Poslovni broj: Us I-969/2024-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, te Ljiljani Lijić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja Grada Zadra, OIB: 09933651854, Narodni trg 1, Zadar, protiv tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i komunalne poslove, Zadar, Božidara Petranovića 8, OIB: 56204655363, uz sudjelovanje zainteresirane osobe uz sudjelovanje zainteresirane osobe Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Ulica Republike Austrije 20, Zagreb, OIB: 95093210687, radi komunalne naknade, 10. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se tužbeni zahtjev.

II. Poništava se rješenje tuženika Klasa: UP/II-363-01/24-01/61, Urbroj: 2198-07-

03/1-24-2 od 21. ožujka 2024.

III. Odbija se žalba zainteresirane osobe izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog tijela Grada Zadra, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i zaštitu okoliša, Klasa:

UP/I-363-03/24-04/171, URBROJ: 2198/01-9/2-24-2 od 8. veljače 2024

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-363-01/24-01/61, Urbroj: 2198-07- 03/1-24-2 od 21. ožujka 2024. povodom žalbe zainteresirane osobe, poništeno je rješenje o komunalnoj naknadi Grada Zadra, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i zaštitu okoliša, Klasa: UP/I-363-03/24-04/171, URBROJ: 2198/01-9/2-24- 2 od 8. veljače 2024. Navedenim rješenjem, zainteresiranoj osobi je određena visina komunalne naknade za stambeni prostor na adresi [adresa] u [adresa], površine 26,00 m2, u iznosu od 0,76448331 eura/m2, u godišnjem iznosu komunalne naknade od 19,88 eura.

2. Tužitelj u tužbi, navodi, da tuženik smatra da se sredstvima iz komunalne naknade podmiruju potrebna sredstva za financiranje građenja i održavanja komunalne infrastrukture prema godišnjim programima građenja i održavanja koje donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave za svaku kalendarsku godinu, te da bi se sredstva komunalne naknade u te svrhe mogla utvrđivati godišnje iz čega bi proizlazilo da bi se rješenje za svakog pojedinog obveznika moglo donositi u okviru godišnjeg programa te da prvostupanjskim rješenjem koje je doneseno 8. veljače 2024. nije moglo utvrditi obvezu plaćanja komunalne naknade od 1. siječnja 2020. do 1. veljače 2024. Ističe da je takvo obrazloženje rješenja tuženika u suprotnosti sa stavovima izraženima u presudama Upravnog suda u Splitu poslovni broj UsI - 588/2023 i UsI-2819/2022. Citira odredbe članka 100. i članka 94. stavka 2. Zakona o komunalnom gospodarstvu, te odredbu članka 108. stavka 1. Općeg poreznog zakona. Radi navedenog, smatra da je imao pravo utvrditi obvezu plaćanja komunalne naknade za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 1. veljače 2024. budući da zainteresirana osoba nije prijavila promjenu podataka bitnih za utvrđenje obveze i s obzirom da za navedeno pravo na utvrđenje nije nastupila porezna zastara. Ističe da je nesporno da je tužitelj za sve godine koje su sporne uz donošenje Proračuna donio i godišnje Programe održavanja i građenja komunalne infrastrukture ali smatra da je taj podatak irelevantan za pravo poreznog tijela na utvrđenje plaćanja javnog davanja. Tužbenim zahtjevom traži da sud poništiti osporeno rješenje tuženika.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da ustraje na pobijanom rješenju te da ističe sve navode iz obrazloženja rješenja, te predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.

4. Zainteresirana osoba u svom odgovoru na tužbu, navodi da je Zakonom o komunalnom gospodarstvu propisana svrha komunalne naknade kao namjenskog sredstva, te da je ista vezana za program održavanja komunalne infrastrukture, odnosno za kalendarsku godinu pa da stoga nema osnove za određivanje komunalne naknade za ranije razdoblje, izvan godišnjeg programa, o čemu se izjasnila i sudska praksa u presudi Upravnog suda u Rijeci poslovni broj UsI-310/12-22. Prilaže i rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Rz-355/17, Z-3293/18 od 22. siječnja 2018. kojim je utvrđeno vlasništvo Republike Hrvatske nad predmetnim stanom i koje je dostavljeno Gradu Zadru koji je dakle odmah po donošenju rješenja obaviješten o obvezniku plaćanja komunalne naknade. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. Podneskom od 15. srpnja 2025. tužitelj se očitovao na odgovor zainteresirane osobe pri čemu je, u bitnome, naveo da se zainteresirana osoba neosnovano poziva na propise koji se ne primjenjuju na odnose u periodu određenom tužbom jer se očitovanje i sudska praksa na koju se poziva zainteresirana osoba odnosi na 2012., dakle, na period prije stupanja na snagu važećeg Zakona o komunalnom gospodarstvu.

6. U sporu je održana rasprava 27. siječnja 2026. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 36/2024., dalje: ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koju nisu pristupile uredno pozvane stranke, pa je rasprava održana u njihovoj odsutnosti.

7. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu, te čitanjem cjelokupnog spisa tuženika koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

8. Tužbeni zahtjev je osnovan.

9. Komunalna naknada je u skladu s odredbom članka 91. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 68/18, 110/18 i 32/20; dalje u tekstu ZKG), novčano javno davanje koje se plaća za održavanje komunalne infrastrukture, te je prihod proračuna jedinice lokalne samouprave koji se koristi za financiranje održavanja i građenja komunalne infrastrukture, a može se na temelju odluke predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave koristiti i za financiranje građenja i održavanja objekata predškolskog, školskog, zdravstvenog i socijalnog sadržaja, javnih građevina sportske i kulturne namjene te poboljšanja energetske učinkovitosti zgrada u vlasništvu jedinice lokalne samouprave, ako se time ne dovodi u pitanje mogućnost održavanja i građenja komunalne infrastrukture.

10. Odredbom članka 92. stavak 1. i 2. ZKG-a propisano je kako se komunalna naknada plaća za: 1. stambeni prostor, 2. garažni prostor, 3. poslovni prostor, 4. građevinsko zemljište koje služi obavljanju poslovne djelatnosti, 5. neizgrađeno građevinsko zemljište, koje se nalaze na području na kojem se najmanje obavljaju komunalne djelatnosti održavanja nerazvrstanih cesta i održavanja javne rasvjete te koje je opremljeno najmanje pristupnom cestom, niskonaponskom električnom mrežom i vodom prema mjesnim prilikama te čini sastavni dio infrastrukture jedinice lokalne samouprave.

11. Odredbom članka 93. stavak 1. ZKG-a propisano je kako komunalnu naknadu plaća vlasnik odnosno korisnik nekretnine iz članka 92. stavka 1. ovoga Zakona.

12. Odredbom članka 100. ZKG-a propisano je kako rješenje o komunalnoj naknadi donosi upravno tijelo u skladu s odlukom o komunalnoj naknadi i odlukom o vrijednosti boda komunalne naknade (B) u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti (stavak 1.); kako se rješenje iz stavka 1. ovoga članka donosi do 31. ožujka tekuće godine ako se odlukom predstavničkog tijela mijenja vrijednost boda komunalne naknade (B) ili drugi podatak bitan za njezin izračun u odnosu na prethodnu godinu te u slučaju promjene drugih podataka bitnih za utvrđivanje obveze plaćanja komunalne naknade (stavak 2.); kako rješenje iz stavka 1. ovoga članka donosi se i ovršava u postupku i na način propisan zakonom kojim se uređuje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije (stavak 3.).

13. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je rješenjem tužitelja, zainteresiranoj osobi utvrđena obveza komunalne naknade za stambeni prostor na adresi [adresa] u [adresa], površine 26,00 m2, u iznosu od 0,76448331 eura/m2, u godišnjem iznosu komunalne naknade od 19,88 eura. Protiv navedenog rješenja zainteresirana osoba je izjavila žalbi, u kojoj je u bitnome, navela kao i u odgovoru na tužbu, pozivajući se na sudsku praksu vezano za retroaktivno utvrđivanje komunalne naknade. Postupajući po žalbi, tuženik je poništio prvostupanjsko rješenje uz obrazloženje, u bitnome, da iz odredbi ZKG-a proizlazi da se sredstvima iz komunalne naknade podmiruju potrebna sredstva za financiranje građenja i održavanja komunalne infrastrukture, a prema godišnjim programima građenja i održavanja za svaku kalendarsku godinu iz čega proizlazi da bi se i rješenje za svakog obveznika moglo donositi u okviru godišnjeg programa pri čemu se poziva na stajalište iz presude Upravnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Us-7510/1998 od 15. studenoga 2000.

14. Ovakvo pravno shvaćanje kojim je tuženik obrazložio osporeno rješenje ovaj sud ne može ocijeniti zakonitim.

15. Naime, tuženik se poziva na odredbe Zakona o komunalnom gospodarstvu prema kojima se sredstva iz komunalne naknade koriste prema godišnjim programima građenja i održavanja koja donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave za svaku kalendarsku godinu iz čega bi proizlazilo da bi se i rješenje za svakog pojedinog obveznika moglo donositi u okviru godišnjeg programa slijedom čega prvostupanjsko tijelo nije moglo rješenjem od 8. veljače 2024. utvrditi obvezu plaćanja komunalne naknade od 1. siječnja 2020. godine do 1. veljače 2024., te se poziva na presudu Us

– 7510/1998 od 15. studenog 2000. koju smatra primjenjivom i na novi Zakon o komunalnom gospodarstvu.

16. Međutim, tuženik je pri tome zanemario odredbu članka 94. stavak 4. navedenog Zakona prema kojoj ako obveznik plaćanja komunalne naknade ne prijavi obvezu plaćanja komunalne naknade, promjenu osobe obveznika ili promjenu drugih podataka bitnih za utvrđivanja obveze plaćanja komunalne naknade u propisanom roku dužan je platiti komunalnu naknadu od dana nastanka obveze.

17. Dakle, prijava obveze je bila na zainteresiranoj osobi, to što zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu navodi da je rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Rz-355/17, Z-3293/18 od 22. siječnja 2018. kojim je utvrđeno vlasništvo Republike Hrvatske nad predmetnim stanom, dostavljeno Gradu Zadru koji da je odmah po donošenju rješenja obaviješten o obvezniku plaćanja komunalne naknade nije od utjecaja, budući da zakon izrijekom obvezuje prijaviti obvezu komunalne naknade, a što nije bilo učinjeno. Za navesti je i da je u konkretnom slučaju predmetna obveza komunalne naknade zaračunata za razdoblje koje nije u zastari.

18. Zbog navedenog osporeno rješenje nije zakonito, zbog pogrešne primjene materijalnog prava; dok je prvostupanjsko rješenje zakonito.

19. Stoga je, na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a, presuđeno kao pod točkama I. do III. izreke.

U Splitu 10. veljače 2026.

S U D A C

Milan Franić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku

3. Zainteresiranoj osobi

4. U spis

5. Kalendar 45 dana

NACRT ODLUKE IZRADIO

SUDSKI SAVJETNIK BORIS KULIĆ