmoprimac plati iznos dužne najamnine prije nego mu je otkaz priopćen (st.2.). Sukladno odredbi čl. 2. ZOO- a sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva.

21. Nadalje, odredbom čl. 295. ZOO-a propisano je da su opći uvjeti ugovora ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva (st.1.). Opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru, i u pravilu obvezuju kao i ove (st.2.). U slučaju neslaganja općih uvjeta i posebnih pogodbi, vrijede ove posljednje (st.3.). Opći uvjeti ugovora moraju se objaviti na uobičajeni način (st. 4.). Konačno, Opći uvjeti obvezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora (st. 5.).

22. Nedvojbeno je utvrđeno da su tuženoj bili poznati važeći Opći uvjeti uz predmetne ugovore jer je sama to izričito izjavila, prilikom svog saslušanja, a navela je i da su joj isti bili poznati jer je bila 5 godina zaposlena kod tužitelja, slijedom čega joj nikako isti nisu mogli biti nepoznati. Prema odredbi čl. 296. ZOO-a ništetne su odredbe općih uvjeta ugovora koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, prouzroče očiglednu neravnopravnost u pravima i obvezama strana na štetu suugovaratelja sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak i ako su opći uvjeti koji ih sadrže odobreni od nadležnog tijela (st.1.). Prilikom ocjene ništetnosti određene odredbe općih uvjeta ugovora uzimaju se u obzir sve okolnosti prije i u vrijeme sklapanja ugovora, pravna narav ugovora, vrsta robe ili usluge koja je objekt činidbe, ostale odredbe ugovora kao i odredbe drugog ugovora s kojim je ta odredba općih uvjeta ugovora povezana (st.2.). Odredba stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se na one odredbe općih uvjeta ugovora čiji je sadržaj preuzet iz važećih propisa ili se prije sklapanja ugovora o njima pojedinačno pregovaralo, a druga je strana pritom mogla utjecati na njihov sadržaj te na odredbe o predmetu i cijeni ugovora ako su jasne, razumljive i lako uočljive (st.3.).

23. Stranke su na ročištu 4. svibnja 2021. (l-340) učinile nespornim da se u ovom predmetu primjenjuju Opći uvjeti priloženi uz podnesak tužitelja od 4.7.2018., a iz predmetnih Ugovora o operativnom leasingu proizlazi da njegov sastavni dio ujedno čine Opći uvjeti, a sama je tužena u svom iskazu navela da je sva ti ugovora potpisala i da su joj opći uvjeti bili poznati jer je kod tužitelja bila zaposlena 5 godina.

24. Tužena je tvrdila da su odredbe 12.2. i 12.3. Općih uvjeta ugovora o operativnom leasingu ništetne jer su u suprotnosti sa odredbama Zakona o leasingu, kao i u suprotnosti sa samom svrhom razlikovanja između financijskog leasinga i operativnog leasinga. Tužena tvrdi da kod prijevremenog raskida ugovora o operativnom leasingu nije moguće obračunavati iznos navodne naknade štete, obzirom da povratom objekta leasinga davatelju leasinga, u slučajevima operativnog leasinga, ne nastupa nikakva šteta, a budući da je davatelj leasinga, sukladno Zakonu o leasingu, pravni i ekonomski vlasnik objekta leasinga, te isti snosi troškove njegove amortizacije. Dakle, davatelj leasinga je ovlašten, nakon povrata objekta leasinga, slobodno raspolagati svojim vlasništvom nad objektom leasinga, te je na njemu isključiva odluka hoće li takav objekt leasinga prodati trećim osobama ili ga možda dalje eksploatirati ponovnim davanjem u leasing. Naknada štete na način na koji je to obračunao tužitelj (vrijednost predmeta leasinga minus utvrđena prodajna vrijednost objekta) moguća je samo u slučajevima financijskog leasinga, a obzirom da prijevremenim raskidom ugovora, primatelj leasinga odustaje od svojeg ugovorenog budućeg prava vlasništva nad objektom leasinga. Činjenica da je tužitelj u svojim Općim uvjetima predvidio kod operativnog leasinga mogućnost obračuna navodne odštete, kao da se radi o financijskom leasingu je pravno nevaljana. Obzirom da tužitelj u člancima 12.2. i 12.3. njegovih Općih uvjeta ugovora o operativnom leasingu predviđa u slučajevima operativnog leasinga, postupak obračuna odštete koji se može primjenjivati samo u slučajevima financijskog leasinga, očito je kako se na taj način ugrožava postizanje svrhe sklopljenog ugovora o operativnom leasingu i to na način da se takvim odredbama isti pretvara u ugovor o financijskom leasingu. Tužena stoga smatra da tužitelj ne može zahtijevati naknadu navodne štete od tužene, pozivom na očito ništetne odredbe iz članka 12.2. i 12.3. Općih uvjeta ugovora o operativnom leasingu, već za eventualno dosuđivanje naknade štete mora prethodno dokazati zakonske pretpostavke za naknadu štete, a sukladno pravilima odštetnog prava.

25. S izloženim pravnim stavom tužene ne slaže se ovaj sud. Naime, kako je već gore jasno navedeno, stranke, prema odredbi čl. 2. ZOO-a, kao sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva. Također je već navedeno da se na konkretne ugovore ne primjenjuje Zakon o leasingu, pa su promašena sva razglabanja o suprotnosti Općih uvjeta s istima kao i o tome da se obračun odštete može primjenjivati samo u situacijama financijskog leasinga. Ovaj sud smatra da su stranke u konkretnoj situaciji iskazale zajedničku suglasnu volju za sklapanje ugovora, upravo onakvih kakvi su zaključeni, a to poglavito kad se ima u vidu da je tužena bila zaposlenica tužitelja i vrlo dobro upoznata s Općim uvjetima pod kojima je ugovore potpisala. Ona sama nije u iskazu navodila da nije imala namjeru zaključiti ugovore o leasingu, već da smatra da tužitelj nije trebao imati dodatne troškove preuzimanja vozila i nije trebao angažirati d.o.o. za preuzimanje vozila jer je ona radila kod tužitelja 5 godina i vratila bi im vozila da su došli po njih i tako ne bi nastali troškovi d.o.o. -a., a da je moped kupila. Shodno izloženom, sud nije našao osnovanim tvrdnje tužene o ništetnosti bilo koje od odredaba predmetnih ugovora te je takav njen prigovor ocijenjen neosnovanim.

26. Što se pak tiče troškova opomena ovaj sud prihvaća obrazloženje vještaka zašto iste nije uvrstio u sastav potraživanja, odnosno glavnice za izračun zateznih kamata, obzirom da troškovi opomena uz zatezne kamate predstavljaju dodatnu penalizaciju za dospjele, a nepodmirene obveze i kao takvi ne mogu ući u sastav glavnice za daljnji izračun zateznih kamata te je u tom smislu i prigovor tužitelja glede opomena neosnovan.

27. Osnovanost potraživanja tužitelja i to u visini kako ju je izračunao vještak proizlazi iz predmetnih Ugovora o operativnom leasingu i Općih uvjeta ugovora o operativnom leasingu, koji su sastavni dio Ugovora. Tužena nije o dospijeću podmirivala svoje obveze što proizlazi iz priložene dokumentacije, odnosno rezultata provedenog financijskog vještačenja te je slijedom navedenog valjalo odlučiti kao u izreci. Tvrdnje tužene da je bila spriječena izvršiti povrat objekta leasinga jer tužitelj nije dostavio punomoć za registraciju predmetnog objekta leasinga je neosnovan. To stoga jer registracija predmetnog motornog vozila nije uvjet, koji je sprječavao tuženu postupiti sukladno odredbama Općih uvjeta ugovora o operativnom leasingu te izvršiti tužitelju povrat objekta leasinga, a sve stoga jer je tužena trebala o svom trošku organizirati vučnu službu te predmetni objekt leasinga predati tužitelju slobodan od svih osoba i stvari. Dakle, tužena je bila dužna organizirati povrat objekta leasinga. Imajući na umu da je odredbom čl. 9.2. Općih uvjeta propisano da ako primatelj ne izvrši tu svoju obvezu davatelj leasinga može organizirati povrat objekta leasinga na rizik i trošak primatelja leasinga, zatim odredbom čl. 9.4. Općih uvjeta propisano je da ako primatelj leasinga kasni s povratom dužan je nastaviti plaćati leasing rate sve dok stvarno ne preda predmet leasinga davatelju leasinga kao i što je odredbom čl. 9.6. Općih uvjeta propisano da prilikom povrata objekta leasinga ovlaštena osoba na trošak primatelja leasinga sastavlja zapisnik o pregledu predmeta leasinga u kojem se navode svi nedostaci na objektu leasinga, a zapisnik služi kao temelj za utvrđivanje vrijednosti predmeta leasinga nakon isteka ili raskida ugovora. Ugovorne strane su suglasne da procjenu ostatka vrijednosti predmeta leasinga vrši sudski vještak po izboru davatelja leasinga. Također, odredbom čl. 10.1. Općih uvjeta propisano je da davatelj leasinga može u svako doba s trenutačnim učinkom jednostrano raskinuti ugovor o leasingu pisanom obaviješću upućenom primatelju leasinga u točno taksativno nabrojenim situacijama, među kojima je i kašnjenje s plaćanjem jedne rate leasinga, a u slučaju raskida, prema čl. 10.3. Općih uvjeta davatelj leasinga ima pravo zahtijevati naknadu štete nastalu uslijed raskida ugovora. Konačno, odredbama čl.12.3. i 12.4. Općih uvjeta ako ugovor bude prijevremeno raskinut iz bilo kojega razloga davatelj leasinga ima pravo obračunati sve dospjele nepodmirene rate leasinga (pri čemu se ne uzimaju u obzir jamčevina i nedospjeli alikvotni dio akontacije) od prijevremenog okončanja ugovora do kraja ugovorenog roka, odnosno roka za koji je primatelj leasinga odustao od prava na otkaz ugovora plus izračunati (kalkulirani) ostatak vrijednosti (čl.12.3.). Na obračunati iznos sukladno čl.12.3. Općih uvjeta dodaju se još troškovi (sudski, izvansudski, odvjetnički i sl.) davanja i porezi vezano za raskid ugovora za povrat, osiguranje, procjenu, transport, servis, čuvanje i prodaju uključujući i sve dodatne troškove. Do visine ovih prava primatelju leasinga se obračunava prihod od prodaje objekta leasinga plus eventualna odšteta od osiguranja s momentom kada davatelj leasinga primi iznos u valuti.

28. Prema tome, a kako nije utvrđena ništetnost navedenih odredaba Općih uvjeta, a čiju su primjenu stranke nedvojbeno utvrdile zaključenim ugovorima o operativnom leasingu te kako su izvedenim dokazom financijskim vještačenjem na okolnost pravilnosti izvršenog obračuna potraživanja tužitelja otklonjeni svi prigovori isticani tijekom postupka, pa tako i onaj tužene da nije uzeta u obzir izvršena kompenzacija, sud je kao osnovan prihvatio eventualno kumulirani zahtjev tužitelja iz podneska od 16. siječnja 2026., a koji je u svemu usklađen s nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka, kojeg je ovaj sud prihvatio kao vjerodostojan. U kontekstu navedenog, glavni tužbeni zahtjev, koji je različit od onog u eventualno kumuliranom i kojim se traži održavanje na snazi platnog naloga iz rješenja o ovrsi, nije prihvaćen kao osnovan te je stoga predmetni platni nalog iz rješenja o ovrsi Ovrv-1451/10 od 11.1.2011. u cijelosti ukinut, a budući je zahtjev iz tog platnog naloga usklađen sa sada važećom valutom, pa je različit od postavljenog u ovršnom prijedlogu (sada tužbi), valjalo je u točci I. izreke navesti i da se odbija tužbeni zahtjev, kako je preciziran podneskom tužitelja od 16. siječnja 2026. (list 498-500 spisa) i koji je postavljen kao glavni tužbeni zahtjev.

29. Eventualno kumulirani zahtjev, kako je preciziran podneskom od 16. siječnja 2026. (l-500,501 spisa) utvrđen je osnovanim i kao takav je prihvaćen i odlučeno je kao u izreci pod točkom I. presude, s time da je kamatna stopa dosuđena sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO, pa su tako kamate dosuđene za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena te konačno od 30. prosinca 2023. do isplate stopa kamate je dosuđena u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 155/2023.).

30. U odnosu na zahtjev za naknadu troškova ovršnog postupka iz rješenja o ovrsi Ovrv-1451/10 od 11.1.2011. napominje se da se prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Građanski odjel) s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova, održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka.

31. U kontekstu izloženog, odluka o parničnim troškovima donesena je primjenom čl. 154. ZPP-a. Budući da u konkretnoj situaciji tužitelj nije uspio u odnosu na glavni zahtjev, a uspio je u odnosu na podredni (eventualno kumulirani) tužbeni zahtjev, dok u odnosu na glavni (odbijeni) zahtjev nisu nastali posebni troškovi, tužena je tužitelju dužna naknaditi parnične troškove u cijelosti. Jednako pravno shvaćanje je izraženo i u odlukama revizijskog suda broj: Rev172/08-2 od 15. siječnja 2013. i Rev-1172/2021-2 od 30. kolovoza 2022. Tako je tužitelju u smislu čl. 155. ZPP- a i u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) kao osnovan dosuđen trošak:

- sastava ovršnog prijedloga od 30.12.2010. u iznosu od 250,00 bodova + zatraženih 23% PDV (575,00 kn) = 3.075,00 kn / sada: 408,12 €;

Nadalje, tužitelju je priznat kao potreban trošak

- sastava podneska 28.11.2011. po Tbr 8/1 - 250 bodova

- zastupanja na ročištu 21.2.2012. po Tbr 9/1 -250 bodova

- sastava podneska 23.3.2012. po Tbr 8/1 - 250 bodova

- zastupanja na ročištu 1.10.2012. po Tbr 9/1 -250 bodova

- sastava podnesaka 9.11.2012., 27.5.2013., 11.9.2015., 2.3.2018., 23.10.2018., 12.12.2023., po Tbr 8/4- za svaki po 50 bodova

- zastupanja na ročištu 12.11.2015. po Tbr 9/1 -250 bodova

- sastava podneska od 11.4.2018. po Tbr 8/1- 250 bodova

- zastupanja na ročištu 25.5.2018. po Tbr 9/1 -250 bodova

- zastupanja na ročištu 17.10.2018. po Tbr 9/1 -250 bodova

- zastupanja na ročištu 4.5.2021. po Tbr 9/1 -250 bodova

- zastupanja na ročištu 23.9.2021. po Tbr 9/1 -250 bodova

- zastupanja na ročištu 22.10.2021. po Tbr 9/1 -250 bodova

- zastupanja na ročištu 31.3.2022. po Tbr 9/1 -250 bodova

- zastupanja na ročištu 1.7.2022. po Tbr 9/1 -250 bodova

- zastupanja na ročištu 12.9.2024. po Tbr 9/1 -250 bodova

- zastupanja na ročištu 14.4.2025. po Tbr 9/1 -250 bodova

- zastupanja na ročištu 5.6.2025. po Tbr 9/5 -50 bodova

- sastava podneska od 16.1.2026. po Tbr 8/1- 250 bodova

- zastupanja na ročištu 19.1.2026. po Tbr 9/1 -250 bodova, odnosno sveukupno 4600 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 €, prema Tbr.54. ukupno iznosi 9.200,00 €, a uz 25% PDV-a prema Tbr.46. u iznosu od 2.300,00 € ukupno iznosi 11.500,00 €. Navedenim troškovima treba dodati trošak ovrhe u gore utvrđenom iznosu od 408,12 €, zatim plaćeni trošak sudske pristojbe na presudu od 227,09 € i plaćene troškove financijskog vještačenja od ukupno 876,00 € (list 227 i 295) i plaćeni predujam za pristup vještaka na ročište 33,18 € (list 301), a što sveukupno iznosi 13.044,39 €. Tužitelj ima pravo na kamate na troškove prema čl. 151.st.3. ZPP-a i po stopi iz čl. 29.st.2. ZOO-a.

32. Tužitelju nije priznat kao potreban za vođenje parnice, u smislu čl. 155. ZPP-a zatraženi trošak sastava podneska od 30.5.2011. jer sud u spisu nije našao podnesak s tim datumom, dok podnescima od 30.11.2011. i 4.7.2018 tužitelj dostavlja daljnju dokumentaciju i Opće uvjete, a koje je bio dužan priložiti i ranije. Tužitelju nije priznat kao potreban ni trošak sastava podneska od 19.2.2024. jer samo usklađuje zahtjev s važećom valutom, a kasnije je konačno specificirao zahtjev. Podnesak od 12.9.2024. tužitelju nije bio potreban za vođenje parnice jer je dostavio adresu svjedoka, koji u konačnici nije saslušan. Osim toga, tužitelju nije dosuđen kao potreban zatraženi trošak javnobilježničke nagrade te troškovi dostave i izdavanja klauzule pravomoćnosti jer u spisu nema dokaza da su ti troškovi nastali, a isto vrijedi i za zatraženi trošak pristojbe na tužbu, za koju u spisu nema dokaza da ju je tužitelj platio, poglavito jer je postupak započet ovršnim prijedlogom javnom bilježniku, a uslijed nastupa zastare više nema mogućnosti naplaćivanja te pristojbe.

33. Tužena je spor izgubila, pa nema pravo na naknadu parničnih troškova.

Zagreb, 11. veljače 2026.

Sudac:

Laura Crnić Klapšić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u Zagrebu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

- pun tužitelja

- pun. tužene

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte