Poslovni broj: UsI-999/2024-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Milanu Franiću, kao sucu pojedincu uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Lijić, u upravnom sporu tužitelja Mejaši prvi d.o.o., OIB: 49368232868, sa sjedištem u [adresa], zastupano po opunomoćeniku Mladenu Parčini, odvjetniku u Splitu, Hrvatskih iseljenika 8b, protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije, (prethodno Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja), OIB: 19370100881, Zagreb, Radnička cesta 80, radi naknade za uređenje voda, 10. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, Klasa:

Klasa: UP/II-325-08/23-02/485, Urbroj: 517-09-2-2-24-2 od 18. ožujka 2024. i rješenja Hrvatskih voda, Klasa: UP/I-325-10/22-05/132065, Urbroj: 374-3404-2-22-1 od 3. siječnja 2023.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-325-08/23-02/485, Urbroj: 517-09- 2-2-24-2 od 18. ožujka 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskih voda, Klasa: UP/I-325-10/22-05/132065, Urbroj: 374-3404-2-22-1 od 3. siječnja 2023.

2. Navedenim rješenjem Hrvatskih voda, Klasa: UP/I-325-10/22-05/132065, Urbroj: 374-3404-2-22-1 od 3. siječnja 2023. tužitelju se utvrđuje mjesečni iznos naknade za uređenje voda u iznosu od 4.231,63 eura za poslovne prostore površine 30.364,97 m2 i otvorene poslovne prostore površine 00,00 m2 na adresi [adresa] u [adresa].

3. Tužitelj, u tužbi, u bitnome, navodi da se površina ne može utvrđivati prema rješenju od 28. kolovoza 2020. kojim je određen iznos komunalne naknade za predmetni garažni prostor površine 30.364,97 m2. Ističe da to rješenje o komunalnoj naknadi tužitelju nikad nije dostavljeno pa da nije mogao osporavati zakonitost takvog rješenja. Osporava da se radi o garažnom prostoru za koji prostor bi se naknada za uređenje voda obračunavala tarifnom razredu 1. (Poslovne prostorije – garaže), već navodi da se radi o otvorenom prostoru koji je namijenjen obavljanju djelatnosti iz tarifnog razreda 1, a za koji se naknada obračunava po tarifnom razredu 5. Uredbe o visini naknade za uređenje voda. Smatra da je prvostupanjsko tijelo bilo dužno obračunati naknadu po tarifnom razredu 5 Uredbe o visini naknade za uređenje voda. Osporava da garaža ima površinu od 30.364,97 m2, te ponovno ističe da je površina objekta utvrđena na temelju rješenja o komunalnoj naknadi od 28. kolovoza 2020., a koje tužitelju nikada nije dostavljeno pa nije ni mogao osporavati zakonitost takvog rješenja. Tužbenim zahtjevom traži da sud poništi prvostupanjsko i osporeno rješenje te potražuje trošak spora.

4. Tuženik, u odgovoru na tužbu navodi da u cijelosti ostaje kod svih navoda iz obrazloženja osporenog rješenja. Ističe da se ocjena tijela u vezi naknade za uređenje voda s obzirom na temeljnu djelatnost vlasnika/korisnika, temelji, između ostalog i na pravnom stajalištu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, izraženom u presudi Usž-1882/17-2 od 25. listopada 2017. Vezano za tužbene navoda kako tužitelju nije dostavljeno rješenje o komunalnoj naknadi tuženik navodi da spisu prileži dostavnica iz koje je vidljivo da je dostava uredno izvršena.

5. U sporu je održana rasprava 20. siječnja 2026. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 36/2024., dalje: ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Na raspravu je pristupio opunomoćenik tužitelja koji je naveo da u svemu ostaje kao u tužbi te kao u tijeku upravnog postupka koji je prethodio ovom upravnom sporu. Pored predloženih dokaza u tužbi, predložio je i izvođenje dokaza vještačenjem o vještaku građevinske struke, a na okolnosti navoda iz tužbe, te je ponovno naveo da tužitelju rješenje o komunalnoj naknadi nikad nije dostavljeno. Popisao je trošak spora na način na je zatražio iznos od 500 bodova za sastav tužbe te za pristup na ročište za raspravu od 20. siječnja 2026. sve uvećano za PDV od 25 % te trošak sudskih pristojbi. Uredno pozvani tuženik nije pristupio, pa je rasprava održana u njegovoj odsutnosti.

6. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu, te čitanjem cjelokupnog spisa tuženika koji je dostavljen uz odgovor na tužbu. Preostale po tužitelju predložene dokaze sud nije izvodio, jer je to bilo suvišno za presuđenje kod navedenih izvedenih dokaza.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet spora je ocjena zakonitosti rješenja tuženika, Klasa: UP/II-325-08/23- 02/485, Urbroj: 517-09-2-2-24-2 od 18. ožujka 2024. i rješenja Hrvatskih voda, Klasa: UP/I-325-10/22-05/132065, Urbroj: 374-3404-2-22-1 od 3. siječnja 2023.

9. Prema odredbi članka 14. stavka 1. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva (Narodne novine, broj 153/09., 90/11. 56/13., 119/15., 120/16., 127/17., 66/19., dalje Zakon) obveznik naknade za uređenje voda je vlasnik ili drugi zakonski posjednik nekretnine.

10. Odredbom članka 17. stavka 1. i 2. Zakona, propisano je da se na nekretnine na koje se obračunava i naplaćuje komunalna naknada prema propisima o komunalnom gospodarstvu, jedinice lokalne samouprave, uz tu naknadu, naplaćuju i naknadu za uređenje voda. Naknada za uređenje voda iz stavka 1. ovoga članka obračunava se prema podacima iz očevidnika za obračun komunalne naknade.

11. Prema članku 2. stavku 1. Uredbe o visini naknade za uređenje voda (Narodne novine, broj 82/10., 108/13., dalje Uredba), propisano je da se nekretnine razvrstavaju u tarifne razrede, dok je prema članku 2. stavku 2. Uredbe jednoslovna oznaka dvoznamenkasti, troznamenkast i četveroznamenkasti broj u zagradama u stavku 1. ovoga članka upućuju na područja, odjeljke, skupine i razrede iz Odluke o nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti 2007- NKD 2007. (»Narodne novine«, br. 58/2007 i 72/2007).

12. Nadalje, prema odredbi članka 6. stavka 3. Uredbe o visini naknade za uređenje voda ako se temeljna djelatnost vlasnika, odnosno zakonitoga posjednika nekretnine razlikuje od namjene nekretnine (npr. trgovina na veliko i malo – G u odnosu na skladišta koja pripadaju odnosu na skladišta koja pripadaju u djelatnost prijevoza i skladištenja – H), nekretnina se za potreba obračuna naknade za uređenje voda razvrstava prema temeljnoj djelatnosti vlasnika, odnosno zakonitog posjednika.

13. Člankom 5. stavkom 1. Pravilnika o obračunu i naplati naknade za uređenje voda ("Narodne novine" br. 83/10., 126/13.) propisano je da se očevidnik naknade za uređenje voda ustanovljava na temelju podataka iz evidencija obveznika i osnovica za obračun komunalne naknade, katastra, zemljišnih knjiga, evidencija isporučitelja električne energije, evidencija Ministarstva financija – Porezne uprave, Ministarstva unutarnjih poslova, organizacija koje obavljaju platni promet, te drugih upisnika koje vode tijela državne uprave, tijela jedinica područne (regionalne) i lokalne samouprave.

14. Uvidom u spis predmeta proizlazi da je tužitelj utvrđen obveznikom plaćanja naknade za uređenje voda za poslovne prostorije (garaže) površine 30.364,97 m2 i otvorene poslovne prostore (garažna mjesta) površine 00,00 m2 na adresi [adresa] u [adresa], koje površine su utvrđene prema podacima sadržanim u evidenciji obveznika komunalne naknade sukladno Tarifnom razredu 1 – poslovne prostorije trgovine i usluga, u koji pripadaju zatvoreni poslovni prostori koji su namijenjeni obavljanju djelatnosti: – poslovanje nekretninama (L), te za otvoreni prostor Tarifni razred 5 - Otvoreni poslovni prostori trgovine i usluga; U tarifni razred 5. pripadaju manipulativni prostori, prostori za promet i pretovar, otvorena skladišta, sportski i rekreacijski tereni, te svi otvoreni poslovni prostori namijenjeni obavljanju djelatnosti iz tarifnog razreda 1.

15. Iz podataka o poslovnim subjektima iz baze podataka Registra poslovnih subjekata Državnog zavoda za statistiku, a koji podatak prileži spisu, djelatnost tužitelja je prema djelatnosti NKD 2007.: „Upravljanje nekretninama uz naplatu ili na osnovi ugovora“.

16. Imajući u vidu sve naprijed navedeno i citirane zakonske i podzakonske odredbe, pravilno je tužitelju utvrđena obveza plaćanja naknade za uređenje voda, te je visina pravilno utvrđena primjenom citiranih odredbi Uredbe prema temeljnoj djelatnosti tužitelja na način kako je to i navedeno u osporenim rješenjima, a koje ovaj sud u cijelosti prihvaća.

17. U odnosu na prigovore da je prvostupanjsko tijelo bilo dužno obračunati naknadu po tarifnom razredu 5 Uredbe o visini naknade za uređenje voda, valja navesti kako je naprijed citiranom odredbom članka 6. stavka 3. Uredbe propisana mogućnost da ukoliko se temeljna djelatnost vlasnika, razlikuje od namjene nekretnine ista razvrstava prema temeljnoj djelatnosti vlasnika (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj: Usž-1882/17 od 25. listopada 2017.)

18. Nadalje, potrebno je naznačiti da se obveza naknade za uređenje voda temelji na kvadraturi iz evidencije obveznika za obračun komunalne naknade, a spisu predmeta prileže rješenje kojim je tužitelju utvrđena obveza komunalne naknade za navedeni prostor, kao i dostavnica iz koje je vidljivo da je tužitelj to rješenje 30. listopada 2020. pa nisu osnovani prigovori tužitelja da nije mogao osporavati zakonitost takvog rješenja.

19. Slijedom navedenog, na temelju dokaza izvedenih u ovom upravnom sporu, tj. svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu i spisu tijela državne uprave, ovaj sud je utvrdio da su rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela zakonito donesena. U upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila ova upravna stvar.

20. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku, a na koje ovaj sud, temeljem članka 47. stavka 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti.

21. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS -a tužbeni zahtjev je odbijen, te je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.

22. S obzirom na to da tuženik nije izgubio spor, odnosno tužitelj nije niti djelomično uspio u ovom upravnom sporu, nisu ispunjeni uvjeti u smislu članka 147. stavka 1. ZUS-a, da se tuženika obveže da tužitelju naknadi troškove. Stoga je riješeno kao u točki II. izreke.

U Splitu 10. veljače 2026.

S U D

A C

Milan Franić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude.

DNA:

1. Tužitelju putem opunomoćenika

2. Tuženiku

3. U spis

4. Kalendar 45 dana

NACRT ODLUKE IZRADIO

SUDSKI SAVJETNIK BORIS KULIĆ