REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Poslovni broj Gž-1732/2025-2

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od Mirne Nade Terlević Sebastijan, predsjednice vijeća, Zorana Šarića, suca izvjestitelja i člana vijeća te Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici LB i KB iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Hrvoje Lafter i Vladimir Rađenović, odvjetnika u Jastrebarskom, protiv tuženika Odvjetničkog društvao Leko i partneri d.o.o. iz Zagreba, Domagojeva 18, OIB 35913314365, kojeg zastupa punomoćnik IB i drugi odvjetnici iz Odvjetničkog društva Leko i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj P-376/2022-86 od 24. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomičnim odbijanjem žalbe tuženika kao neosnovane potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj P-376/2022-86 od 24. listopada 2025. i to u točkama I. i II. izreke.

II. Djelomičnim uvažavanjem i djelomičnim odbijanjem žalbe tuženika preinačava se odluka o troškovima postupka sadržana u toč. III. izreke pobijane presude tako da se djelomično odbija zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 500,00 eura i uz to pripadajuće kamate koje na taj iznos teku od 24. listopada 2025. pa do isplate.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troška žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da nije nastao, odnosno da je pravno nepostojeći Ugovor o kreditu broj 01072-2008 za kupovinu vozila /plovila /opreme/ usluga od 29. studenog 2002., na kojem je navedeno da je sklopljen između tužiteljice ŽB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i Privredne banke Zagreb d.d. iz Zagreba, Radnička cesta 50 (prije Račkog 4), OIB [osobni identifikacijski broj] (I.), naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 6.067,86 eura i pripadajuće zatezne kamate na iznose i s rokovima dospijeća pobliže navedenim u izreci pobijane presude (II.), a tuženiku je naloženo i da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 3.589,57 eura i pripadajuće zatezne kamate koje na taj iznos teku od 24. listopada 2025. pa do isplate (III.).

2. Protiv te presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi tuženik, istu pobija u cijelosti, "zbog svih zakonom dopuštenih razloga". U žalbi, u bitnome, tuženik navodi da je prvostupanjski sud svoju odluku utemeljio na nalazu i mišljenju vještaka, ali da je u tom dijelu prvostupanjski sud pogrešno ili nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer da je isti vještak davao suprotna, nedosljedna i neuvjerljiva mišljenja tijekom više postupaka, da je u postupku između tužiteljice i Privredne banke d.d. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti istog Ugovora koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, poslovni broj P-5449/2014 isti vještak dao mišljenje da se ne može decidirano tvrditi da tužiteljica nije potpisala Ugovor, odnosno da vjerojatno nije potpisala, a da se to ne može utvrditi, da je sporni potpis iz 2022., a da vještak sada odstupa od svojih ranijih nalaza i mišljenja te da pri tome zanemaruje činjenicu proteka roka od 20 godina od spornog potpisa, da onda taj nalaz i mišljenje ne pružaju potpun i vjerodostojan prikaz činjeničnog stanja te da je pobijana presuda utemeljena na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju. Nadalje, tuženik navodi da prvostupanjski sud nije prihvatio navode tuženika da se u konkretnom slučaju radi o dvostrukoj litispendenciji odnosno presuđenoj stvari, a glede presude u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-5449/2014, da je prvostupanjski sud pogrešnom primjenom materijalnog prava prihvatio pasivnu legitimaciju tuženika jer da je pasivno legitimirana stranka ugovora o kreditu, a ne i tuženik kao njegov pravni slijednik, da tuženik nije nepošten stjecatelj, da eventualno pravo tužiteljice na kamate može teći od podnošenja tužbe, a ne kako je to odlučeno pobijanom presudom, da su tužiteljici nepravilno dosuđeni troškovi rasprave od 31. ožujka 2024., za sastav podnesaka od 19. prosinca 2024. i 7. ožujka 2025., ali i podnesaka od 10. siječnja 2023. i 23. studenog 2025., pa tuženik predlaže da se njegova žalba uvaži, da se pobijana presuda preinači na način da se tužba tužiteljice odbaci odnosno odbije, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a tuženik potražuje i trošak žalbe.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).

4. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Pobijanom prvostupanjskom presudom utvrđeno je da nije nastao i da je pravno nepostojeći Ugovor o kreditu za kupovinu vozila od 29. studenog 2002. u kojem je navedeno da je sklopljen između tužiteljice i Privredne banke d.d. Zagreb, pa je tuženiku, kao pravnom slijedniku Privredne banke d.d. Zagreb, naloženo da tužiteljici isplati iznos od 6.067,86 eura i pripadajuće zatezne kamate, a koji iznos je od tužiteljice ustegnut od njene mirovine, pa stoga, a pozivom na odredbe čl. 26., čl. 210. i čl. 1065. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje ZOO/91), prvostupanjski sud donosi pobijanu presudu.

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pri tome - dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a sve kako je to propisano čl. 365. st. 2., ZPP, ocjena je ovog suda, kao suda drugog stupnja, da je pobijana presuda, u njenom bitnom dijelu, valjana i zakonita.

8. Prije svega valja navesti da kod donošenja pobijane presude prvostupanjski sud nije počinio bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a ni onih na koje paušalno "ukazuje" tuženik u aktualnoj žalbi.

8.1. Pobijana presuda sadrži valjane i dostatne razloge, dati razlozi nisu nejasni, a ni proturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika pa je žalba tuženika neosnovana u tom dijelu.

8.3. Nadalje, ne postoji ni subjektivni ni objektivni identitet između parničnog postupka koji se vodio kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P- 5449/2014 i predmetnog parničnog postupka, pa "ne stoji" tuženikov prigovor dvostruke litispendencije već i zbog toga što je postupak pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu ( bio ) pravomoćno okončan u vrijeme podnošenja aktualne tužbe tužiteljice, ali je, isto tako neosnovan i kao prigovor presuđene stvari(res iudicata) onaj iz čl. 333. st. 2. ZPP, a zbog nedostatka subjektivnog i objektivnog identiteta između tog i predmetnog spora, pa je žalba tuženika neosnovana u dijelu kojim se poziva da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 9. i čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

9. Prvostupanjski sud u valjano provedenom dokaznom postupku i valjanom ocjenom provedenih dokaza utvrđuje odlučne pravnorelevantne činjenice i to da tužiteljica u Ugovoru o kreditu za kupovinu vozila/plovila/opreme/usluga broj: 01072-208 od 29. studenog 2002., sklopljenog sa Privrednom bankom d.d. Zagreb, navedena kao dužnik, nije potpisala taj Ugovor.

9.1.Da tužiteljica nije potpisala taj predmetni Ugovor o kreditu jasno i nedvojbeno proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka grafologa ĆB koji jasno i nedvojbeno navodi da potpis ŽB, tužiteljice, nije potpis koji se nalazi na predmetnom ugovoru.

9.2.Taj vještak je svoj nalaz i mišljenje dao nakon što je izvršio usporedbu potpisa tužiteljice na navedenom Ugovoru sa nespornim potpisima tužiteljice i nakon što je tuženik istaknuo primjedbe na taj nalaz i mišljenje, vještak grafolog, je, po ocjeni prvostupanjskog suda, a i ovog suda, otklonio kao neosnovane te primjedbe tuženika te dao decidirano mišljenje da sporni potpis na predmetnom ugovoru nije potpis tužiteljice.

9.3.Dakle, vještak grafolog je otklonio sve primjedbe koje je na njegov nalaz i mišljenje dao tuženik, a što je valjano izložio u usmenoj dopuni svog nalaza i mišljenja pa je prvostupanjski sud pravilno taj nalaz i mišljenje u svemu prihvatio kao potpun, stručan i objektivan.

9.4.I po ocjeni ovog suda vještak grafolog je mogao valjano, nakon što je pribavio dostatan nesporni materijal, u ovom postupku iznijeti donekle izmijenjeni nalaz i mišljenje glede autentičnosti potpisa tužiteljice na predmetnom ugovoru.

9.5.Naime, u tom ranijem nalazu i mišljenju vještak je dao mišljenje da prvotni potpis na predmetnom Ugovoru vjerojatno nije potpis tužiteljice (list 51-56, list 84,85 – P- 5449/2014) pa sada kada je pribavljen dostatni broj nespornog materijala vještak je mogao valjano "podići" spoznajni stupanj u svom nalazu i mišljenju sa stupnja "vjerojatnosti" na stupanj decidirano (nedvojbeno).

9.6. Isto tako vještak grafolog je valjano otklonio prigovor tuženika glede činjenice dužeg vremenskog razdoblja za nesporni materijal time što je utvrdio da u tom razdoblju nije došlo do promjene rukopisnih obilježja potpisa tužiteljice pa je žalba tuženika neosnovana i u tom dijelu.

9.7.Tuženik, ako nije bio zadovoljan nalazom i mišljenjem vještaka grafologa ĆB, a nakon što je na prijedlog tuženika od 29. srpnja 2024. (193,194) isti i usmeno saslušan, imao mogućnost da predloži provođenje novog grafološkog vještačenja, a što on nije učinio (259-261) pa je onda prvostupanjski sud kada je utvrdio da je nalaz i mišljenje vještaka grafologa ĆB potpun, stručan i objektivan, mogao tu odlučnu činjenicu utvrditi i temeljem toga nalaza i mišljenja, a žalba tuženika je onda neosnovana i u tom dijelu.

10. Kada je, dakle, utvrđeno da predmetni Ugovor o kreditu tužiteljica koja je bila navedena kao dužnik u tom Ugovoru, nije potpisala to je onda prvostupanjski sud, ispravno, a temeljem odredbi čl. 26., a u svezi sa čl. 1065. i čl. 1066. ZOO utvrdio da taj Ugovor nije ni nastao odnosno da je nepostojeći.

11. Isto tako, kako nije bilo sporno da su tužiteljici temeljem toga (sada utvrđenog nepostojećeg) ugovora izvršene obustave od mirovine, to je valjano utvrđeno da te obustave nisu imale valjanu osnovu i da tužiteljica ima valjan osnov za povrat tih iznosa, a koji su nesporno isplaćeni tuženiku temeljem Ugovora o prijenosu tražbine sklopljenog sa Privrednom bankom d.d. Zagreb, 28. veljače 2013.

12. Prvostupanjski je sud ispravno otklonio i tuženikov prigovor zastare jer je zahtjev tužiteljice podnesen unutar roka iz čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO/05).

13. Konačno, prvostupanjski je sud valjano utvrdio i da je tuženik nepošteni stjecatelj i da tužiteljica ima pravo na povrat ustegnutog iznosa, sa zateznom kamatom od dana izvršene obustave (čl. 1115. ZOO/05).

13.1. Naime, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tuženik stupa u poziciju svog pravnog prednika koji je tužiteljicu teretio za nešto što ona nije prihvatila, pa je time pravni prednik tuženika, pa onda i tuženik, nepošteni stjecatelj pa je osnovano tužiteljici sud dosudio i zatezne kamate od dana kada joj je izvršena obustava novčanih iznosa pa je žalba tuženika neosnovana i u tom dijelu.

14. Slijedom navedenog, onda, proizlazi da je žalba tuženika protiv merituma pobijane presude, protiv točke I. i II. izreke, neosnovana.

14.1. Međutim, žalba tuženika je djelomično osnovana glede odluke o troškovima postupka.

14.2. Naime, prvostupanjski je sud pogrešnom primjenom materijalnog prava i odredbe čl. 155. st. 1. ZPP tužiteljici pogrešno priznao trošak za sastav podneska od 23. siječnja 2023. (122) kada je već ranije tužiteljici priznao trošak za sastav podneska od 10. siječnja 2023. (60). Isto tako tužiteljici je neosnovano priznat i trošak sastava podneska od 31. srpnja 2024. (198,199) kada joj je već priznat trošak sastava podneska od 24. svibnja 2024. (180-181), a također i za sastav podneska od 7. ožujka 2025. (249-251) kada joj je već priznat i trošak sastava podneska od 19. prosinca 2024. (229-231), a na što "ukazuje" i tuženik u aktualnoj žalbi.

14.2. Pri tome, tuženik neosnovano ističe da bi tužiteljici bili neosnovano dosuđeni i troškovi zastupanja na ročištu od 31. ožujka 2024. to stoga što ročište nije održano 31. ožujka 2024. , već 21. ožujka 2024. (160), na tom ročištu je nazočio punomoćnik tužiteljice i u zahtjevu za naknadu troška postupka tužiteljica je tražila trošak zastupanja na ročištu od 21. ožujka 2024. (263) pa sama pogreška u pisanju sada pobijane presude glede 31. umjesto 21.,po ocjeni ovog suda, predstavlja pretjerano administriranje i žalba tuženika je u tom dijelu ocjenjena neosnovanom.

15. Stoga je, onda, valjalo djelomično uvažiti žalbu tuženika te djelomično odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od ukupno 500,00 eura (400,00 eura + PDV) i uz to pripadajuće zakonske zatezne kamate.

16. Slijedom svega navedenog,a temeljem odredbi čl. 368. i 380. toč. 3. ZPP, valjalo je odlučiti kao u izreci.

17. Kako tuženik sa svojom žalbom nije uspio u meritumu već samo djelomično glede sporedne tražbine, odluke o troškovima postupka, to je onda zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe utvrđen neosnovanim (čl. 166. st. 1. ZPP) pa je u tom dijelu odlučeno kao u izreci.

U Puli, 10. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Mirna-Nada Terlević Sebastijan