Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Prekršajni odjel

Poslovni broj Pp-4400/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Ladi Pažanin, na prijedlog i uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika-specijalista Sanje Crljen Mrvoš u prekršajnom postupku protiv okrivljenog MK zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. i drugih Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23 i 145/24, dalje: ZSPC), u povodu prigovora protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Policijske uprave primorsko-goranske Druge policijske postaje Rijeka KLASA: 211- 07/24-1/16860 od 02. studenog 2024., nakon javne i glave rasprave održane 03. prosinca 2025. u nazočnosti okrivljenika, branitelja okrivljenika i predstavnika tužitelja, 26. siječnja 2026. u nazočnosti branitelja okrivljenika te 10. veljače 2026. u nazočnosti branitelja okrivljenika i predstavnika tužitelja, dana 10. veljače 2026. javno objavivši u odsutnosti stranaka i sudionika,

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljeni ŽK, sin M i TK, rođen u [adresa], s prebivalištem u [adresa], rođen **.**.1985., državljanin Republike Hrvatske, OIB [osobni identifikacijski broj], voditelj gradilišta, zaposlen, s mjesečnim primanjima od 2.000,00 eura, u izvanbračnoj zajednici, otac dvoje maloljetne djece, prekršajno nekažnjavan, protiv kojeg nisu u tijeku drugi prekršajni postupci,

na temelju članka 183. Prekršajnog zakona (Narodne novine broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ)

kriv je

što je

02. studenog 2024. u 02,45 sati u Rijeci, Brajdica 7, upravljao vozilom marke Volkswagen registarske oznake [registarska oznaka] iako je u krvi imao alkohola 1,65 g/kg, umanjeno za 0,1 g/kg, što iznosi 1,55 g/kg odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka, što je utvrđeno alkometrom Dräger

dakle, kao vozač u krvi imao alkohola iznad 1,50 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka,

čime je počinio prekršaj iz članka 199. stavak 2. i 8. ZSPC,

pa mu se na temelju članka 199. stavka 8. ZSPC

i z r i č e

novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura (jednu tisuću tri stotine tristo dvadeset eura i nula centi).

Na temelju članka 33. stavka 11. PZ okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 2 (dva) mjeseca od pravomoćnosti presude.

Ako novčana kazna ne bude u cijelosti ili djelomično plaćena u određenom roku, naplatit će se prisilno.

Na temelju članka 152. stavka 3. i članka 183. stavka 2. PZ okrivljenik se upozorava da ako u roku koji je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine novčane kazne odnosno 880,00 eura (osam stotina osamdeset eura i nula centi) smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

II. Na temelju članka 58. stavka 1. i 2. PZ okrivljeniku se izriče zaštitna mjera upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 (jednog) mjeseca. U istu se ima uračunati vrijeme privremenog oduzimanja vozačke dozvole iz Naredbe o određivanju mjere opreza Druge policijske postaje Rijeka serijski broj [serijski broj] u trajanju od 2 (dva) dana.

III. Na temelju članka 139. stavka 3. u svezi s člankom 138. stavka 2. točke 3. PZ okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 116,36 eura (sto šesnaest eura i trideset šest centi) u roku 2 (dva) mjeseca od pravomoćnosti presude.

Ako troškovi prekršajnog postupka ne budu u cijelosti ili djelomično plaćeni u određenom roku, naplatit će se prisilno.

Obrazloženje

1. Druga policijska postaja Rijeka dostavila je sudu predmet u povodu prigovora protiv prekršajnog naloga kojim je okrivljenik proglašen krivim zbog prekršaja opisanog u izreci i kažnjen novčanom kaznom od 1.320,00 eura uz obvezu plaćanja troškova prekršajnog postupka u iznosu od 66,36 eura. Izrečena mu je i zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 3 mjeseca.

1.1. Prekršajni nalog stavljen je izvan snage.

1.2. Od počinjenja prekršaja ZSPC je izmijenjen Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 145/2024) no ne u relevantnim odredbama za navedeni prekršaj zbog čega je sud, primjenom članka 3. stavka 2. PZ, prema okrivljeniku primijenio zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja.

2. Okrivljenik je obranu iznio na raspravi.

2.1. Ne smatra se krivim za optuženi prekršaj. Sjeća se predmetnog događaja kada je sa suprugom bio u centru grada u izlasku te su u doba koje je naznačeno u optužnom prijedlogu krenuli autom kuci. On da je popio, a supruga nije zbog čega je ona sjela za volan i vozila. Htjeli su se uključiti na zaobilaznicu na Brajdici, njemu da je došlo slabo zbog čega su odmah stali sa desne strane gdje se nalaze parkirna mjesta. Stajali su tamo možda dvije minute nakon čega su ponovno sjeli u auto i supruga je krenula. Dok su stajali vidjeli su policijska vozila. Policajci da su ih zaustavili, tamo su bila zaustavljena još dva vozila, policijski službenik ih je tražio da oboje izađu iz auta, tražili su ih dokumente te su ih pitali zašto su prije toga stali, tko je vozio, te su htjeli alkotestirati i njega i suprugu. Na kraju da je samo on alkotestiran jer je rekao policijskom službeniku da će on puhati, ali da neće potpisati zapisnik jer nije bio vozač. Policajac je konstatirao da su se supruga i on zamijenili za mjesta. Supruga nije kod sebe imala vozačku dozvolu ali su joj dozvoli da ipak odveze kući. Kada je prvi puta vidio policijska vozila da su se oni nalazili nekih par sto metara dalje od njihovog zaustavljanog vozila, bilo je više policijskih vozila tamo a to je sve bilo tamo prije mosta kada se na Brajdici uključuje za zaobilaznicu. Rezultat alkotesta da ne osporava, i policijskim službenicima je rekao da je te večeri popio ali da ga neće potpisati jer nije vozio.

3. U nazočnosti predstavnika ovlaštenog tužitelja, okrivljenika i branitelja pročitana je dokumentacija dostavljena uz optužni akt u vidu naredbe o određivanju mjere opreza, ovjernice za uređaj Dräger, zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu te je pročitan izvadak iz prekršajne evidencije za okrivljenika.

3.1. Iz Naredbe o određivanju mjera opreza II PP Rijeka od 02. studenog 2024,. slijedi da je ista izrečena MK u vidu zabrane upravljanja vozilom uz oduzimanje dozvole za upravljanje i koja mjera je započela 02. studenog 2023. u 03,00 sati i trajala do 03. studenog 2024. u 03,00 sati. Ista je uručena okrivljeniku osobno.

3.2 Iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu II PP Rijeka od 02. studenog 2024., slijedi da je okrivljenom MK utvrđena koncentracija od 1,65 g/kg, umanjeno za 0,1 g/kg kao granicu dopuštene pogreške mjerenja, što iznosi 1,55 g/kg. Navedeni zapisnik okrivljenik je odbio potpisati.

3.3. Iz ovjernice za uređaj korišteni uređaj Dräger ARKC 0144 slijedi da je isti prema Izvješću o ispitivanju broj 0753/24 ovjeren 12. travnja 2024. te da valjanost ovjere vrijedi do 30. travnja 2025.

4. Okrivljenik je stavio generalnu primjedbu na pročitane dokaze.

4.1. U daljnjem tijeku dokaznog postupka saslušana je izvanbračna supruga okrivljenika FK koja je, uredno upozorena, u bitnom iskazala da se sjeća predmetnog događaja, on i suprug su sami s vozilom krenuli iz Rijeke sa parkirališta Delta i krenuli prema Brajdici, odnosno u smjeru prema autocesti kada ih je zaustavila policija. Oni su mislili da su oni zamijenili mjesta u vozilu, ali to nije tako jer on da ne pije i to iz razloga što već tri godine doji, obzirom da ima dvoje male djece. Kada su krenuli prema Brajdici da su se zaustavili jer je suprugu bilo slabo, ne sjeća se točno gdje je stala s vozilom, ali zna da je bilo nekakvo parkiralište i da su tamo bili vlakovi, ona da nije niti izašla iz vozila već da je suprug povratio i da su nastavili dalje. Ona da je već tada vidjela policiju i zaustavili su ih točno na Brajdici te su rekli kako su vidjeli da su oni zamijenili mjesta, no da to nije bilo tako. Zbog tog njihovog mišljenja alkotestirali su samo njezina supruga koji je odbio potpisati zapisnik, dok njoj uopće nisu nudili alkotest već su je tražili samo osobnu i vozačku koju doduše ona nije imala sa sobom jer je zaboravila novčanik, ali ih je imala skenirane u mobitelu pa je to pokazala. Na Brajdici da je bilo zaustavljeno više policijskih vozila, osim osobnih automobila bili su i kombiji. Što se tiče postupanja policajaca može reći da oni s njom uopće nisu niti razgovarali, sve u vezi alkotesta obraćali su se isključivo njezinu suprugu uporno govoreći kako su vidjeli da su zamijenili mjesta, a što da nije bilo tako. Mislim i da zbog udaljenosti na kojoj su stajali i činjenice da je bila noć, takvo nešto ne bi mogli niti vidjeti, ali još jednom ističe da je ona cijelo vrijeme bila za volanom vozila zato što ne pije te njezin suprug nije upravljao vozilom te večeri.

4.2. Branitelj okrivljenika nije imao primjedbi na iskaz svjedokinje.

4.3. Kao svjedok u dokaznom postupku saslušan je i policijski službenik GK a koji je iskazao kako se sjeća predmetnog događaja jer su zajedno sa službenicima prometne policije vršili redovnu kontrolu prometa, kao i svakog vikenda. On, ali i njegovi kolege primijetili su vozilo koje je stalo na početku parkinga, odnosno to je cesta i sa strane se nalazi parking, a policija je stajala na Brajdici, na kraju tog parkinga. Vidjeli su da su u tom vozilu vozač i suvozač zamijenili mjesta. Radilo se o muškoj i ženskoj osobi te je on sačekao to vozilo i zaustavio ga, a prilikom zaustavljanja za volanom je sjedila ženska osoba dok je on prišao suvozačevom mjestu na kojem je sjedila muška osoba te je od njega zatražio dokumente jer je vidio kako je on upravljao vozilom prije tog zaustavljanja. Može reći i da se vozilo po zaustavljanju jasno vidjelo jer se radi o parkingu koji je osvijetljen i on je jasno vidio zamjenu mjesta vozača i suvozača. Također može reći i da ljudi kada uoče policiju to vrlo često rade, u smislu da ili zamijene mjesta ili se okreću preko pune crte te pokušavaju na taj način pobjeći. Kada je zaustavio predmetno vozilo dokumente je zatražio od muške osobe na suvozačevom mjestu i on da ga je pitao zašto, a na što mu je on odgovorio da je vidio kako su zamijenili mjesta na parkingu. Ta muška osoba je to osporavala, tvrdeći da nije vozio, međutim nakon nekoliko puta što je zatražio dokumente, ipak mu ih je dao te ga je ujedno i alkotestirao. On je osporavao samo alkotestiranje, govorio da za to nema potrebe jer da on nije vozio. Prema ženskoj osobi nisu postupali na način da bi je alkotestirali jer nije primijetio da bi bila pod utjecajem alkohola, pa za to nije bilo razloga.

4.3.1. Na upit branitelja svjedok je odgovorio kako prema Pravilniku o postupanju policijskih službenika policija postupa prema svim sudionicima u prometu, pa tako i u vozilu. Što se tiče legitimacije osobe na mjestu vozača da se ne može sa sigurnošću prisjetiti da li ju je legitimirao putem osobne iskaznice ili vozačke dozvole, ali je istu svakako legitimirao u smislu utvrđivanja identiteta, dok je identitet suvozača utvrdio na temelju vozačke dozvole. Primarno postupanje bilo je prema suvozaču kojeg je htio alkotestirati jer je vidio da je pod utjecajem alkohola te je smatrao da želi izbjeći policijsku kontrolu. Na upit da li je vidio da li netko iz zaustavljenog vozila okrivljenika povraća, naveo je kako tako nešto nije vidio, vidio je samo zamjenu mjesta između vozača i suvozača tako što je muška osoba izašla s mjesta vozača, a ženska osoba s mjesta suvozača te su zamijenili mjesta. Na kraju smijene policija da sastavlja izvješće o danu u kojeg se upisuju generalije o identitetu osobe i prekršaju te izdanom optužnom aktu, ne može se sjetiti da li je o konkretnom događaju sastavljao službenu bilješku jer to prije nisu bili dužni činiti. Naredbu da zaustavi vozilo izdali su vozaču vozila što je u konkretnom trenutku bila ženska osoba. Razlog zašto je muška osoba kojoj je izdan prekršajni nalog odbila isti potpisati bio je taj što je on osporavao da bi vozio. Može reći i da on ne ide u postupanje ako nije 100 % siguran u počinjenje prekršaja. Na upit branitelja da li može isključiti mogućnost da je netko te večeri povraćao kraj vozila, odgovorio je da nije vidio da bi netko povraćao.

4.4. Predstavnik ovlaštenog tužitelja nije imao primjedbi na iskaz svjedoka dok je branitelj okrivljenika dao generalnu primjedbu, a svjedok je ustrajao kod danog iskaza.

4.5. Posljednje, odbijen je dokazni prijedlog predstavnika ovlaštenog tužitelja za saslušanjem svjedoka, policijskih službenika RK i HK kao suvišan jer sud smatra kako je na temelju provedenog dokaznog postupka stanje stvari dovoljno utvrđeno za donošenje meritorne odluke. Također, kao nevažan odbijen je dokazni prijedlog branitelja okrivljenika za pribavljanjem Izvješća iz radnog naloga Druge PP Rijeka od 02. studenog 2024., a na okolnost nelogičnosti da se ovakav događaj ne bi detaljnije opisao te se eventualno poduzimale daljnje mjere prema takvim osobama. To stoga jer sadržaj predmetnog Izvješća ne predstavlja odlučnu činjenicu za odlučivanje, odnosno ne postoji povezanost između utvrđivanja sadržaja radnog naloga policijskih službenika, a koji je uzgredno rečeno i klasificirani podatak, i odlučne činjenice počinjenja prekršaja odnosno je li okrivljenik inkriminirane zgode upravljao automobilom pod utjecajem alkohola.

4.6. U završnoj riječi predstavnik tužitelja naveo je kako ostaju kod prekršajnog naloga i smatraju da je policijski službenik postupio zakonito jer da nije tako postupio, da bi počinio kako disciplinsku tako i druge odgovornosti zbog nepostupanja prema počinitelju prekršaja.

4.6.1. U završnoj riječi branitelj okrivljenika naveo je kako predlažu dobiti optužbu jer iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da činjenični opis djela ne odgovara provedenim personalnim dokazima. Prije svega, iz iskaza svih svjedoka proizlazi da je u vrijeme zaustavljanja vozila upravljala druga osoba, a ne osoba okrivljenika. S druge strane i sam GK iskazuje da je okrivljenik od prvog kontakta osporavao da bi on bio vozač vozila, a nije utvrđeno nesporno da bi to bio on jer u vrijeme postupanja izricanja naredbe o zaustavljanju vozila vozilom upravlja ženska osoba, pa prema suvozaču nije moglo niti biti postupano te takav činjenični opis ne predstavlja elemente prekršaja kako je to navedeno u prekršajnom nalogu, pa se predlaže odbiti optužbu.

5. Iz članka 199. stavka 2. i 8. ZSPC slijedi da vozač vozila kategorije A1, A2, A, B, BE, F, G i AM ne smije upravljati vozilom na cesti niti početi upravljati vozilom ako je pod utjecajem droga ili lijekova ili ako u krvi ima alkohola iznad 0,50 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka, a kaznit će se za prekršaj vozač i instruktor vožnje ako u krvi ima alkohola iznad 1,50 g/kg, odnosno odgovarajući iznos miligrama u litri izdahnutog zraka.

6. Na temelju cjelokupno provedenog dokaznog postupka, posebice Zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu II PP Rijeka od 02. studenog 2024. te iskaza svjedoka GK, policijskog službenika koji je uredovao inkriminirane zgode, sud smatra utvrđenim da je okrivljenik inkriminiranog dana upravljao osobnim vozilom pod utjecajem alkohola u krvi od 1,55 g/kg.

7. Naime, sud nije prihvatio obranu okrivljenika, a niti iskaz svjedokinje FK, izvanbračne supruge okrivljenika, da je čitavo vrijeme kao vozač osobnog vozila bila upravo FK te da je vozilo prije dolaska do tunela Brajdica, odnosno do mjesta gdje je stajala policijska ophodnja, zaustavljeno jer je okrivljeniku kao suvozaču bilo slabo pa je morao povraćati, smatrajući iste neuvjerljivim i usmjerenim isključivo na otklon prekršajne odgovornosti okrivljenika, a posebice stoga što su u potpunoj suprotnosti s iskazom svjedoka GK. Isti je kao policijski službenik uredovao inkriminirane zgode te je postupao u svojstvu službene osobe. Sud je iskaz predmetnog svjedoka cijenio kao uvjerljiv i vjerodostojan, posebice stoga što svjedok nema objektivnog razloga zašto neosnovano teretiti okrivljenika. Svjedok je decidirano iskazivao o svom policijskom postupanju te neposrednim opažanjima inkriminirane zgode gdje je vidio vozilo koje je stalo na početku parkinga na Brajdici te je vidio da su tada u tom vozilu vozač i suvozač zamijenili mjesta, a radilo se o muškoj i ženskoj osobi na način da je muška osoba izašla s mjesta vozača, a ženska osoba s mjesta suvozača te su zamijenili svoja mjesta. Parkiralište gdje je prvotno zaustavljeno to vozilo da je dobro osvijetljeno i on je jasno vidio zamjenu osoba na mjestima vozača i suvozača, a po dolasku vozila do policijske kontrole i njihovog zaustavljanja, na mjestu vozača sjedila je ženska osoba dok je muška osoba bila na mjestu suvozača. Vozilo su zaustavili upravo zbog navedenog razloga, a zbog istoga je alkotestiran samo okrivljenik. Dakle, policijski službenik decidirano je iskazao kako je po zaustavljanju vozila na parkiralištu uz cestu vozač predmetnog vozila bila muška osoba, da bi potom došlo do zamjene mjesta u vozilu i gdje se nakon ponovnog pokretanja vozila i po zaustavljanju od strane policije, muška osoba nalazila na mjestu suvozača, a kojem je izvršenim alkotestiranjem utvrđena prisutnost alkohola u krvi od 1,55 g/kg. Samu utvrđenu vrijednost alkohola u krvi ne osporava niti okrivljenik u svojoj obrani, već osporava isključivo činjenicu da je predmetne zgode upravljao vozilom, a što je obeskrijepljeno iskazom svjedoka, policijskog službenika, sve kako je gore obrazloženo.

7.1. Sud stoga smatra utvrđenim kako je okrivljenik 02. studenog 2024. upravljao vozilom marke Volkswagen registarske oznake [registarska oznaka] iako je u krvi imao alkohola od 1,55 g/kg, čime je počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret.

7.2. Okrivljenik je stoga kriv za prekršaj jer je kao i svaka prosječna osoba, vozač i vlasnik vozila, osposobljen za vozača te izvjesno s višegodišnjim iskustvom vožnje, bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo postupanje zabranjeno.

8. Odabirući mjeru kazne sud je imao u vidu stupanj krivnje, opasnost djela, pobude iz kojih je prekršaj počinjen, ranije ponašanje počinitelja, ponašanje nakon počinjenog prekršaja te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju prekršaja, kao i imovinsko stanje okrivljenika te svrhu kažnjavanja, a to je da se izrazi društveni prijekor zbog počinjenog prekršaja, utječe na počinitelja i sve ostale da ubuduće ne čine prekršaje, utječe na svijest počinitelja o povredi javnog poretka, društvene discipline i drugih društvenih vrijednosti te pravednosti kažnjavanja.

8.1. Sud je pri odabiru mjere kazne u smislu članka 36. PZ imao u vidu činjenicu da okrivljenik nije ranije prekršajno kažnjavana osoba te da se protiv njega ne vodi drugi prekršajni postupka iz čega se može zaključiti kako je okrivljenik dosada živio u skladu sa zakonom i općeprihvaćenim društvenim normama. S druge strane, sud je imao u vidu i da se tereti za kvalificirani oblik prekršaja počinjen u užem centru grada noću pa mu je imajući u vidu sve te činjenice izrekao novčanu kaznu ali u zakonom propisanom minimumu, ne nalazeći razloga za primjenu odredbi o ublažavanju.

8.2. Okrivljenik ima mogućnost platiti dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom ovom presudom čime će se smatrati da je novčana kazna u cijelosti plaćena.

6. Sud je okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru u trajanju od 1 mjeseca.

6.1. Člankom 58. stavkom 1. PZ propisano je da sud zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom u trajanju od jednog mjeseca do dvije godine može izreći počinitelju prekršaja protiv sigurnosti prometa kad postoji opasnost da će upravljajući motornim vozilom ugroziti sigurnost prometa, a svrha izricanja zaštitnih mjera općenito jest da se njihovom primjenom otklanjaju uvjeti koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja. Pritom je poštivanjem načela razmjernosti propisano da se zaštitna mjera ne smije izreći ako nije u razmjeru s težinom počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti.

6.2. Uvažavajući gore navedene činjenice, odnosno da je okrivljenik upravljao motornim vozilom pri koncentraciji od 1,55 g/kg alkohola u krvi i time počinio najteži oblik optuženog prekršaja, očito je da je kod okrivljenika postojao određeni viši stupanj nekritičnosti, pa je ocjena suda da je okrivljeniku potrebno izreći zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom, sve kako bi se prevenirala opasnost da bi upravljajući motornim vozilom nastavio ugrožavati sigurnost prometa. Naime, primjenom zaštitne mjere potrebno je otkloniti uvjete koji poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja. S obzirom na težinu i značaj djela, što se ogleda u izrazito visokom stupnju koncentracije alkohola kod okrivljenika, može se zaključiti da je ugrožavao druge sudionike u prometu i njihovu imovinu te da je moglo doći i do znatno ozbiljnijih posljedica. S druge strane, sud je imao u vidu činjenicu da se radi o prekršajno nekažnjavanoj osobi kojoj je ovo očigledno prvi takav prekršaj. Zbog svega navedenog sud smatra da je okrivljeniku potrebno izreći zaštitnu mjeru, ali u vremenu od 1 mjeseca koje vrijeme sud smatra dovoljnim u smislu da se kod okrivljenika stvori svijest o posljedicama postupanja, odnosno na njega poticajno djeluje na način da ne čini nove prekršaje te da je takva zaštitna mjera u razmjeru s težinom prekršaja kao i sa stupnjem opasnosti koja prijeti od okrivljenika.

6.3. Na temelju članka 58. stavka 4. PZ u svezi članka 130. stavka 9. PZ u zaštitnu mjeru upravljanja motornim vozilom uračunava se vrijeme privremenog oduzimanja vozačke dozvole u trajanju od 2 dana iz Naredbe Druge policijske postaje Rijeka serijskog broja [serijski broj] od 02. studenog 2024., a od 02. studenog 2024. u 03,00 sati do 03. studenog 2024. u 03,00 sati. Zaštitna mjera se izvršava nakon pravomoćnosti i izvršnosti presude, bez posebne obavijesti okrivljeniku, dok se ista može provjeriti u aplikaciji MUP RH.

7. Odluka o troškovima donesena je primjereno dužini i složenosti trajanja prekršajnog postupka te imovnom stanju okrivljenika primjenom Rješenja o utvrđivanju cijena posebnih troškova nastalih radom Ministarstva unutarnjih poslova (Narodne novine broj 55/11, 58/11, 100/12, 83/13, 110/14 i 45/16) u iznosu od 66,36 eura za troškove postupka te primjenom Rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) u iznosu od 50,00 eura za paušalni trošak. Ukupno je stoga valjalo obvezati okrivljenika na plaćanje iznosa od 116,36 eura na ime troškova prekršajnog postupka.

8. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci presude.

U Rijeci 10. veljače 2026.

Viši sudski savjetnik-specijalist

Sudac

Sanja Crljen Mrvoš, v.r.

Lada Pažanin, v.r.

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa presude u dovoljnom broju primjeraka za prvostupanjski i drugostupanjski sud. O žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- ovlašteni tužitelj;

- okrivljenik uz uplatnice

- branitelj okrivljenika odvj. B. Musulin