Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-314/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog ZK, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 1. i 3. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/19 i 84/21 dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci (dalje: ODO-a), protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja: K-499/2022-36 od 27. prosinca 2023., na javnoj sjednici vijeća 10. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba ODO-a kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvoga stupnja.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Rijeci presudom poslovni broj: K-499/2022-36 od 27. prosinca 2023. je na temelju čl. 453. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22, dalje u tekstu: ZKP/08-22 – sud prvog stupnja propustio je navesti broj Narodnih novina 80/22 u kojem su objavljene izmjene i dopune tog zakona koje su vrijedile u vrijeme donošenja prvostupanjske odluke) oslobodio od optužbe optuženog ZK, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode, prijetnjom, opisano u čl. 139. st. 1. i 3. KZ/11, a kažnjivo po čl. 139. st. 3. KZ/11.

1.1. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08-22 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08-22 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

1.2. Na temelju čl. 544. st. 1. ZKP/08-22 stavljena je izvan snage presuda Općinskog suda u Rijeci kojom je izdan kazneni nalog poslovni broj: K-499/2022 od 12. rujna 2022.

2. Protiv te presude žali se ODO zbog povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da nadležni županijski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu podnosi optuženik ZK po branitelju Ljubiši Drageljeviću, odvjetniku, s prijedlogom da se žalba ODO-a odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

4. U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08-24) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-357/2024-3 od 6. svibnja 2024. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

5. U skladu s odredbom čl. 475. st. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., nastavno: ZKP/08-25) sjednica vijeća drugostupanjskog suda održana je u odsutnosti nadležnog državnog odvjetnika, optuženog ZK te branitelja optuženika Ljubiše Drageljevića, odvjetnika, a koji su o sjednici uredno obaviješteni.

6. Žalba nije osnovana.

7. ODO u žalbi smatra da je prvostupanjski sud izveo pogrešan zaključak da iz činjeničnog opisa djela ne proizlaze zakonska obilježja kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 1. i 3. KZ/11, na koji način je povrijedio kazneni zakon u pitanju je li djelo za koje se optuženik progoni kazneno djelo (čl. 469. toč. 1. ZKP/08 -22) uz bitnu argumentaciju da kada se inkriminirane riječi koje je optuženik napisao oštećenici kritične zgode stave u kontekst tadašnje situacije između njega i žrtve (znatno narušen partnerski odnos do te mjere da je komunikacija između njih gotovo prestala, žrtva optuženiku brani da viđa svoje dvoje mlt. djece, te mu je najavila raskid braka, nerazriješeni imovinski odnosi koji su kulminirali time da je optuženik promijenio bravu na stanu u kojem su do tada zajedno stanovali s dvoje mldb. djece kojoj je time onemogućen pristup osobnim stvarima, nedopušteno pristupanje optuženika privatnoj pošti žrtve, te njezinoj e-mail adresi) tada, po mišljenju žalitelja, proizlazi da inkriminirane riječi predstavljaju određenu, jasnu i nedvosmislenu prijetnju kakvim zlom s ciljem da se oštećenica ustraši i uznemiri.

7.1. Suprotno državnom odvjetniku, prvostupanjski sud s pravom smatra da inkriminirane izjave: „…platit ćeš…“ te „…platit ćete na ovom svijetu a ma zagrobnom. to je vaša pravda“ po svom sadržaju ne predstavljaju ozbiljnu prijetnju u smislu čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. KZ/11.

7.2. Prije svega, prvostupanjski sud polazeći od zakonskog opisa te suštine i smisla citiranog kaznenog djela pravilno primjećuje da sadržaj prijetnje mora biti jasan, nedvosmislen i konkretan, i to kako u pogledu vrste zla kojim se prijeti tako i glede potencijalnog počinitelja istog.

7.3. Imajući u vidu ranije izložen sadržaj inkriminirane izjave, prvostupanjski sud, a suprotno žalitelju s pravom smatra da se u ovom slučaju ne radi o najavi nekog konkretnog, jasnog i određenog zla, već se u izgled stavlja apstraktno zlo, pri čemu nije jasno tko bi i kada to zlo trebao izvršiti i je li to uopće zavisno od volje optuženika , s time da se do odgovora na navedena pitanja ne može doći niti kada se inkriminirane izjave stave u kontekst međusobnih odnosa optuženika i žrtve u inkriminirano vrijeme, a koje okolnosti ODO ističe u žalbi.

7.4. Stoga je prvostupanjski sud, a suprotno žalbenim tvrdnjama, s pravom zaključio da djelo kako je ono činjenično opisano u optužnici nije kazneno djelo, slijedom čega je pravilno postupio kada je optuženika na temelju odredbe iz čl. 453. toč. 1. KZ/08- 22, oslobodio optužbe.

8. Budući da žalba ODO-a nije osnovana, a kako ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08-25 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08-25 odlučiti kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 10. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke