REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Franjevačke stube 2

52000 Pazin

Posl. br. P-527/2021-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu po sutkinji Mariji Grubor u pravnoj stvari tužiteljice TV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Dario Čehić, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika Grada Novigrada, Novigrad, Veliki trg 1, OIB 53785741678, kojeg zastupa punomoćnik Aleksandar Puh, odvjetnik iz Pule, Leharova 1, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 23. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice EV i zamjenika punomoćnika tuženika IV, **.**.2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev:

„Nalaže se tuženiku Gradu Novigradu platiti tužiteljici TV iznos od 13.139,56 eura (99.000,00 kuna).“

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove postupka isplatom iznosa od 750,00 (sedamsto pedeset) eura u roku 15 dana.

III. U preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka se odbija.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 99.000,00 kuna (sada 13.139,56 eura). U tužbi je navela da je rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižnog odjela Buje posl. br. Z-29529/2016 od 14. listopada 2016., na temelju snimke izvedenog stanja od 5. travnja 2016., očitovanja Grada Novigrada od 18. travnja 2016., prijavnog lista i kopije katastarskog plana od 5. travnja 2016., na 222 m2 zemljišta iz sastava dotadašnje k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana nova k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kulture „nerazvrstana cesta“, uz istovremenu uknjižbu prava vlasništva u korist tuženika. Upis vlasništva tuženika proveden je na temelju čl. 98. st. 1. u vezi s čl. 101. st. 1., čl. 131. st. 1. te čl. 133. Zakona o cestama (Narodne novine br. 84/2011., 22/2013., 54/2013., 148/2013. i 92/2014.) s obzirom na to da je preko njezinog zemljišta prošla nerazvrstana javna cesta. Kako je s danom stupanja Zakona o cestama 28. srpnja 2011. vlasništvo tuženice prestalo na temelju samog zakona, to su prema čl. 33. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima za nju nastali jednaki pravni učinci kao da je provedeno potpuno izvlaštenje. Stoga joj, na temelju te odredbe u vezi s čl. 36. st. 1. Zakona o cestama te čl. 11. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade (Narodne novine br. 74/2014., 69/2017. i 98/2019.), pripada novčana naknada u visini tržišne vrijednosti 222 m2 zemljišta. Pozvala se na pravno stajalište koje je Europski sud za ljudska prava zauzeo u slučaju Radan protiv Hrvatske (zahtjev br. 49019/06, Odluka o dopuštenosti od 27. kolovoza 2009.).

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev i naveo da je potraživanje tužiteljice u cijelosti neosnovano. Istaknuo je i prigovor zastare jer smatra da je potraživanje tužiteljice, kada bi i postojalo, u cijelosti zastarjelo. Naime, i prema iznijetom stavu Ustavnog suda Republike Hrvatske stjecanje prava vlasništva javnopravnih subjekata na nekretninama koje su u naravi ceste nastupilo je znatno prije stupanja na snagu Zakona o cestama, čije odredbe, same po sebi nemaju utjecaja na nastanak ili prestanak vlasničkih prava. Navodi tužiteljice i pozivanje na stajalište Europskog suda za ljudska prava u slučaju Radan protiv Hrvatske nisu od utjecaja na odlučivanje u ovoj pravnoj stvari. Predložio je odbijanje tužbenog zahtjeva.

3. Tužiteljica je u podnesku od 12. siječnja 2023. navela da je pogrešno stajalište tuženika da je njezino potraživanje zastarjelo. Naime, njezin zahtjev kao bivšeg vlasnika nekretnine koja je na temelju samog zakona prešla u vlasništvo Republike Hrvatske predstavlja stvarnopravni zahtjev iz čl. 33. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koji ne zastarijeva. Stajalište Europskog suda za ljudska prva u slučaju Radan protiv Hrvatske je, suprotno navodima tuženika, relevantno za odlučivanje u ovom predmetu jer iz te odluke proizlazi da podnositelj ima stvarnopravni zahtjev prema državi za naknadu svoje izvlaštene imovine. U svakom slučaju, sve kada bi posrijedi i bio obveznopravni zahtjev, tuženik je upisan u zemljišne knjige tek rješenjem posl. br. Z-29529/2016 od 14. listopada 2016., pa do podnošenja tužbe u srpnju 2021. nije protekao petogodišnji zastarni rok.

3.1. Na pripremnom ročištu od 16. veljače 2023. je navela da smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o stjecanju bez osnove jer je u čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima propisano da se o stjecanju bez osnove radi kada prijelaz imovine nema osnove „u nekom pravnom poslu, odluci suda ili zakonu", a stjecanje vlasništva tuženika je utemeljeno na zakonu.

4. Tuženik je na istom ročištu istaknuo kako je zahtjev tužiteljice obveznopravne, a ne stvarnopravne prirode. Ako bi se uzeli u obzir navodi tužiteljice proizlazio bi da njezin obveznopravni zahtjev ne zastarijeva, a što je protivno Zakonu o obveznim odnosima te općenito zakonodavstvu Republike Hrvatske. Upravo i Ustavni sud ukazuje da je stjecanje prava vlasništva javnopravnih subjekata na nekretninama koje su u naravi ceste i gubitak prava vlasništva fizičkih osoba nastupaju i nastupili su znatno ranije nego što je Zakon o cestama stupio na snagu. Ako fizičke osobe smatraju da imaju nekakvo potraživanje vezano za navedeno, svoja prava mogu ostvarivati postavljanjem zahtjeva obveznopravne prirode, a ti zahtjevi zastarijevaju. Naveo je i da je, postupajući po odredbama Zakona o cestama iz 2011., posljedice koje su davno nastupile uskladio s faktičnim stanjem. Predmetna nekretnina je već prilikom stupanja Zakona o cestama na snagu 2011. bila cesta, pa je stoga potraživanje tužiteljice zastarjelo.

4.1. Dodatno je u podnesku od 21. veljače 2023. naveo da prema ustaljenoj sudskoj praksi upravo od onog trenutka kada se ne može s uspjehom tražiti predaja u posjed nastupa zastarni rok traženja naknade u smislu članka 33. Zakona o vlasništvu i drugih stvarnim pravima. U konkretnom slučaju do ustaljene opće uporabe nekretnine kao ceste došlo je najkasnije stupanjem na snagu Zakona o cestama kada su se stekli uvjeti za njezino evidentiranje budući, u suprotnom, takva provedba ne bi prošla kroz katastar i zemljišne knjige, pa je jasno kako je najkasnije od stupanja na snagu tog zakona počeo teći zastarni rok. Stoga je pogrešno stajalište tužiteljice da bi zastarni rok imao početi teći od provedbe elaborata izvedenog stanja ceste 14. listopada 2016. (pravomoćno 2017.).

5. Tužiteljica je u podnesku od 14. studenog 2025. istaknula i da u slučajevima tzv. de facto izvlaštenja („de facto expropriation“) dolaze u primjenu pravna stajališta Europskog suda za ljudska prava prema kojima se smatra da povreda prava vlasništva kod de facto izvlaštenja traje sve dok bivšem vlasniku nije isplaćena naknada (Europski suda za ljudska prava u odlukama Papamichalopoulos i ostali protiv Grčke te Carbonara i Ventura protiv Italije). Osim toga, Zakon o izvlaštenju i određivanju naknade, a ni bivši Zakon o izvlaštenju, ne sadrže odredbe prema kojima bi pravo na naknadu za izvlaštenu nekretninu zastarijevalo niti propisuju da bi se na naknadu primjenjivala opća pravila obveznog prava, pa tako ni pravila Zakona o obveznim odnosima o zastari. I u susjednoj Bosni i Hercegovini, čije je pravo vrlo slično hrvatskom i gdje je također na snazi (europska) Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, je ovo pitanje bilo predmetom ujednačavanja sudske prakse te je na Panelu za ujednačavanje sudske prakse Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine iz građanske oblasti, održanog dana 30. siječnja 2014. prihvaćeno pravno shvaćanje prema kojem zahtjev za novčanu naknadu zbog izvršene faktičke eksproprijacije ne zastarijeva.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 13.139,56 eura na ime naknade za oduzetu površinu njezinog zemljišta, i to 222 m2 dijela k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

6.1. Nije sporno da je rješenjem Općinskog suda u Puli-Pola, Zemljišnoknjižnog odjela Buje posl. br. Z-29259/2016 od 14. listopada 2016. nekretnina tužiteljice k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] cijepana na k. č. [katastarska čestica] s 658 m2, k. č. [katastarska čestica] s 11 m2 i k. č. [katastarska čestica] s 222 m2 te da je k. č. [katastarska čestica] nerazvrstana cesta otpisana u novi zk. ul. i uknjižena kao javno dobro u općoj uporabi, kao neotuđivo vlasništvo tuženika. Nije sporno ni da se predmetni dio nekretnine, a koji je uknjižen na tuženika, i prije stupanja na snagu Zakona o cestama 2011. koristio kao cesta.

6.2. Sporno je ima li tužiteljica pravo zahtijevati naknadu za oduzeto zemljište kojim prolazi predmetna nerazvrstana cesta i je li njezin zahtjev zastario, pri čemu je sporno od kojeg trenutka se ima računati početak tijeka zastarnog roka.

6.3. Odbijen je dokazni prijedlog za provođenjem mjerničnog i građevinskog vještačenja jer izvođenje navedenih dokaza, zbog istaknutog prigovora zastare, nije bilo potrebno za donošenje meritorne odluke. Osim toga, u toj pravnoj situaciji, izvođenje tih dokaza bi bilo protivno načelu ekonomičnosti.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Prema čl. 129. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015., u nastavku: ZV) kad je zakon odredio da će se vlasništvo steći ispunjenjem određenih pretpostavaka koje nisu pravni posao, ni odluka suda ili drugoga tijela na temelju kojega se stječe vlasništvo, niti su nasljeđivanje, onaj kome se glede neke stvari ispune te pretpostavke stječe samim time pravo vlasništva na njoj u trenutku ispunjenja tih pretpostavaka (st. 1.). Ako nije što drugo zakonom određeno, stjecanjem vlasništva na temelju zakona prestaju sva stvarna prava koja su do tada postojala na odnosnoj stvari, osim onih za koje je stjecatelj znao da postoje ili je to morao znati (st. 2.). Odnosi prijašnjega vlasnika i osoba čija su prava na odnosnoj stvari prestala zbog stjecanja prava vlasništva na temelju zakona, prosuđuju se po obveznopravnim pravilima, ako nije što posebno zakonom određeno (st. 3.).

8.1. Odredbom čl. 33. ZV-a propisano je da pravo vlasništva može u interesu Republike Hrvatske biti zakonom oduzeto (potpuno izvlaštenje) ili ograničeno osnivanjem za drugoga nekoga prava glede vlasnikove stvari (nepotpuno izvlaštenje), u kojem slučaju vlasnik ima pravo na naknadu prema propisima o izvlaštenju (st. 1.). Bude li zakonom nekoj vrsti stvari oduzeta sposobnost da bude objekt prava vlasništva, to za dotadašnje vlasnike takvih stvari proizvodi jednake pravne učinke kao da je glede tih stvari provedeno potpuno izvlaštenje (st. 2).

9. Prema čl. 98. st. 1. Zakona o cestama (Narodne novine br. 84/2011., 22/2013., 54/2013., 148/2013., 92/2014., u nastavku: ZC) nerazvrstane ceste su one ceste koje se koriste za promet vozilima i koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim tim Zakonom i drugim propisima, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu toga Zakona, a posebice ceste koje povezuju područja unutar gradova i naselja, pristupne ceste do stambenih, poslovnih, gospodarskih i drugih građevina te druge ceste na području naselja i gradova.

9.1. Pravni status nerazvrstanih cesta uređen je odredbom čl. 101. ZC-a kojom je propisano da je nerazvrstana cesta javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi (st. 1.) te da se nerazvrstana cesta ne može otuđiti iz vlasništva jedinice lokalne samouprave niti se na njoj mogu stjecati stvarna prava, osim prava služnosti i prava građenja radi građenja građevina sukladno odluci izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave, pod uvjetom da ne ometaju odvijanje prometa i održavanje nerazvrstane ceste (st. 2.). Nadalje, odredbom čl. 102. st. 2. ZC-a propisano je da se nerazvrstana cesta upisuje u zemljišne knjige kao javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave.

10. Upis nerazvrstanih cesta u zemljišne knjige uređen je čl. 131. do 133. ZC- a. Odredbom čl. 131. ZC propisano je da ceste koje se na dan stupanja na snagu toga Zakona koriste za promet vozila po bilo kojoj osnovi i koje su pristupačne većem broju korisnika, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu toga Zakona, postaju nerazvrstane ceste (st. 1.). Nerazvrstane ceste iz st. 1. koje nisu upisane u zemljišnim knjigama ili u tim knjigama nije upisano njihovo stvarno stanje, upisuju se u zemljišne knjige po službenoj dužnosti na temelju prijavnog lista koji nakon evidentiranja nerazvrstane ceste, odnosno njezinog stvarnog stanja u katastru, zemljišnoknjižnom sudu po službenoj dužnosti dostavlja tijelo nadležno za katastar (st. 3.). Nerazvrstane ceste izgrađene do dana stupanja na snagu Zakona o cestama (Narodne novine br. 84/2011.) koje nisu evidentirane u katastru ili nije evidentirano njihovo stvarno stanje, evidentiraju se u katastru na temelju geodetskog elaborata izvedenog stanja nerazvrstane ceste, a koji pribavlja i nadležnom tijelu za katastar dostavlja jedinica lokalne samouprave, odnosno pravna osoba koja je ovlaštena upravljati nerazvrstanom cestom sukladno propisima iz čl. 107. toga Zakona i rješenja nadležnog zemljišnoknjižnog suda o provedbi prijavnog lista (st. 4.) Prijavni list za prethodnu provedbu u zemljišnoj knjizi iz st. 4. toga članka zemljišnoknjižnom sudu po službenoj dužnosti dostavlja nadležni ured za katastar na temelju pregledanog i potvrđenog geodetskog elaborata izvedenog stanja nerazvrstane ceste (st. 5.). Nerazvrstane ceste iz st. 1. upisat će se u zemljišnu knjigu kao javno dobro u općoj uporabi, kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave uz upis pravne osobe koja upravlja javnom cestom, bez obzira na postojeće upise u zemljišnoj knjizi (st. 6.). Nekretnine koje su prema tom Zakonu nerazvrstane ceste i bile su u uporabi kao nerazvrstane ili javne ceste prije 1. siječnja 1997., su javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze (st. 7.)

10.1. Nadalje, čl. 132. ZC-a propisano je da se ceste iz čl. 98. st. 1. toga Zakona koje nisu evidentirane u katastru ili nije evidentirano njihovo stvarno stanje, evidentiraju u katastru na temelju odluke iz čl. 98. st. 2. toga Zakona, geodetskog elaborata izvedenog stanja nerazvrstane ceste, a koji pribavlja i nadležnom tijelu za katastar dostavlja jedinica lokalne samouprave, odnosno pravna osoba koja je ovlaštena upravljati nerazvrstanom cestom sukladno propisima iz čl. 106. toga Zakona i rješenja nadležnog zemljišnoknjižnog suda o provedbi prijavnog lista (st. 3.) te da će se iste upisati u zemljišnu knjigu kao javno dobro u općoj uporabi, kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave uz upis pravne osobe koja upravlja javnom cestom, bez obzira na postojeće upise u zemljišnoj knjizi (st. 4.). Odredbom čl. 133. ZC-a propisano je da se nerazvrstane ceste iz čl. 131. st. 1. i čl. 132. st. 1. toga Zakona evidentiraju u katastru i upisuju u zemljišne knjige kao nerazvrstane ceste javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalaze, neovisno o postojanju upisa vlasništva i/ili drugih stvarnih prava treće osobe (st.1.), te da se na evidentiranje u katastru i upis u zemljišne knjige nerazvrstanih cesta iz čl. 131. st. 1. i čl. 132. st. 1. toga Zakona ne primjenjuju odredbe zakona kojim se uređuje prostorno uređenje i gradnja, o parcelaciji građevinskog zemljišta te evidentiranju građevina u katastru i upisu u zemljišne knjige, niti odredbe drugih zakona i propisa koje su protivne čl. 131. i 132. toga Zakona i st. 1. i 2. toga članka (st. 3.).

11. Odredbama ZC-a nije propisan način ostvarivanja prava vlasnika nekretnina na kojima je izgrađena nerazvrstana cesta na isplatu naknade na ime vrijednosti zemljišta kojim ista prolazi. Međutim, iz prethodno citiranih odredbi čl. 33. st. 2. i čl. 129. st. 3. ZV-a proizlazi da je položaj takvih vlasnika izjednačen s onim u kojem bi bili da je provedeno izvlaštenje u skladu s odredbama Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade (Narodne novine br. 74/2014., 69/2017. i 98/2019.). Prema čl. 11. st. 2. tog Zakona za izvlaštenu nekretninu vlasniku pripada novčana naknada u visini tržišne vrijednosti nekretnine.

12. Budući da tužiteljici nesporno nije isplaćena naknada za dio nekretnine koji je ušao u sastav nerazvrstane ceste, valjalo je ocijeniti tuženikov prigovor zastare.

13. Na predmetnu tražbinu primjenjuje se opći petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/2023., u nastavku: ZOO). Odredbom čl. 215. st. 1. ZOO-a propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dok je odredbom čl. 216. ZOO propisano da zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena.

14. Zakon o cestama (Narodne novine br. 84/2011., u nastavku: ZC/2011) koji je stupio na snagu 28. srpnja 2011., za razliku od njime derogiranog Zakona o javnim cestama (Narodne novine br. 180/2004., 82/2006., 138/2006., 146/2008., 52/2008., 38/2009., 124/2009., 153/2009., 73/2010.) uz javne ceste, regulira i materiju vezanu uz nerazvrstane ceste. Budući da je njegovim odredbama izričito propisano da nerazvrstane ceste postaju javno dobro u općoj upotrebi u neotuđivom vlasništvu jedinica lokalne samouprave na čijem se području nalaze, po stajalištu ovog sud tim zakonom provedeno je faktično izvlaštenje (na način kako ga u svojoj praksi tumači Europski sud za ljudska prava) zemljišnoknjižnih vlasnika nekretnina od kojih se u naravi sastoji nerazvrstana cesta, što proizlazi iz naprijed citiranih odredbi čl. 101., čl. 131. st. 1. i čl. 132 st. 4. ZC-a.

14.1. Naime, sve do stupanja na snagu ZC-a, vlasničkopravni status nerazvrstanih cesta bio je neuređen, odnosno vlasnici su bili osobe upisane u zemljišnu knjigu te su im pripadala sva vlasnička prava. Nerazvrstane ceste su bile u vlasništvu zemljišnoknjižnih vlasnika koji su imali pravo tražiti njihov povrat u posjed. To su pravo izgubili tek onda kada je ZC propisano da su nerazvrstane ceste javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu jedinica lokalne samouprave na čijem se području nalaze (čl. 101. st. 1. i 2. ZC). Nakon stupanja na snagu ZC-a, nerazvrstane ceste su po sili zakona postale neotuđivo vlasništvo jedinica lokalne samouprave. Na temelju navedenoga, gubitak prava vlasništva nastao je stupanjem na snagu Zakona o cestama, odnosno 28. srpnja 2011. Stoga, prema mišljenju ovog suda, od stupanja na snagu ZC-a nema mogućnosti povrata nekretnine na kojoj je izgrađena nerazvrstana cesta jer je, od tada, riječ o javnom dobru u općoj uporabi te neotuđivom vlasništvu jedinica lokalne samouprave.

14.2. I u slučaju kada bi se početak zastarnog roka računao od dana kada je na zemljištu tužiteljice izgrađena cesta, odnosno kada je došlo do ustaljene opće uporabe u svojstvu ceste (i kada je prema odluci Ustavnog suda prestala mogućnost traženja predaje nekretnine), prigovor zastare bi bio osnovan. S obzirom na to da je Zakon o cestama stupio na snagu nakon toga (jer je u vrijeme njegovog stupanja na snagu na predmetnoj nekretnini već nesporno bila izgrađena cesta) nije bilo potrebno utvrđivati kada je ta cesta izgrađena.

15. Slijedom navedenog, opći zastarni rok od pet godina za podnošenje obveznopravnog zahtjeva za isplatu naknade tržišne vrijednosti nekretnine počeo je teći najkasnije 28. srpnja 2011., pa je zastara nastupila najkasnije 28. srpnja 2016.

15.1. S obzirom na to da je predmetna tužba podnesena 8. srpnja 2021., tuženikov prigovor zastare ocijenjen je osnovanim.

16. Pritom, po stajalištu ovog suda, činjenica kada se tuženik upisao kao vlasnik nerazvrstane ceste u zemljišnoj knjizi nije od utjecaja na početak tijeka zastarnog roka. S time u vezi valja navesti da ZC/2011, u dijelu koji se odnosi na upis nerazvrstanih cesta u zemljišnu knjigu, predstavlja lex specialis u odnosu na odredbe ZV-a i Zakona o zemljišnim knjigama (u nastavku: ZZK). Za provedbu prijavnog lista u zemljišnoj knjizi nije potrebna suglasnost nositelja knjižnog prava u smislu odredbi ZZK, tim više što je odredbom čl. 131. st. 6. ZC izričito propisano da se upis nerazvrstane ceste izgrađene do 28. srpnja 2011. provodi u zemljišnoj knjizi bez obzira na postojeće zemljišnoknjižne upise. S obzirom na to da nakon stupanja na snagu ZC/2011 javne i nerazvrstane ceste u Republici Hrvatskoj mogu biti isključivo u vlasništvu države i jedinice lokalne samouprave, riječ je o stjecanju prava vlasništva na temelju zakona (ex lege). Zbog navedenog, tuženikov upis prava vlasništva predmetne nerazvrstane ceste u zemljišnoj knjizi je isključivo deklaratoran te se istim samo utvrđuje već postojeće stanje predmetnih nekretnina koje je tuženik stekao stupanjem na snagu ZC/2011. Upis nerazvrstane ceste izgrađene do 28. srpnja 2011. (što je u predmetnom postupku slučaj) provodi se u zemljišnoj knjizi bez obzira na postojeće zemljišnoknjižne upise, pa tužiteljica neosnovano smatra da je njezin zahtjev za isplatu naknade za oduzete nekretnine dospio u trenutku upisa tuženika kao vlasnika nerazvrstane ceste.

16.1. Osim toga, tužiteljica je u tijeku postupka potvrdila da se predmetna nekretnina koristila kao cesta i prije stupanja na snagu ZC/2011. Stoga je mogla znati da ta nekretnina, u smislu čl. 98. st. 1. ZC-a, predstavlja nerazvrstanu cestu te u zastarnom roku od 5 godina od stupanja na snagu ZC/2011 (do 28. srpnja 2016.) podnijeti zahtjev za naknadu u visini vrijednosti oduzetog zemljišta.

17. S obzirom na to da je utvrđeno da je prigovor zastare osnovan, tužbeni zahtjev za isplatu naknade je valjalo odbiti (t. I. izreke presude).

18. Obje stranke podnijele su zahtjeve za naknadu troškova postupka.

18.1.Prema čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u nastavku: ZPP) pravo na naknadu troškova pripada onoj stranci koja uspije u sporu. Kako je tuženik uspio u ovom sporu, valjalo mu je dosuditi opravdane parnične troškove.

18.2. Tuženik je zatražio naknadu za zastupanje kod sastava odgovora na tužbu, za zastupanje na ročištima od 16. veljače 2023. i 23. siječnja 2026. te za sastav podneska od 21. veljače 2023. u iznosima od po 100 bodova (200,00 eura) uvećano za PDV. Pored navedenog, u odgovoru na tužbu je zatražio i naknadu sudskih pristojbi u iznosu 1.340,00 kuna.

18.3. U skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023., u nastavku: Tarife) tuženiku su priznati troškovi zastupanja za sastav odgovora na tužbu (Tbr. 8. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 54. Tarife) i za zastupanje na ročištima od 16. veljače 2023. i 23. siječnja 2026. (Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 54. Tarife) u zatraženim iznosima od po 200,00 eura. Tuženiku na ime PDV-a pripada iznos od 150,00 eura (Tbr. 46. Tarife).

18.4. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 21. veljače 2023. jer je navode iz tog podneska mogao istaknuti na ročištima za koja su mu priznati troškovi zastupanja, pa taj trošak nije bio potreban u smislu čl. 155. ZPP-a.

18.5. Osim toga, tuženik nema pravo na naknadu troškova na ime sudskih pristojbi jer mu taj trošak neće ni nastati. Naime, sudsku pristojbu na presudu je, u skladu s čl. 3. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/2018., 51/2023., u nastavku: ZSP), dužna podmiriti tužiteljica, dok prema čl. 4. ZSP-a obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici, a tuženik je u ovoj parnici uspio.

18.6. Prema tome opravdani troškovi tuženika iznose 750,00 eura (600,00 eura uvećano za PDV).

18.7. Slijedom navedenog, naloženo je tužiteljici da tuženiku naknadi troškove postupka isplatom iznosa od 750,00 eura (t. II. izreke presude), dok su odbijeni zahtjev tuženika u preostalom dijelu i zahtjev tužiteljice u cijelosti (t. III. i IV. izreke presude).

U Pazinu 10. veljače 2026.

Sutkinja

Marija Grubor

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dostave presude.

DNA:

- tužiteljica p.p.,

- tuženik p.p.