Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-337/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sucu Zinki Bulka, u izvanparničnom predmetu predlagateljice TZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Zvonimir Raić, odvjetnik u Zagrebu, protiv 1. protustranke FZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2. protustranke IZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Patriciji Milas, odvjetnici u Zagrebu, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, odlučujući o žalbama predlagatelja i protustranaka protiv rješenja Općinskog suda u Kutini poslovni broj R1- 43/2024-62 od 10. veljače 2025., 10. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba protustranaka FZ i IZ kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Kutini poslovni broj R1-43/2024-62 od 10. veljače 2025. pod stavkom I. i II. izreke.

II. Odbija se žalba predlagateljice TZ kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Kutini poslovni broj R1-43/2024-62 od 10. veljače 2025. pod stavkom III. izreke.

III. Odbacuje se kao nedopuštena žalba predlagateljice TZ izjavljena protiv stavka II. izreke rješenja Općinskog suda u Kutini poslovni broj R1-43/2024-62 od 10. veljače 2025.

IV. Odbijaju se zahtjev predlagateljice TZ i protustranaka za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem riješeno je:

"I. Dioba predmetnih nekretnina i to:

- kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], ribnjak livada površine 3087 m[2] , u suvlasništvu ABC] /4 dijela, IZ ¼ dijela i FZ ¼ dijela;

- kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], ribnjak livada površine 8706 m[2] , u suvlasništvu ABC] /4 dijela, IZ ¼ dijela i FZ ¼ dijela;

- kč. br. [katastarska čestica], ribnjak livada površine 7965 m[2] i kč. br. [katastarska čestica] ribnjak livada površine 51 m[2] , zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u suvlasništvu TZ /8 dijela, IZ /8 dijela i FZ / dijela;

- kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], ribnjak livada površine 7062 m , u suvlasništvu ABC] /8 dijela, IZ / dijela i FZ / dijela;

- kč. br. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], oranica [adresa] površine 5894 m , u suvlasništvu ABC] /8 dijela, IZ / dijela i ABC dijela,

provesti će se prodajom na javnoj dražbi, po pravilima ovršnog postupka, a dobiveni iznos podijeliti razmjerno njihovim suvlasničkim dijelovima (civilno razvrgnuće).

II. Temeljem čl. 154., čl. 166. i čl. 172. ZPP-a, te čl. 54. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima svaka stranka snosi svoj trošak zastupanja po odvjetniku. Protustranke su dužne nadoknaditi predlagateljici svaka po[1] /3 iznosa troškova vještačenja i izlaska sudske komisije i to FZ u iznosu od 283,16 eur (dvjestoosamdesettri eura i šesnaest centi), a IZ u iznosu od 283,16 eur (dvjestoosamdesettri eura i šesnaest centi) u roku od 15 dana od pravomoćnosti rješenja.

III. Zahtjev predlagateljice – iz podneska od 08.11.2024. godine za isplatu dodatnog troška postupka u ukupnom iznosu od 10.179,33 eura, odbija se kao neosnovan.“

2. Protiv dijela rješenja pod stavkom I. i II. izreke žale se protustranke zbog svih žalbenih razloga propisanih zakonom. Predlažu da se žalba uvaži i rješenje pod stavkom I. i II. ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak, odnosno da se rješenje preinači. Traži trošak žalbenog postupka.

3. Protiv dijela navedenog rješenja pod stavkom II. i III. izreke žali se predlagateljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se rješenje preinači. Traži trošak žalbenog postupka.

4. Žalba protustranaka je neosnovana.

4.1. Žalba predlagateljice je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena.

5. Donošenjem pobijanoga rješenja nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju pravnog pravila iz paragrafa 21. st. 1. Zakona o sudskom izvanparničnom postupku ("Službene novine", br. 175-XLV/1934 – dalje: ZVP) i čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine ("Narodne novine" broj 73/91), u vezi s čl. 119. st. 1. Zakona o izvanparničnom postupku (''Narodne novine'' broj 59/23), na koje povrede sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2., u vezi s čl. 381. ZPP), a za koje protustranke niti ne navode u čemu se iste sastoje.

U odnosu na žalbu protustranaka

5. Prvostupanjski je sud u postupku utvrdio da se predmetna nekretnina ne može podijeliti geometrijski te odredio razvrgnuće suvlasničke zajednice predmetnih nekretnina civilnom diobom, prodajom na javnoj dražbi prema pravilima ovršnog postupka i podjelom dobivenog iznosa razmjerno suvlasničkim dijelovima. Pobijanu odluku sud je donio pozivom na čl. 50. st. 2. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/2014, 81/15-pročišćeni tekst i 94/17

– dalje: ZVDSP).

6. Odluka prvostupanjskoga suda je pravilna te je prihvaća i ovaj sud drugoga stupnja. Žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju činjenična utvrđenja i primjena materijalnog prava sadržana u pobijanom rješenju.

7. Nije osnovan žalbeni navod protustranaka da izreka ožaljenog rješenja za nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nije jednaka upisima u zemljišnu knjigu. Naime, sud prvog stupnja je naveo suvlasničke dijelove u četvrtinama, točnije navodi da je TZ suvlasnik u 2/4 dijela, ABC dijela i [adresa] dijela. U zemljišnim knjigama su suvlasnički omjeri izraženi u osminama i to TZ suvlasnik u 4/8 dijela, [adresa] dijela i [adresa] dijela. Kako razlomak od 2/4 odgovara razlomku od 4/8, odnosno razlomak od 1/4 odgovara razlomku od 2/8, to je neosnovan žalbeni navod protustranaka, koji protustranke ponavljaju u žalbi pod točkama 2. i 6. obrazloženja žalbe.

8. Vezano uz žalbene navode protustranaka koji se odnose na promjenu kulture na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao i na stanje nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno da nije bila ograđena, valja istaći da sud u postupku razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina razvrgava zajednicu prema stanju u zemljišnoj knjizi. Osim toga, sam sud prvog stupnja je u obrazloženju naveo da protustranke u biti ne osporavaju visinu suvlasničkih udjela, nego navode da su ulagale u dvije nekretnine što ne utječe na odluku suda o načinu razvrgnuća.

9. U ostalim žalbenim navodima protustranke ponavljaju navode iznesene tijekom postupka, te ti žalbeni navodi predstavljaju iznošenje vlastitih pravnih shvaćanja koja nemaju uporišta u mjerodavnim zakonskim odredbama, koje je sud prvoga stupnja pravilno primijenio.

10. Odredbom čl. 47. ZVDSP propisano je da suvlasnik ima pravo na razvrgnuće suvlasništva, ako je moguće i dopušteno; to mu pravo ne zastarijeva (st. 1), da suvlasnik može zahtijevati razvrgnuće u bilo koje doba, osim kad bi to bilo na štetu ostalih, no može i tada ako se s obzirom na okolnosti ne bi moglo razumno očekivati da će se prilike uskoro tako izmijeniti da razvrgnuće ne bi bilo na štetu drugih suvlasnika, a o prigovoru da se ne može zahtijevati razvrgnuće da odlučuje sud nadležan za vođenje postupka razvrgnuća (st. 2). Dakle, razvrgnuće se ne bi moglo provesti jedino u slučaju kada bi to bilo na štetu drugog suvlasnika, što tužiteljica u ovom postupku nije isticala, već naprotiv, predlagala je geometrijsku diobu.

11. Prema tome, predlagateljica kao suvlasnik predmetne nekretnine, ima pravo na razvrgnuće, a protustranke tijekom postupka ni ne tvrde da bi razvrgnuće bilo na njihovu štetu, a na takav zaključak ne upućuje ni njihova tvrdnja koja se tiče postupka ovrhe koji se provodi na suvlasničkom dijelu predlagatelja.

12. Budući da predmet diobe i suvlasnički omjeri nisu sporni, da ne postoji sporazum stranaka o načinu diobe, a nekretninu nije moguće podijeliti geometrijski, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je odredio civilno razvrgnuće. Naime, prema odredbi čl. 50. st. 1. ZVDSP, kad provodi razvrgnuće, sud je u prvom redu vezan strogim zakonskim odredbama, a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća, ako takav postoji, a moguć je i dopušten, a i pravom na razvrgnuće isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnoga posla ili zakona. Prema stavku 2. toga članka, ako glede načina razvrgnuća nije vezan u smislu stavka 1. toga članka, sud će nekretnine dijeliti geometrijski. Tek ako dioba iz stavka 2. toga članka nije moguća, a da se znatno ne umanji vrijednost, odredbom st. 4. toga članka propisano je da će sud odlučiti da se stvar proda na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijeliti razmjerno suvlasničkim dijelovima (civilno razvrgnuće).

13. Za troškove izvanparničnog postupka razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnina mjerodavna su pravna pravila bivšeg Zakona o sudskom vanparničnom postupku koji se primjenjuje temeljem čl. 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“, broj 73/91). Stoga je kod odlučivanja o troškovima postupka prvostupanjski sud pravilno primijenio pravno pravilo iz paragrafa 20. Zakona o sudskom vanparničnom postupku koji se sukladno čl. 119. st. 1. Zakona o izvanparničnom postupku ("Narodne novine" broj 59/23) primjenjuje u ovom predmetu.

14. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 20. Zakona o sudskom vanparničnom postupku osnovno je načelo u izvanparničnom postupku da svaki sudionik snosi sve svoje troškove, odnosno da trošak zastupanja pada na zastupanoga, a ako je bilo zajedničkih troškova, o njima odlučuje sud na način da ih određuje razmjerno, koje pravilo predstavlja bitnu razliku u odnosu na parnični postupak.

15. Nužne troškove u izvanparničnom postupku predstavljaju samo troškovi pristojbi, troškovi očevida i vještačenja, dok trošak zastupanja po punomoćniku ne predstavlja nužan trošak i on pada na zastupanog.

16. Kako je trošak u pogledu troškova vještačenja i izlaska sudske komisije koji iznosi ukupno 849,48 eur nužan, a koje je prethodno uplatila predlagateljica, dužne su protustranke nadoknaditi predlagateljici srazmjerni dio troškova što iznosi 283,16 eur za svaku protustranku. Malo odstupanje u suvlasničkim dijelovima predlagateljice i protustranki u pogledu navedenih nekretnina nije od bitnog značaja za odlučivanje o troškovima postupka

17. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu protustranaka kao neosnovanu i sukladno odredbi čl. 380. toč. 2. ZPP, a primjenom paragrafa 21. ZSVP potvrditi prvostupanjsko rješenje pod stavkom I. i II. izreke.

U odnosu na žalbu predlagateljice

18. Predlagateljica u žalbi navodi da rješenje pobija dijelom pod stavkom II. izreke te pod stavkom III. izreke. Pri tome predlagateljica ne navodi u kojem dijelu pobija rješenje pod stavkom II. izreke već samo ističe da bi o troškovima valjalo odlučiti primjenom odredbi Zakona o izvanparničnom postupku, po načelu kulpe.

19. Vezano uz žalbene navode predlagateljice da bi troškove trebalo odrediti po načelu kulpe jer postupak traje punih 5 (pet) odnosno 6 (šest) godina, valja istaći da trajanje postupka nije krivnja samo protustranaka. Osim toga, vezano uz trajanje postupka postoji mogućnost podnošenja zahtjeva za suđenje u Razumnom roku, što je predlagateljica i iskoristila. Tako joj je Ustavni sud u svojoj odluci poslovni broj U-III-A- 1824/2024 od 16. prosinca 2025. i dosudio naknadu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku zajamčenog čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske /"Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00 28/01, 76/10 i 5/14) u iznosu od 1.020,00 eur.

20. Pravilno je sud prvog stupnja o troškovima postupka odlučio primjenom pravnih pravila bivšeg Zakona o sudskom vanparničnom postupku i to temeljem paragrafa 20. kojim je propisano kao osnovno načelo u izvanparničnom postupku da svaki sudionik snosi sve svoje troškove, odnosno da trošak zastupanja pada na zastupanoga, a ako je bilo zajedničkih troškova, o njima odlučuje sud na način da ih određuje razmjerno, koje pravilo predstavlja bitnu razliku u odnosu na parnični postupak.

21. Kako je stavkom II. izreke navedenog rješenja naloženo protustrankama da predlagateljici naknade troškove postupka (svaki po 1/3 dijela potrebnih troškova), to predlagateljica nema pravni interes za podnošenje žalbe na navedeni stavak II. izreke.

22. Stoga je žalbu predlagateljice izjavljenu protiv stavka II. izreke valjalo kao nedopuštenu odbaciti primjenom čl. 380. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 358. st. 3. ZPP, a sve primjenom paragrafa 21. ZVSP.

23. Kao što je već navedeno u ovom rješenju, temeljno načelo vezano uz naknadu troškova izvanparničnog postupka je da svaka strana snosi svoje troškove. To se prije svega odnosi na troškove zastupanja po punomoćniku.

24. Stoga je pravilno sud prvog stupnja odbio zahtjev predlagateljice za naknadom troškova postupka u iznosu od 10.179,33 eur, budući se isti trošak odnosi na troškove zastupanja odvjetnika predlagateljice.

25. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 380. t. 2. ZPP, valjalo je odbiti žalbu predlagateljice i potvrditi prvostupanjsko rješenje pod stavkom III. izreke.

26. Predlagateljica i protustranke su podnijeli zahtjeve za naknadu troškova žalbenog postupka.

27. Budući se radi o troškovima zastupanja i izrade žalbe, a o troškovima se odlučuje primjenom paragrafa 20. ZSVP, to je njihove zahtjeve za naknadom troškova postupka valjalo odbiti kao neosnovane.

U Velikoj Gorici 10. veljače 2026.

Sudac

Zinka Bulka