REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: PR-485/2024-64
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Luciji Miše, u pravnoj stvari tužiteljice OĆ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Robert Hršak, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika WPP Media Croatia d.o.o. (ranije: MediaCom Central Europe Zagreb d.o.o.), Zagreb, Strojarska cesta 22, OIB: 75194324548, kojeg zastupa punomoćnik Borna Dejanović, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 16. prosinca 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Roberta Hršaka, odvjetnika i punomoćnika tuženika Borne Dejanovića, odvjetnika, dana 10. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I./ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice OĆ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:
"I Utvrđuje se da nije dopuštena odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu koju je tuženik MediaCom Central Europe Zagreb d.o.o., OIB:52168622294, Strojarska cesta 22, 10000 Zagreb donio dana 05. veljače 2018. i kojom je tužiteljici OĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] otkazao ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto izvršitelja poslova radnog mjesta Media Executive in Planning te se utvrđuje da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao.
II Nalaže se tuženiku MediaCom Central Europe Zagreb d.o.o., OIB:52168622294, Strojarska cesta 22, 10000 Zagreb s danom 22. ožujka 2018. godine vratiti tužiteljicu OĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] na rad na radno mjesto izvršitelja poslova radnog mjesta Media Executive in Planning odnosno na poslove koji prema svojem sadržaju odgovaraju poslovima koje je tužiteljica obavljala prije nedopuštenoga prestanka radnog odnosa, u roku od 8 dana.
III. Nalaže se tuženiku WPP Media Croatia d.o.o. (ranije: MediaCom Central Europe Zagreb d.o.o.), Zagreb, Strojarska cesta 22, OIB: 75194324548, da tužiteljici OĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] na ime naknade bruto plaće isplati ukupan iznos od 48.537,97 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče:
- na iznos naknade bruto plaće za mjesec ožujak 2018. godine i to za vrijeme od 22. ožujka do 31. ožujka 2018. godine od 490,50 EUR (3.695,68 kn) počevši od 15. travnja 2018. godine pa do isplate,
- na iznos naknade bruto plaće za mjesec travanj 2018. godine od 1.532,82 EUR (11.549,00 kn)
počevši od 15. svibnja 2018. godine pa do isplate,
- na iznos naknade bruto plaće za mjesec svibanj 2018. godine od 1.532,82 EUR (11.549,00 kn)
počevši od 15. lipnja 2018. godine pa do isplate,
- na iznos naknade bruto plaće za mjesec lipanj 2018. godine od 1.532,82 EUR (11.549,00 kn)
počevši od 15. srpnja 2018. godine pa do isplate,
- na iznos naknade bruto plaće za mjesec srpanj 2018. godine od 1.532,82 EUR (11.549,00 kn)
počevši od 15. kolovoza 2018. godine pa do isplate,
- na iznos naknade bruto plaće za mjesec kolovoz 2018. godine od 1.532,82 EUR (11.549,00 kn)
počevši od 15. rujna 2018. godine pa do isplate,
- na iznos naknade bruto plaće za mjesec rujan 2018. godine od 1.532,82 EUR (11.549,00 kn) počevši
od 15. listopada 2018. godine pa do isplate,
- na iznos naknade bruto plaće za mjesec listopad 2018. godine od 1.532,82 EUR (11.549,00 kn)
počevši od 15. studenog 2018. godine pa do isplate,
- na iznos naknade bruto plaće za mjesec studeni 2018. godine od 1.532,82 EUR (11.549,00 kn)
počevši od 15. prosinca 2018. godine pa do isplate,
- na iznos naknade bruto plaće za mjesec prosinac 2018. godine od 1.532,82 EUR (11.549,00 kn)
počevši od 15. siječnja 2019. godine pa do isplate,
- na iznos naknade bruto plaće za mjesec siječanj 2019. godine od 1.532,82 EUR (11.549,00 kn)
počevši od 15. veljače 2019. godine pa do isplate,
- na iznos naknade bruto plaće za mjesec veljaču 2019. godine od 1.532,82 EUR (11.549,00 kn)
počevši od 15. ožujka 2019. godine pa do isplate,
- na iznos naknade bruto plaće za mjesec ožujak 2019. godine od 1.532,82 EUR (11.549,00 kn)
počevši od 15. travnja 2019. godine pa do isplate,
- na iznos naknade bruto plaće za mjesec travanj 2019. godine od 1.532,82 EUR (11.549,00 kn)
počevši od 15. svibnja 2019. godine pa do isplate,
- na iznos naknade bruto plaće za mjesec svibanj 2019. godine od 1.532,82 EUR (11.549,00 kn)
počevši od 15. lipnja 2019. godine pa do isplate,
- na iznos naknade bruto plaće za mjesec lipanj 2019. godine od 1.532,82 EUR (11.549,00 kn)
počevši od 15. srpnja 2019. godine pa do isplate,
- na iznos naknade bruto plaće za mjesec srpanj 2019. godine od 1.532,82 EUR (11.549,00 kn)
počevši od 15. kolovoza 2019. godine pa do isplate,
- na iznos naknade bruto plaće za mjesec kolovoz 2019. godine od 1.532,82 EUR (11.549,00 kn)
počevši od 15. rujna 2019. godine pa do isplate,
- na iznos naknade bruto plaće za mjesec rujan 2019. godine od 1.532,82 EUR (11.549,00 kn) počevši
od 15. listopada 2019. godine pa do isplate,
- na iznos naknade bruto plaće za mjesec listopad 2019. godine od 1.532,82 EUR (11.549,00 kn)
počevši od 15. studenog 2019. godine pa do isplate,
- na iznos naknade bruto plaće za mjesec studeni 2019. godine od 1.532,82 EUR (11.549,00 kn)
počevši od 15. prosinca 2019. godine pa do isplate,
- na iznos naknade bruto plaće za mjesec prosinac 2019. godine od 1.532,82 EUR (11.549,00 kn)
počevši od 15. siječnja 2020. godine pa do isplate,
- na iznos naknade razlike bruto plaće za mjesec siječanj 2020. godine od 540,08 EUR (4.069,23 kn)
počevši od 15. veljače 2020. godine pa do isplate,
- na iznos naknade razlike bruto plaće za mjesec veljaču 2020. godine od 537,71 EUR (4.051,35 kn)
počevši od 15. ožujka 2020. godine pa do isplate,
- na iznos naknade razlike bruto plaće za mjesec ožujak 2020. godine od 716,69 EUR (5.399,92 kn)
počevši od 15. travnja 2020. godine pa do isplate,
- na iznos naknade razlike bruto plaće za mjesec travanj 2020. godine od 443,93 EUR (3.344,81 kn)
počevši od 15. svibnja 2020. godine pa do isplate,
- na iznos naknade razlike bruto plaće za mjesec svibanj 2020. godine od 528,32 EUR (3.980,63 kn)
počevši od 15. lipnja 2020. godine pa do isplate,
- na iznos naknade razlike bruto plaće za mjesec lipanj 2020. godine od 535,33 EUR (4.033,45 kn)
počevši od 15. srpnja 2020. godine pa do isplate,
- na iznos naknade razlike bruto plaće za mjesec srpanj 2020. godine od 820,49 EUR (6.181,99 kn)
počevši od 15. kolovoza 2020. godine pa do isplate,
- na iznos naknade razlike bruto plaće za mjesec kolovoz 2020. godine od 600,63 EUR (4.525,42 kn)
počevši od 15. rujna 2020. godine pa do isplate,
- na iznos naknade razlike bruto plaće za mjesec rujan 2020. godine od 710,19 EUR (5.350,93 kn)
počevši od 15. listopada 2020. godine pa do isplate,
- na iznos naknade razlike bruto plaće za mjesec listopad 2020. godine od 613,28 EUR (4.620,78 kn)
počevši od 15. studenog 2020. godine pa do isplate,
- na iznos naknade razlike bruto plaće za mjesec studeni 2020. godine od 492,20 EUR (3.708,45 kn)
počevši od 15. prosinca 2020. godine pa do isplate,
- na iznos naknade bruto plaće za mjesec studeni 2020. godine od 613,10 EUR (4.619,40 kn) počevši
od 15. prosinca 2020. godine pa do isplate,
- na iznos naknade bruto plaće za mjesec prosinac 2020. godine od 1.532,82 EUR (11.549,00 kn)
počevši od 15. siječnja 2021. godine pa do isplate,
- na iznos naknade bruto plaće za mjesec siječanj 2021. godine od 1.532,82 EUR (11.549,00 kn)
počevši od 15. veljače 2021. godine pa do isplate,
- na iznos naknade bruto plaće za mjesec veljaču 2021. godine od 1.532,82 EUR (11.549,00 kn)
počevši od 15. ožujka 2021. godine pa do isplate,
- na iznos naknade bruto plaće za mjesec ožujak 2021. godine od 1.532,82 EUR (11.549,00 kn)
počevši od 15. travnja 2021. godine pa do isplate,
- na iznos naknade bruto plaće za mjesec travanj 2021. godine od 1.532,82 EUR (11.549,00 kn), počevši od 15. svibnja 2021. godine pa do isplate,
sve po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“
II./ Odbija se zahtjev tužiteljice OĆ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za naknadom troška parničnog postupka.
III./ Nalaže se tužiteljici OĆ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku WPP Media Croatia d.o.o., Zagreb, Strojarska cesta 22, OIB: 75194324548, naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 6.375,00 EUR u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je dana 5. veljače 2018. tuženik donio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu kojom joj je otkazan Ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme za radno mjesto Media Executive in Planning zbog prestanka potrebe za obavljanjem poslova zbog gospodarskih i organizacijskih razloga u obrazloženju koje tuženik navodi kako su posljednje analize pokazale da se smanjio obujam posla, da su se smanjili prihodi od poslovanja, i to posebno unutar odjela gdje je tužiteljica zaposlena pa da je donio Odluku o smanjenju broja izvršitelja poslova radnog mjesta s devet na osam, slijedom čega da će poslove koje je ona obavljala preuzeti drugi radnici poslodavca unutar istog odjela. Tužiteljica objašnjava da tuženik navodi da se prilikom otkazivanja ugovora o radu rukovodio kriterijima: trajanje radnog odnosa, starost radnika, obveze uzdržavanja radnika, specifična znanja i vještine radnika, te procjena uspješnosti/učinka rada uzimajući u obzir stratešku orijentaciju društva, ali bez konkretizacije stvarne primjene tih kriterija prilikom donošenja odluke. Naglašava da iz navedenog proizlazi da je tuženik stvarno zanemario kriterije kod donošenja Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu, iako ih je dužan primijeniti. Smatra da Odluka tuženika nije zakonita jer su nakon nje na radno mjesto izvršitelja poslova radnog mjesta Media Executive in Planning zaposlene još minimalno dvije osobe tako da se tuženik nije rukovodio trajanjem radnog odnosa kao što se nije rukovodio niti odredbama o uzdržavanju osoba pri čemu naglašava da ima jedno maloljetno dijete koje uzdržava, dok barem dvije osobe zaposlene kod tuženika za to radno mjesto nemaju uzdržavane članove. Nadalje, navodi da je tuženik odbio njezin Zahtjev za zaštitu prava istaknuvši da je proveo postupak sukladno Zakonu o radu, a Odgovor na zahtjev za zaštitu prava zaprimila je dana 1. ožujka 2018. Objašnjava da je kod tuženika primala mjesečno bruto plaću u iznosu od 11.549,00 kn, te da joj je otkazni rok počeo teći 6. veljače 2018., a koji prema Odluci tuženika ima trajati mjesec i dva tjedna tako da joj otkazni rok završava 21. ožujka 2018. pa traži vraćanje na rad s danom 22. ožujka 2018. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom traži da sud utvrdi da je Odluka o otkazu nedopuštena, da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, da sud naloži tuženiku da je vrati na rad kod tuženika, da tuženik naloži da joj naknadi plaće u ukupnom iznosu od 48.537,97 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 15. u mjesecu za prethodni mjesec, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka.
2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik u cijelosti osporava sve navode tužiteljice. Objašnjava je tuženik agencija za planiranje i zakup medija te da su analize poslovanja tijekom 2017. i dijela 2018. ukazale na smanjenje obujma poslova te smanjenje prihoda i klijenata, posebno poslova i prihoda unutar odjela u kojem je radila tužiteljica, a što je dovelo do nesrazmjera između broja zaposlenih radnika kod tuženika na radnom mjestu O (Media Executive in Planning) i opsega poslova koji su ti radnici trebali obavljati. Tuženik je početkom 2018. vio prisiljen reorganizirati svoje poslovanje, provesti politiku uštede i racionalizacije troškova te uskladiti broj zaposlenih sa opsegom poslova, a kako bi poslovao efikasnije i zadržao, odnosno poboljšao svoj položaj na tržištu. Naglašava da se pri donošenju Odluke o reorganizaciji rukovodio pokazateljima poslovanja, a osobito značajnim padom prihoda i opsega poslova na radnom mjestu Media planera do kojih je došlo uslijed gubitka klijenata između kojih je i klijent za kojeg je bila zadužena i na kojem je radila upravo tužiteljica. Pojašnjava da mu tijekom 2017. nije produžena suradnja po isteku ugovora s klijentima: Hrvatski Telekom d.d. (klijent na kojem je radila tužiteljica), Krka d.o.o. i H&M - Hennes & Mauritz d.o.o., dok mu početkom 2018. nije produžena suradnja po isteku ugovora s klijentima OLX B.V. te djelomično s Hrvatskom turističkom zajednicom. Također, ističe da su navedeni neobnovljeni ugovori o suradnji doveli do pada prometa od 29% u 2017. te očekivanog pada prometa od 20% u 2018., a klijent na kojem je radila tužiteljica Hrvatski Telekom d.d. je sudjelovao sa 92% u ukupnom padu prometa tuženika u 2017. Reorganizacija tuženikova poslovanja sastojala u provođenju promjena u organizacijskoj strukturi društva, odnosno smanjenju broja radnika/izvršitelja na radnome mjestu tužiteljice sa devet na osam izvršitelja, a što je reflektirano i u internim aktima. Smanjenje broja izvršitelja na pojedinom radnom mjestu organizacijski je razlog koji opravdava dopuštenost poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu. Prilikom donošenja odluke kojem će se od izvršitelja na radnom mjestu Media planera otkazati ugovor o radu, vodio je računa i primijenio zakonske kriterije te dodatne kriterije koji su navedeni u Odluci o otkazu. Pojašnjava da je utvrdio usporedivu grupu radnika koji su obavljali iste poslove kod tuženika kao tužiteljica (radnici koji su u istom pravnom položaju kao tužiteljica) te je na njih (uključujući i tužiteljicu) prvenstveno primijenio zakonske kriterije u skladu sa čl. 114. Zakona o radu, odnosno vodio je prvenstveno računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnike. Smatra da smisao predmetne odredbe Zakona o radu nije u tome da ograniči slobodu odlučivanja poslodavca, već tuženik kao poslodavac može odluku o otkazu donijeti uzimajući u obzir i druge kriterije pored propisanih (primjerice vještine, uspješnost u radu itd.), s time da je pri tome diskrecijsko pravo poslodavca da odluči kojem će kriteriju dati prednost prilikom odlučivanja koji će konkretno radnik biti proglašen viškom. Pojašnjava da je osim zakonskih kriterija u konkretnom slučaju utvrdio dodatne kriterije kojima je bodovao radnike i to vještine/ kvalifikacije/trening i procjena učinka/uspješnost. Svaki od primjenjivanih kriterija bodovao je po važnosti, te ih je na jednak način primijenio na svih devet radnika koji su obavljali poslove Media planera, pri čemu je odlučio da tzv. socijalni kriteriji imaju manji koeficijent važnosti od ostala dva kriterija koje je primijenio i kojima je odlučio dati prednost. Navodi da je zbroj svih bodova rezultirao time da je upravo tužiteljica imala najmanji broj bodova te joj je slijedom detaljne procjene svih navedenih kriterija otkazan Ugovor o radu. Nadalje, dodaje da je tužiteljica bila izvan procesa rada tri godine, a njezino odsustvo započelo je nakon što je radila nepuna tri mjeseca, te su se u periodu tužiteljičinog izbivanja iz procesa rada, poslovi Media planera mijenjali, što je zahtijevalo kontinuirane treninge i usavršavanje djelatnika, kao i stjecanje novih vještina jer se poslovi Media planera obavljaju unutar dinamičnog medijskog tržišta, a koje se globalno i u Hrvatskoj uvelike promijenilo, poglavito zbog digitalizacije i napretka tehnologija i porasta značaja internetskih medija. Naglašava da tužiteljica nije prisustvovala ni jednom treningu, kao niti usavršavanju, dok su ostali radnici koji obavljaju poslove Media planera kontinuirano usavršavali znanje i stjecali nove vještine kroz razne treninge i usavršavanja. Ističe da je s obzirom na pad prihoda i značajno smanjenje opsega poslova radnog mjesta Media planera, te potrebu za smanjenjem broja radnika/izvršitelja na radnom mjestu Media planera, odlučio dati prednost vještom, osposobljenom i učinkovitom radniku u odnosu na radnika koji bi zbog obuke više mjeseci izbivao iz radnog procesa. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te naložiti tužiteljici da mu naknadi troškove ovog postupka.
3. U ovoj pravnoj stvari je Općinski radni sud u Zagrebu dana 31. listopada 2019. donio presudu poslovnog broja: Pr-3150/2018 kojom je u cijelosti odbio tuženi zahtjev tužiteljice i protutužbeni zahtjev tuženika kojim je tuženik tražio sudski raskid ugovora o radu, a koja presuda je potvrđena presudom Županijskog suda u Rijeci poslovnog broja: Gž R-660/2019 od 18. veljače 2021. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 593/2021 od 6. ožujka 2024. presude Općinskog radnog suda u Zagrebu i Županijskog suda u Rijeci su ukinute u dijelu pod t. I. i III. izreke i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U nastavku postupka valjalo je odlučiti o zahtjevu tužiteljice za utvrđenjem Odluke o otkazu nedopuštenom, vračanju na rad i naknadi plaće, kao i o troškovima postupka. Protutužbeni zahtjev za sudskim raskidom je postao pravomoćan dana 18. veljače 2021.
4. U obrazloženju Rješenja Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da su valjani zaključci nižestupanjskih sudova kako su na strani tuženika postojali gospodarski i organizacijski razlozi zbog kojih je bilo nužno radi održavanja na tržištu izvršiti promjene, među kojima i smanjenje broja radnika na radnom mjestu koje je obavljala tužiteljica, tako da je broj radnika na tome radnom mjestu smanjen s devet na osam. Navodi da izvedeni dokazi upućuju na to da se tijekom 2017. i dijela 2018. smanjio obujam poslova tuženika jer su mu klijenti zbog situacije na tržištu otkazali određene narudžbe pa je tako došlo i do smanjenja prihoda, osobito u odjelu u kojem je radila tužiteljica. Na te okolnosti tuženik se određeno pozvao u Odluci o otkazu, a pozvao se i na kriterije koji su mu bili odlučujući pri odabiru kojem će od više radnika dati poslovno uvjetovani otkaz pa da se tužiteljica u reviziji neosnovano poziva na to da u odnosu na zaključke o ovim odlučnim činjenicama nižestupanjske presude nije moguće ispitati.
5. Međutim, Vrhovni sud Republike Hrvatske smatra da nižestupanjski sudovi, iako su ustvrdili da je tuženik prednost dao dodatnim kriterijima, nisu obrazložili o kakvoj se prednosti u konkretnom slučaju radi, kako bi se moglo utvrditi jesu li dodatni kriteriji imali takvu ulogu da su oni zakonski zanemareni pa je valjalo da sud odluči u tom dijelu. Prema tome, u ponovljenom postupku valjalo je odlučiti je li tuženik prilikom otkazivanja tužiteljici poštovao odredbu čl. 115. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14 i 127/17, - dalje: ZR).
6. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu te proveo dokaz saslušanjem svjedoka VĆ, tužiteljice i zz tuženika FĆ.
7. Na temelju provedenog dokaznog postupka, te brižljive i savjesne ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza pojedinačno, a sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.
8. Člankom 115. st. 2. ZR-a propisano je da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.
9. Iz Odluke o redovitom otkazu Ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga od 5. veljače 2018. proizlazi da je tuženik prilikom odlučivanja o otkazu vodio računa o slijedećim kriterijima: trajanje radnog odnosa, starost radnika, obveze uzdržavanja radnika, specifična znanja i vještine radnika te procjena učinka/uspješnosti rada uzimajući u obzir stratešku orijentaciju društva.
10. Isto proizlazi i iz Tablice vrednovanja radnika, odnosno evaluacije zaposlenika za 2017. u kojoj su se bodovali prethodno navedeni kriteriji, kako zakonski, tako i dodatni. Prema rezultatima bodovanja tužiteljica je u odnosu na druge radnike koji obavljaju iste poslove kao i ona (poslove Media planera) ostvarila najmanji broj bodova.
11. Sud smatra da je autonomno pravo poslodavca po kojim će kriterijima utvrditi višak radnika i kojim će kriterijima dati prednost jer smisao odredbe čl. 115. st. 2. ZR- a nije u tome da ograniči slobodu poslodavca tako da se višak radnika mora utvrditi isključivo prema trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika, već poslodavac može donijeti odluku uzimajući u obzir i druge kriterije (u konkretnom slučaju specifična znanja i vještine te procjenu učinka i uspješnosti rada). Međutim, poslodavac je dužan navedene kriterije uistinu razmotriti i primijeniti prilikom odlučivanja kojem će od radnika dati poslovno uvjetovani otkaz.
12. Iz dokumentacije koje prileži spisu i iskaza zz tuženika FĆ i svjedoka VĆ kojima je sud u cijelosti poklonio vjeru jer su iskazivali jasno, životno, uvjerljivo, međusobno u skladu i u skladu sa dokumentacijom koja prileži spisu, sud je utvrdio da je tuženik proveo komparaciju odnosno bodovanje radnika zaposlenih na radnom mjestu Media planera, da je jasno utvrdio bodove po svakom kriteriju, da je u obzir uzeo i zakonske i dodatne kriterije, da je kriterije jednako primijenio na sve usporedne radnike, kao i da su zz tuženika i svjedok proveli detaljnu analizu svih radnika u odnosu na te kriterije pa tako i tužiteljice.
13. Iz iskaza zz tuženika proizlazi da su u odnosu na dodatne kriterije kod kriterija kompetencije uzeli u obzir zalaganje radnika, broj edukacija odnosno kako se taj radnik pokazao, a kod kriterija vještina koliko je brzo radnik svladavao bazne tržišne alate i agencijske alate odnosno alate koji su potrebni za posao, na koji ih je način koristio odnosno kreativnost radnika u poslu, brzinu i točnost. Svjedok VĆ je istaknuo vještine kao što su izvještavanje, procjena, analize tržišta, planiranje različitih tipova medija). ZZ tuženika je vještine i kompetencije tužiteljice ocijenila skromnima u razdoblju kada je ista radila, objašnjavajući da tužiteljica nije imala određene potrebne vještine posebice planiranje televizije, dok su ostali radnici imali više vještina nego tužiteljica jer su radili i na televizijskom planiranju i na online medijima, tiskanim medijima, radiju i dr., te da je tužiteljica imala petinu vještina ostalih radnika.
14. ZZ tuženika je pojasnila da se uslijed mijenjanja tehnologija mijenja i njihov posao i da moraju konstantno biti educirani da bi mogli obavljati posao za klijente, a svjedok VĆ je naveo da znanja koja su radnici stekli prije tri godine više nisu dovoljna jer se branša brzo razvija i stalno su potrebna nova znanja i vještine. Svjedok je pojasnio da se danas sve više radi u internetskom oglašavanju koje je puno kompleksnije od tradicionalnih medija te je potrebno stalno usavršavanje u tom polju i radnici koji na tome rade imaju barem jednom tjedno treninge i edukacije.
15. Dakle, iz naprijed navedenog proizlazi da je tuženik proveo usporedbu radnika odnosno da je na sve radnike zaposlene na radnom mjestu Media planera primijenio iste kriterije i da je na temelju izvršenog bodovanja utvrdio da je tužiteljica radnik koji je ostvario najmanji broj bodova. Sud smatra da je pri tome tuženik vodio računa o zakonskim kriterijima iz čl. 115. st. 2. ZR-a.
16. Navod tužiteljice da je tuženik utvrđivanjem sustava bodovanja na način da dodatni kriteriji sudjeluju u masi mogućih ostvarenih bodova s ukupno 30 bodova od ukupno mogućih 50 bodova, dakle u omjeru od 60% (i više po nekim izračunima), primjenu zakonskih kriterija učinio irelevantnom, sud smatra neosnovanim. Sama činjenica da dodatni kriteriji sudjeluju u ukupnoj ocjeni u nešto višem omjeru ne dovodi do automatskog isključivanja socijalno-ekonomskih kriterija. Smisao je da poslodavac razmotri socijalno-ekonomski status radnika prilikom odlučivanja, a ne da ga nekritički samo temeljem toga zadrži ne vodeći računa o tome posjeduje li potrebna znanja i vještine za obavljanje poslova radnog mjesta koje se ukida ili na kojem se smanjuje broj izvršitelja, a obavljanje kojih poslova je esencijalno za opstanak poslodavca.
17. Tako sud primjećuje da je tužiteljica po dodatnim kriterijima, a koji su vezani za obavljanje poslova tuženika i djelatnost kojom se tuženik bavi pa tako i za njegov opstanak na tržištu (vještine/kvalifikacije/trening i/ili procjena učinka/uspješnosti), ostvarila ocjenu „1 – slabo“, odnosno najnižu ocjenu. Iz dokaznog postupka jasno proizlazi da je tužiteljica ocijenjena za razdoblje kada je radila te da su ocjenu za nju kao i za ostale radnike donosili svjedok VĆ i zz tuženika. Također jasno proizlazi da prilikom ocjenjivanja tužiteljica nije diskriminirana niti da je njena ocjena predmet manipulacije. Svjedok i zz tuženika su objasnili zbog čega je tužiteljica dobila navedenu ocjenu.
18. Tuženik je jasno iskazao kojim kriterijima daje prednost – dodatnim vrednujući ih nešto više od zakonskih. Sud smatra da time nije isključio niti učinio irelevantnim zakonske kriterije jer oni i dalje čine značajan, a nekada i odlučujući faktor u ukupnom vrednovanju.
19. Prema tome, iz rezultata dokaznog postupka jasno proizlazi da su kriteriji, kako zakonski, tako i dodatni, jednako primijenjeni na sve radnike te da tuženik nije postupao diskriminatorno prema tužiteljici niti iz rezultata dokaznog postupka proizlazi da bi ocjena vještina/kvalifikacija/treninga i procjena učinka/uspješnosti koja čini dodatne kriterije bila predmet manipulacije radi otkazivanja tužiteljici.
20. Sud zaključuje da tuženik nije isključio zakonske kriterije jer je prilikom davanja prednosti dodatnim kriterijima uzeo u obzir i razmotrio i zakonske kriterije. Da je tome tako proizlazi iz provedenog dokaznog postupka. Isto tako nije razumno za očekivati da zadrži tužiteljicu „samo“ temeljem zakonskih kriterija imajući u vidu djelatnost tuženika i potrebu da ostane konkurentan i opstane na tržištu. U tim okolnostima nije nerazumno očekivati da tužiteljica ostvari barem ocjenu „ispodprosječan“ u odnosu na dodatne kriterije u kojem slučaju bi bila izuzeta od otkazivanja upravo zahvaljujući zakonskim kriterijima. Prema tome, zakonski kriteriji nisu učinjeni irelevantnima.
21. Navod tužiteljice da joj nije omogućena edukacija i trening jer od kuće nije mogla ući u server agencije već se to može jedino iz ureda, nije relevantan jer je tuženik tužiteljici dužan dati posao odnosno omogućiti joj edukaciju i treninge kao i ostalim radnicima koji rade, a tužiteljica u razdoblju od 1. veljače 2015. do 5. veljače 2018. nije radila, već je bila na bolovanju, rodiljnom dopustu i godišnjem odmoru.
22. Također nije relevantan ni navod tužiteljice da joj tuženik nije ponudio sporazumni raskid niti rad na drugim poslovima jer sukladno odredbama Zakona o radu više nije propisano da je poslovno uvjetovani otkaz dopušten samo ako poslodavac ne može zaposliti radnika na drugim poslovima odnosno samo ako ga ne može obrazovati ili osposobiti za rad na nekim drugim poslovima.
23. Nadalje, nije odlučan ni navod tužiteljice da je izrazila želju da radi od kuće za vrijeme bolovanja, a što je potvrdila zz tuženika FĆ, budući niti Zakonom o radu, a niti internim aktima tuženika nije propisano pravo radnika da rad obavlja od kuće, s time da je sud ocijenio logičnim i životnim iskaz zz tuženika FĆ u dijelu u kojem je pojasnila da isto nije bilo izvedivo iz sigurnosnih razloga i da su vrlo stroge politike po tom pitanju i da nikome od radnika nije omogućeno da radi od kuće odnosno koristi server agencije.
24. Nije odlučan niti navod tužiteljice da je tuženik na radnom mjestu na kojem je ona radila tijekom 2018. zaposlio nove radnike (s time da nije znala navesti imena tih radnika i isto nije isticala prije zaključenja prethodnog postupka, a koji je zaključen 6. lipnja 2019. godine), jer iz iskaza svjedoka VĆ i zz tuženika FĆ proizlazi da se nije radilo o 2018., već 2019. kada je tuženik dobio novog klijenta A1 Telekom. Naime, tu treba naglasiti da se zakonitost otkaza procjenjuje prema uvjetima odnosno okolnostima koji su egzistirali u vrijeme otkazivanja ugovora, a ne prema okolnostima koje su nastupile nakon toga, kao što je u konkretnom slučaju dobivanje novog klijenta i povećanje opsega posla, a koje je uslijedilo više od godinu dana nakon otkazivanja tužiteljici.
25. Neosnovan je i navod tužiteljice da je tuženik za potrebe ovog postupka sastavio tablice vrednovanja radnika i kriterije jer iz e-maila zz tuženika upućenog OĆD (administrativnoj djelatnici) proizlazi da su dana 15. siječnja 2018., dakle prije otkazivanja tužiteljici sastavljene tablice vrednovanja radnika i kriteriji koje je tuženik primijenio jer u prilogu navedenog e-maila zz tuženika dostavlja i navedene tablice.
26. Sud smatra da je tuženik imao opravdani razlog za poslovno uvjetovani otkaz Ugovora o radu jer je pravo poslodavca organizirati poslovanje na način kako on to smatra najboljim, a sam poslodavac snosi posljedice tog prava. Autonomno je pravo poslodavca da odlučuje o ustroju i rasporedu radnih mjesta uključujući i pravo izrade sistematizacije radnih mjesta u kojima određuje potreban broj izvršitelja za pojedino radno mjesto, a posljedično tome na osnivanje, ali i na ukidanje pojedinih radnih mjesta, te smanjenje odnosno povećanje broja izvršitelja na pojedinom radnom mjestu.
27. Iz provedenih dokaza proizlazi da je početkom 2017. uslijed prestanka suradnje sa HT-om i nekim drugim klijentima došlo do pada poslovanja te smanjenja opsega poslova tuženika u odnosu na prethodna razdoblja, te da je tuženik zbog navedenog donio Odluku o reorganizaciji društva, a sastavni dio koje je i nova sistematizacija radnih mjesta kojom je smanjen broj izvršitelja na radnom mjestu tužiteljice (od devet na osam izvršitelja). Iz provedenih dokaza proizlazi da je tuženik prilikom odabira kojem će radniku otkazati ugovor o radu vodio računa i o zakonskim i o dodatnim kriterijima, a koje je na jednak način primijenio na sve usporedne radnike (devet radnika, uključujući i tužiteljicu, a koji su zaposleni na radnom mjestu Media planera) te da je tužiteljica ostvarila najmanji broj bodova.
28. Slijedom navedenog, sud je ocijenio da je tuženik dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz Ugovora o radu tužiteljici te je utvrdio da je pri otkazivanju njezinog Ugovora o radu tuženik postupio sukladno odredbama Zakona o radu.
29. S obzirom da je sud utvrdio da je Odluka o otkazu Ugovora o radu tužiteljici dopuštena, odbio je zahtjev tužiteljice za vraćanje na rad, kao i njezin zahtjev za isplatom naknada plaće.
30. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154. st.1. ZPP-a, a u svezi s čl.155. ZPP-a. Trošak je odmjeren temeljem važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika razmjerno vrijednosti predmeta spora i u okviru zahtjeva za naknadu troškova.
31. Trošak tuženika sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 7/1), troška sastava podnesaka od 26. listopada 2018. i 15. veljače 2019. u iznosu od 500,00 EUR za svaki (Tbr. 8/1), troška pristupa na ročišta dana 19. listopada 2018. i 6. lipnja 2019. u iznosu od 500,00 EUR za svako (Tbr. 9/1) i troška pristupa na ročište dana 4. listopada 2019. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9/1), sastav podneska od 12.6.2025. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8/1), pristup na ročište 21.1.2025. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9/3), pristup na ročište 4.2.2025. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9/1), sastav podneska od 19.2.2025. 500,00 EUR (Tbr. 8/1) i pristup na ročište 16.2.2026. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9/1), što uz 25% PDV-a (1.275,00 EUR) ukupno iznosi 6.375,00 EUR.
32. Tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu i reviziju te trošak pristojbe na odgovor na žalbu jer isti trošak nije bio potreban radi vođenja spora (čl. 155. st. 1. ZPP-a).
33. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu, 10. veljače 2026.
Sutkinja:
Lucija Miše
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.
DNA:
1. Punomoćniku tužiteljice
2. Punomoćniku tuženika
