REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

10000 Zagreb, Turinina 3

Poslovni broj: Ovr-113/2020-96

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Berislavu Zaninoviću kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Radnička 50, Zagreb, zastupan po punomoćniku Stjepanu Brčiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv I. ovršenika RS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], II. ovršenika US, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], III. ovršenika SS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i IV. ovršenika OS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi ovrhe na nekretnini, 10. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

I. Iz iznosa od 93.043,50 eura dobivenog prodajom nekretnine ovršenika i to: kčbr. [katastarska čestica], u naravi kuća br. 7 gosp. zgrada i dvorište, Kipište, površine 720 m2, upisane u ZK uložak: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], namiruju se tražbine ovrhovoditelja Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Radnička 50, Zagreb, kako slijedi: a) tražbina po osnovi troškova ovršnog postupka koji se tiče troškova sudskih pristojbi i plaćenih predujmova za provedbu ovršnih radnji u iznosu od 326,30 eura (slovima: tristodvadesetšesteuraitridesetcenti)

b) tražbina po osnovi glavnice u iznosu od 92.717,20 eura (slovima: devedesetdvijetisućesedamstosedamnaesteuraidvadesetcenti).

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadom ostalih troškova ovršnog postupka

u

iznosu

od

2.213,14

eura

(slovima: dvijetisućedvjestotrinaesteuraičetrnaestcenti).

III. Ovrhovoditelj Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Radnička 50, Zagreb, ostaje nenamiren za iznos od 18.212,37 eura (slovima: osamnaesttisućadvjestodvanaesteuraitridesetsedamcenti) na ime glavnice, iznos od

3.882,15 eura (slovima: tritisućeosamstoosamdesetdvaeuraipetnaestcenti) na ime redovne kamate te iznos od 75.067,52 eura (slovima: sedamdesetpettisućašezdesetsedameuraipedesetdvacenta) na ime zatezne kamate na glavnicu (udio obračunate a naplaćene zatezne kamata za period od 19. srpnja 2021. do 19. srpnja 2024. – iznos od 11.801,82 eura) te iznos od 4.426,28 eura (slovima: četritisućečetristodvadesetšesteuraidvadesetosamcenti) ostalih troškova ovršnog postupka.

IV. Založni vjerovnik Republika Hrvatska, Ministarstvo financija ostaje nenamiren za iznos od 994,39 eura (slovima: devetstodevedesetčetrieuraitridesetdevetcenti) na ime tražbine osigurane založnim pravom.

V. Nalaže se Financijskoj agenciji (identifikator nadmetanja: 46016) da po pravomoćnosti ovog rješenja novčane iznose navedene u točki I. a i b izreke isplati ovrhovoditelju Privrednoj banci Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Radnička 50, Zagreb na račun IBAN: [broj bankovnog računa] s pozivom na broj: HR05 41114- 7610660024.

VI. Odbija se prijedlog III. ovršenika od 13. svibnja 2025. za obustavom ovrhe u ovoj ovršnoj pravnoj stvari.

VII. Utvrđuje se da je ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu posl. br. Ovr-113/2020 od 29. siječnja 2020. i rješenjem istog suda posl. br. Ovr- 113/2020-15 od 18. kolovoza 2022. dovršena.

Obrazloženje

1. Rješenjem o dosudi Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Ovr- 113/2020-57 od 19. srpnja 2024. nekretnina iz toč. I. rješenja dosuđena je kupcu.

2. Rješenje o dosudi postalo je pravomoćno 3. kolovoza 2024. te je kupac uplatio kupovninu.

3. U podnesku od 9. siječnja 2025. ovrhovoditelj je je specificirao svoju tražbinu. Na diobenom ročištu dana 7. svibnja 2025. pristupila je Porezna uprava zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu Novi Zagreb te nije navela da postoje tražbine s osnova poreza, doprinosa ili drugih tražbine u konkretnoj pravnoj stvari, dok je Republika Hrvatska, Ministarstvo financija također zastupano po Općinskom državnom odvjetništvu Novi Zagreb navodi da se namirenje provede sukladno stanju u zemljišnim knjigama. Na istom ročištu ovršenici su prigovorili iznosu duga ovrhovoditelja jer da je isti previsoko obračunat pri čemu navode da im je banka nudila prije nekoliko godina nagodbeni prijedlog od 56.000,00 eura, a da je ovo višestruko veći obračun kao i da su nudili banci jednokratnu uplatu od 125.000,00 eura, ali da ih je banka odbila.

4. U odnosu na istaknuti prigovor ovršenika da je banka, odnosno ovrhovoditelj, odbio njihov nagodbeni prijedlog, sud ukazuje da je takav navod neodlučan za odluku o namirenju jer ovrhovoditelj nije dužan prihvaćati nagodbene prijedloge ovršenika niti isto utječe na visinu tražbine ovrhovoditelja i založnog vjerovnika koja se namiruje ovim rješenjem.

5. Sud je tražbinu ovrhovoditelja namirio redoslijedom propisanim čl. 113. i 114. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17; dalje – OZ).

6. Glede troškova postupka koji se prvenstveno namiruju valjalo je pristupiti namirenju u skladu sa čl. 113. st. 1. toč. 1. OZ-a koji određuje da iz iznosa dobivenoga prodajom namiruju se prvenstveno troškovi ovršnoga postupka koji se tiču sudskih pristojbi i plaćenih predujmova za provedbu ovršnih radnji.

7. Slijedom navedenog je namiren ovrhovoditelj po osnovi tražbina sudskih pristojbi i plaćenih predujmova za provedbu ovršnih radnji i to troškova predujma za sudskog dostavljača, trošak predujma FINA-i i predujam troškova postupka kako je to odlučeno u toč. I. a) izreke u iznosu od 326,30 eura.

8. Ukazuje se da čl. 114. st. 1. OZ određuje da nakon namirenja tražbina iz članka 113. ovoga Zakona namiruju se tražbine osigurane založnim pravom, tražbine ovrhovoditelja na čiji je prijedlog određena ovrha i naknada za osobne služnosti i druga prava koja prestaju prodajom. Stavkom 3. istog članka propisano je da se vjerovnici iz stavka 1. ovoga članka namiruju po redu stjecanja založnoga prava i prava na namirenje ovrhovoditelja koji su predložili ovrhu odnosno po redu upisa u zemljišnu knjigu osobnih služnosti, a ako je bio ustupljen prednosni red, tada se vjerovnici iz stavka 1. ovoga članka namiruju po time uspostavljenom prednosnom redu.

9. U konkretnom slučaju tražbina osigurana založnim pravom je tražbina Republike Hrvatske, Ministarstva financija u iznosu od 994,39 eura (7.492,20 kuna) jer tako proizlazi iz izvatka iz zemljišne knjige (list 17-18 spisa). Iz navedenog izvatka je vidljivo da je predmetno založno pravo bilo upisano u zemljišnim knjigama na teret prodane nekretnine i to upisom od 29. studenog 2016. pod brojem Z-26566/2016 pa je razvidno da je isto stečeno nakon založnog prava ovrhovoditelja jer je isto uknjiženo na teret prodane nekretnine upisom od 11. svibnja 2004. broj Z-1726/2004, odnosno prije založnog prava Republike Hrvatske, Ministarstva financija. Slijedom navedenoga, valjalo je prvo pristupiti namirenju tražbine ovrhovoditelja na čiji je prijedlog određena ovrha.

10. Slijedom navedenog je namiren ovrhovoditelj po osnovi tražbine ovrhovoditelja na čiji je prijedlog određena ovrha kako je to odlučeno u toč. I. b) izreke u iznosu glavnice od 92.717,20 eura.

11. Time je ovrhovoditelj namiren u svojim tražbinama u ovom ovršnom postupku sa iznosom od 93.043,50 eura.

12. Ukazuje se da ovrhovoditelj potražuje ostale troškove ovršnog postupka u iznosu od 6.639,41 eura i to trošak sastava prijedloga za ovrhu od 18. kolovoza 2022. u iznosu od 1.770,51 eura te trošak zastupanja na ročištima od 6. srpnja 2022. i 9. studenog 2022., u iznosu od 1.770,51 eura za svako, a sve uvećano za PDV od 25% u iznosu od 1.327,88 eura pa je valjalo o svakom od njih odlučiti temeljem čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, odnosno utvrditi jesu li isti troškovi nastali i bili potrebni za vođenje postupka.

13. Slijedom navedenoga, a primjenjujući odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23; dalje: Tarifa) proizlazi da je osnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troška sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 1.770,51 eura (Tbr. 11. t. 1. Tarife) i zastupanja na ročištu od 6. srpnja 2022. u iznosu od 1.770,51 eura (Tbr. 12. t. 1. Tarife) jer je uredno pristupio istom te je predložio donošenje rješenja o ovrsi te je sud priznao navedene troškove u zatraženim iznosima jer je isto u skladu s Tbr. 7. Tarife te je iste iznose uvećao za zatraženi PDV od 25% u iznosu od 885,26 eura što čini ukupno 4.426,28 eura osnovanog troška ovrhovoditelja.

14. Sud je odbio zahtjev ovrhovoditelja za naknadom troška zastupanja na ročištu od 9. studenog 2022. u iznosu od 1.770,51 eura uvećan za iznos PDV-a od 25% jer iz zapisnika koji prileži spisu (list 69-70 spisa) proizlazi da ovrhovoditelj istom ročištu nije pristupio pa je odlučeno kao pod toč. II. izreke.

15. S obzirom na to da se iz iznosa dobivenog prodajom nekretnine ovršenika ovrhovoditelj nije mogao namiriti u pogledu ostatka glavnice, iznosa redovnih kamata, iznosa zateznih kamata na glavnicu i ostalih troškova ovršnog postupka, odlučeno je kao pod toč. III. izreke.

16. S obzirom na to da se ovrhovoditelj nije mogao u cijelosti namiriti iz cijene dobivene prodajom nekretnine ovršenika u odnosu na tražbinu zbog čijeg namirenja je određena ovrha, založni vjerovnik Republika Hrvatska, Ministarstvo financija ostalo je nenamireno u cijelosti u odnosu na svoju tražbinu osiguranu založnim pravom pa je valjalo odlučiti kao pod toč. IV. izreke.

17. Prema čl. 73. st. 1. OZ, postupak ovrhe smatra se dovršenim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju ovršnog prijedloga, provedbom ovršne radnje kojom se ovrha dovršava ili obustavom ovrhe. Stavkom 2. istog članka određeno je da će dovršenje ovrhe provedbom posljednje ovršne radnje sud utvrditi rješenjem.

18 Prema čl. 80. OZ, ovrha na nekretnini provodi se zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom.

19. Odluka iz točke V. izreke temelji se na odredbi članka 28. Pravilnika o načinu i postupku provedbe prodaje nekretnina i pokretnina u ovršnom postupku (Narodne novine, broj 156/14, 1/19, 28/21, 9/23).

20. U ovom konkretnom slučaju dakle, provedeno je namirenje koje predstavlja posljednju ovršnu radnju kod provedbe ovrhe na nekretninama. Slijedom toga, valjalo je temeljem čl. 73. st. 2. u svezi s čl. 80. OZ, utvrditi da je ovrha dovršena, te odlučiti kako je to navedeno u točki VII. izreke u odnosu na prodanu nekretninu.

U odnosu na prijedlog III. ovršenika za obustavu ovrhe

21. Rješenjem o ovrsi ovoga suda poslovni broj Ovr-836/2024-7 od 13. lipnja 2024. na temelju ovršne isprave – Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj 30/02 od 30. siječnja 2002. koja je potvrđena od strane javnog bilježnika Jožice Matko Ruždjak iz Zagreba 30. siječnja 2002. pod brojem OU-89/2002 određena je ovrha na nekretnini u vlasništvu ovršenika, radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja.

22. III. ovršenik je podneskom od 13. svibnja 2025. naveo da je 4. travnja 2025. uputio prijedlog za nagodbu ovrhovoditelju kako bi postigao dogovor o otplati preostalog duga. Navodi da je radi mirnog rješavanja ovog spora i izbjegavanja dodatnih troškova ponudio 20% više od iznosa postignutog na dražbi, odnosno ukupno 111.652,20 eura. Napominje da je ovrhovoditelj već prihvatio nagodbu za ostale kredite njegove obitelji po uvjetima koji uključuju otplatu 70% glavnice s otpisom svih kamata, zabilježbi i ostalih troškova dok nije spreman učiniti to u odnosu na kredit koji je predmet ovog postupka iako se radi o nekretnini koja je jedini dom šesteročlane obitelji s troje maloljetne djece. Predlaže sudu obustaviti postupak ovrhe i odbaciti zahtjev banke za dodatnom naplatom.

23. Ovrhovoditelj se na navedeni podnesak očitovao 4. lipnja 2025. na način da smatra kako podnesak ovršenika sadržajno ne predstavlja prijedlog radi proglašenja ovrhe nedopuštenom nego se u istom samo navodi o pokušaju dogovora ovršenika s ovrhovoditeljem, a koji nije uspio. Nadalje, ovrhovoditelj je podnio prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave s jasno navedenim dokazanim potraživanjem prema ovršeniku. Predlaže sudu nastaviti s ovršnim postupkom.

24. Prijedlog III. ovršenika za obustavu ovrhe nije osnovan.

25.1. Odredbom čl. 72. st. 1. OZ-a, propisano je da ako ovim zakonom nije drukčije određeno, ovrha će se obustaviti po službenoj dužnosti, ako je ovršna isprava pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage ili je na drugi način određeno da je bez učinka, odnosno ako potvrda o ovršnosti bude ukinuta, a u st. 2. određeno je da će se ovrha obustaviti ako je postala nemoguća ili se iz drugih razloga ne može provesti.

25.2. Stavkom 5. propisano da rok za prigovor zbog razloga iz stavka 3. ovoga članka iznosi osam dana i počinje teći od dana kojega je ovršenik saznao da je ovrhom zahvaćen predmet koji je izuzet od ovrhe, odnosno na kojemu je mogućnost ovrhe ograničena. Nakon isteka roka od trideset dana od poduzimanja radnje kojom su zahvaćeni predmeti iz stavka 3. ovoga članka prijedlog iz te odredbe više se ne može podnijeti.

25.3. Stavkom 4. istog članka je propisano da će se ovrha na prijedlog ovršenika obustaviti ako sud utvrdi da su nakon isteka roka za žalbu provedbom ovrhe zahvaćeni predmeti koji nisu određeni u rješenju o ovrsi, a izuzeti su od ovrhe ili je na njima mogućnost ovrhe ograničena

26. Ukazuje se da ovršenik nije ni na koji način dokazao da bi postojao ijedan od razloga za obustavu ovrhe, a s obzirom na to da se u predmetnom podnesku samo poziva na nagodbe sklopljene s ovrhovoditeljem po osnovi drugih kredita, a ne onoga koji predstavlja ovršnu ispravu u ovom predmetu (list 222-236 spisa), a što ovršenik niti ne spori. Ukazuje se da ne postoji zakonska obveza ovrhovoditelja za sklapanjem nagodbe s ovršenikom niti bi činjenica da je prodajom nekretnine ovršenika na javnoj dražbi postignuta manja cijena od one koju je ovršenik nudio ovrhovoditelju predstavljala razlog za obustavu ovrhe.

27. Slijedom navedenoga, a s obzirom na to da je uvidom u spis utvrđeno da spisu ne prileži niti jedan dokaz da bi ovršna isprava bila pravomoćno ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage ili je na drugi način određeno da je bez učinka, odnosno da je potvrda o ovršnosti ukinuta, niti iz stanja spisa proizlazi da je ovrha je postala nemoguća ili se iz drugih razloga ne može provesti.

28. Ukazuje se da u prijedlogu za obustavu ovrhe ovršenik nije ničim dokazivao niti dokazao da bi provedbom ovrhe nakon proteka roka za žalbu bili zahvaćeni predmeti koji nisu određeni u rješenju o ovrsi.

29. Zbog navedenog nisu ispunjene pretpostavke propisana odredbom čl. 72. st. 1., 2. i 4. OZ pa je prijedlog III. ovršenika za obustavu ovrhe valjalo odbiti i odlučiti kao pod toč VI. izreke.

30. Ipak. po mišljenju ovoga suda, navodi ovršenika izneseni u predmetnom podnesku sadržajno predstavljaju pozivanje istog na pravo na dom zajamčeno čl. 8. st. 1. Europske konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 - dalje: Konvencija) i čl. 34. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014) pa je sud dužan ocijeniti osnovanost takvog prigovora, odnosno je li provedbom ovrhe na predmetnoj nekretnini došlo do povrede prava na dom.

31. III. ovršenik sadržajno navodi da nekretnina koja je predmet ovrhe predstavlja njegov dom, sud ocjenjuje da takav prigovor povrede prava na dom nije osnovan.

32.1. Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda primjenjuje se u Republici Hrvatskoj na temelju čl.134. i čl.115.st.3. Ustava RH, s tim da sadržaj pojmova propisanih Konvencijom određuje Europski sud za ljudska prava (ESLJP) kroz svoju sudsku praksu.

32.2. Dom u smislu čl.8.st.1. EKZLJP čine prostorije s kojima je pojedinac ostvario dovoljno jaku, stvarnu i trajnu (kontinuiranu) povezanost, bez obzira na to da li ih nastanjuje zakonito ili bez ovlaštenja (Presuda ESLJP Bjedov protiv Hrvatske, zahtjev broj: 4215/10 od 29.05.2012., § 57). Dom nije ograničen na prostorije koje su u zakonitom posjedu i koje su zakonito nastanjene (Presuda ESLJP Orlić protiv Hrvatske, zahtjev broj: 48833/07 od 21.06.2011., § 53). Ne mora se raditi o stanu ili kući – dom može, primjerice, biti i kamp kućica ili dr. prostor ako ga pojedinac opravdano smatra svojim domom i koristi ga kao dom. Zaštitu temeljem čl.8. uživaju i poslovne prostorije (Presuda ESLJP Zahi protiv Hrvatske, zahtjev broj: 24546/09 od 18.03.2014., § 54).

32.3. Dom je činjenični, a ne pravni pojam i ne ovisi o pojmovnom određenju koje je dano u domaćem pravu (Paulić protiv Hrvatske, zahtjev broj: 3572/06 od 22.10.2009., § 33).

32.4. Teret dokazivanja da je predmet ovrhe prostor / prostorija koja je njegov dom leži na ovršeniku.

32.5. Da bi sud uopće mogao ocjenjivati je li miješanje javne vlasti u ostvarivanje prava na dom iz čl.8.st.2. EKZLJP opravdano, tj. provesti test razmjernosti na okolnosti pojedinačnog (konkretnog) slučaja, potrebno je da ovršenik prethodno učini vjerojatnim da je predmet ovrhe njegov dom u smislu čl.8.st.1. EKZLJP.

33. Obzirom da ovršenik nije dokazao da je s nekretninom koja je predmet ovrhe ostvario dovoljno jaku, stvarnu i trajnu (kontinuiranu) povezanost da bi se ista smatrala njegovim domom u smislu čl.8.st.1. EKZLJP, sud je njegov prigovor povrede prava na dom ocijenio neosnovanim.

34. Konačno, tvrdnja ovršenika da bi provedbom ovrhe bilo povrijeđeno njegovo pravo na dom koje je zajamčeno čl. 34. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14) prema kojem je dom nepovrediv, a koje pravo na dom je zaštićeno i čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 1/06) isti ne može isticati u ovoj ovršnoj stvari s uspjehom, budući da je ovrha u ovom predmetu određena temeljem ovršne isprave – Ugovora o kreditu br. 9010219772 od 7. svibnja 2004., potvrđenog (solemniziranog) po javnom bilježniku Ivi Dujmović sa sjedištem u [adresa], broj: OU-343/2004 od 10. svibnja 2004. kojim je zasnovano založno pravo na nekretnini na kojoj je određena ovrha radi naplate predmetne novčane tražbine te je ovršenik dao izričitu suglasnost da se za slučaj neisplate te tražbine neposredno provede prisilna ovrha na njegovoj nepokretnoj imovini pa tako i založenoj nekretnini, a za koju ovršenik sada ističe prigovor prava na dom.

35. Ukazuje se da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj Rev 1371/2021-2 od 17. listopada 2023. zauzeo stav da kada je sud odredio ovrhu na nekretnini osobe (založnog dužnika) koja se suglasila da banka može neposredno provesti ovrhu prodajom predmetne nekretnine (clausula exequendi), takvo shvaćanje je u skladu s odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske je u odluci broj U-III- 2930/2019 od 14. studenog 2019., odlukom Europskog suda za ljudska prava u predmetu R U protiv Republike Hrvatske povodom Zahtjeva br. 2545/14 te odlukom revizijskog suda broj: Rev-476/2021-3 od 16. studenoga 2022.

36. Ukazuje se da čl. 75. st. 5. OZ određuje da se smatra da je jedina nekretnina u kojoj stanuje ovršenik koji ne obavlja registriranu djelatnost nužna za zadovoljenje osnovnih životnih potreba ovršenika i osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, osim ako je ovršenik u trenutku sklapanja pravnog posla kojim preuzima obvezu izjavio da je suglasan da se radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbine ovrha može provesti na njegovoj jedinoj nekretnini, a suglasnost da se radi namirenja ovrhovoditeljeve tražbine ovrha može provesti na jedinoj nekretnini ovršenika daje se u pisanom obliku i ima učinak ako je potpis ovršenika ovjerio javni bilježnik ili koja druga osoba ili tijelo s javnim ovlastima.

37. Slijedom navedenog valja istaknuti da ovršenik ne može s uspjehom isticati ovaj prigovor prava na dom ni iz razloga što je ovrhovoditelj na temelju pravnog posla sklopljenim s ovršenikom stekao založno pravo na predmetnoj nekretnini, a sve radi osiguranja njegove novčane tražbine, čije se prisilno ostvarenje na toj nekretnini traži u ovom ovršnom postupku, a sve to primjenom odredbe čl. 77. OZ, (tako i u Odluci Europskog suda za ljudska prava Frlan protiv Republike Hrvatske – Zahtjev broj: 2545/2014 od 20. rujna 2016.).

U Zagrebu 10. veljače 2026.

Sudac:

Berislav Zaninović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pisanim putem u sedam (sedam) istovjetnih primjeraka u roku od osam dana od dana primitka pisanog otpravka ovog rješenja, a o njoj odlučuje nadležni drugostupanjski sud.

DNA:

1. ovrhovoditelju

2. I. ovršeniku

3. II. ovršeniku

4. III. ovršeniku

5. IV. ovršeniku

6. ODO NZG