REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Poslovni broj: P-283/24-21

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Dijani Mađerčić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ĆŽ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Josipu Pažinu, odvjetniku iz odvjetničkog društva Olujić, Pezić & Partneri, odvjetnicima u Zagrebu, protiv tuženika Republičkog sindikata radnika Hrvatske OIB:32288800710 iz Zagreba, Kneza Mislava 11/2, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Jukiću, odvjetniku iz odvjetničkog društva Jukić & Partneri, odvjetnicima u Zagrebu, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 21. siječnja 2026. godine u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice LŽ, odvjetničkog vježbenika, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, dana 10. veljače 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženiku Republičkom sindikatu radnika Hrvatske OIB:32288800710 iz Zagreba, Kneza Mislava 11/2, platiti tužiteljici ĆŽ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iznos od 457,89 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. travnja 2021. godine do isplate, kao i naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 617,93 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. veljače 2026. godine do isplate, a sve po stopi koja se za razdoblje od 23. travnja 2021. godine do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 8 dana.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka preko dosuđenog iznosa kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Punomoćnik tužiteljice u tužbi navodi da je tužiteljica bila član tuženika temeljem čega je tuženiku uplaćivala uloge u Kasu uzajamne pomoći, KUP, koji ulozi predstavljaju vlastitu imovinu tužiteljice i različiti su od članarine sindikatu koju je tužiteljica uplaćivala zasebno. Naime prava i obveze stranaka vezano uz KUP regulirane su Pravilnikom kase uzajamne pomoći, s time da je članski ulog u KUP za tužiteljicu temeljem ovlaštenja na plaći obračunavao i uplaćivao njezin poslodavac, a odredbom članka 10. Pravilnika o kasi uzajamne pomoći određeno je da član u svakom trenutku može podnijeti zahtjev za isplatu svog uloga iz KUP. Nastavno punomoćnik tužiteljice je tijekom postupka istaknuo da je Pravilnik o kasi uzajamne pomoći donesen od strane osoba koje su u vrijeme njegovog donošenja bile upisane u registru udruga kao osobe ovlaštene za zastupanje tuženika, u pitanju su ŠŽ i AŽ, što znači da su svi akti doneseni od strane tih osoba u odnosu na pravni odnos između parničnih stranaka pravno valjani i obvezujući, dok naprotiv tvrdnja punomoćnika tuženika da tuženik nema uvida u vlastite financijske podatke osim što je nebitna za predmetni spor, niti nije istinita, a ujedno nisu bitni niti navodi o sukobima među vodstvom tuženika. S obzirom da je tužiteljičin ulog u KUP s danom 31. kolovoza 2020. godine, od kojeg datuma je prestala uplaćivati u KUP kod tuženika, iznosio 3.450,00 kuna, punomoćnik tužiteljice je tužbenim zahtjevom zatražio isplatu iznosa od 457,89 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate, odnosno tekućom od 23. travnja 2021. godine do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate.

2. Punomoćnik tuženika se očitovao na tužbu ističući da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, s time da je prvenstveno istaknuo da tužiteljica nije iznijela provjerljive činjenice, niti je prezentirala dokaz kada je, kako i temeljem čega stekla utuženo potraživanje, odnosno nije dostavila adekvatan dokaz o visini potraživanja, kao što su potvrde o uplatama utuženog iznosa, platne liste, potvrdu poslodavca ili neki drugi dokaz, jer nekakav navod na obračunskoj listi dostavljenoj uz tužbu i tvrdnja tužiteljice da postoji nekakvo dugovanje tuženika nije adekvatan dokaz za osnov i visinu potraživanja, niti je tužiteljica u tužbi prezentirala adekvatne parametre za provođenje financijskog vještačenja. Nastavno punomoćnik tuženika je istaknuo da Pravilnik o kasi uzajamne pomoći nisu donijela nadležna tijela tuženika zbog čega tuženik osporava vjerodostojnost tog Pravilnika, a ujedno se ne može očitovati o osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva jer nema saznanja o tvrdnjama tužiteljice s obzirom da nema pristupa spornim podacima zbog čega nema saznanja da li je tužiteljica bila član KUP-a, da li je uplaćivala članske uloge u KUP, da li je podigla kakvu pozajmicu temeljem tih uloga ili raspolagala na drugi način svojim ulozima i u konačnici postoji li uopće predmetno dugovanje i koji je saldo. Naime u lipnju 2017. godine tuženik je smijenio predsjednika Izvršnog odbora tuženika ŠŽ i potpredsjednika Izvršnog odbora AŽ, koji su uz ČŽ bili upisani u registar udruga koji se vodi pred Ministarstvom rada i mirovinskog sustava kao zakonski zastupnici tuženika, s time da su odbili svoju smjenu, pa se pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu vodio parnični postupak poslovni broj P-170/18 radi utvrđenja zakonitosti njihove smjene, u što se pretvorio predmetni postupak u kojem je pogrešno postavljen tužbeni zahtjev na utvrđenje da novoizabrano vodstvo tuženika nije aktivno legitimirano za podnošenje zahtjeva za smjenu smijenjenih zakonskih zastupnika, a okončan je pravomoćnom presudom kojom je utvrđeno da je njihova smjena zakonita. Isto tako punomoćnik tuženika je istaknuo da su ŠŽ i AŽ nakon smjene postupno prebacivali sredstava i članove tuženika na drugi sindikat, točnije na Republički sindikat radnika, RSR, pa su tako navodili članove tuženika da prestanu uplaćivati članarine, povrate pozajmica i uplate u KUP na račune tuženika i nastave uplaćivati te iznose na račune RSR, a ujedno su tijekom 2018. godine neovlašteno prenijeli sva novčana sredstva s računa tuženika, u pitanju je iznos cca 7.400.000,00 kuna, na račun RSR među kojima je bio i novac članova iz KUP-a, koje prebacivanje su pravdali Sporazumom od 21. svibnja 2018. godine i zatvorili sve račune tuženika, zbog čega je podnesena kaznena prijava. Nastavno punomoćnik tuženika je istaknuo prigovor litispendencije navodeći da je tužiteljica pred naslovnim sudom protiv tuženika u istoj pravnoj stvari podnijela tužbu poslovni broj P-3308/21, koju je punomoćnik tuženika uredno zaprimio dana 12. svibnja 2021. godine, dok je tužbu u ovom parničnom postupku zaprimio dana 03. lipnja 2021. godine. Slijedom navedenog punomoćnik tuženika je predložio odbaciti tužbu, podredno odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu troškova parničnog postupka.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaz uvidom u presliku isplatne liste za 12/2020 i za 11/2020 (stranica 3-4 spisa), u Pravilnik kase uzajamne pomoći od 25. studenog 2017. godine (stranica 5-7 spisa), u presliku sudske prakse (stranica 17-45, 80-111 i 116-120 spisa), u presliku e-mail korespondencije (stranica 46-60, 69 i 141-156 spisa), u presliku prijave promjene podataka (stranica 61-63 spisa), u presliku izvoda zapisnika sa 15. sjednice Središnjeg odbora održane dana 27.06.2017. u Zagrebu, Kneza Mislava 11/II s početkom u 15,30 sati (stranica 64-68 spisa), u presliku evidencije nazočnosti članova SO na sjednici SO 27-6-2017 (stranica 70-71 spisa), u presliku Odluke od 27. lipnja 2017. godine (stranica 72-73 spisa), u presliku Izvoda sa dopisne sjednice Izvršnog odbora RSRH održane dana 28.06.2017. godine (stranica 74 spisa), u presliku Odluke od 28. lipnja 2017. godine (stranica 75-76 spisa), u presliku rješenja Ministarstva rada i mirovinskog sustava Klasa: UP/I-006-04/17-01/25, Urbroj: 524-11-02-01/2-17-4 od 24. srpnja 2017. godine (stranica 77-79 spisa), u presliku naloga Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Kir-t-283/21 od 31. svibnja 2021. godine (stranica 112-115 spisa), u presliku obračuna ispaćene plaće / naknade plaće (stranica 121-132 spisa), u presliku izvansudske nagodbe (stranica 138-139 i 158 spisa), u presliku Kase uzajamne pomoći - saldo liste – ispisa otvorenih obveznika na dan 29.10.2020 (stranica 159-180 spisa), u presliku rješenja poslovni broj P-3308/21 od 19. srpnja 2021. godine (stranica 198-200 spisa) te u presliku isplatnih lista (list 216-277 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći prema brižljivoj i savjesnoj ocjeni svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - u daljnjem tekstu ZPP-a) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Među strankama je dakle nesporna aktivna legitimacija, dok je naprotiv sporna visina tužbenog zahtjeva, kao i pitanje da li je uplaćeni iznos na ime KUP-a tužiteljici vraćen, s obzirom na sva sporna pitanja vezana uz osnivanje novog sindikata, točnije RSR, koji su osnovali smijenjeni članovi tuženika, RSRH, odnosno predsjednik Izvršnog odbora tuženika ŠŽ i potpredsjednik Izvršnog odbora tuženika AŽ, koji su prema navodima punomoćnika tuženika nakon smjene postupno prebacivali sredstava i članove tuženika na RSR navodeći članove tuženika da prestanu uplaćivati članarine, povrate pozajmica i uplate u KUP na račune tuženika i nastave te iznose uplaćivati na račune RSR, pa su tako između ostalog tijekom 2018. godine neovlašteno prenijeli sva novčana sredstva s računa tuženika, u pitanju je iznos cca 7.400.000,00 kuna, na račun RSR, među kojima je bio i novac članova iz KUP-a.

6. U odnosu na prigovor litispendencije, koji je punomoćnik tuženika isticao tijekom postupka sud je utvrdio slijedeće. Iako je tužiteljica pred naslovnim sudom protiv tuženika u istoj pravnoj stvari podnijela tužbu poslovni broj P-3308/21, koju je punomoćnik tuženika uredno zaprimio dana 12. svibnja 2021. godine, dok je tužbu u ovom parničnom postupku zaprimio dana 03. lipnja 2021. godine, treba naglasiti da je punomoćnik tužiteljice dana 30. lipnja 2021. godine povukao tužbu u predmetu poslovni broj P-3308/21 te je sud rješenjem poslovni broj P-3308/21 od 19. srpnja 2021. godine utvrdio da je tužba u toj pravnoj stvari povučena, što je razvidno iz preslike rješenja poslovni broj P-3308/21 od 19. srpnja 2021. godine (stranica 198- 200 spisa). Iz navedenog razloga sud je sukladno odredbi članka 194. stavka 1., stavka 2., stavka 3. i stavka 4. ZPP-a u svezi s odredbom članka 193. stavka 9. ZPP- a utvrdio da je prigovor listispendencije neosnovan.

7. Nastavno treba naglasiti da je odredbama Pravilnika o kasi uzajamne pomoći, koji Pravilnik je sukladno odredbi članka 20. Statuta RSRH, na sjednici održanoj dana 25. studenog 2017. godine donio Središnji odbor RSRH zastupan po predsjedniku Izvršnog odbora RSRH ŠŽ, uređen djelokrug rada KUP- a, područje djelovanja, materijalna sredstva KUP-a, članstvo, način i uvjeti korištenja KUP-a, tijela i njihove ovlasti, nadzor nad radom KUP-a i prestanak rada KUP-a. Naime odredbom članka 2. Pravilnika kase uzajamne pomoći (u daljnjem tekstu Pravilnika), koji je stupio na snagu danom donošenja, dakle 25. studenog 2017. godine, propisano je da je KUP osnovan radi pružanja materijalne pomoći svojim članovima u obliku pozajmica a djeluje u RSRH, pri čemu prema odredbi članka 3. i odredbi članka 4. Pravilnika sredstava KUP-a čine članski ulozi i uložena sredstva RSRH, koji se pohranjuju na žiro račun RSRH, a članski ulog se naplaćuje svakog mjeseca na plaći, dok je odredbom članka 5. Pravilnika propisano da se članu odobrava pozajmica najviše do iznosa trostrukog uloga u KUP-u, na rok otplate do najviše 24 mjesečne rate, koje ne mogu biti veće od jedne trećine mjesečnih primanja, plaće, korisnika pozajmice, s time da je uvjet za odobravanje pozajmice da podnositelj molbe nema obveza prema KUP-u i da je najmanje tri mjeseca član KUP- a. Isto tako odredbom članka 10. Pravilnika propisano je da član može u svakom trenutku podnijeti zahtjev u pisanom obliku za isplatu svog uloga ili djela uloga iz KUP-a, s time da je među strankama ujedno nesporna činjenica da je tužiteljica podnijela pisani zahtjev za isplatu svog uloga u KUP-u, koji ulog će se članu isplatiti odmah ukoliko nema dospjelih a nepodmirenih obveza prema RSRH, a najkasnije u roku 30 dana od dana podnošenja pisanog zahtjeva za isplatu, a ukoliko član ima dospjelih a nepodmirenih obveza prema RSRH tada će se iz uloga tog člana najprije podmiriti dugovanja prema RSRH i potom isplatiti razlika.

8. Isto tako u odnosu na navode punomoćnika tuženika kojima je osporavao vjerodostojnost predmetnog Pravilnika navodeći da isti nisu donijela nadležna tijela RSRH. tuženika, jer je predsjednik Izvršnog odbora RSRH ŠŽ smijenjen u lipnju 2017. godine, sud je utvrdio da su ti navodi vezani uz osporavanje valjanosti Pravilnika neosnovani iz slijedećih razloga. Iako je Odlukom Središnjeg odbora RSRH na sjednici 27. lipnja 2017. godine (stranica 72-73 spisa) opozvan kako ŠŽ sa svih sindikalnih funkcija u RSRH, dakle s mjesta predsjednika Izvršnog odbora RSRH, tako i AŽ, potpredsjednik Izvršnog odbora RSRH, treba naglasiti da je rješenjem Ministarstva rada i mirovinskog sustava Klasa:UP/I-006-04/17-01/25, Urbroj:524-11-02-01/2-17-4 od 24. srpnja 2017. godine (stranica 77-79 spisa) prekinut upravni postupak koji se vodi u Ministarstvu rada i mirovinskog sustava po prijavi RSRH od 29. lipnja 2017. godine za upis promjene osoba ovlaštenih za zastupanje RSRH, pa time i za prestanak ovlaštenja za zastupanje ŠŽ, predsjedniku Izvršnog odbora RSRH i AŽ, potpredsjedniku Izvršnog odbora RSRH, koji postupak će se nastaviti po dostavi pravomoćne odluke nadležnog suda povodom tužbe radi utvrđenja. U pitanju je spor koji se vodio pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu poslovni broj P- 170/18, u kojem je presudom od 31. siječnja 2019. godine, koja je postala pravomoćna u rujnu 2020. godine odbijen tužbeni zahtjev na utvrđenje da ŽŽ i ČŽ, s time da je za ŽŽ te SŽ predloženo da se upišu u registar kao osobe ovlaštene za zastupanje RSRH, tuženika, ne bi bile aktivno legitimirane da u ime RSRH poduzimaju pravne radnje koje se odnose na upis promjena u registru udruga, što ujedno implicira da je smjena predsjednika Izvršnog odbora RSRH ŠŽ i potpredsjednika Izvršnog odbora RSRH AŽ, zakonita. S obzirom da je dakle tek pravomoćnošću presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-170/19 koja je donesena dana 31. siječnja 2019. godine, Ministarstvo rada i mirovinskog sustava dopustilo u registru udruga upis promjena osoba ovlašteni za zastupanje tuženika, RSRH, što je utvrđeno rješenjem ministarstva od 29. listopada 2020. godine, sud je utvrdio da je predmetni Pravilnik, koji je na sjednici održanoj dana 25. studenog 2017. godine donio Središnji odbor RSRH, donesen od strane osobe tada ovlaštene za zastupanje RSRH, tuženika, točnije potpredsjednika Izvršnog odbora RSRH ŠŽ, pa je neosnovano osporavanje valjanosti tog Pravilnika.

9. Nadalje u odnosu na navode punomoćnika tuženika kojima je tijekom postupka isticao sporna pitanja vezana uz osnivanje novog sindikata, točnije RSR, koji su osnovali smijenjeni članovi tuženika RSRH, predsjednik Izvršnog odbora RSRH ŠŽ i potpredsjednik Izvršnog odbora RSRH AŽ, a koji su nakon smjene postupno prebacivali sredstava i članove tuženika na RSR navodeći članove tuženika da prestanu uplaćivati članarine, povrate pozajmica i uplate u KUP na račune tuženika i nastave te iznose uplaćivati na račune RSR, pa su tako između ostalog tijekom 2018. godine neovlašteno prenijeli sva novčana sredstva s računa tuženika, u pitanju je iznos cca 7.400.000,00 kuna, na račun RSR, među kojima je bio i novac članova iz KUP-a, sud je utvrdio da su svi ti navodi irelevantni za predmetni spor iz slijedećeg razloga. S obzirom da iz dostavljene dokumentacije, točnije preslike isplatnih lista tužiteljice dostavljenih od strane poslodavca tužiteljice HP-Hrvatske pošte d.d. (list 216-277 spisa) razvidno da je na račun tuženika, RSRH, na ime kase uzajamne pomoći, KUP-a, uplaćen iznos od 3.450,00 kuna, sud je utvrdio da je za obvezu tuženika, na čiji su dakle račun predmetna sredstava na ime KUP-a uplaćena, vratiti tužiteljici taj uplaćeni ulog u KUP-u, što ujedno rezultira time da je irelevantno da li su, kao što je to isticao punomoćnik tuženika, između ostalih sredstava tuženika i ta sredstava neovlašteno prebačena s računa tuženika, RSRH na račun RSR, već je to pitanje koje će tuženik morati sam rješavati u nekom drugom postupku, bilo u kaznenom, jer je prema navodima punomoćnika tuženika podnesena kaznena prijava, bilo u drugom parničnom postupku. Isto tako nije osnovan niti navod punomoćnika tuženika da tužiteljica nije dokazala da joj utužena novčana sredstava, ulozi u KUP-u, nisu vraćeni, jer sukladno odredbi članka 221. a ZPP-a teret dokaza o tome nije bio na tužiteljici, koja niti ne može dokazivati negativnu činjenicu, nego je naprotiv teret dokaza o tome bio na tuženiku, koji vezano uz tu spornu činjenicu nije istaknuo nikakve dokazne prijedloge. Treba napomenuti da je sud je odbio kao neosnovane, nepotrebne istaknute dokazne prijedloge punomoćnika tuženika, u pitanju je prijedlog za pribavom knjigovodstvene dokumentacije tuženika, zatim pribavom prometa po računima RSR, kao i pribavom podataka sa servera društva Mario commerce vezane uz poslovne podatke tuženika i RSR.

10. Nastavno s obzirom da je sud uvidom u dostavljenu dokumentaciju, presliku isplatnih lista dostavljenih od strane poslodavca tužiteljice HP-Hrvatske pošte d.d. (list 216-277 spisa) utvrdio da je na račun tuženika, RSRH, na ime kase uzajamne pomoći, KUP-a, uplaćen ukupan iznos od 3.450,00 kuna, a što prema fiksnom tečaju iznosi 457,89 eura, sud je odbio kao neosnovan, nepotreban prijedlog za provođenjem dokaza saslušanjem tužiteljice na okolnost uplata na ime KPU-a, kao i prijedlog za provođenjem dokaza financijskim vještačenjem.

11. Slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 10. Pravilnika, odredbom članka 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22 – u daljnjem tekstu ZOO-a), odredbom članka 65. stavka 1. i stavka 2. ZOO-a odredbom članka 29. stavka 1. ZOO-a i odredbom članka 183. stavka 1. ZOO-a sud je usvojio kao osnovan tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 457,89 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe do isplate, odnosno tekućom od 23. travnja 2021. godine do isplate te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

12. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a u svezi s odredbom članka 164. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a te je sud tužiteljici zastupanoj po punomoćniku dosudio naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 617,93 eura sukladno vrijednosti predmeta spora, uspjehu u sporu, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku, a isti se sastoji od troška sastava tužbe od 23. travnja 2021. godine u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 7. točka 1.), troška sastava podneska od 30. lipnja 2021. godine u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 8. točka 1.), troška sastava žalbe od 14. srpnja 2021. godine u iznosu od 62,50 eura (Tbr. 10. točka 4.), troška zastupanja na ročištu 13. svibnja 2025. godine u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), troška zastupanja na ročištu 21. siječnja 2026. godine u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 9. točka 1.), 25% na ime PDV-a u iznosu od 115,62 eura (Tbr. 46.), troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 eura te troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 eura. Nadalje, treba napomenuti da je na dosuđeni iznos troška parničnog postupka sud sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a dosudio i zatraženu zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude do isplate, odnosno tekuću od 10. veljače 2026. godine do isplate. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.

13. Naprotiv zahtjev tužiteljice za naknadom troška parničnog postupka i to troška sastava žalbe od 14. srpnja 2021. godine sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 2. ZPP-a odbio kao neosnovan u zatraženom iznosu od 125,00 eura, jer je u pitanju žalba protiv rješenja od 12. srpnja 2021. godine kojim je sud odbacio tužbu kao nedopuštenu i ujedno naložio tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka, koje rješenje je Županijski sud u Rijeci rješenjem poslovni broj Gž-2155/21 od 07. lipnja 2023. godine ukinuo, a što rezultira time da tužiteljica može osnovano zahtijevati naknadu troška sastava te žalbe i to po Tbr. 10. točci 4., što je tužiteljici i dosuđeno. Isto tako zahtjev tužiteljice za naknadom troška sudske pristojbe na tužbu sud je temeljem odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a u svezi s odredbom članka 151. stavka 1. ZPP-a odbio kao neosnovan u zatraženom iznosu od 26,54 eura, jer je tužiteljica platila sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 13,27 eura, što je tužiteljici i dosuđeno. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.

14. Nastavno zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka sud je temeljem odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a i odredbe članka 155. stavka 1. i stavka 2. ZPP-a odbio kao neosnovan, jer je tuženik zastupan po punomoćniku izgubio u predmetnom parničnom postupku. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom III. izreke presude.

15. Konačno stopa zatezne kamate je određena sukladno odredbi članka 29. stavka 2. ZOO-a, odnosno po stopi koja se za razdoblje od 23. travnja 2021. godine do 31. prosinca 2022. godine određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

U Zagrebu, dana 10. veljače 2026. godine

Sudac:

Dijana Mađerčić

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana primitka prijepisa iste, pismeno u četiri primjerka, putem ovog suda na Županijski sud. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 467. st. 1. ZPP-a

DNA:

1.Tužiteljici po punomoćniku – uz rješenje na platež sudske pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 eura

2. Tuženiku po punomoćniku

U Zagrebu, dana 10. veljače 2026. godine