Poslovni broj: Us I-2927/2024-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Leandri Mojtić sucu pojedincu te zapisničarki Milki Škaro Grozdanić, u upravnom sporu tužiteljice ad.1) TC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tužiteljice ad.2) MC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po opunomoćeniku Srđanu Brajeviću odvjetniku u Splitu, Smiljanićeva 2/1, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, Odjela građevinske inspekcije Split, OIB: 33706439962, radi uklanjanja građevine, nakon održane usmene i javne rasprave zaključene 23. siječnja 2026., a objavljene 10. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice ad.1) TC iz [adresa] i tužiteljice ad.2) MC iz [adresa] kojim tužiteljice predlažu poništenje rješenja tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, Odjela građevinske inspekcije Split, KLASA:UP/I-362-02/24-02/944, URBROJ: 443-02-03-12-24-6 od 02. prosinca 2024., kao neosnovan.

II. Odbija se zahtjev tužiteljica za naknadom troškova upravnog spora, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, Odjela građevinske inspekcije Split, KLASA:UP/I -

-362-02/24-02/944, URBROJ: 443-02-03-12-24-6 od 02. prosinca 2024., naređeno je vlasnicima TC iz [adresa] i MC, ovdje tužiteljicama ad.1) i ad.2), da u roku od 15 dana od dana dostave ovog rješenja uklone slijedeće građevine:

- prizemnu građevinu — spremište tlocrtnih dimenzija cca 3,90 x 3,90 m., koja se sastoji od zidova od armiranog betona i betonskih blokova, natkrivena kosim jednovodnim krovištem od drvene konstrukcije sa pokrovom od čeličnog lima, maksimalne visine cca 2,80 m,

- betonski plato na kojem je izvedena građevina — nadstrešnica od metalnih profila natkrivena pokrovom od čeličnog lima na drvenim gredama, tlocrtnih dimenzija cca 9,50 x 4,00 m, koji je izveden južno od navedene građevine,

- betonsko stubište oslonjeno na teren, L - tlocrtnog oblika maksimalnih tlocrtnih dimenzija cca 4,00 x 2,80 m, širine kraka cca 80,00 — 90,00 cm, koje je izvedeno uz južni rub gore navedenog betonskog platoa, a koje su izgrađene na lokaciji u Splitu, Meštrovićevo šetalište, na k.č.z. 9160 k. o. [katastarska općina], izvan građevinskog područja, u zaštićenom području, kulturni krajolik poluotoka Marjan, koje ima svojstvo kulturnog dobra, (Rješenje Ministarstva kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine KLASA: UP/I-612-08/14-0610244 22.10.2014.g.), bez pravomoćne odnosno izvršne građevinske dozvole.

Točkom 2. izreke upozoravaju se TC i MC, ovdje tužiteljice ad.1) i ad.2), da će se izvršenje naredbe o uklanjanju provesti putem treće osobe na njihovu odgovornost i trošak, ako ne postupe po naredbi iz točke 1. izreke, bez izricanja novčanih kazni.

Točkom 3. izreke upozoravaju se TC i MC, ovdje tužiteljice ad.1) i ad.2), da će se bez donošenja dopunskog, odnosno posebnog rješenja, ukloniti i dijelovi građevina izgrađenih na lokaciji u Splitu, Meštrovićevo šetalište, na k.č.z. 9160 k. o. [katastarska općina], koji bi nakon uklanjanja građevina čije je uklanjanje naređeno mogli biti opasni za stabilnost građevine, život ljudi, druge građevine ili stabilnost tla na okolnom zemljištu kao i preostali dijelovi građevine koji ne ispunjavaju temeljni zahtjev mehaničke otpornosti i stabilnosti.

Točkom 4. izreke upozoravaju se vlasnici TC i MC, ovdje tužiteljice ad.1) i ad.2), da napuštaju posjed građevnih proizvoda od kojih su izgrađene građevine na lokaciji u Splitu, Meštrovićevo šetalište, na k.č.z. 9160 k. o. [katastarska općina], i odriču se prava njihova vlasništva bez naknade, odnosno bez prava na naknadu štete, ako ne postupe po naredbi iz točke 1. izreke.

Točkom 5. izreke upozoravaju se vlasnici TC i MC, ovdje tužiteljice ad.1) i ad. 2), da su obvezne ukloniti stvari iz građevina izgrađenih na lokaciji u Splitu, Meštrovićevo šetalište, na k.č.z. 9160 k. o. [katastarska općina], u roku iz točke 1. izreke, jer se u protivnom smatra da napuštaju posjed stvari koje nisu uklonjene i odriču se prava njihova vlasništva bez naknade, odnosno bez prava na naknadu štete.

2. Protiv osporavanog rješenja tužiteljice su pravodobno podnijele tužbu osporavajući zakonitost rješenja te su opisale kronologiju predmetne upravne stvari, u bitnom navodeći da su predmetne radove izveli koncem 80-tih godina prošlog stoljeća i to GC, T CC i AC te da su stoga za ocjenu zakonitosti izvedenih radova mjerodavni pravni propisi koji su bili na snazi u vrijeme kad su ti radovi izvedeni. Da je nesporno da je predniku tužitelja TCZ odobrenjem za građenje Skupštine Općine Split, Odjela za upravno pravne poslove, Referade za lokacije i odobrenja za građenje, broj: 351/Up-I-7678-68 od 17. siječnja 1969. odobreno građenje gospodarskog objekta na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u predjelu „Meje“ u skladu s rješenjem o lokaciji i u skladu s priloženim građevinskim elaboratom odobrenim od ove referade pod brojem TK 833/68, a koji čini sastavni dio rješenja. Kao dokaz na navedenu tvrdnju poziva se na preslik geodetskog elaborata tvrtke „Geoprojekt“ koja je sastavni dio rješenja o lokacijskoj dozvoli. Nadalje navode da je iz obrazloženja rješenja odobrenja za građenje i rješenja o lokaciji vidljivo da su navedena rješenja donesena u cilju omogućavanja poljoprivrednih radova na predmetnom poljoprivrednom zemljištu, da je propisana veličina i visina objekta, kao i materijal objekta, obzirom da je njegova lokacija trebala biti strogo privremenog karaktera dok je predmetna nekretnina pod hortikulturom i dok se ne privede namjeni predviđenoj urbanističkim planom. Da je iz tehničkog opisa koji je sastavni dio rješenja vidljivo da je objekt bio strogo privremenog karaktera, da su zidovi objekta drveni od horizontalno spojenih dasaka koje su pričvršćene na drvenim stupovima koji su ubetonirani u zemlju, da je pokrov valoviti salonit, a pod prostorije betonske na kamenoj kaldrmi. Kao dokaz pozivaju se na tehnički opis. Međutim da se tuženik u obrazloženju osporavanog rješenja poziva na odredbe Zakona o gradnji (Narodne novine, broj: 153/13 i dr.), tj. na pravni propis koji je stupio na snagu 25 godina nakon što su predmetni radovi izvedeni, a da Ustav Republike Hrvatske zabranjuje retroaktivnu primjenu pravnih propisa. Nadalje navode da bi se utvrdilo radi li se u konkretnom slučaju o građenju građevine za koju je potrebna izvršna odnosno pravomoćna građevinska dozvola, da se tuženik trebao pozvati na pravne propise koji su bili na snazi u vrijeme kad su izvedeni predmetni radovi. Pored toga, da se tuženik u svom rješenju poziva na činjenicu da je to danas izvan građevinsko područje u zaštićenom području (kulturni krajolik poluotoka Marjan) koja ima svojstvo kulturnog dobra koje je proglašeno 2014. godine, tj. nakon izvedenih radova i nakon stupanja na snagu Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama. Tužiteljice ističu da je u vrijeme kad je za navedeni objekt izdana građevinska dozvola katastarska čestica [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bila poljoprivredno zemljište, a što da je i danas, jer da u posjedovnom listu upisana kao vrt. Kao dokaz pozivaju se na posjedovni list. Stoga da je namjena navedenog objekta isključivo poljoprivredna proizvodnja jer da se u istoj čuvaju poljoprivredni strojevi i poljoprivredni alat, kao i poljoprivredni proizvodi. Ističu da se prema današnjim propisima i to Pravilniku o jednostavnim i drugim građevinama i radovima (NN 112/17, 34/18, 36/19, 98/19, 31/20) bez građevinske dozvole na postojećoj građevini mogu izvoditi radovi kojima se poboljšava ispunjenje temeljnih zahtjeva za građevinu, a kojima se ne mijenja usklađenost te građevine s lokacijskim uvjetima u skladu s kojima je izgrađena (čl. 5. st.1. toč.1.). Da je čl. 3. st. 1. toč. 12. propisano da je održavanje građevine izvedba građevinskih i drugih radova na postojećoj građevini radi očuvanja temeljnih zahtjeva za građevinu tijekom njezina trajanja, kojima se ne mijenja usklađenost građevine s lokacijskim uvjetima u skladu s kojima je izgrađena. Prema tome, kad se ima u vidu nesporna činjenica da predmetno zemljište nikad nije privedeno namjeni predviđenoj urbanističkim planom, da je isto bilo i ostalo poljoprivredno zemljište, da je stoga predmetni objekt izgubio svojstvo strogo privremenog objekta, te da je očito da je zbog utjecaja vremenskih prilika istog trebalo rekonstruirati, a da izvedenim radovima predmetni objekt nije promijenio svoju namjenu za koji mu je odobrena gradnja, da je ostao na istom mjestu i u istim dimenzijama sukladno rješenju i lokacijskim uvjetima, pa da je stoga očito da je rješenje tuženika o uklanjanju objekta nakon više od 25 godina pravno neosnovano. Ističu da su prednici tužitelja dobili valjanu građevinsku dozvolu za izgradnju predmetnog objekta za potrebe gospodarske djelatnosti za koju objekt i danas služi. Da je nesporna činjenica da je objekt zbog dotrajalosti trebalo obnoviti i da je obnovljen u istim dimenzijama te da su stoga netočni navodi u pobijanom rješenju da je objekt za kojeg je izdana dozvola srušen te zamijenjen novim objektom. Da prednici stranaka nisu srušili prethodno izgrađeni objekt, već da su postupno drvene zidove objekta, na postojećoj betonskoj podlozi, zamjenjivali novim izgrađenim zidovima od betonskih blokova, dok su drveni stupovi koji su ubetonirani u zemlju zamijenjeni armirano betonskim stupovima. Prema tome, da su prije više od 25 godina izvedeni radovi kojima se na postojećoj građevini poboljšava ispunjenje temeljnih zahtjeva za građevinu, a kojima se ne mijenja usklađenost te građevine s lokacijskim uvjetima u skladu s kojima je izgrađena, odnosno da radovi radi očuvanja temeljnih zahtjeva za građevinu tijekom njezina trajanja, kojima se ne mijenja usklađenost građevine s lokacijskim uvjetima u skladu s kojima je izgrađena. Stoga da je po mišljenju tužiteljica rješenje tuženika nezakonito, radi čega su predložile da sud nakon pribave kompletnog spisa predmeta tuženika i nakon održane glavne rasprave donese presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja te poništiti rješenje tuženika Republike Hrvatske, Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, Odjela građevinske inspekcije Split, Klasa: UP/I-362-02/24-02/944, Urbroj: 443-02-03-12-24- 6 od 2. prosinca 2024. godine.

3. Tuženo tijelo je u odgovoru na tužbu od 25. veljače 2025. ustrajalo u navodima i razlozima sadržanim u obrazloženju osporavanog rješenja predlažući da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja.

4. Podneskom od 27. studenog 2025. tužiteljice su izvijestile sud da su dana 18. prosinca 2024., nakon što su podnijele tužbu u ovom predmetu, tuženiku podnijele zahtjev za prekid postupka izvršenja rješenja o uklanjanju nezakonito izgrađene zgrade temeljem odredbe članka 42. stavak 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, obzirom da su iste još 11 . lipnja 2013. godine Gradu Splitu podnijele Zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za predmetnu građevinu, a koji postupak još uvijek nije pravomoćno okončan što da tuženik nije uzeo u obzir prilikom donošenja predmetnog rješenja iako da mu je to bilo poznato. Na okolnost utvrđivanja činjenice jesu li prednici tužiteljica izvedenim radovima izgradili novi objekt ili se radi samo o obnovi dotrajalih elemenata postojećeg objekta, tužiteljice predlažu da sud izvede dokaz očevidom na licu mjesta po sudskom vještaku građevinske struke kako bi se nesporno utvrdilo koji su to radovi izvedeni i može li se uopće govoriti o gradnji novog objekta ili samo o obnovi starog te je li za obnovu postojećeg objekta uopće potrebna građevinska dozvola, odnosno je li odobrenjem za građenje dopuštena izgradnja objekta kakav se nalazi na terenu.

5. Na ročištu koje je pred ovim sudom održano 23. siječnja 2026. u odsutnosti uredno pozvanog tuženika koji svoj izostanak nije opravdao, te koji se nije očitovao na dostavljeni mu podnesak tužiteljica od 27. studenog 2025., zamjenica opunomoćenika tužitelja je ustrajala u navodima tužbe i podneska te tvrdnji da potrebu ishođenja građevinske dozvole u konkretnom slučaju treba utvrđivati prema propisima koji su bili na snazi u vrijeme izvođenja predmetnih radova te je ustrajala u dokaznom prijedlogu za provođenjem očevida na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka za graditeljstvo.

6. Na temelju ocjene rezultata koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja, vođen načelom učinkovitosti, Sud je odbio dokazne prijedloge opunomoćenika tužiteljica ad. 1) i ad. 2) za izvođenjem dokaza očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka za graditeljstvo na okolnosti kako bi se nesporno utvrdilo koji su to radovi izvedeni i može li se govoriti o gradnji novog objekta ili samo obnovi starog te je li za obnovu postojećeg objekta uopće potrebna građevinska dozvola, odnosno je li odobrenjem za građenje dopuštena izgradnja objekta kakav se nalazi na terenu, kao suvišne ocjenjujući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženih dokaza.

7. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu te cjelokupnog spisa tuženog tijela koji je ovom Sudu dostavljen uz odgovor na tužbu, kao i svih isprava koje su istom priložene te je zaključio raspravljanje u predmetnom upravnom sporu.

8. Zamjenica opunomoćenika tužiteljica ad.1) i ad.2) je priložila pisani popis troška.

9. Tužbeni zahtjev tužiteljica ad.1) i ad.2) nije osnovan.

10. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja KLASA: UP/I- 362-02/24-02/944, URBROJ: 443-02-03-12-24-6 od 02. prosinca 2024.

11. Među strankama je sporno je li građevinski inspektor pravilno i zakonito osporavanim rješenjem naredio tužiteljicama ad. 1) i ad. 2) kao vlasnicama predmetne nekretnine, inspekcijsku mjeru uklanjanja građevine pobliže opisane u točci 1. izreke osporavanog rješenja, a koja je sagrađena izvan granica građevinskog područja u zaštićenom području, kulturni krajolik poluotoka Marjan, koje ima svojstvo kulturnog dobra, (Rješenje Ministarstva kulture, Uprava za zaštitu kulturne baštine KLASA: UP/I- 612-08/14-0610244 22.10.2014.g.), bez pravomoćne odnosno izvršne građevinske dozvole, u primjeni odredbe iz članka 113. stavka 1. točke Zakona o državnom inspektoratu (Narodne novine, broj: 115/18, 117/21 i 67/23, dalje: ZDI), koja propisuje da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru, odnosno vlasniku uklanjanje građevine, odnosno njezina dijela, u određenom roku, ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole.

12. Za rješavanje ove upravne stvari pravno je odlučno utvrditi sljedeće činjenice: investitora odnosno vlasnika, opis i identifikaciju građevine te je li za građenje iste ishođen glavni projekt izrađen u skladu s prostornim planom i od strane ovlaštene osobe te izvršna odnosno pravomoćna građevinska dozvola.

13. Odredbom članka 106. stavak 1., 3. i 4. Zakona o Državnom inspektoratu (Narodne novine, broj: 115/18, 117/21 i 67/23, dalje ZDI) propisano je da se inspekcijske i druge mjere propisane tim Zakonom naređuju rješenjem investitoru, vlasniku građevine, odnosno drugoj stranci određenoj tim Zakonom, da na temelju toga odjeljka Zakona građevinski inspektor donosi rješenje, te da ako u provedbi inspekcijskog nadzora utvrdi povredu prop isa čije izvršenje je ovlašten nadzirati rješenje može donijeti i bez saslušanja stranke.

14. Odredbom članka 108. ZDI-u propisano je da tijekom inspekcijskog nadzora građevinski inspektor ima pravo i obvezu u skladu s tim Zakonom strankama narediti otklanjanje nepravilnosti tijekom građenja, zabranu ugradnje građevnog proizvoda, otklanjanje oštećenja na postojećoj građevini, usklađivanje građenja, uklanjanje građevine, zabranu uklanjanja građevine te obustavu građenja.

15. Odredbom članka 113. stavkom 1. točkom 1. i stavkom 2. ZDI -a propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela u određenom roku ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole, da prije donošenja rješenja građevinski inspektor naređuje investitoru odnosno vlasniku građevine i mjeru obustave građenja ako je građenje u tijeku, što utvrđuje tim rješenjem.

16. Odredbom članka 113. stavak 3. ZDI-a propisano je da se rješenjem o uklanjanju upozorava investitora odnosno vlasnika da će se, ako ne postupi po rješenju, izvršenje rješenja provesti prisilnim putem, da će se izvršenje rješenja putem treće osobe provesti na odgovornost i trošak izvršenika i upoznaje ga se s obvezom i posljedicama iz članka 121. stavka 2. i 3. toga Zakona, te da će se bez donošenja dopunskog, odnosno novog rješenja, ukloniti i dijelovi građevine iz članka 116. toga Zakona.

17. Odredbom članka 115. Zakona o Državnom inspektoratu, propisano je da se rješenje kojim se naređuje uklanjanje građevine, odnosno njezina dijela , koja se gradi ili je izgrađena izvan granica građevinskog područja ili na posebno zaštićenom području i u rješenju o uklanjanju donesenom nepoznatoj osobi, bez obzira na kojem se području građevina nalazi, rok u kojem je izvršenik obvezan postupiti po rješenju ne može biti duži od 15 dana, te da se rješenje izvršava putem treće osobe bez prethodnog izricanja novčane kazne iz članka 114. stavka 3. toga Zakona.

18. Odredbom članka 121. stavak 1. ZDI-a propisano je da se rješenje o uklanjanju građevine odnosno njezina dijela izvršava putem treće osobe na odgovornost stranke kojoj je inspekcijskim rješenjem naređeno uklanjanje.

19. Odredbom članka 121. stavkom 2. i 3. ZDI-a propisano je da se smatra da izvršenik koji nije postupio po rješenju o uklanjanju građevine odnosno njezina dijela napušta posjed građevnih proizvoda od kojih je izgrađena građevina ili njezin dio i da se odriče prava njihova vlasništva bez naknade, odnosno bez prava na naknadu štete, da je izvršenik obvezan ukloniti stvari iz građevine odnosno njezina dijela koja je predmet rješenja o uklanjanju, u roku koji mu je tim rješenjem određen za postupanje, a ako to ne učini smatra se da napušta posjed stvari koje nije uklonio i da se odriče prava njihova vlasništva bez naknade, odnosno bez prava na naknadu štete.

20. Odredbom članka 122. stavkom 1. ZDI-a propisano je da troškove izvršenja putem treće osobe, uključujući i trošak zbrinjavanja i obrade građevnog otpada, snosi izvršenik.

21. Prema čl. 3. st. 1. t. 10. Zakona o gradnji (Narodne novine, broj: 153/13, 20/17, 39/19, 125/19), građenje je izvedba građevinskih i drugih radova (pripremni, zemljani, konstruktorski, instalaterski, završni te ugradnja građevnih proizvoda, opreme ili postrojenja) kojima se gradi nova građevina, rekonstruira, održava ili uklanja postojeća građevina.

22. Odredbom članka 106. stavak 1. Zakona o gradnji propisano je da se građenju građevine može pristupiti na temelju pravomoćne građevinske dozvole, a graditi se mora u skladu s tom dozvolom, ako ovim Zakonom ili propisom donesenim na temelju ovoga Zakona nije drukčije propisano.

23. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari nije povrijeđen Zakon na štetu tužiteljica ad.1) i ad.2), kako to iste neosnovano smatraju, već je na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo, a tužbeni navodi tužiteljica nisu s uspjehom osporili zakonitost, ni pravilnost osporavanog rješenja koje je po ocjeni ovog Suda doneseno u zakonito provedenom postupku te pravilnom primjenom prethodno citiranog materijalnog prava na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje.

24. Ovo stoga što među strankama nije sporno da su vlasnice predmetne građevine ovdje tužiteljice ad.1) i ad.2), da se predmetna građevina nalazi na k.č.z. 9160 k. o. [katastarska općina], izvan građevinskog područja, u zoni javnih zelenih površina, PŠ - Park šuma Marjan, zaštićenom području, kulturnom krajoliku poluotoka Marjan, koje ima svojstvo kulturnog dobra koje je utvrđeno Rješenjem Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine KLASA: UP/I-612-08/14-0610244 22.10.2014.g., za koju vrijede odredbe čl. 15. GUP-a Grada Splita, kao ni činjenica da je sagrađena bez pravomoćne odnosno izvršne građevinske dozvole.

25. Nije sporna ni činjenica da je odredbom čl. 15. GUP-a Grada Splita kao mjerodavnog dokumenta prostornog uređenja određeno da je Park-šuma Marjan (PŠ) šuma posebne namjene čije su funkcionalno oblikovane karakteristike određene prirodnim obilježjima. Park-šuma se oblikuje kao parkovna površina, a gospodarenjem se zadržava njihova izvanredna struktura šume, uz mogućnost opremanja samo onim sadržajima koji će od opće korisnih funkcija šume imati naglašenu rekreativnu funkciju. Površina park-šume koja će se uređivati i razinu opremanja određuje tijelo nadležno za upravljanje park-šumom i za zaštitu posebno vrijednih i zaštićenih dijelova prirode na području grada. Moguće intervencije na prostoru gradske Park-šume Marjan određene su Programom gospodarenja Park-šumom Marjan, propisanim prostornim planom područja posebnih obilježja, provedbenim dokumentima prostornog uređenja i urbanim pravilima iz te odluke. Na rubnim dijelovima u Park-šumu su uključene šumske i zelene površine koje nisu u funkcionalnom režimu zaštite, ali s Park-šumom čine funkcionalnu cjelinu.

26. Nadalje, odredbom članka 6. stavka 1. podstavak 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine", br. 86/12, 143/13, 65/17, 14/19, dalje: ZPNI-a) propisano je da se nezakonito izgrađena zgrada ne može ozakoniti ako se nalazi na području koje je prostornim planom uređenja općine, grada i velikog grada, Prostornim planom Grada Zagreba ili generalnim urbanističkim planom, koji važi na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, odnosno na dan podnošenja zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju ili na dan donošenja rješenja o izvedenom stanju ako je to povoljnije za podnositelja zahtjeva, određeno kao površine izvan građevinskog područja u nacionalnom parku, parku prirode, regionalnom parku, park šumi, strogom rezervatu, posebnom rezervatu, spomeniku prirode i spomeniku parkovne arhitekture, osim zgrade izgrađene u skladu s prostornim planom i zgrade izgrađene unutar tradicijske naseobine određene prostornim planom područja posebnih obilježja ili drugim prostornim planom.

27. Među strankama nije sporno da je tužiteljica ad.1) dana 11. lipnja 2013. za predmetnu građevinu podnijela Zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, o kojem zahtjevu još nije odlučeno. Također nije sporno da je upravno tijelo Zaključkom od 10. siječnja 2023. pozvalo podnositeljicu zahtjeva, ovdje tužiteljicu, da se izjasni o činjenicama i okolnostima važnim za donošenje rješenja o izvedenom stanju, tim više što tužiteljica uz podneseni Zahtjev nije priložila nikakve dokumente; da se podnositeljica očitovala podneskom od 23. siječnja 2023. u kojem je istakla navode istovjetne ovdje tužbenim navodima, kao i navod da je 4.11.2005. Upravnom odjelu za prostorno planiranje i zaštitu okoliša uložila primjedbe na GUP za područje Meje i to upravo iz razloga jer da je uvidom u GUP utvrdila da na njenoj čest. 7577/2 (k.č.z.9160) nije ucrtan predmetni objekt, u kojem podnesku je navela da primjedbe na GUP ulaže upravo radi bojazni da u budućnosti ne bi trpjela štetu ako ne reagira na postojanje objekta. Također nije sporno da su tužiteljice 20. prosinca 2024. podnijele Zahtjev za prekidom postupka izvršenja rješenja o uklanjanju nezakonito izgrađene zgrade, ovdje osporavanog rješenja, te da je upravno tijelo Zaključkom od 9. siječnja 2025. pozvalo podnositeljice zahtjeva da dopune Zahtjev za prekidom postupka izvršenja rješenja o uklanjanju od 2. prosinca 2024., na način da u skladu s odredbom čl. 42. st. 2. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Narodne novine, broj: 86/12, 143/13,65/17 i 14/19) dostave Uvjerenje da je zgrada vidljiva na DOF5/2011, na dugoj digitalnoj ortofoto karti DGU izrađenoj na temelju aerofotogrametrijskog snimanja do 21. lipnja 2011., odnosno dokaz da je do tog dana evidentirana na katastarskom planu ili drugoj službenoj kartografskoj podlozi, uz upozorenje na zakonske posljedice ne postupanja po Zaključku. Nije sporna ni činjenica da su podnositeljice Zahtjeva za prekidom postupka izvršenja rješenja o uklanjanju od 2. prosinca 2024., već u samom Zahtjevu, pored ostalog, navele da se radi o maloj poljskoj kućici površine 16m2 koja je pokrivena stablima, te koja nije vidljiva na ORTO foto snimci, niti je ucrtana u katastarskom planu ili drugoj kartografskoj podlozi. Istovremeno su navele da je odobrenjem za građenje Skupštine Općine Split, Odjela za upravno pravne poslove, Referade za lokacije odobrenja za građenje, broj: 351/UP/I-7678-68 od 17. siječnja 1969. odobreno njeno građenje te da se navedeni objekt od 1969. nalazi na mjestu na kojem mu je i odobreno, a koje isprave su priložene spisu tuženog tijela koji je ovom sudu dostavljen uz odgovor na tužbu.

28. Slijedom svega naprijed navedenog, nesporno je da se u konkretnom slučaju radi o nezakonitoj građevini koja se nalazi izvan građevinskog područja za koju su tužiteljice podnijele zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, jer u protivnom ne bi podnosile zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju, dakle da je izgrađena bez pravomoćne, odnosno izvršne građevinske dozvole, a što je razvidno iz isprava priloženih spisu tuženog tijela te posebno Zapisnika o obavljenom inspekcijskom očevidu od 08. rujna 2024. kojem su priložene i fotografije predmetne građevine s izvršenog očevida te skica, u kojem Zapisniku je sadržana i izjava VC da je predmetna građevina – spremište izgrađena 1988., konstrukcija – nadstrešnica je izvedena 1980-tih godina, a pokrov od čeličnog lima na nadstrešnici da je postavljen 2000., a betonsko stubište da je izvedeno 1980 – tih.

29. Međutim, i pored navedenog valja istaći da građevine koje se nalaze u području Park-šume Marjan i koje su izgrađene prije 15. veljače 1968. ili imaju valjana odobrenja za građenje koje su ishodovali u vrijeme kada se predmetno područje nalazilo u građevnoj zoni, kasnijim izmjenama prostorno planskog uređenja ne „gube“ svoju ozakonjenost. Drugim riječima, legitimno očekivanje tužiteljica zadržava se na činjenici da će zgrade koje su izgrađene prema odgovarajućim aktima za gradnju, svoju zakonitost zadržati nakon nastalih promjena prostorno planskog uređenja, međutim to ne znači da takva očekivanja mogu imati i za zgrade, odnosno zahvate koji nisu usklađeni s prostornim uvjetima na dan podnošenja zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju, radi čega u konkretnom slučaju nije povrijeđen Zakon na štetu tužiteljica kako to iste neosnovano smatraju. Navedeno pravno shvaćanje izraženo je i u presudi ovog suda posl. br. UsI-961/2023-6 od 15. rujna 2023. koja je potvrđena presudom Visokog upravnog suda RH posl. br. Usž-241/2024-3 od 16. svibnja 2024.

30. Pored svega naprijed navedenog, valja istaći da postupak legalizacije objekta koji se vodi temeljem Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Narodne novine, broj: 86/12 i 143/13) nije prethodno pitanje u postupku donošenja rješenja koje je utemeljeno na odredbama Zakona o državnom inspektoratu,,a kasnije Zakona o građevinskoj inspekciji. Ovo stoga što ako tužiteljice ispunjavanju uvjete propisane odredbom čl. 42. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama imaju mogućnost podnijeti zahtjev za prekid izvršenja o uklanjanju nezakonito izgrađenog objekta, uz koji zahtjev je potrebno dostaviti propisane stavkom 2. navedene zakonske odredbe, a što su tužiteljice u konkretnom slučaju i učinile, a koje pravno shvaćanje je izraženo u upravnoj sudskoj praksi Visokog upravnog suda, pa tako i presudi posl. br. Usž-3045/16-2 od 16. ožujka 2017.

31. Slijedom naprijed navedenih nespornih utvrđenja, tužbeni navodi tužiteljica ad.1) i ad.2) nisu, niti mogu biti od utjecaja na drugačije rješenje upravne stvari, pored nespornog utvrđenja da je predmetna građevina bespravno izgrađena izvan građevinskog područja, u zoni javnih zelenih površina, PŠ-Park šuma Marjan, radi čega je valjalo primjenom odredbe 116. stavka 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužiteljica ad.1) i ad.2) kao neosnovan te odlučiti kao točci I. izreke.

32. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a kojom je propisano kako stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako su tužiteljice ad.1) i ad.2) u cijelosti izgubile spor, to je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

U Splitu 10. veljače 2026.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovome sudu u 4 primjerka, a o njoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

- opun. tužiteljica ad.1) i ad.2)

- tuženiku

- povrat spisa t. tijela, po pravom.

- pozvati tužiteljice ad.1) i ad.2) solidarno na uplatu sudske pristojbe za tužbu i za presudu, po pravom.

- u spis

- kal. do 02.04.2026.