REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1509/2025-54

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Jadranki Liović Merkaš, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja DU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Luki Duvnjaku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi naknade štete, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene dana 15. siječnja 2026. u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika Srećka Puheka, zamjenika općinskog državnog odvjetnika, dana 11. veljače 2026., temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25), dalje ZPP-a,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, isplatiti tužitelju DU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 20.000,00 EUR (slovima: dvadeset tisuća eura), sa zakonskim zateznim kamatama od 22. prosinca 2014. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, isplatiti tužitelju DU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3.557,74 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 1. siječnja 2012. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, kao i nadoknaditi joj prouzročeni parnični trošak u iznosu 5.982,93 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke od 11. veljače 2026. do isplate, sve u roku 15 dana.

III Odbija se dio tužbenog zahtjeva za iznos 2.471,30 EUR zajedno s traženim zateznim kamatama na taj iznos, kao i za naknadom imovinske štete u vidu izmakle koristi za razdoblje od 1. siječnja 2012. do 14. listopada 2012., kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je ministar pravosuđa 24. listopada 2011. donio rješenje kojim je, među ostalim, i on izabran za javnog ovršitelja, slijedom čega je imao legitimna očekivanja da će početi raditi kao javni ovršitelj 1. siječnja 2012,. kao nositelj javne službe i od svog rada ostvarivati zaradu, sukladno odredbi čl. 20. st. 1. toč. 2. Zakona o javnim ovršiteljima (Narodne novine br. 139/2010). Legitimna očekivanja kod tužitelja su nastala u trenutku kada mu je dostavljeno konačno i pravomoćno rješenje Ministarstva pravosuđa o imenovanju javnim ovršiteljem, koje rješenje je pravomoćni i konačni akt kojim je Republika Hrvatska uspostavila vezu između svoje obveze na uvođenje javnoovršiteljske službe u hrvatski pravni poredak, predviđeno Ugovorom o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji, i tužitelja, kao fizičke osobe, koja je navedenim upravnim aktom navedena kao subjektivni element koji će svojim profesionalnim kapacitetima i radom u svojstvu javnog ovršitelja biti nositelj ostvarenja navedene obveze Republike Hrvatske. Ističe da odgovornost Republike Hrvatske proizlazi iz protupravnog rada Vlade i Sabora Republike Hrvatske u vidu protupravnog predlaganja od strane Vlade Republike Hrvatske, a potom i donošenja od strane Sabora Republike Hrvatske zakona kojim je prekršena obveza Republike Hrvatske iz obveza Ugovora o pristupanju od 9. prosinca 2011. za uvođenjem i početkom rada javnoovršiteljske službe s danom 1. siječnja 2012. Navodi da je nakon stupanja na snagu dijela Zakona o javnim ovršiteljima s 1. siječnja 2011. u kojem su propisane pripremne radnje za uvođenje javnoovršiteljske službe u hrvatski pravni poredak od 1. siječnja 2012., podnio prijavu za polaganje ispita i po pozivu ispitnog povjerenstva uplatio naknadu troškova polaganja ispita u iznosu od 2.200,00 kuna u skladu s čl. 21. Pravilnika o polaganju javnoovršiteljskog ispita (Narodne novine br. 41/11 i 72/11). Nakon položenog javnoovršiteljskog ispita se prijavio na natječaj, temeljem kojega ga je ministar pravosuđa 24. listopada 2011. rješenjem izabrao za javnog ovršitelja. Nakon toga je održan sastanak u Ministarstvu pravosuđa svih javnih ovršitelja i ministra koji su upoznati s procedurom i vremenskim rasporedom priprema za početak rada u svojstvu javnih ovršitelja, kao i priprema za osnivanje Hrvatske Javnoovršiteljske komore u vidu izrade svih pravnih akata i tijela iste. Nakon toga je Ministarstvo pravosuđa zatražilo dostavu fotografija za izradu službene iskaznice, te je dodijelilo javnim ovršiteljima porezni broj i zaprimalo prijave i obavljalo komisijske preglede javnoovršiteljskih ureda koji su bili nužan preduvjet za početak rada. Kod nadležnog općinskog suda je ishodio ovjeru svog službenog potpisa, odobrenje za izradu natpisne ploče, te podnio zahtjev za ovjeru službenih pečata i štambilja. Po pozivu Ministarstva pravosuđa 12. prosinca 2011., šezdesetosam imenovanih javnih ovršitelja je dalo svečanu prisegu pred predsjednikom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u nazočnosti ministra pravosuđa. Od dana imenovanja za javnog ovršitelja, tužitelj je poduzimao sve radnje propisane tada važećim zakonodavstvom u skladu sa svojim legitimnim očekivanjima da će 1. siječnja 2012. početi s radom. Radi osiguranja urednog obavljanja te službe zaključio je Ugovor o zakupu poslovnog prostora. No međutim, deset dana nakon polaganja svečane prisege i uručenja Povelje o postavljenju, dana 22. prosinca 2011. Hrvatski Sabor je donio odluku o odgodi Zakona o javnim ovršiteljima do 1. srpnja 2012., nakon čega je odgođen do 15. listopada 2012. U međuvremenu su doneseni novi Ovršni zakon, Zakon o prestanku važenja Zakona o javnim ovršiteljima i Zakon o prestanku važenja Zakona o javnoovršiteljskim pristojbama koji su objavljeni u Narodnim novinama br. 112/12. Takvim postupanjem tužene mu je onemogućen početak rada, a donesenim zakonima nije reguliran status javnih ovršitelja i njihov pravni položaj, kao i njihovo obeštećenje, iako neprijeporno trpe štetu, kako imovinsku tako i neimovinsku s obzirom da su bili u poziciji pravne nesigurnosti jer su napustili dotadašnja radna mjesta što je bila jedna od pretpostavki za imenovanje javnim ovršiteljima. Pored izrazito teške profesionalne i egzistencijalne situacije u kojoj se tužitelj našao nakon što je stranke svog odvjetničkog ureda obavijestio o svome odlasku u javnoovršiteljsku službu, zatražio brisanje iz Imenika odvjetnika, kako su to od njega zahtijevali propisi, a koje je rješenje o brisanju postalo konačno prije nego što je saznao za odgodu početka rada, zbog čega nije mogao povući svoj zahtjev brisanjem iz Imenika odvjetnika, te je morao čekati šest mjeseci isteka roka od predviđenih propisima koji reguliraju obavljanje odvjetništva, kako bi ponovno mogao podnijeti zahtjev za upis u taj Imenik. Uz to, trpi i veliku neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti, radi izrazito negativnih i široko dostupnih javnih objava izjava najviših državnih dužnosnika koje su u medijima u sklopu organizirane kampanje usmjerene na sprečavanje početka rada javnoovršiteljske službe. Ističe da dugotrajnost, upornost i društveni položaj onih koji su takvim javno dostupnim izjava i nastupima omalovažavali imenovane javne ovršitelje koji su samo htjeli profesionalno obavljati javnu službu za koju su imenovani i koja postoji i posluje u 19 država članica Europske unije, dodatno su pojačali osjećaj manje vrijednosti i ogorčenosti. Zbog svega su bili izloženi ogovaranju i podsmjehu sredine u kojoj žive, te su doživjeli različite zdravstvene tegobe. Tako je tužitelj od saznanja za odgodu početka njegovog rada u svojstvu javnog ovršitelja, pokazivao depresivno i anksiozno ponašanje ne samo na poslu, nego i kod kuće, zbog čega je trpjela i njegova obitelj. Svaka komunikacija tužitelja na temu o javnim ovršiteljima i njegovom početku rada, te pripremama za to, predstavljali su i još uvijek predstavljaju za tužitelja izvor jakog stresa. U međuvremenu je tužitelj, zajedno sa svojom poslovnom partnericom i drugim članom odvjetničkog društva morao pokrenuti postupak likvidacije toga društva, jer je brisanjem tužitelja iz Imenika odvjetnika nastao likvidacijski razlog previđen propisima o odvjetništvu. U razdoblju od 1. siječnja 2012. pa sve do ponovnog upisa u Imenik odvjetnika nije mogao obavljati odvjetničku djelatnost. S tim u vezi su se javni ovršitelji obratili Ustavnom sudu Republike Hrvatske koji je rješenjem poslovni broj U-I-5612/2011, U-I-6274/2011, U-I-178/2012 i U-I-480/2012 od 23. siječnja 2013. javnim ovršiteljima priznao pravo na legitimna očekivanja naglasivši u točki 22. 1. rečenog rješenja da "stanje neizvjesnosti i nesigurnosti u kojem su se našli imenovani javni ovršitelji zbog opetovanog odgađanja početka njihova rada i kasnijeg potpunog ukidanja profesije za koju su se te osobe pripremale i za koju su stekle kvalifikacije trajalo je oko godinu dana. To stanje produljenje nesigurnosti i neizvjesnosti bilo je prouzročeno opetovanim zakonodavnim intervencijama, što je samo po sebi nesuglasno sa zahtjevima koji iz zakona proizlazi iz načela vladavine prava. Budući da zakonodavac nije odredio prijelazni zakonodavni režim koji bi na zadovoljavajući način riješio problem već imenovanih javnih ovršitelja nakon ukidanja tog instituta, poremećena je pravedna ravnoteža između cilja koji je zakonodavac želio postići ukidanjem instituta javnih ovršitelja u općem ili javnom interesu i zaštite interesa osoba imenovanih za javne ovršitelje. Taj propust također nije u skladu s zahtjevima koji za zakone proizlaze iz načela vladavine prava, a izravno narušava i načelo legitimnih očekivanja osoba koje su se pouzdale u zakone i valjane pojedinačne pravne akte koji su na temelju tih zakona za njih doneseni. Stoga ustaje s tužbom radi naknade štete i tužbenim zahtjevom uređenim u podnesku od 15. srpnja 2025. odustaje od manifestacijskog zahtjeva usmjerenog na pribavljanje daljnje dokumentacije koja se odnosi na podatke potrebne radi izračuna točnog iznosa izmakle dobiti u razdoblju od 1. siječnja do 14. listopada 2012., te povlači tužbu u dijelu koji se odnosi na naknadu imovinske štete u obliku izmakle koristi (toč. 1.3. tužbenog zahtjeva iz podneska od 7.7.2016.), te smanjuje tužbeni zahtjev koji se odnosi na neimovinsku štetu za iznos od 22.471,30 EUR, na sada 20.000,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje od 22. prosinca 2014. do isplate, te na ime naknade imovinske obične (stvarne) štete 3.557,74 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama od 1. siječnja 2012. do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Tužena se u odgovoru na tužbu protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava odgovornost, pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu jer nema štetne radnje, niti postoji protupravnost. Glede štetne radnje ističe kako je njena legitimna i zakonodavna aktivnost da putem svog zakonodavnog tijela i sukladno ustavnim ovlastima donosi određene zakone i propise. Glede štetne radnje ističe kako je njega legitimna i zakonodavna aktivnost da putem svog zakonodavnog tijela i sukladno ustavnim ovlastima donosi određene zakone i propise. O odgodi primjene Ovršnog zakona koji se odnosi na ustanovljavanje službe i rad javnih ovršitelja odlučuje nadležno zakonodavno tijelo izglasavanjem Zakona o izmjenama Ovršnog zakona i Zakona o izmjenama Zakona o javnim ovršiteljima, koji su stupili na snagu danom objave u Narodnim novinama br. 150/2011, 12/12 i 70/12, slijedom čega u postupanju Ministarstva pravosuđa kao tijela koje je svojim rješenjima odredilo početak rada tužiteljice kao javnog ovršitelja nema elemenata protupravnosti, već naprotiv, isto rješenje predstavlja odgovarajuću primjenu Zakona o izmjenama Ovršnog zakona. Konkretni slučaj ne predstavlja ni izuzetak jer bi trebao biti određen odgovarajućim propisom, što je izostalo, a na temelju čega bi se ostvarivalo pravo na naknadu štete iako štetna radnja nije protupravna. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 15. siječnja 2026. se protivi djelomičnom povlačenju tužbe. Poziva se na pravna shvaćanja izražena u odlukama VSRH Rev 1469/2019-2 i Rev 3177/2019-2. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu parničnog troška tuženoj.

3. Sud je proveo dokaze: pročitan je zahtjev za mirno rješenje spora (stranica 27- 34), odgovor tužene na isti od 24. ožujka 2015. (stranica 35-36), obavijest Ministarstva pravosuđa od 2. kolovoza 2011. (stranica 88), rješenje Ministarstva pravosuđa od 2. kolovoza 2011. (stranica 89), svjedodžbu Ministarstva pravosuđa od 31. kolovoza 2011. (stranica 90), rješenje Ministarstva pravosuđa od 24. listopada 2011. (lis 91-103), dopis Ministarstva pravosuđa od 9. studenog 2011. (stranica 104- 106), dopis Ministarstva pravosuđa od 24. studenog 2011. (stranica 107), zahtjev Hrvatskoj odvjetničkoj komori od 30. studenog 2011. (stranica 108), rješenje Hrvatske odvjetničke komore broj 10968/2011 od 2. prosinca 2011. (stranica 109), povelja o postavljenju od 12. prosinca 2011. (stranica 110-111), zahtjev tužitelja Općinskom građanskom sudu u Zagrebu od 15. prosinca 2011. (stranica 112), odobrenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 2 Su-3498/11-5 od 15. prosinca 2011. (stranica 113), zahtjev DU Ministarstvu uprave putem Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 15. prosinca 2011. (stranica 114-115), dopis Hrvatskoj odvjetničkoj komori od 23. prosinca 2011. (stranica 116), rješenje Hrvatske odvjetničke komore broj 10968/2011 od 16. siječnja 2012. (stranica 117- 118), zahtjev za odgodu pregleda prostora i opreme od 9. siječnja 2012. i pripadajuća poštanska potvrda primitka s povratnicom (stranica 119-120), Ugovor o podzakupu poslovnih prostorija od 23. studenog 2011. i pripadajući zapisnik o primopredaji poslovnog prostora od 30. studenog 2011. (stranica 121-124), račun br. 654/11 od 13. prosinca 2011. Bravarije Piljek i pripadajuća izdatnica (stranica 125- 126), račun broj 655/11 od 13. prosinca 2011. Bravarije Piljek s pripadajućom ponudom (stranica 127-128), račun broj 31172 društva Narodne novine d.d. od 19. prosinca 2011. (stranica 129), račun broj Z 2396/01-11 od 19. prosinca 2011. društva Energoatest zaštita d.o.o. (stranica 130), račun br. 81592 društva PRIMAT RD d.o.o. Hrvatski Leskovac od 30. prosinca 2011. za predujam plaćen po ponudi br. 62502 (stranica 131-133), račun broj 83/11 od 30. prosinca 2011. i broj 2/12 od 31. siječnja 2012. društva Vodoprivredni-projektni biro d.d. (stranica 134-135), sporazum o učincima raskida ugovora s pripadajućim zapisnikom o primopredaji poslovnih prostorija od 31. siječnja 2012. (stranica 136-137), zahtjev za isključenje T-com usluge br. 57464196/12 od 20. lipnja 2012. (stranica 138-143), specifikacija naknada plaćenih za prijevremeni raskid ugovora T-com usluga od 13. svibnja 2012. (stranica 138-139), te su saslušani svjedoci DUN (stranica 217-218), BU (stranica 218), BUN (stranica 218-219), tužitelj (stranica 224-225 spisa) i dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću (stranica 309-312 spisa).

4. Iz obavijesti Ministarstva pravosuđa od 2. kolovoza 2011. Klasa: UP/I-133- 07/11-01/79 Ur.broj: 514-03-01-03/1-11-3 razvidno je da se tužitelj obavještava o održavanju javnoovršiteljskog ispita dana 31. kolovoza 2011. u 14, 00 sati u Ministarstvu pravosuđa.

5. Iz rješenja Ministarstva pravosuđa Klasa: UP/I-133-07/11-01-79 Urbroj: 514- 03-01-03/1-11-2 od 2. kolovoza 2011. razvidno je da se tužitelju odobrava polaganje javnoovršiteljskog ispita.

6. Iz Svjedodžbe Ministarstva pravosuđa Klasa: UP/I-133-07/11-01/79 Urbroj 514-03-01-03/1-11-5 od 31. kolovoza 2011. razvidno je da je tužitelj položio javnobilježnički ispit s pohvalom.

7. Iz rješenja Ministarstva pravosuđa Klasa: UP/I-133-07/11-01/502 Urbroj: 514- 03-01-03/1-11-1 od 24. listopada 2011. razvidno je da je tužitelj imenovan ja javnog ovršitelja sa sjedištem u [adresa] za područje Županijskog suda u Zagrebu.

8. Iz dopisa Ministarstva pravosuđa Klasa: UP/I-133-07/11-01/15 Urbroj 514-03- 01-03/2-11-1 od 9. studenog 2011. razvidno je traženje dostave osobnih fotografija tužitelja Ministarstvu pravosuđa radi izrade iskaznice javnog ovršitelja.

9. Iz dopisa Ministarstva pravosuđa Klasa: UP/I-133-07/11-01/15 Urbroj 514-03- 01-03/2-11-20 od 24. studenog 2011. razvidno je da je na zahtjev Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Državni zavod za statistiku dostavio i dodijeli matični broj subjekta DU kao imenovanom javnom ovršitelju u Republici Hrvatskoj.

10. Iz zahtjeva podnesenog Hrvatskoj odvjetničkoj komori od 30. studenog 2011. razvidno je da je odvjetnik DU zbog imenovanja javnim ovršiteljem zatražio brisanje iz Imenika odvjetnika s danom 31. prosinca 2011.

11. Iz rješenja Hrvatske odvjetničke komore broj 10968/2011 od 2. prosinca 2011. razvidno je da se DU, odvjetnik u Odvjetničkom društvu ALIJA HRASTINSKI & GRAF u Zagrebu, briše s danom 31. prosinca 2011. iz Imenika odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore - na osobni zahtjev.

12. Iz Povelje o postavljenju od 12. prosinca 2011. razvidno je da je Ministarstvo pravosuđa dodijelilo tužitelju Povelju o postavljenju na osnovi čl. 16. st. 3. Zakona o javnim ovršiteljima.

13. Iz zahtjeva tužitelja Općinskom građanskom sudu u Zagrebu od 15. prosinca 2011. razvidno je da tužitelj podnosi zahtjev za dobivanje odobrenja za izradu natpisne ploče kao imenovani javni ovršitelj sa sjedištem u [adresa].

14. Iz odobrenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 2 Su-3498/11-5 od 15. prosinca 2011. razvidno je da se odobrava izrada natpisne ploče DU, imenovanom Javnom ovršitelju sa sjedištem u [adresa].

15. Iz zahtjeva DU Ministarstvu uprave putem Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 15. prosinca 2011. razvidan je zahtjev za istog za izdavanje odobrenja za izradu pečata i žigova.

16. Iz dopisa Hrvatskoj odvjetničkoj komori od 23. prosinca 2011. razvidno je povlačenje zahtjeva tužitelja za brisanje iz Imenika odvjetnika zbog odgode primjene Zakona o javnim ovršiteljima i Ovršnog zakona.

17. Iz rješenja Hrvatske odvjetničke komore broj 10968/2011 od 16. siječnja 2012. razvidno je kako je odbačen prijedlog DU radi povlačenja (odustanka) od zahtjeva za brisanje iz Imenika odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore i stavljanja izvan snage (poništenja) rješenja Predsjednika HOK broj: 10968/11 od 2. prosinca 2011.

18. Iz zahtjeva za odgodu pregleda prostora i opreme od 9. siječnja 2012. i pripadajuće poštanske potvrde primitka s povratnicom razvidan je zahtjev tužitelja za odgodom pregleda prostorija i opreme njegovog budućeg javnoovršiteljskog ureda, a zbog novonastale situacije odgodom stupanja na snagu Zakona o javnim ovršiteljima i Ovršnog zakona i njegovog nastojanja smanjenja stvarne imovinske štete.

19. Iz Ugovora o podzakupu poslovnih prostorija od 23. studenog 2011. s pripadajućim zapisnikom o primopredaji nekretnine razvidno je kako je isti sklopljen između podzakupodavca Vodoprivredni-Projektni Biro d.d. Zagreb i DU, javnog ovršitelja, za prostor koji se nalazi u poslovnoj zgradi "Chromos" Zagreb, Ulica grada Vukovara 271 i sastoji se od tri prostorije na IV katu, ukupne površine 58 m2 počevši od 1. prosinca 2011. na rok od jedne godine,u visini mjesečne podzakupnine u iznosu 13,9 EUR po m2.

20. Iz računa br. 654/11 od 13. prosinca 2011. Bravarije Piljek i pripadajuće izdatnice razvidno je da je DU javni ovršitelj kupio sigurnosni sef za javnoovršiteljski ured u iznosu 2.482,57 kuna.

21. Iz računa broj 655/11 od 13. prosinca 2011. Bravarije Piljek s pripadajućom ponudom razvidno je da je DU javni ovršitelj za kupljene brave i usluge njihove montaže u javnoovršiteljski ured platio iznos 1.425,94 kuna.

22. Iz računa broj 31172 društva Narodne novine d.d. od 19. prosinca 2011. razvidno je da je isti izdan javnom ovrštelju DU za 3 kupljena okvira za grb Republike Hrvatske u iznosu 295,17 kuna.

23. Iz računa broj Z 2396/01-11 od 19. prosinca 2011. društva Energoatest zaštita d.o.o. razvidno je da je tužitelj za dva kupljena vatrogasna aparata za javnoovršiteljski ured platio 1.030,74 kuna.

24. Iz računa br. 81592 društva PRIMAT RD d.o.o. Hrvatski Leskovac od 30. prosinca 2011. razvidno je da je za predujam tužitelj platio po ponudi br. 62502 za njegov javnoovršiteljski ured za vatrootporni ormar 2.942,16 kuna.

25. Iz računa broj 83/11 od 30. prosinca 2011. i broj 2/12 od 31. siječnja 2012. društva Vodoprivredni-projektni biro d.d. razvidan je iznos podzakupnine javnoovršiteljskog ureda za prosinca 2011. 7.467,35 kuna, odnosno siječanj 2012. 7.509,48 kuna.

26. Iz Sporazuma o učincima raskida Ugovora s pripadajućim zapisnikom o primopredaji poslovnih prostorija od 31. siječnja 2012. razvidno je da je Ugovor o podzakupu prestao s danom 31. siječnja 2012.

27. Iz zahtjeva za isključenje T-com usluge br. 57464196/12 od 20. lipnja 2012. razvidno je da tužitelj traži isključenje telefonskih linija na adresi javnoovršiteljskog ureda u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 271/4.

28. Iz specifikacije naknada plaćenih za prijevremeni raskid ugovora za T-com usluge od 13. svibnja 2012. razvidno je plaćanje naknada u iznosu 623,99 kuna i 828,39 kuna, odnosno ukupno 1.452,38 kuna.

29. Iz iskaza svjedokinje SUN, supruge tužitelja, proizlazi da je tužitelj bio je odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom društvu Hrastinski i Graf. Nakon što je imenovan za javnog ovršitelja, nazočili su promociji u Novinarskom domu. Započeli su s traženjem poslovnog prostora koji je trebao ispunjavati posebne uvjete i ona je zamolila direktora društva u kojem radi, da tužitelj uzme u zakup prostor, što je i učinio, i isti su opremili sa svom potrebnom opremom i namještajem. Sjeća se da su negdje krajem 2011. počeli napisi u novinama u kojima su javni ovršitelji prikazani negativistički, kao šerifi, koji će ulaziti u tuđe stanove i uzimati ljudima imovinu i uopće im nije bilo jasno što to znači. S promjenom vlasti donijeta je odgoda primjene zakona na šest mjeseci i njen suprug se našao u situaciji da je bio ispisan iz Odvjetničke komore i nije mogao obavljati posao odvjetnika i ostvarivati prihod, a ni započeti sa službom javnog ovršitelja za koju je imenovan. Nakon isteka roka odgode, Sabor je donio odluku o stavljanju izvan snage tog Zakona. Zapravo sav trud i rad njenog supruga je bio uzaludan. Uz njegov intelektualni angažman za obavljanje te službe, ista je zahtijevala i njihov financijski angažman jer su uložili u zakup prostora, nabavku opreme i uređaja. On je inače strpljiv i razuman, ali u tom razdoblju je bio jako zabrinut i nervozan i sasvim suprotan sebi. Našli su se u situaciji da uz dvoje male djece i zakup prostora koji zapravo ne koristi, samo ona ostvaruje prihode. Upoznata je sa svim objavama u medijima vezanim za javne ovršitelje, što je zapravo bila javna hajka na njih. Javnoovršiteljska služba kao tema njihovih obiteljskih razgovora je, nažalost, bila svakodnevna.

30. Iz iskaza svjedokinje BU, majke tužitelja proizlazi da je njezin sin bio zainteresiran za tu službu, učio je i položio taj ispit, nakon čega se javio na natječaj na kojemu je prošao i imenovan je za javnog ovršitelja. U to vrijeme bio je odvjetnik i s obzirom da je imenovan, zatražio je ispis iz odvjetničke komore i krenuo s pripremama za tu službu. Našao je poslovni prostor u Chromosovom tornju i isti opremio sa svom potrebnom opremom i namještajem, kako bi mogao dobiti odobrenje za rad i s njim započeti. Nakon promjene vlasti, donijeta je odluka Sabora o odgodi primjene tog Zakona i isti se našao u situaciji da ne može započeti s poslom za koji je imenovan i za koji je ispunio sve pretpostavke i ne može obavljati posao koji je do tada radio kao odvjetnik, a imao je suprugu i dvoje male djece. Sjeća se da je u tom razdoblju bio jako zabrinut i nervozan jer je bila stalna neizvjesnost što će biti, zna da je bio razdražljiv i nije mogao spavati i to je trajalo cijelo vrijeme sve dok Zakon nije ukinut jer se tek zapravo tada znalo da ništa od te službe. U tom vremenu su često u medijima izlazili negativni napisi o toj službi što ga je pogađalo.

31. Iz iskaza svjedokinje FUN proizlazi da je s tužiteljem imala Odvjetničko društvo od 2007. koje je uspješno poslovalo. Tužitelj je uvijek bio zainteresiran za ovršne predmete i kada je čuo da će se u Hrvatskoj uvoditi institut javnih ovršitelja odmah je vidio sebe u tome, te je položio ispit 2011. i u prosincu 2012. dobio Povelju. Da bi mogao započeti s radom, zatražio je ispis iz Odvjetničke komore, te je našao poslovni prostor koji je u potpunosti opremio. Negdje krajem prosinca je donijeta odluka o odgodi primjene tog Zakona i on se našao u situaciji da nije mogao započeti s javnom službom na koju je imenovan i nije više mogao raditi kao odvjetnik jer to više nije bio, a Hrvatska odvjetnička komora je na njegov zahtjev odgovorila da nije moguće ništa napraviti s obzirom da je rješenje konačno i da daljnjih šest mjeseci ne može tražiti upis u Imenik odvjetnika. To se odrazilo i na njihovo Odvjetničko društvo na način da su bili u likvidaciji jer je ona ostala sama, što je utjecalo i na njihove stranke, koje su laici i nije im jasno što to znači i nisu im povjeravali neke dugoročne projekte jer ih je cijela situacija zbunjivala. Misli da su u tom vremenu i dosta stranaka izgubili radi toga. Kako je ona sama radila sve zastupanje i primanje stranaka, bilo je vrlo izazovno u tom vremenu odraditi sve poslove, a da tužitelj ne ostane bez posla, u uredu bio zaposlen na radnom mjestu tajnice. Tek nakon što je odlukom Hrvatskog Sabora Ovršni zakon stavljen izvan snage i donijet novi, tužitelju je odobren upis u odvjetničku komoru negdje u jesen, od kada je ponovno odvjetnik. S obzirom na medijske natpise o javnoovršiteljskoj službi kao nečemu lošem i njihovim strankama iz ureda to nije bilo jasno i zbunjivalo ih je. U tom razdoblju je tužitelj od jedne vesele osobe postao potištena i zabrinuta osoba jer se nakon dugogodišnjeg uspješnog rada našao u situaciji da ne može raditi posao za koji se obrazovao i niti na jednom od dva moguća radna mjesta. Svakodnevno su u njihovom uredu morali objašnjavati strankama javnoovršiteljsku službu i tu temu kako bi shvatili što se dogodilo i da neće propasti zbog toga što su u likvidaciji.

32. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je 2011. bio odvjetnik i kako se pojavila nova služba, činilo mu se to kao profesionalni izazov, te je to ljeto učio i položio ispit s pohvalom i javio se na natječaj za Zagreb. 24. listopada je donijeto rješenje o imenovanju tako da je ostalo manje od dva mjeseca za pripremu te službe. U isto vrijeme je trebalo obavljati i posao koji je i ranije radio tako da može reći da je radio dva mjeseca radio cjelodnevno. Pronašao je poslovni prostor u Cromosovom tornju, te je zaključio Ugovor o podzakupu od 1. prosinca 2011. na dalje. Također je taj prostor opremio, sukladno Pravilniku koji je donesen temeljem Zakona o javnim ovršiteljima, na način da je imao sav potreban namještaj, sef, protupožarni ormar i sve potrebno kako bi komisija Ministarstva pravosuđa mogla izaći i provjeriti ispunjava li prostor sve propisane uvjete. Do tada je s kolegicom imao Odvjetničko društvo, te je zatražio od Hrvatske odvjetničke komore ispis iz Imenika odvjetnika, koja je dosta brzo donijela to rješenje negdje početkom prosinca da se briše s danom 31. prosinca. 2. studenog ih je ministar pozvao na sastanak i uputio što sve moraju napraviti radi dobivanja iskaznica, kao i organizacije njihove komore i donošenja akata, što je sve trebalo napraviti u tom kratkom vremenu. Ozbiljno su prionuli tom poslu i nalazili su se u jednom prostoru u Dežmanovoj, koja je pripadala Ministarstvu pravosuđa, gdje su se dogovarali oko donošenja općih akata i Statuta i svega što je bilo potrebno za konstituiranje Javnoovršiteljske komore i njezinih tijela. Na prvoj konstituirajućoj sjednici Sabora 22. prosinca donijet je Zakon o odgodi primjene Zakona o javnim ovršiteljima unatoč činjenici da im je u prosincu ministar pravosuđa uručio Povelje o postavljenju i položili su prisegu pred predsjednikom Vrhovnog suda. U tom trenutku rješenje o njegovom brisanju iz Imenika odvjetničke komore je bilo već pravomoćno i s danom 31. prosinca 2011. je bio brisan, a kako nije više postojalo Odvjetničko društvo morali su pokrenuti postupak likvidacije i isto je poslovalo kao društvo u likvidaciji, a on je u njemu morao raditi tajničke poslove i nije mogao zastupati stranke na sudovima. Njegova kolegica je u međuvremenu drugačije organizirala ured jer je bilo očekivano da će on otići, tako da tamo zapravo nije imao niti svog stola i za stranke je bilo sasvim drugačije kada su ga vidjeli da sjedi na mjestu tajnika. Držao je da je to privremena situacija od šest mjeseci jer kao pravnik nije mogao vjerovati da je moguće u toj fazi da Zakon ostane na snazi. Kako bi smanjio troškove otišao je kod direktora društva s kojim je zaključio Ugovor o zakupu kako bi raskinuo isti, kojem je bilo jako čudno jer su ga zaključili prije mjesec dana, ali nakon što mu je predočio "Narodne novine" shvatio je i uspjeli su ga raskinuti. Dio namještaja je smjestio kod majke, a dio je bio od tvrtke od koje je uzeo prostor u zakup. Također je raskinuo Ugovor o telefonskoj liniji, što nije bilo besplatno. U konačnici je Zakon stavljen u cijelosti izvan snage, a uspio se upisati u Imenik odvjetnika tek u rujnu 2012., nakon čega su opet morali ponoviti postupak registracije od bilježnika do sudskog registra. Za vrijeme dok je obavljao poslove tajnika u Odvjetničkom društvu u likvidaciji ostvarivao je mjesečne prihode od oko 6.500,00 kuna, dok je ranije kao odvjetnik ostvarivao mjesečne prihode od 8.000,00 kuna.

33. Sud je u ovom predmetu o osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučio međupresudom poslovni broj Pn-2008/2015-12 od 22. veljače 2018. kojom je utvrdio da je tužena odgovorna za štetu tužitelju zbog povrede njegovih legitimnih očekivanja zasnovanih na valjanim pravnim aktima države i na povjerenju pojedinaca u državne institucije i pravo koje one stvaraju (stranica 230-243 spisa).

34. Po žalbi tužene je ta međupresuda potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-828/2018-2 od 27. svibnja 2020. (stranica 253-257).

35. Po prijedlogu za dopuštenje reviziji tužene, rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje u tekstu: VSRH), poslovni broj Revd 3486/2020-2 od 17. studenog 2020. odbačen je prijedlog za dopuštenje revizije tuženice Republike Hrvatske kao nedopušten.

36. O istom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: VSRH) je izrazio shvaćanje u odlukama posl. broj Rev 1532/14-3 od 23. siječnja 2018. i broj Rev 2321/2018-3 od 19. svibnja 2020. i Rev 2069/2019-3 od 18. travnja 2023. prema kojem je tužena odgovorna za štetu koju imenovani javni ovršitelj trpi vezano na povredu njegovih legitimnih očekivanja u oživotvorenje Zakona o javnim ovršiteljima („Narodne novine“ broj 139/10, 150/11, 70/12 i 112/12). VSRH je u navedenim odlukama zaključio da nedosljedno postupanje tužene kao zakonodavca u odabiru modela javne ovrhe u odnosu na individualna prava imenovanih javnih ovršitelja, koji su ostvarili sve pretpostavke za početak svog rada, ali nisu započeli s tom službom, što je u konačnici stvorilo za njih štetne posljedice, predstavlja štetnu radnju kojim je oštećeniku nanesena šteta, kao jedna od pretpostavki odgovornosti za štetu. U tim je odlukama izraženo shvaćanje da je legitimno pravo tužene kao zakonodavca izabrati model ovrhe, kao i kasnije odustati od izabranog modela, slijedom čega tuženičino postupanje nije protupravno, ali da je takvim postupanjem tužena povrijedila legitimna očekivanja tužitelja kao imenovanog javnog ovršitelja, slijedom čega bi mu, otklanjanjem tuženičine odgovornosti za naknadu štete bio nametnut prekomjeran teret, pa da stoga, radi uspostavljanja pravedne ravnoteže između općih ili javnih interesa zajednice i narušenih prava pojedinaca, i u slučaju izostanka protupravnosti u postupanju tuženice kao zakonodavca, postoji njena odgovornost za štetu koja je u konkretnom slučaju nastala tužitelju povredom njegovih legitimnih očekivanja.

37. Slijedom navedenog provedenim dokazima je sud utvrdio:

- da je tužitelj odlukom ministra pravosuđa imenovan javnim ovršiteljem sukladno uvjetima koji su objavljeni u natječaju za javne ovršitelje,

- da je u svezi s obavljanjem te službe i pripremi za nju, imao materijalne troškove, jer je bio dužan urediti poslovni prostor koji je pregledan i prihvaćen od strane komisije Ministarstva pravosuđa,

- da mu je rješenjem Ministarstva pravosuđa određen početak rada kao javnom ovršitelju 1. siječnja 2012.,

- da je nakon toga zakonodavac donio Zakon o izmjeni Zakona o javnim ovršiteljima kojim je odgodio početak rada te službe za dan 1. srpnja 2012.,

- a potom donio i Zakon o izmjeni Zakona o javnim ovršiteljima kojim je početak rada odgodio opet za dan 15. listopada 2012.,

- konačno, da je zakonodavac donio i Zakon o prestanku važenja Zakona o javnim ovršiteljima (Narodne novine br.112/12) kojim je Zakonom zapravo služba javnih ovršitelja ukinuta.

38. Nadalje, razvidno je da je da je tužitelj, koji je bio imenovan javnim ovršiteljem sa sjedištem u [adresa] u vezi s pripremama za obavljanje te službe imao i snosio nužne i potrebite materijalne troškove.

39. Nedvojbeno je tužitelj pretrpio štetu opisanim postupanjem tužene kada je ona propustila riješiti status imenovanih javnih ovršitelja, tj. nakon što su isti postupili po njezinom nalogu, te snosili materijalne izdatke i imali zakonita i legitimna očekivanja, da će obavljati posao koji će im omogućavati ostvarivanje prihoda. Stoga postoji uzročnoposljedična veze između propusta tužene, da odluči na odgovarajući način o pravnom statusu javnih ovršitelja, (tako i tužitelja), te štete koju je tužitelj nedvojbeno pretrpio. Sama štetna radnja je u ovom konkretnom slučaju upravo propust tužene da donese odgovarajuću odluku u vezi rješenja statusa tužitelja, kao i ostalih javnih ovršitelja, slijedom čega je odgovorna za štetu koja je nastala tužitelju, u smislu odredbe čl. 1045. i čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05 i 41/08), dalje ZOO.

40. Tužitelj je u tim okolnostima, pouzdajući se u pravnu sigurnost, kao i da je udovoljio svim propisanim uvjetima da bi mogao vršiti zakonom propisanu javnu dužnost javnog ovršitelja, neočekivanim ukidanjem instituta javnih ovršitelja, i u situaciji u kojoj su se nadležni državni dužnosnici i tijela oglušili o potrebu rješenja njegove osobne situacije, pretrpio štetu za koju je odgovorna tužena i prema čl. 145. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.), koji propis se temelji na pravnoj stečevini Europske unije, a u kojem smislu država, zbog kršenja određenih obveza tj. prava pojedinca, odgovara neovisno o tome radi li se o kršenju obveza od strane zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti.

41. Prema utvrđenju ovog suda ta štetna radnja (odnosno propuštanje) je u nedvojbenoj uzročnoposljedičnoj svezi sa štetom koja je tužitelju nastala. Tužena odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno članku 14. Zakona o sustavu državne uprave (Narodne novine br. 150/11, 93/16 i 104/16), a u svezi s člankom 1045. ZOO-a. Uslijed takvog protupravnog postupanja tužene je tužitelj pretrpio štetu u smislu odredbi čl. 1046. ZOO-a; imovinsku u vidu troškova pripreme i polaganja javnoovršiteljskog ispita i uloženih sredstava u opremu i prostor, očekivane zarade, kao i neimovinsku štetu, koja se sastoji od povrede prava osobnosti, prava na dostojanstvo, čast, ugled, sve u smislu odredbe čl. 19. ZOO-a.

42. Zahtjev za neimovinskom štetom zbog povrede prava osobnosti tužitelj obrazlaže navodeći da mu je povrijeđeno pravo na duševno zdravlje, na čast, ugled i dostojanstvo, koja je počinjena od Vlade Republike Hrvatske i drugih institucija koji su na račun javnih ovršitelja po osnovi izbora zanimanja u dužem razdoblju iznijeli čitav niz uvreda čime su poticali nesnošljivost prema izboru profesije javnog ovršitelja što je i rezultiralo čitavim nizom uvredljivih naslova u tiskovinama i drugim medijima. Sustavnom negativnom zlonamjernom i neistinitom medijskom kampanjom kod građana je izazvalo zgražanje prema javnim ovršiteljima, čemu su bili izloženi i članovi njihovih obitelji.

43. Kao što prethodno navedeno tužena je imala pravo odabrati model ovrhe za koji smatra da će najdjelotvornije, najbrže i s najmanje troškova ispuniti ciljeve zbog kojih se novi ovršni model i ustanovljava. Zakonodavac je, dakle, imao ustavnu ovlast institut javnih ovršitelja zamijeniti institutom sudskih ovršitelja. Budući da zahtjevi vladavine prava nalažu da u okolnostima kakve su postojale u slučaju službe javnih ovršitelja, sustavne zakonodavne promjene budu provedene u skladu s načelom pravedne ravnoteže, sa što manje posljedica za one koje će te promjene pogoditi, postojala je zakonodavčeva obveza da uspostavi ravnotežu između općih ili javnih interesa zajednice (uvođenja novog zakonodavnog modela ovrhe kojim se ukida služba javnih ovršitelja) i zaštite prava pojedinaca - imenovanih javnih ovršitelja, kojima je taj isti zakonodavac prethodno priznao profesionalni položaj i zaposlenje, namećući im istodobno i obveze vezane uz službu javnog ovršiteljstva koje su zahtijevale znatna financijska ulaganja. Zakonodavna intervencija kojom se ukinula ta služba ujedno je značila i ukidanje mogućnosti bilo sudske zaštite prava javnih ovršitelja koja su izvirala iz pojedinačnih rješenja ministra pravosuđa o njihovu imenovanju za tu službu. Na taj način, po stavu ovoga suda tužena je povrijedila pravo osobnosti tužitelja na način da je povrijedila njegovo duševno zdravlje i dovela ga u stanje uznemirenosti, nesigurnosti i neizvjesnosti. Tako je tužitelj doveden u stanje, ne svojom krivnjom, da unatoč svim svojim stručnim kvalifikacijama, ne može brinuti o vlastitoj egzistenciji i trpeći pri tom velike duševne boli zbog neizvjesnosti i nesigurnosti, što su potvrdili i saslušani svjedoci koji su neposredno svjedočili njegovom stanju u kojem se neočekivano našao zbog postupanja tužene, kao i sam tužitelj u svom iskazu.

44. Člankom 1100. st. 2. ZOO, je propisano da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Sve navedeno su kriteriji koji utječu na ocjenu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno u toj mjeri da zbog toga oštećeni ima pravo na isplatu pravične novčane naknade.

45. Po utvrđenju ovoga suda, pravo osobnosti tužitelja je povrijeđeno u toj mjeri da mu pripada pravo na isplatu pravične novčane naknade jer je trpio jake duševne boli zbog stanja nesigurnosti, egzistencijalne zabrinutosti i uznemirenosti koje po svom objektivnom intenzitetu opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade. Zbog stanja u kojem se našao isključivom krivnjom tužene, koja je nezamisliva u uređenim zemljama, tužitelju je povrijeđeno pravo na duševno zdravlje. Sud u cijelosti prihvaća njegov iskaz budući je realno i životno opisao situaciju u kojoj se našao, kao i posljedice koje su za njega proizašle iz štetnog događaja. Ocjenjujući značaj ovog dokaza sud je u obzir uzeo i činjenicu da je u iskazu dana subjektivna, osobna slika jednog stresnog događaja, koju svaki čovjek proživljava različito. Iz iskaza tužitelja, saslušanih svjedoka koji su podudarni iskazu tužitelja i koje sud prihvaća jer su logični i uvjerljivi, te pročitanih isprava proizlazi da je on poduzeo sve radnje koje je bio dužan poduzeti da bi bio imenovan javnim ovršiteljem - od prijave na natječaj, pripreme i polaganja ispita, pronalaska prostora, sklapanja ugovora o zakupu, uređenja prostora, opreme prostora propisanim namještajem, pregleda prostora, osiguranja telefonskog i Internet priključka i sl. Sve to nesumnjivo je zahtijevalo značajan utrošak vremena i energije, što se u konačnici pokazalo uzaludnim. Uz to, tužitelj je bio odvjetnik te je tražio ispis iz imenika Odvjetničke komore kako mi mogao započeti s obavljanjem službe javnog ovršitelja, te se, zbog postupanja tužene, našao u situaciji da mora obavljati posao tajnice u uredu u kojem je bio odvjetnik kako bi si osigurao egzistenciju, koji je ispod razine posla kojeg je ranije obavljao, te je zapravo ponovno bio na početku, a nije se mogao upisati u imenik odvjetnika daljnjih šest mjeseci što mu je dodatno učinilo i onako tešku situaciju otegnotom.

46. Stoga ovaj sud, na temelju odredbe čl. 1100. ZOO i primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a, uzimajući u obzir sve naprijed navedene okolnosti, tužitelju na ime neimovinske štete za povredu prava osobnosti dosuđuje naknadu u visini 20.000,00 EUR. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud je, sukladno čl. 1100. st. 2. ZOO-a, vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih duševnih boli, cilju kojemu služi ta naknada, ali i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. (Tako i Županijski sud u Zagrebu u presudi posl. br. Gž-3940/2025-2 od 25. studeni 2025.) U preostalom dijelu za iznos 2.471,30 EUR, budući tužena nije pristala na povlačenje tužbe za taj iznos, zajedno s traženim zateznim kamatama na taj iznos je tužitelj odbijen.

47. Tužitelju su dosuđene zatezne kamate na ovaj iznos od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora 22. prosinca 2014. do isplate. Naime, čl. 1103. ZOO propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

48. Osnovanost zahtjeva za naknadu dijela imovinske štete proizlazi iz čl. 1089. stavka 1. ZOO-a kojim je propisano da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi.

49. Osnovan je tužiteljev zahtjev za naknadu obične, odnosno stvarne imovinske štete. Naime, pouzdajući se na temelju legitimnih očekivanja da će doista započeti s obavljanjem javnoovršiteljske službe, tužitelj se izložio brojnim troškovima, te od tužene osnovano zahtijeva da mu te troškove naknadi. U konkretnom slučaju tužena je na temelju odredbi čl. 1045. i 1046. ZOO odgovorna za naknadu štete tužitelju budući je on, kako je prethodno obrazloženo, nedvojbeno pretrpio štetu navedenim postupanjem tužene, kada je propustila riješiti status imenovanih javnih ovršitelja tj. nakon što su isti postupili po njezinom nalogu te snosili materijalne izdatke i imali zakonita i legitimna očekivanja da će obavljati posao koji će im omogućavati ostvarivanje prihoda.

50. Nedvojbeno postoji obveza tuženice za naknadu štete koja je tužitelju nastala miješanjem javne vlasti u mirno uživanje vlasništva, i to imovinske u visini koja je potrebna da bi se tužitelja vratilo u poziciju u kojoj bi se on nalazila da takvog miješanja nije bilo.

51. Tužitelj je radi postupanja tužene pretrpio štetu, kako imovinsku, tako i neimovinsku; jer je doista, a kako to proizlazi iz dijela dokumentacije koju je priložio uz tužbu uložio materijalna sredstva kako za osposobljavanje sebe kao javnog ovršitelja, tako i ulaganje u poslovni prostor, kako bi udovoljio potrebama te službe; te je pretrpio i neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti uslijed nastale neizvjesnosti u koju je pravnu situaciju doveden upravo postupanjem tužene, i to unatoč činjenici što je postupio po zahtjevima i propisima.

52. Stoga je tužitelju priznata imovinska šteta materijalnih troškova koje je on dokumentirao računima u visini 3.557,74 EUR. Naime, ovu obvezu tužitelj je nedvojbeno preuzeo upravo u cilju ispunjenja uvjeta iz Pravilnika o javnoovršiteljskim uredima i radnom vremenu (Narodne novine 41-986/2011, 118-2279/2011), budući je tim Pravilnikom utvrđen niz kriterija za određivanje smještaja, prostora, opreme i uređenje javnoovršiteljskih ureda, a radi provjere ispunjavaju li prostorije u kojima namjerava vršiti svoju djelatnost, tužitelj je bio dužan u roku 15 dana zatražiti od Ministarstva pravosuđa pregled svojih prostorija. Navedeni troškovi se odnose na trošak polaganja javnoovršiteljskog ispita u visini 2.200,00 kuna, trošak pribave sigurnosnog sefa u iznosu 2.482,57 kuna, trošak kupljenih brava i njihove montaže u iznosu 1.452,94 kuna, trošak kupljenih okvira za grb Republike Hrvatske 295,17 kuna, trošak kupljenih vatrogasnih aparata u iznosu 1.030,74 kuna, trošak plaćenog predujma za vatrootporni ormar u iznosu 2.942,16 kuna, trošak plaćene zakupnine za prosinac 201. u visini 7.467,35 kuna, trošak plaćene zakupnine za siječanj 2012. u visini 7.509,48 kuna, te trošak isključenja telefonskih linija i naknade za prijevremeni raskid ugovora u iznosu 1.452,38 kuna, odnosno ukupno 26.805,79 kuna ili 3.557,74 EUR.

53. Tužitelju pripada pravo na zatezne kamate na dosuđeni iznos imovinske štete od 3.557,74 EUR od 1. siječnja 2012. do isplate, budući da je tužitelj sve troškove snosio prije toga datuma, a sve kako bi osigurao sve potrebno, sukladno traženju tužene, i pripremio ured za početak rada od 1. siječnja 2012., u visini određenoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima.

54. Na okolnost visine dijela tužbenog zahtjeva vezanog uz izgubljenu zaradu, uz saslušanje tužitelja, korišteni su podaci Ministarstva pravosuđa o broju ovršnih predmeta za razdoblje od 1. siječnja 2012. do 31. prosinca 2012. zaprimljenih na području nadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu i Trgovačkog suda u Zagrebu, kao i njihova vrijednost predmeta spora, te je proveden dokaz financijskim vještačenjem po Zrinku Ručević, stalnom sudskom vještaku financijske struke.

55. Iz njegovog nalaza i mišljenja, proizlazi da je u razdoblju od 1. siječnja 2012. do 14. listopada 2012. na ovom sudu i Trgovačkom sudu u Zagrebu evidentirano ukupno 35.549 ovršna predmeta, s datumom osnivanja spisa od 2. siječnja 2012. do 12. listopada 2012., a naznačena vrijednost predmeta spora u istima iznosila je ukupno 7.024.526.561,14 kn (prosječno 197.601,24 kn po predmetu). Pod pretpostavkom ravnomjerne raspodjele navedenih ovršnih postupaka na 20 javnih ovršitelja u gradu Zagrebu, svaki ovršitelj prosječno bi dobio 1.777 ovršnih predmeta (35.549/20), prosječne vrijednosti 197.601,24 kn po predmetu. Po svakom ovršnom postupku kojeg bi tužitelj pretpostavljeno dobio u rad (1.777 predmeta), može se pripisati jedna radnja (sastavljanje ovršnog naloga), a vrijednost iste prema Pravilniku iznosila je 1.500,00 kn, što za 1.577 predmeta ukupno iznosi 2.665.500,00 kn. Ako bi sud utvrdio da bi u svakom ovršnom postupku kojeg bi tužitelj pretpostavljeno dobio u rad bila obračunana još neka radnja, tada se vrijednost takvih radnji dobiva umnoškom pretpostavljenog broja predmeta (1.777) s cijenom takve radnje za koju sud utvrdi da bi bila obavljena.

56. Sud prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Zrinka Ručevića jer je jasan, stručan i izrađen sukladno pravilima struke na temelju dokumentacije dostavljene od strane Ministarstva pravosuđa, te je vještak u cijelosti odgovorio na zadatak suda, a u njegovu nalazu i mišljenju nema proturječnosti, no međutim, isti nije relevantan za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari budući da sud nije dobio podatke od Porezne uprave, vezano za troškove poslovanja javnih bilježnika u gradu Zagrebu, kao mogućoj usporedivoj kategoriji, za razdoblje od 1. siječnja 2012. do 14. listopada 2012., za koji iznos bi se umanjili pretpostavljeni iznosi ostvarenih prihoda koje je vještak naveo u nalazu i mišljenju, kao i ostvareni prihodi tužitelja, budući je tužitelj odustao od tog dokaznog prijedloga i povukao tužbu u tom dijelu, čemu se tuženik usprotivio. Zbog toga je, temeljem pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221. a ZPP-a odbijen ovaj dio tužbenog zahtjeva kao neosnovan.

57. Uz to, se napominje da prema pravnom shvaćanju VSRH izraženom u odluci posl. br. Rev-1469/2019-2 od 28. veljače 2023. u situaciji kada je tuženica, postupajući u okviru svojih legitimnih ovlaštenja odustala od reforme ovršnog sustava uvođenjem službe javnih ovršitelja, po redovnom tijeku stvari izmakla dobit se ne bi mogla ostvarivati pa legitimno očekivanje tužitelja u ostvarenju dobiti kao javnog ovršitelja nema vlasničku komponentu i ne podliježe zaštiti u smislu čl. 1. Protokola broj 1. Konvencije (tako isti sud i u odluci Rev-1532/14 od 23. siječnja 2018.). Prema stavu VSRH da bi se dosudila naknade imovinske štete zbog izmakle dobiti mora postojati objektivna vjerojatnost da bi tužitelj, da je javno ovršiteljska služba opstala, ostvario dobitak, odnosno da bi došlo do izmakle koristi. Kod toga projekcije tužitelja o tome kolika bi dobit postojala i prijepornom razdoblju od 1. siječnja 2012. do 14. listopada 2012., ne ukazuju na objektivnu vjerojatnost stjecanja dobitka, radi čega tužitelj nije dokazao da bi došlo do izmakle koristi u smislu odredbe čl. 8. i 219. ZPP.

58. Javnoovršiteljska služba, kao što je rečeno, nikada nije zaživjela i tužitelj, kao ni jedan drugi imenovani javni ovršitelj nikada nije počeo ostvarivati nikakvu dobit od nje, a da bi se dosudila naknade imovinske štete zbog izmakle dobiti mora postojati objektivna vjerojatnost da bi tužitelj, da je javno ovršiteljska služba opstala, ostvario dobitak, odnosno da bi došlo do izmakle koristi.

59. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 5. ZPP-a, budući tužitelj nije uspio u samo razmjerno neznatnom dijelu radi čega nisu nastali posebni troškovi, te sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (23.557,74 EUR) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.138/23 u daljnjem tekstu: OT).

60. Tužitelju zastupanom po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na trošak zastupanja na ročištima održanim dana 7.7.2016., 23.11.2016., 22.3.2017., 17.1.2018., 3.2.2021. i 15.1.2026. (Tbr 9. toč. 1. OT 1500 bodova), sastava podneska od 12.10.2021., 29.12.2021. i 15.7.2025. (Tbr 8. toč. 1. i 4. OT 550 bodova), odnosno 2050 bodova ili 4.100,00 EUR, trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% u iznosu 1.025,00 EUR, što ukupno iznosi 5.125,00 EUR, čemu je pribrojen trošak plaćenog predujma za provođenje financijskog vještačenja u iznosu 331,81 EUR, tako da ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 5.456,81 EUR, sukladno čl. 155. ZPP-a.

61. Budući da je tužitelj tražio zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od presuđenja do isplate, a kako parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, sud mu je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude u ovoj pravnoj stvari, to jest od 11. veljače 2026. do isplate.

62. Zatezna kamata na parnični trošak je dosuđena u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

U Zagrebu 11. veljače 2026.

Sutkinja

Jadranka Liović Merkaš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o njoj odlučuje Županijski sud u Rijeci.

Dna:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika na br. P-DO-172/15