K-224/2021-33

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po po sutkinji Lovrenki Kovačić Bućan, uz sudjelovanje zapisničarke Jelene Galić, u kaznenom postupku protiv optuženika CZ zbog počinjenja u stjecaju dva kaznena djela i to kazneno djelo protiv imovine - prijevarom – djelo opisano i kažnjivo po članku 236. stavku 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17.,118/18., 126/19.; u daljnjem tekstu KZ/11) i kazneno djelo protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja

- neisplatom plaće – kazneno djelo opisano i kažnjivo po članku 132. stavka 1. KZ/11, sve u svezi člana 51. KZ/11, u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj KO-DO-193/2021 od 23. veljače 2021., nakon javne rasprave održane dana 5. veljače 2026. u prisutnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Splitu NZ i optuženika, dana 10. veljače 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I.

Na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - službeni pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25., 13/26.; u daljnjem tekstu: ZKP/08) stavlja se izvan snage presuda – kazneni nalog br. K- 224/2021 od 12. travnja 2021.

II.

Optuženik CZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin GZ i FZ rođene C, rođen **.**.1975. u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, kapetan duge plovidbe, sa završenim Elektrotehničkim fakultetom, u izvanbračnoj zajednici, oca četvoro djece, srednjeg imovnog stanja, vlasnik stana i automobila, bez vojnog čina, neodlikovan, s prebivalištem u [adresa], na adresi [adresa], neosuđivan

k r i v  j e

I. što je početkom 2019. na otoku Braču u nakani da se neosnovano okoristi državljaninu Crne Gore LZ iako je znao da ga ne može prijaviti jer za istog nije pribavio radnu dozvolu za rad u Republici Hrvatskoj, neistinito prikazao da će ga zaposliti kao mornara na turističkom brodu Tango tijekom nailazeće turističke sezone od 26. lipnja 2019. do listopada 2019. s mjesečnom plaćom od 1.500,00 eura u protuvrijednosti kuna te ga uredno prijaviti a unaprijed odlučivši da tako ne postupi već da istog ukrca na brod ne prijavi i iskoristiti njegovu radnu snagu a potom ga iskrca s broda prije proteka mjesec dana bez isplate plaće na koji način je i postupio tako da je oštećeniku koji se na brod ukrcao na Braču 26. lipnja 2019. kazao kako mu više nije potreban i bez isplate plaće iskrcao ga s broda 13. srpnja 20109. u Kaštel Gomilici oštetivši ga za visinu dogovorene zarađene i neisplaćene plaće te trošak dolaska boravka i povratka u Crnu Goru u sveukupnom iznosu od 1.200,00 eura.

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekog lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini i radniku nije isplatio cijelu plaću,

II. pa da je time počinio kazneno djelo protiv imovine - prijevarom – djelo opisano i kažnjivo po članku 236. stavku 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17.,118/18., 126/19.; u daljnjem tekstu KZ/11) u stjecaju s kaznenim djelom protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja - neisplatom plaće

– kazneno jelo opisano i kažnjivo po članku 132. stavka 1. KZ/11.

III. Stoga se optuženiku prethodno utvrđuju pojedinačne kazne zatvora za svako kazneno djelo, i to kako slijedi:

- za kazneno djelo prijevare – na temelju članka 236. stavka 1. KZ/11 – kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci,

- za kazneno djelo neisplate plaće – na temelju članka 132. stavka 1. KZ/11 – kazna zatvora u trajanju od po od 6 (šest) mjeseci.

IV. Potom se optuženik na temelju čl. 51. KZ/11

o s u đ u j e

na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

V. Nakon toga optuženiku se na temelju članka 56. KZ/11, izriče

u v j e t n a  o s u d a

na način da se optuženiku neće izvršiti kazna zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci ako optuženik u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

VI. Na temelju članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11 optuženiku se uz izrečenu uvjetnu osudu nalaže i posebna obveza da u roku od 6 (šest) mjeseci po pravomoćnosti presude naknadi oštećeniku OZ, [adresa] prouzročenu štetu u iznosu od 1. 200,00 EUR (tisuću dvjesto eura).

VII. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 izrečena uvjetna osuda može se opozvati i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora ako optuženik ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri dosuđenu posebnu obvezu u navedenom roku od 6 (šest) mjeseci po pravomoćnosti presude.

VIII. Na temelju članka 158. stavaka 1. i 2. ZKP/08 dosuđuje se imovinskopravni zahtjev oštećeniku OZ, [adresa] u iznosu od 1. 200,00 EUR (tisuću dvjesto eura) koji iznos je optuženik dužan naknaditi oštećeniku u roku od od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude. Za preostali dio imovinskopravnog zahtjeva oštećenik se upućuje u parnicu.

IX. Na temelju članka 148. u svezi članka 145. stavak 1. i 2. točke 6. ZKP/08 optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 500,00 EUR (petsto eura) koji predstavlja paušalni trošak s obzirom na složenost i duljinu trajanja kaznenog postupaka.

Obrazloženje

1.1. Dana 26. veljače 2021. zaprimljena je optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Splitu broj KO-DO-193/2021 od 23. veljače 2021. podignuta protiv optuženika zbog počinjenja u stjecaju dva kaznena djela i to jednog kaznenog djela protiv imovine - prijevarom – djelo opisano i kažnjivo po članku 236. stavku 1. KZ/11 i jednog kaznenog djela protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja - neisplatom plaće – kazneno djelo opisano i kažnjivo po članku 132. stavka 1. KZ/11, sve u svezi člana 56. KZ/11, s prijedlog da se na temelju članka 540. ZKP/08 izda kazneni nalog.

1.2. Dana 12. travnja 2021. izdan je kazneni nalog kojim je prilikom donošenja presude, na temelje članka 544 ZKP/08 stavljen izvan snage.

2. Na raspravi održanoj dana 15. prosinca 2025., a na temelju članka 416. ZKP/08 optuženik je pozvan da se izjasni o tome kakav stav zauzima prema optužnici, nakon čega je izjavio da se ne smatra krivim za kaznena djela koje mu se stavljaju na teret. Na temelju članka 418. stavak 3. ZKP/08 optuženik je poučen da svoju obranu može iznijeti na završetku dokazanog postupka te da može sudjelovati u izvođenju pojedinih dokaza i prije njegovog ispitivanja te je upozoren da će se sve što kaže tijekom izvođenja dokaza smatrati njegovom obranom.

3.1. Na temelju članka 430. ZKP/08 provedeni su dokazi čitanjem i pregledavanjem isprava: imovinsko-pravni zahtjev oštećenog SZ (list 6), zapisnik o ispitivanja svjedoka PZ od 7. siječnja 2021. (list 40-41), Informacija o prelasku državne granice izdana od MUP PU Zagrebačka, Sektor za granice od 21. ožujka 2024., kopija matrikula i breveta (listovi 93-100 spisa).

3.2. Na raspravi izvedeni su slijedeći dokazi: Ispitivanje oštećenika LZ (listovi 81-83 spiss), svjedokinje UZ (list 125 spisa), ispitivanje svjedoka ČZ (listovi 130-132 spisa).

3.3. Drugih dokaznih prijedloga nije bilo kao ni primjedbi na izvedene dokaza pa je pregledana dokumentacija vezana za prekršajnu i kaznenu evidenciju: Uvjerenje iz kaznene evidencije od 4. rujna 2025. te Potvrda iz prekršajne evidencije od 4. rujna 2025.

3.4. Ispitan je optuženik te je pročitan i pregledan zapisnik o ispitivanju osumnjičenika CZ u Policijskoj postaji Brač 11. ožujka 2020. (list 10- 13), audio - video snimka ispitivanja osumnjičenika u PP Brač dana 11. ožujka 2020. (list 19), zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika CZ od 2. rujna 2020. (list 30-33), audio - video snimka prvog ispitivanja okrivljenika CZ od 2. rujna 2020 (list 34).

4.1. Optuženik je prilikom ispitivanja na raspravi iskazao da je sezona 2019. bila slabija, imao je nekoliko "rupa" tijekom rada. On i oštećenik su se putem telefona dogovorili da oštećenik dođe raditi, oštećenik mu je rekao da ima sve potrebne "papire" za rad u Hrvatskoj. Dogovor je bio da oštećenik dođe nekoliko dana ranije, da se upoznaju, da optuženik vidi što on zna raditi te da mu pregleda dokumente. Oštećenik je trebao doći na brod a kada je došao optuženik je bio odsutan zbog drugog posla tako da ga je na brodu dočekao EZ. Optuženik je upoznao oštećenika tek treći dan. Tada mu je oštećenik pokazao dokumenta, svi dokumenti i brevete bili su crnogorski što nije odgovaralo dogovoru preko telefona, jer je oštećenik rekao da ima hrvatsku putovnicu. Kada je ustanovio kakvi su "papiri", rekao je da je nemoguće da nastave suradnju, no da će provjeriti sa Lučkom kapetanijom i policijom što mu je činiti. Sutradan je postupio po dogovoru te je dobio informaciju da za crnogorskog radnika treba imati dozvolu za rad, a ta se dozvola čeka 45-60 dana. Nakon toga je rekao oštećeniku da mora napustiti brod, ponudio mu je pomoć da se može vratiti kući, te ga iskrcao u Bobovišćima (na moru) na Braču. Oštećeni je bio ljut, rekao je da se sada ne može nigdje zaposliti, rekao je da prevaren. Oštećenik je iskrcan sa broda četvrti dan, nakon što je optuženik dobio informacije od Lučke kapetanije (iskrcan je taj dan). Ovo mu je prvi strani radnik otkad radi ovaj posao a radi ga 20 godina.

4.2. U prethodnom postupku je u bitnom iskazao kao i na glavnoj raspravi.

5.1. Nakon provedenog dokaznog postupka neprijeporno je utvrđeno da je okrivljenik počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret. Isto proizlazi iz svih provedenih dokaza koji su logični i uvjerljivi, te suprotni nevjerodostojnom iskazu okrivljenika. Okrivljenik se privatnim poslom bavi dugi niz godina, okrivljenik je trebao znati ono što znaju gotovo svi građani, a to je da strani radnici bilo koje države u bilo kojoj drugoj državi moraju imati radnu dozvolu. Isto tako nije prijeporno ni da je tu radnu dozvolu trebao pribaviti poslodavac, odnosno da je trebao poštovati proceduru zapošljavanja stranih radnika. Međutim, iz cjelokupnog dokaznog materijala proizlazi da nije toliko sporno ni što je oštećeni bio državljanin druge države jer je okrivljenik na isti ovakav način postupao i prema drugim radnicima, točnije, dovodio bi ih radi obavljanja poslova, a zatim bi vrlo brzo prije isteka mjesec dana te radnike otpuštao "potjerao s broda", naravno bez isplate plaće. Navodi koje ističe okrivljenik, a to je da je oštećeni na brodu proveo četiri dana nakon čega je otišao jer nije mogao zasnovati radni odnos su neuvjerljive i neistinite. Naime, po prijavi s granice koja je provjerena proizlazi da je ŽZ u [adresa] ušao 26. lipnja 2019., te istog dana došao na brod okrivljenika da bi RH napustio 22. srpnja 2019. Ovo se poklapa s vremenom koje oštećeni ŽZ, a i ispitani svjedok navodi da je oštećenik radio na brodu. Iskaz oštećenika je logičan i uvjerljiv te ne postoji ni jedna stavka koja izaziva sumnju, a u velikom dijelu i gotovo u potpunosti je identičan s iskazom današnjeg svjedoka ČZ (PZ) koji je bez imalo dvojbe, zastajkivanja ili dileme ispred okrivljenog i njemu u lice iznio sve činjenice o okrivljenikovom ponašanju prema radnicima. Okrivljenik nema ni jedan dokaz da je isplatio MZ, a ŽZ koji je prema navodima okrivljenika napustio brod četiri dana nakon što je došao točnije 30. lipnja 2019. zasigurno bez novca, bez mjesta stanovanja i bez ikakvih uvjeta za život ne bi se zadržao u Hrvatskoj do 22. srpnja 2019. Dakle, iskaz danas ispitanog okrivljenika je u potpunosti nelogičan i neživotan i sračunat na izbjegavanje kaznene odgovornosti. Ponovno se naglašava da oštećeni ŽZ nije jedina osoba koju je okrivljenik iskoristio na navedeni način i na kraju ga nije platio. Ne smije se zaboraviti da je ŽZ isključivo zbog poziva okrivljenika i zbog rada na njegovom brodu došao u RH. Stoga se predlaže sudu istog proglasiti krivim, izreći mu uvjetnu osudu kako je to već predloženo te ga obvezati da oštećenom nadoknadi imovinsko-pravni zahtjev u iznosu od 1.200 eura.

5.2. U završnom govoru optuženik je naveo da ostaje pri svojoj obrani. Oštećenik mu jer rekao da ima hrvatske dokumente pošto to nije bilo tako on je ostao nekoliko dana i otišao, njemu je mama sa otoka Hvara, ima obitelj i u Splitu.

6. Oštećenik LZ u svom iskazu je naveo da se javio na posao kod optuženika putem oglasa. Prilikom telefonskog razgovora optuženik ga je pitao ima li matrikulu te mu je rekao da je plaća 1.200,00 eura i da će ga prijaviti. Dogovorili su da oštećenik dođe na brod, što je ovaj učinio, dva dana je bio na brodu i onda je došao i optuženik. Tada je oštećenik predao optuženiku matrikulu i putovnicu, dogovor je bio da će raditi kao mornar. Radio je na brodu 20 dana i kao mornar i kao konobar, tražio je povećanje plaće jer je bio dogovor da će raditi isključivo kao mornar no optuženik ga je potjerao i iskrcao sa broda. Vratio mu je matrikulu i putovnicu, nije ga prijavio iako je bio dogovor da će ga prijaviti. U matrikulu mu nije ništa upisao. Nije mu dao nikakvu naknadu za rad. Nije potpisao nikakav ugovor s optuženikom, optuženik je naveo da će to srediti no na kraju je dobio "samo praznu matrikulu". Matrikula je crnogorska, ima položenih svih pet breveta te s njom može ploviti izvan Crne Gore, do ovog događaja je jedino kod optuženika s njom plovio. Dok je bio na brodu bile su tri rotacije gostiju, gosti se mijenjaju svako sedam dana. Kada se iskrcao sa broda išao je do djeda kod kojeg je bio dva od pet ili tri do pet dana. On je optuženiku donio ono što je optuženik od njega tražio a to je putovnica i matrikula, optuženik je naveo da brevete nisu važne.

7. Nesporno je da se oštećenik javio putem oglasa za zasnivanje radog odnosa kod optuženika na njegovom brodu. Sporno je koliko je dana proveo na brodu i je li radio za optuženika.

8. Svjedokinja UZ (izvanbračna supruga optuženika) sjeća se oštećenika jer je došla na brod i donijela hranu, pa ga je vidjela, optuženi joj je rekao da ga je morao poslati "ća" jer nema "papire".

9. Svjedok EZ je ispitan na raspravi. Naveo je da oštećenik radio za optuženika a nije bio prijavljen niti je imao radnu dozvolu. To mu je poznato jer je svjedok radio kao kuhar na brodu a oštećenik je radio kao mornar i konobar. Oštećenik je rekao da ga optuženik nije isplatio a optuženik je ostao dužan i svjedoku i još jednoj osobi koja je radila prije oštećenika. Sa oštećenikom se čuo dva ili tri puta nakon što je oštećenik napustio brod.

10. Da je optuženik počinio kazneno djelo sud zaključuje nakon analize vjerodostojnosti iskaza oštećenika kao i iskaza samog optuženika, koji su povezani ostalim dokazima u spisu, iskazom svjedoka te preslikom putovnice i matrikule i breveta oštećenika kao i podatkom o ulasku i izlasku iz RH (oštećenik je boravio u [adresa] od 26. lipnja 2019. do 22. srpnja 2019.).

11.1. Iskaz oštećenika povezan je u logičnu cjelinu, uvjerljiv i dosljedan te je potvrđen materijalnim dokazima stoga ga sud ocjenjuje vjerodostojnim. Nama motiva lažno teretiti optuženika. Naveo je da je pronašao oglas za rad kod optuženika na njegovom brodu, ugovorili su plaću uz obveznu prijavu. Od dokumentacije imao je ono što je zatraženo.

11.2. Životno je nelogično da radnik prijavljuje na zapošljavanje i da neistinito navodi koju dokumentaciju posjeduje, pa da poslodavac uvidjevši da ga je radnik prevario pređe preko te činjenice da radnik nema hrvatsku putovnicu niti ostale dokumente koji su potrebni da bi zakonski radio, a da to ne neki način poslodavac ne sankcionira u smislu da otkaže bilo kakvu suradnju s istim, nego da se raspituje u Lučkoj kapetaniji i policiji kako premostiti taj problem. S druge strane nelogično je da bi prosječna osoba - radnik lagao o tako važnoj činjenici kao što je putovnica i koja ju je država izdala kada nema nikakvog načina da ta činjenica ostane neotkrivena jer o tome je li radnik hrvatski državljanin ili stranac ovisi i cijela procedura oko zapošljavanja. Također sud ne smatra istinitim dio iskaza optuženika u kojem navodi da bi se oštećenik osjećao prevarenim kada mu je optuženik rekao da napusti brod jer se dugo čeka dozvola za rad stranca; naime zašto bi se osoba koja je lagala i koja je odgovorna zbog nastale situacje pokazivala ljutnju i nezadovoljstvo.

12. Iskaz optuženika je usmjeren prema stvaranju za sebe bolje pozicije u postupku kako bi ishodio oslobađajuću presudu. Ne spori da je oštećenik bio četiri dana na brodu ali spori da je radio za njega. Navodi da je unatoč lažima oštećenika, pokušao srediti papire te da mu je rekao da mora otići tek kada je shvatio da se papiri ne mogu riješiti.

13. Iskaz svjedokinje je irelevantan za donošenje odluke s obzirom da ista iskazivala o prva dva dana otkad je oštećenik došao na brod a saznanja zašto je otišao ima od optuženika. Također, iskaz svjedoka ČZ je većim dijelom irelevantan za ovaj postupak jer se odnosi na problem kojeg je on imao sa optuženikom a jedino što je bitno za ovaj postupak je to da je naveo kako je oštećenik radio bez prijave za optuženika kao mornar i konobar čime je potvrdio iskaz oštećenika.

14. Objekt kaznenog djela prijevare je imovina oštećenika a radnja počinjenja se sastoji od dovođenja oštećenika u zabludu lažnim prikazivanjem činjenica koje su dovele do toga da je oštećenik nanio sebi imovinsku štetu pristavši na ponudu iz oglasa za rad kod optuženika. Kazneno djelo neisplate plaće iz članka 132. stavka 1. KZ/11 čini onaj tko ne isplati dio ili cijelu plaću radniku, što se dogodilo u ovom slučaju jer oštećenik nije dobio plaću za svoj rad.

15. Pitanje ubrojivosti optuženika nije se postavilo kao sporno pitanje, dakle bio je ubrojiv. Postupao je s izravnom namjerom, htio je počinjenje kaznenog djela prijevare i neisplate plaće , htio je za sebe pribaviti protupravnu imovinsku korist i to dovodeći oštećenika lažnim prikazivanjem u zabludu navodeći ga da nešto učini na štetu svoje imovine i htio je da mu potom ne isplati plaću. Nije bio u zabludi o protupravnosti djela, biću kaznenih djela i okolnostima koje isključuju protupravnost, pa ga je sud proglasio krivim.

16. Prilikom odmjere vrste i mjere kazne sud je optuženiku cijenio sve okolnosti koje utječu da ona po vrsti odnosno mjeri bude teža ili blaža za optuženika, a posebno je cijenio stupanj krivnje okrivljenika, jačinu ugrožavanja kaznenim djelom zaštićenog dobra, posljedice koje su kaznenim djelom prouzročene te ponašanje okrivljenika prije i nakon počinjenja kaznenog djela kao i njegove osobne i materijalne prilike.

17. Olakotna je optuženikova neosuđivanost. Otegotnih okolnosti nema.

18. Nakon provedenog dokaznog postupka te ocjene svakog izvedenog dokaza posebno i svih izvedenih dokaza zajedno u međusobnoj povezanosti sud je utvrdio da je optuženik postupao upravo na način kako je to činjenično i pravno opisano u izreci presude a iz kojeg činjeničnog opisa proizlaze zakonska obilježja kaznenog djela protiv imovine - prijevare – djelo opisano po članku 236. stavak 1. KZ/11 te kazneno djelo protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja - neisplatom plaće – kazneno jelo opisano i kažnjivo po članku 132. stavka 1. KZ/11. Slijedom naprijed navedenih okolnosti sud je optuženiku prethodno utvrdio pojedinačne kazne zatvora za svako kazneno djelo, i to kako slijedi: za kazneno djelo prijevare – na temelju članka 236. stavka 1. KZ/11 – kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, a za kazneno djelo neisplate plaće – na temelju članka 132. stavka 1. KZ/11 – kazna zatvora u trajanju od po od 6 (šest) mjeseci, nakon čega je optuženik, na temelju članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci a potom mu je izrečena uvjetna osuda na način da se optuženiku neće izvršiti kazna zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci ako optuženik u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

19. Na temelju članka 62. stavka 1. točke 1. KZ/11 optuženiku se uz izrečenu uvjetnu osudu nalaže i posebna obveza da u roku od 1 (jedan) mjesec po pravomoćnosti presude naknadi oštećeniku OZ, [adresa] prouzročenu štetu u iznosu od 1. 200,00 EUR (tisuću dvjesto eura).

20. Na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11 izrečena uvjetna osuda može se opozvati i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora ako optuženik ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri dosuđenu posebnu obvezu u navedenom roku od 6 (šest) mjeseci po pravomoćnosti presude.

21. Na temelju članka 158. stavaka 1. i 2. ZKP/08 dosuđuje se imovinskopravni zahtjev oštećeniku OZ, [adresa] u iznosu od 1. 200,00 EUR (tisuću dvjesto eura) koji iznos je optuženik dužan naknaditi oštećeniku u roku od od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude. Za preostali dio imovinskopravnog zahtjeva oštećenik je upućenu parnicu. Oštećenik je na raspravi istaknuo imovinskopravni zahtjev od 1.500,00 eura no kako je dogovor za plaću bio 1.200,00 eura unatoč činjenici što je oštećenik radio i poslove mornara i poslove konobara, veća plaća nije dogovorena stoga je oštećenik za razliku upućen u parnicu.

22. Na temelju članka 148. u svezi članka 145. stavak 1. i 2. točke 6. ZKP/08 optuženik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 500,00 EUR koji predstavlja paušalni trošak s obzirom na složenost i duljinu trajanja kaznenog postupaka. Paušalna svota pokriva dio troškova koji su nastali povodom ovog postupka a cilj joj je da uz pokrivanje dijela troška ne predstavlja pretjerano financijsko opterećenje za optuženika, treba biti pravična i razmjerna. Dakle, kriterij za određivanje paušalne svote su složenost i trajanje postupka s jedne strane i imovinsko stanje optuženika s druge strane. Plaćanjem navedenog iznosa neće biti dovedena u egzistencija optuženika s obzirom da su mu djeca punoljetna i da je isti srednjeg imovinskog stanja i radno sposoban. Optuženik je dužan platiti toškove u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

Split, 10. veljače 2026.

Sutkinja

Lovrenka Kovačić Bućan

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu radi ulaganja odgovora, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostaviti

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu

2. optuženik

3. oštećenik

4. u spis.