REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: K-757/2025-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru po sutkinji Nataši Đaković kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Tihane Petrović kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ŠF, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje KZ/11), u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru broj KO-DO-787/2025 od 2. prosinca 2025., zaprimljene kod ovog suda 3. prosinca 2024., nakon javne rasprave održane 19. siječnja 2026., 21. siječnja 2026., 9. veljače 2026. i 10. veljače 2026. u prisutnosti Jure Jurjevića, zamjenika općinske državne odvjetnice u Zadru, okrivljenog ŠF i branitelja okrivljenika odvjetnika Marijana Peše, dana 10. veljače 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljeni ŠF, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin NF i Š rođene N, rođen **.**.1986. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom srednjom školom, ekonomist, nezaposlen, neoženjen, bez djece, bez čina i bez odlikovanja, lošeg imovnog stanja, bez primanja, bez imovine, osuđivan, u istražnom zatvoru u Zatvoru u Zadru od 28. listopada 2025.

k r i v  j e

što je neutvrđenog dana krajem listopada 2025. u [adresa] i [adresa], u cilju da uplaši i uznemiri svog očuha - izvanbračnog supruga svoje majke, žrtvu HF na mobilni telefon svog prijatelja ŽF poslao poruke u kojima je između ostalog naveo: "Naša san dobro skriveni ključić od ćaćinog ormara di drži oružje da čisto znam otvoriti ako se odlučim, a nije isključeno", "Al ako se na to odlučim prvo ću uzeti pušku, otići u Zadar ujutro dok mater radi, a on je kući, ubiti ga, otkinuti mu glavu, tijelo sakriti, upakirati glavu i ekspres poštom poslati materi", "Želim osjetiti kakvog je okusa njegova krv, Brankova je bljutava", što je 27. listopada 2025. preneseno žrtvi HF,

dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnju, opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 3. u vezi stavka 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje KZ/11).

II. Na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11 okrivljenom ŠF se za kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnju iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11

u t v r đ u j e

kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

III. Na temelju članka 58. stavka 2. KZ/11 okrivljenom ŠF se opoziva uvjetna osuda zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11 izrečena presudom Općinskog suda u Zadru broj K-122/2024 od 23. travnja 2024., pravomoćna 23. travnja 2024., pa se uzima kao

u t v r đ e n a

kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci.

IV. Na temelju članka 51. i članka 58. stavka 3. KZ/11 okrivljeni ŠF se

o s u đ u j e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD

1 (JEDNE) GODINE I 2 (DVA) MJESECA

V. Na temelju članka 54. KZ/11 u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca okrivljenom ŠF se uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od uhićenja 28. listopada 2025. pa nadalje.

VI. Na temelju članka 68. KZ/11 okrivljenom ŠF se

i z r i č e

SIGURNOSNA MJERA

OBVEZNOG PSIHIJATRIJSKOG LIJEČENJA

koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

Na temelju članka 68. stavka 2. KZ/11 sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja izrečena uz kaznu zatvora će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava.

VII. Na temelju članka 69. KZ/11 okrivljenom ŠF se

i z r i č e

SIGURNOSNA MJERA

OBVEZNOG LIJEČENJA OD OVISNOSTI O PSIHOAKTIVNIM TVARIMA

koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

Na temelju članka 69. stavka 2. KZ/11 sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o psihoaktivnim tvarima izrečena uz kaznu zatvora će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava ili u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za liječenje ovisnosti izvan zatvorskog sustava pod uvjetima određenim posebnim propisom.

VIII. Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. ZKP/08 okrivljenik se oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08, te troška na ime nagrade i nužnih izdataka postavljenog mu branitelja po službenoj dužnosti.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru podiglo je uvodno navedenu optužnicu protiv okrivljenog ŠF, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11 počinjenog na štetu oštećenog HF, izvanbračnog supruga okrivljenikove majke.

2. Oštećeni HF tijekom postupka nije postavio imovinskopravni zahtjev.

3. Na raspravi održanoj 19. siječnja 2026. pozvan očitovati se o optužbi okrivljenik je izjavio da se smatra krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret, a obranu je iznio na kraju dokaznog postupka, s tim da se okrivljenik, prethodno propisno upozoren sukladno članku 418. stavku 3. ZKP/08, tijekom postupka očitovao o izvedenim dokazima što je sud smatrao njegovom obranom.

4. U prethodnom postupku okrivljenik je ispitan dva puta, a isti se i prilikom ispitivanja pred policijskim službenicima kao i pred Općinskim državnim odvjetništvom u Zadru branio šutnjom.

5. U obrani koju je iznio na raspravi 10. veljače 2026., s tim da je odgovarao samo na pitanja svog branitelja, okrivljenik je iskazao da mu je žao što je do ovoga došlo, da mu nije bila namjera da predmetne poruke, koje je u afektu napisao i poslao ŽF, dođu do oštećenika kod kojeg nije imao namjeru izazvati strah. Istaknuo je da nije nasilna osoba, da mu je žao, te da ne prihvaća sankciju koja mu se predlaže u optužnici.

6. Tijekom dokaznog postupka okrivljenik je potvrdio da je sporne poruke putem aplikacije Whatsapp poslao svom prijatelju ŽF te naveo da je istom rekao da to ostane između njih, da nikome ne govori i da mu je žao što je oštećenik saznao za poruke.

7. Iako se okrivljenik u odnosu na optužnicu očitovao da se smatra krivim i priznao da je napisao i poslao predmetne poruke svom prijatelju ŽF, te da su se poruke odnosile upravo na oštećenog HF, okrivljenik je negirao namjeru prijetiti oštećeniku, zbog čega sud njegovu obranu nije cijenio kao priznanje kaznenog djela.

8. Tijekom dokaznog postupka sud je u svojstvu svjedoka ispitao oštećenog HF i to dva puta (l.s. 132-134 i 137-139) i ŽF (l.s. 141-143), na raspravi je ispitan i stalni sudski vještak dr. Denis Sabljar (l.s. 140-141), zatim, uz suglasnost stranaka pročitani su i pregledani sljedeći dokazi: zapisnik o ispitivanju svjedoka NF (l.s.78-79), zapisnik o ispitivanju svjedokinje KF (l.s. 68-69), ispis poruka (l.s. 21-24), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 00223743 (l.s.25), psihijatrijsko vještačenje okrivljenika (l.s.80-87), pročitani su izvaci iz kaznene i prekršajne evidencije okrivljenika (l.s. 125-128), a na kraju dokaznog postupka ispitan je okrivljeni ŠF (l.s. 147), te su pročitani zapisnici i pregledane DVD snimke ispitivanja okrivljenika u prethodnom postupku, pred policijskim službenicima (l.s. 26- 27 i 32) i pred Općinskim državnim odvjetništvom u Zadru (l.s. 44-47).

9. Oštećeni HF na raspravi je ispitan dva puta. Naveo je da s okrivljenikovom majkom živi u izvanbračnoj zajednici tri godine. Ranije je, i to dvije i pol godine s njima na adresi [adresa] u [adresa] živio i okrivljenik, dok je prije inkriminiranog događaja i to posljednjih 6 mjeseci okrivljenik živio sa ocem NF. Vezano za inkriminirani događaj iskazao je da smatra da je svemu uzrok okrivljenikovo "predoziranje" i da je istom potrebno liječenje od narkotika i zabranjenih supstanci i to zatvorenog tipa. Naglasio je da se s okrivljenikom normalno komunicira kada isti nije pod utjecajem zabranjenih supstanci. Poznato mu je da mu okrivljenik prijeti, te smatra da su se i prijetnje dogodile jer je okrivljenik bio pod utjecajem zabranjenih supstanci. Naglašava da se okrivljenika ne boji, da je on bio sudionik Domovinskog rata te se ne boji za svoj život. On nije vidio predmetne poruke, ali je za njih čuo od zeta VF koji da mu je ispričao da mu je ŽF koji živi u [adresa] poslao poruke u kojima je okrivljenik napisao da će mu odsjeći glavu i njegovu glavu donijeti majci na pladnju. Okrivljenik njemu zamjera što ga on upozorava na ponašanje te mu ne dozvoljava da živi u stanu s njim i suprugom kad je pod utjecajem narkotika. Naveo je da mu se okrivljenik nikada nije obraćao na neprimjeren način niti mu je prijetio kada nije bio pod utjecajem nedozvoljenih supstanci, a do sada da se okrivljenik liječio u komunama i ustanovama otvorenog tipa nakon čega da bi se vratio ovisnosti. On od okrivljenika ne osjeća strah jer smatra da okrivljenik nema snage suprotstaviti mu se. Ne sjeća se točnog datuma kada je od zeta saznao za prijetnje ali zna da je bila nedjelja. Nakon što je saznao za prijetnje da je nazvao Probacijski ured kako bi ih obavijestio da se okrivljenik ne liječi te o prijetnjama, a policiju da nije zvao da ne bi ispalo da je on prijavio okrivljenika, međutim očito je policija saznala za prijetnje od Probacijskog ureda.

10. Ispitan na raspravi u svojstvu svjedoka ŽF je izjavio da pretpostavlja zbog čega je pozvan na sud, zbog poruka koje mu je okrivljenik poslao na mobitel putem aplikacije Whatsapp. Obzirom da je od tada prošlo dosta vremena da se ne sjeća detalja, ali da je u porukama okrivljenik spominjao ključ od ormarića za oružje. Navodi da se zabrinuo da okrivljenik ne bi sebi nešto napravio, shvatio je da je okrivljenik rastresen, pa je te poruke pokazao svom prijatelju koji je policajac te pretpostavlja da je tako došlo do prijave. Ne zna da li je HF nekom drugom slao te poruke osim njemu. Sjeća se i da je okrivljenik u porukama spominjao svog očuha HF, kao i da zna gdje stoji oružje od njegovog oca, a obzirom da je njemu poznato da je okrivljenikov otac lovac, on se uplašio da okrivljenik sebi nešto ne napravi. Naglasio je da je njemu poznata okrivljenikova zdravstvena situacija i njegovo psihičko zdravlje te je primijetio da okrivljenik u posljednje vrijeme nije dobro. Nakon što su ovom svjedoku predočene poruke na listovima spisa 21-24, isti je potvrdio da su na listu spisa 21,22 i 23 upravo poruke koje je njemu poslao okrivljenik, a poruke na listu spisa 24 da se ne sjeća. O predmetnim porukama svog prijatelja policajca da je obavijestio sljedećeg dana, a shvatio je da se poruke odnose na HF obzirom da je okrivljenik i u porukama koje mu je ranije slao spominjao očuha, ali ne u takvom kontekstu. Na okrivljenikovu primjedbu da mu je poruke poslao u afektu, da je to bila šala i da nikad nije imao suicidalne misli, ovaj svjedok je odgovorio da se na navedeno nema potrebe očitovati i da ostaje kod svega što je naveo u svom iskazu.

11. Iz zapisnika o ispitivanju svjedokinje KF zaposlenice Probacijskog ureda Zadar koji je sud pročitao uz suglasnost stranaka proizlazi da je istu dana 27. listopada 2025. kontaktirao oštećeni HF koji se predstavio kao očuh okrivljenika i kazao joj da mu je okrivljenik proteklih dana prijetio da će ga likvidirati i da zloupotrjebljava terapiju kao i da je prijetio da će izvršiti suicid, te da su on i obitelj uznemireni. Oštećenik da joj je rekao i da je okrivljenik poruke da će ga usmrtiti slao više ljudi te da poimenice nije nikog spominjao. Ona da je oštećeniku rekla da će to prijaviti policiji, što da bi trebao i on učiniti.

12. Iz zapisnika o ispitivanju svjedoka NF, okrivljenikovog oca, koji je sud pročitao uz suglasnost stranaka proizlazi da je ovaj svjedok naveo je da je od policije saznao da je okrivljenik prijetio očuhu putem poruka, a koliko je njemu poznato, okrivljenikov prijatelj kojem je isti poslao poruke zove se ŽF. Dva dana prije nego je HF priveden da se pričalo da je poslao poruke u kojima se spominje prijetnje očuhu, što da mu je ispričao PF, budući suprug njegove kćeri. Dodaje da je iz komentara njegove bivše supruge i njenog sadašnjeg supruga (oštećenika) vezano za sadržaj predmetnih poruka on shvatio da istima to nije bilo drago. Okrivljenik da je i ranije imao problema s drogom i liječio se, te je zbog ovisnosti konstantno na terapiji.

13. Iskazima prethodno navedenih svjedoka sud je povjerovao kao istinitim, isti su iskazivali uvjerljivo, logično i u bitnom podudarno. U njihovim iskazima nije bilo nikakvih kontradiktornosti i nelogičnosti. Nadalje, sud nije našao niti jedan razlog zbog kojeg bi ovi svjedoci lažno teretili okrivljenika. Tim više, svjedoci HF, NF i ŽF apostrofirali su okrivljenikov problem s ovisnošću kao uzrok njegovog protupravnog ponašanja, dok je oštećeni HF više puta tijekom davanja iskaza naglašavao potrebu da se okrivljenik liječi. Iskazi navedenih svjedoka u skladu su s obranom okrivljenika i materijalnim dokazima – ispisom poruka koje je okrivljenik poslao ŽF. Sud jedino nije povjerovao dijelu iskaza svjedoka ŽF u kojem je isti naveo da je prijatelja koji je policijski službenik obavijestio o porukama koje mu je poslao okrivljenik jer se zabrinuo da okrivljenik sebi nešto napravi, obzirom da iz predmetnih poruka jasno proizlazi da okrivljenik oružje svog oca koji je lovac ne spominje u kontekstu samoozljeđivanja, već prijetnji ubojstvom oštećenika, stoga sud zaključuje da je svjedok ŽF, obzirom da mu je okrivljenik prijatelj, navedenom tvrdnjom očito nastojao umanjiti odgovornost okrivljenika.

14. Pregledom poruka na listu 21-24 proizlazi da njihov sadržaj u cijelosti odgovara onome što se u činjeničnom opisu djela okrivljeniku stavlja na teret. Da je te poruke poslao ŽF, kao i da se iste odnose na oštećenog HF nespornim je u svom iskazu učinio okrivljenik.

15. Iz pisanog nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Denisa Sabljara, dr. med., spec. psihijatra proizlazi da okrivljenik ima psihički poremećaj – depresivni poremećaj, boluje od socijalne fobije, somatoformnog poremećaja i politoksikomanie. Tempore criminis je bio smanjeno ubrojiv i to bitno, što znači da mu je mogućnost vladanja svojom voljom i postupcima te shvaćanje značenja svojih postupaka bila bitno smanjena. Okrivljenikovo psihičko stanje prema nalazu vještaka da bi moglo poticajno djelovati da okrivljenik u budućnosti počini teže kazneno djelo, zbog čega preporuča okrivljeniku izreći sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja i obveznog liječenja od ovisnosti o psihoaktivnim tvarima ambulantnog tipa. Okrivljenik da je raspravno sposoban.

16. Dr. Denis Sabljar ispitan je na raspravi 9. veljače 2026. na kojoj je naveo da u cijelosti ostaje kod svega što je naveo u pisanom nalazu i mišljenju, te je odgovarajući na pitanja branitelja okrivljenika iskazao da nije moguće da je okrivljenik tempore criminis bio u paničnom napadu, a njegovi simptomi da bi u budućnosti mogli progredirati do paničnog napada, dakle, da bi u budućnosti moglo doći do pogoršanja njegovog stanja.

17. Sud u provedenom psihijatrijskom vještačenju nije utvrdio postojanje nejasnoća, nelogičnosti ili proturječja. Naprotiv, sud je ocijenio da je dr. Denis Sabljar dao stručnu i uvjerljivu argumentaciju za svoje zaključke, na koje stranke nisu imale primjedbi. Iz tih razloga sud je u cijelosti prihvatio ovo vještačenje.

18. Provedenim psihijatrijskim vještačenjem okrivljenika sud je utvrdio da su kod okrivljenika razvijeni psihički poremećaji – depresivni poremećaj, da isti boluje od socijalne fobije, somatoformnog poremećaja i politoksikomanie, te da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio bitno smanjeno ubrojiv.

19. Analizom provedenih dokaza, kako pojedinačno tako i u međusobnoj vezi, te dovođenjem tih dokaza u vezu s obranom okrivljenika ovaj sud nalazi nedvojbeno dokazanim da je da je okrivljeni ŠF počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnju iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11.

20. Za navesti je kako tužitelj tijekom postupka nije mijenjao činjenični opis optužnice, iako se za navedenim pokazala potreba, stoga je sud, vodeći računa da izmjene ne budu teže za okrivljenika, obzirom da je tijekom postupka utvrđeno da je oštećeni HF izvanbračni suprug okrivljenikove majke, u drugom retku činjeničnog opisa uz riječi "očuha" dodao riječi: "- izvanbračnog supruga svoje majke". Isto tako, obzirom da nije utvrđeno da je okrivljenik inkriminirane poruke poslao na više mobilnih telefona, već samo jednoj osobi i to ŽF sud je s tim uskladio činjenični opis izmijenivši riječi "na više mobilnih telefona" u "na mobilni telefon svog prijatelja ŽF'. Niti ovom izmjenom sud nije niti prekoračio optužbu, niti povrijedio njen objektivni identitet već ju je samo precizirao.

21. Kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11 čini, između ostalog, onaj tko drugome ozbiljno prijeti da će ga usmrtiti, dok je stavkom 3. istog članka propisano da ako je kazneno djelo iz stavka 2. počinjeno, između ostalog, prema bliskoj osobi počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina.

22. U konkretnom slučaju okrivljeniku se stavlja na teret učin kvalificiranog oblika prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. jer je djelo počinjeno na štetu bliske osobe. Naime, suprotno tvrdnji obrane okrivljenika da se ne radi o bliskim osobama, naglašava se da je oštećenik izvanbračni suprug okrivljenikove majke, te da su oštećenik i okrivljenik sukladno članku 87. stavku 8. KZ/11 članovi obitelji, jer je navedenim člankom, između ostalog, propisano da su članovi obitelji i izvanbračni drugovi i djeca svakog od njih. Jedina razlika je što oštećenik kao izvanbračni suprug okrivljenikove majke, za razliku da je u braku s istom, u odnosu na okrivljenika nema mogućnost koristiti blagodat nesvjedočenja.

23. Rezimirajući prethodno navedeno, sasvim je jasno da je okrivljenik napisao poruke navedene u činjeničnom opisu te da su iste upućene oštećenom HF, što okrivljenik niti ne spori. Riječi prijetnje da će iz očevog ormara u kojem isti drži oružje uzeti pušku, otići u Zadar dok mu majka radi i ubiti oštećenika, otkinuti mu glavu, tijelo sakriti, upakirati glavu i ekspres poštom poslati majci nedvojbeno predstavljaju ozbiljnu prijetnju usmrćenjem. Takva izjava je objektivno podobna kod većine ljudi izazvati strah i uznemirenost. Dakle, nije odlučno da li su navedene riječi uplašile oštećenika koji tvrdi da nisu jer se smatra fizički jačim od okrivljenika, niti da li su ga uznemirile, što sud iz iskaza svjedokinje KF kojoj je oštećenik rekao da su on i obitelj uznemireni, zaključuje da jesu, već je bitno da li su iste objektivno prikladne uznemiriti žrtvu i izazvati strah, što iste nedvojbeno jesu. Kao što je navedeno žrtva je okrivljeniku bliska osoba i te činjenice je on bio svjestan. Oštećenom HF su ove izjave upućene preko druge osobe, ne izravno. Međutim, potpuno je jasno da se odnose na oštećenika, da su imale za cilj upravo njega ustrašiti i uznemiriti i da je isti za njih saznao. Stoga nema nikakve dvojbe da je okrivljenik svojim ponašanjem ostvario zakonska obilježja kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11.

24. Sud nije prihvatio obranu okrivljenika da je predmetne poruke poslao u afektu, da je to bila šala te da mu nije bila namjera da iste dođu do oštećenika kod kojeg nije imao namjeru izazvati strah, držeći istu nelogičnom i neuvjerljivom, te usmjerenom isključivo na otklanjanje kaznene odgovornosti.

25. Što se tiče krivnje valja navesti da je sud utvrdio da je okrivljenik unatoč tome što je u vrijeme inkriminiranog događaja bio bitno smanjeno ubrojiv, ipak je bio ubrojiv te je bio sposoban upravljati svojim postupcima i mogao je shvatiti značenje svoga postupanja. Naime, okrivljenik je sam izjavio da su riječi koje je u porukama upotrijebio morbidne, te je isti bio svjestan da su iste objektivno podobne izazvati strah i uznemirenost te je upravo i postupao s tom namjerom. Postupio je evidentno s ciljem da kod oštećenika izazove učinak zastrašivanja. Ne postoji nikakav racionalan razlog da se one upute osim u prethodnom navedenom cilju. Iz tih razloga sud drži da je tim riječima okrivljenik ostvario zakonska obilježja kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11, koje djelo je počinio s izravnom namjerom.

26. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu, a sukladno dužnosti koju propisuje odredbe članka 47. stavka 1. KZ/11.

27. Prilikom odluke o kazni sud je okrivljenom ŠF kao olakotno cijenio okolnost što je isti priznao da je napisao sporne poruke i kajanje zbog istog, koje je po ocjeni ovog suda bilo iskreno, zatim okolnost da je tempore criminis bio bitno smanjeno ubrojiv i da je narušenog psihičkog zdravlja, te korektno držanje pred sudom, dok mu je otegotnim cijenio raniju osuđivanost koja je razvidna iz njegove kaznene evidencije i to zbog istog kaznenog djela, kao i njegovu nekritičnost u odnosu na problem s ovisnošću, što svakako govori o ličnosti okrivljenika.

28. Uzimajući u obzir naprijed utvrđene okolnosti te cijeneći način i težinu počinjenog djela, sud je okrivljeniku za kazneno djelo iz članka 139. stavka 3. u vezi 2. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci. Naime, postupanje okrivljenika opisano u izreci ove presude krajnje je neprihvatljivo i zahtjeva ozbiljnu osudu. Okrivljeniku nije privi put da čini ovo kazneno djelo, štoviše, počinio ga je za vrijeme roka provjeravanja. Dakle, okrivljeniku je sud ranijom uvjetnom osudom već dao drugu priliku, a isti je nije iskoristio, nije svoje ponašanje uskladio s društvenim normama, stoga je ocjena ovog suda da se svrha kažnjavanja može postići isključivo bezuvjetnom kaznom zatvora.

29. U optužnici je tužitelj predložio okrivljeniku opozvati uvjetnu osudu zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 3. u vezi stavka 2. KZ/11 koja je okrivljeniku izrečena presudom Općinskog suda u Zadru broj K-122/2024 od 23. travnja 2024., pravomoćnom 23. travnja 2024. što je ovaj sud prihvatio. Naime, imajući u vidu činjenicu da je okrivljenik prekršio uvjetnu osudu iz spomenute presude sud je istome opozvao uvjetnu osudu te uzeo kao utvrđenu kaznu zatvora iz te presude u trajanju od 8 mjeseci. Primjenom odredbi o stjecaju kaznenih djela sud je okrivljeniku izrekao držeći je objektivnom i primjerenom jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 2 mjeseca.

30. Izrečena jedinstvena kazna po mišljenju ovog suda je primjerna utvrđenom stupnju krivnje i posljedicama nastalim za zaštićena pravna dobra te će ista ostvariti svrhu specijalne i generalne prevencije, odnosno utjecati će kako na okrivljenika tako i na sve druge građane da ne čine kaznena djela te da poštuju pravni poredak Republike Hrvatske.

31. Temeljem odredbe članka 54. KZ/11 okrivljeniku je u izrečenu kaznu uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od trenutka lišenja slobode 28. listopada 2025. pa nadalje.

32. Slijedom rezultata psihijatrijskog vještačenja okrivljenika izloženih pod točkama 15.-19. obrazloženja, sud je utvrdio da je okrivljenik u inkriminirano vrijeme bio bitno smanjeno ubrojiv i da postoji opasnost da bi okrivljenik, upravo zbog svojih psihičkih tegoba zbog kojih je bio bitno smanjeno ubrojiv u inkriminirano vrijeme, u budućnosti mogao počiniti teže kazneno djelo, stoga sud zaključuje da je okrivljeniku potrebno izreći sigurnosnu mjeru iz članka 68. KZ/11, koja mjera može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora, a ista se izvršava u okviru zatvorskog sustava.

33. Nadalje, okrivljeniku je na temelju članka 69. KZ/11 izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o psihoaktivnim tvarima jer proizlazi da je isti predmetno kazneno djelo počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o psihoaktivnim tvarima, a postoji opasnost da će zbog te ovisnosti u budućnosti počiniti teže kazneno djelo. Na temelju članka 69. st. 2. KZ/11 sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava ili u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za liječenje ovisnosti izvan zatvorskog sustava pod uvjetima određenim posebnim propisom, a može trajat do prestanka izvršenja kazne zatvora.

34. Odluka o troškovima kaznenog postupka temelji se na odredbi članka 148. stavka 1. i 6. ZKP/08, prema kojoj u odluci kojom rješava o troškovima sud može okrivljenika osloboditi obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08 te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja zbog lošeg imovinskog stanja ako bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika ili osoba koje je on dužan uzdržavati.

35. Uvažavajući navedenu odredbu i okolnost da je okrivljenik nezaposlen, bez primanja i imovine, da je trenutno u istražnom zatvoru, sud je na temelju članka 148. stavka 1. i 6. ZKP/08 okrivljenika oslobodio svih troškova kojih ga po ZKP/08 može osloboditi i to troškova iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08 te troška nagrade i nužnih izdataka postavljenog mu branitelja po službenoj dužnosti.

36. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zadar, 10. veljače 2026.

Sutkinja

Nataša Đaković

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru na broj: KO-DO-787/2025,

2. okrivljeni ŠF – putem Zatvora u Zadru,

3. branitelj okrivljenika Marijan Peša, odvjetnik u Zadru,

4. oštećeni HF,

5. u spis K-122/2024,

6. u spis.