Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-355/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Zinke Bulka predsjednice vijeća, Vitomira Boića suca izvjestitelja i Dragice Sirovica Hranilović člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Čačiću, odvjetniku u Bjelovaru, protiv tuženika JĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Bošku Žaku, odvjetniku u Bjelovaru, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru Stalna služba u Daruvaru poslovni broj Pn-156/2024-61 od 13. veljače 2025., sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika JĆ kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru Stalna služba u Daruvaru poslovni broj Pn-156/2024-61 od 13. veljače 2025

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga suđeno je:

''I Nalaže se tuženiku JĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da isplati tužitelju EĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete iznos od 5.016,92 EUR (slovima: pet tisuća šesnaest eura devedeset dva centa) sa zakonskom zateznom kamatom od 23. lipnja 2021. godine kao dana podnošenja tužbe do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje povećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije 1. kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana. II Nalaže se tuženiku JĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da nadoknadi tužitelju EĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] parnični trošak ovog postupka u iznosu od 3.350,43 EUR (slovima: tri tisuće tri stotine pedeset eura četrdeset tri centa) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskimtrgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena, koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude od 13. veljače 2025. godine do konačne isplate, u roku od

15 dana pod prijetnjom ovrhe.''

2. Protiv navedene presude žali se tuženik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba parničnog postupka i odluke o trošku. Sud je naveo da je uzimajući u obzir kazneni nalog Općinskog suda u Bjelovaru broj K-24/2020-3 od 4. veljače 2020., iskaze svjedoka i stranaka, te provedeno liječničko vještačenje, utvrdio da je u spornom događaju 23. lipnja 2018. tuženik teško tjelesno ozlijedio tužitelja FĆ, na način da je metalnom stolicom snažno udario tužitelja u glavu, od kojeg udarca je tužitelj pao na pod i pri padu zadobio tešku tjelesnu ozljedu, pa da postoji odgovornost tuženika za štetu koja je nastala tužitelju. Sud je zaključio da nema podijeljene odgovornosti u smislu čl. 1029. Zakona o obveznim odnosima, te da tužitelju pripada naknada štete u punom iznosu jer tužitelj navodno nije udario ili na bilo koji drugi način napao tuženika ili druge sudionike tuče. Zaključak je u potpunosti pogrešan i nije u skladu s činjeničnim stanjem . Doprinos tužitelja nastanku štete je u verbalnom konfliktu koji je isti imao s tuženikom i njegovim ocem UĆ, a koji verbalni konflikt su započeli tužitelj i njegov brat VĆ, a koji konflikt je naposljetku završio fizičkim obračunom. Saslušani svjedoci iskazuju da se tužitelj verbalno upustio prepirku sa tuženikom i njegovim ocem, a nakon toga je došlo do fizičkog obračuna, dok je tuženik iskazao da je tužitelj ne samo verbalno, već i fizički sudjelovao u sukobu. Pogrešno je utvrđeno činjenično stanje vezano za sam štetni događaj, te je na isto pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Činjenica da su tužitelj i njegov brat fizički izgurali tuženika i njegovog oca izvan lokala, nedvojbeno dokazuje da su isti imali namjeru fizički se obračunati s njima, isti su započeli fizički obračun, u kojem je igrom slučaja tužitelj zadobio ozljede. Zbog svega navedenog počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Tuženik je tvrdio, a sudski vještak Bartol Mario potvrdio, da nije u potpunosti sigurno na koji način je nastala teška tjelesna ozljeda kod tuženika, odnosno da li su nastali prijelomi obje kosti potkoljenice zbog pada tužitelja ili uslijed djelovanja mehaničke sile, s obzirom da su oba slučaja moguća, pri čemu treba dodati i akutnu alkoholiziranost tužitelja, pa nije nesporno utvrđena uzročno-posljedična veza između radnji tuženika i nastalog ozljeđivanja tužitelja. Kada je uređivao tužbeni zahtjev, tužitelj nije naveo točno koliki iznos neimovinske štete po osnovi pretrpljenog straha potražuje, a sud je samo pretpostavio koliki je isti. Sud je dosudio naknadu za pretrpljeni strah u visini od 1.990,84 eura. Tužitelj smatra da je sud proizvoljno došao do tog iznosa. Sud je dosudio iznos od 277,98 eura na ime duševnih boli zbog smanjenih aktivnosti tužitelja, iako za gore navedeno nije bilo osnove. Vještak je u svom nalazu i mišljenju naveo da je kod tužitelja nastupilo smanjenje životnih aktivnosti od 5% tijekom 5mjeseci, dakle nije nastupilo trajno smanjenje životnih aktivnosti. Naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 5.016,92 eura sa zateznom kamatom koja teče od 23. lipnja 2021. kao danom podnošenja tužbe, ali na iznos koji je dosuđen u vidu naknade štete za tuđu pomoć i njegu, ne bi trebale teći kamate od dana podnošenja tužbe, već od dana donošenja presude. Sud je trebao u obzir uzeti činjenicu da je tužitelj tijekom postupka smanjio tužbeni zahtjev kada je odlučivao o troškovima parničnog postupka. Tuženik smatra da je pogrešno tužitelju priznat trošak zastupanja na raspravi 14. veljače 2021. u iznosu 200,00eura, iako se radilo o pripremnom ročištu kao i za sastav podneska od 2. svibnja 2023. Predlaže se preinačiti presudu sukladno žalbenim navodima, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, sve uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete.

5. Ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji je prethodio donošenju iste, ovaj drugostupanjski sud utvrđuje da sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) pazi po službenoj dužnosti, a suprotno žalbenim navodima obrazloženje presude sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama.

6. Pravilima o dokazima i izvođenju dokaza je propisano da dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke (čl. 220. st. 1. ZPP-a), da sud rukovodi vještačenjem, označuje vještaku predmet koji će razgledati, postavlja mu pitanja i prema potrebi traži objašnjenja u vezi s danim nalazom i mišljenjem, a što je prvostupanjski sud i učinio.

7. Temeljem čl. 250. ZPP-a sud određuje da će se dokaz vještačenjem izvesti kad je radi utvrđenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže. Dakle, razlog vještačenja je utvrđivanje činjenica. Vještačenje je samo jedna vrsta dokaza, čiju dokaznu vrijednost sud slobodno ocjenjuje na temelju savjesne i brižljive ocjene svih odlučnih okolnosti (čl. 8. ZPP-a). Pravila iskustva i logike sud uvijek mora primjenjivati pri ocjeni nalaza i mišljenja vještaka, pri čemu mora paziti da se vještak u svojem nalazu i mišljenju drži unutar granica onoga što mu je rješenjem o vještačenju određeno, te da svoj nalaz i mišljenje da o činjenicama koje su predmet vještačenja, a što je sve prvostupanjski sud i učinio. Prvostupanjski sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti, jer je dan stručno i nepristrano , a prigovore je otklonio na ročištu.

8. U obrazloženju presude prvostupanjski sud između ostalog je naveo:

- da t užitelj tvrdi da je 23. lipnja 2018. u [adresa] na terasi objekta „H2“ tuženik u nakani da teško tjelesno ozljedi tužitelja, metalnom stolicom snažno udario tužitelja u glavu

- da je od udarca tužitelj pao na pod i pri padu zadobio tešku tjelesnu ozljedu u vidu spiralnog prijeloma dijafize lijeve goljenične kosti s pomakom, višestrukog prijeloma lijeve lisne kosti s pomakom i razderno nagnječnu ranu glave

- da je Općinski sud u Bjelovaru izdao kazneni nalog broj K-24/2020-3 od 4.veljače 2020. kojim je tuženik kao okrivljenik oglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 118 st. 1. Kaznenog zakona – teška tjelesna ozljeda na štetu tužitelja kao oštećenika

- da je tužitelj zadobio tešku tjelesnu ozljedu, zbog čega je bio hospitaliziran i trpio je velike fizičke boli i strah, kako prilikom ozljeđivanja tako i tijekom liječenja s obzirom da je bio podvrgnut operativnim zahvatima i fizikalnoj rehabilitaciji

- da je podneskom od 2. svibnja 2023. tužitelj snizio tužbeni zahtjev za naknadu ukupne štete na iznos od 5.016,92 EUR sa zakonskom zateznom kamatom od 23. lipnja 2021. pa do isplate

- da je tuženik naveo da ne osporava navode iz tužbe da je pravomoćnim kaznenim nalogom broj K-24/2020-3 Općinskog suda u Bjelovaru proglašen krivim za počinjenje kaznenog djela teške tjelesne ozljede

- da osporava u cijelosti osnov i visinu tužbenog zahtjeva

- da u događaju nisu sudjelovali samo stranke već i otac tuženika UĆ, kao i VĆ, te da su svi sudionici bili pod utjecajem alkohola

- da je uvidom u pravomoćni kazneni nalog Općinskog suda u Bjelovaru broj K- 24/2020-3 od 4. veljače 2020. utvrđeno da je tuženik kao okrivljenik proglašen krivim i kažnjen, jer je dana 23. lipnja 2018. u [adresa] na kbr. 154/A, na terasi ugostiteljskog objekta "[obrt]" teško tjelesno ozlijedio tužitelja EĆ, na način da je metalnom stolicom snažno udario tužitelja u glavu, od kojeg udarca je tužitelj pao na pod i pri padu zadobio tešku tjelesnu ozljedu u vidu spiralnog prijeloma dijafize lijeve goljenične kosti s pomakom, višestrukog prijeloma lijeve lisne kosti s pomakom i razderno nagnječnu ranu glave

- da je iz iskaza tužitelja utvrđeno da su 23. lipnja 2018. tuženik i njegov otac vrijeđali brata tužitelja, te su ga u jednom trenutku izvukli izvan lokala na terasu gdje su svi pali

- da je izašao van da smiri situaciju i od jednom je dobio udarac u glavu odozad, pao je i izgubio svijest

- da kada je došao k svijesti, vidio je da mu je lijeva noga slomljena, a kasnije je doznao da je dobio udarac stolicom u glavu

- da u tuči nije zadao nikome udarac, a bio je pod utjecajem alkohola , jer je popio dva piva

- da je iz iskaza tuženika utvrđeno da je došlo do prepirke između njegovog oca UĆ i brata tužitelja VĆ

- da su u tom naguravanju svi pali preko stola

- da je tuženika netko udario, ali ne zna tko, a da bi obranio oca i sebe, tuženik je stolicom udario tužitelja EĆ

- da on tada nije pao, već je vjerojatno htio uzvratiti udarac i tada je pao jer s poskliznuo i pao u nesvijest

- da smatra da se tužitelj EĆ pokliznuo jer je pod bio mokar uslijed prevrtanja stola s pićem

- da je iz nalaza i mišljenja vještaka Maria Bartola utvrđeno da je 23. lipnja 2018. tužitelj EĆ zadobio ranu razderotinu u vlasištu te višeiverni prijelom goljenične i lisne kosti pomakom ulomaka, a verificirano je i akutno opijeno stanje

- da je rana u vlasištu primarno kirurški zbrinuta šavovima, a zbog prijeloma potkoljenice liječen je operativnim zahvatom 24. lipnja 2018.

- da je 17. srpnja 2018. upućen na bolničko liječenje u Specijalnu bolnicu za medicinsku rehabilitaciju Varaždinske toplice u trajanju od 3 tjedna, a zadnju kontrolu kirurga je obavio 14. rujna 2018.

- da navedene ozljede predstavljaju teške tjelesne ozljede

- da je ozljedu u vlasištu uzrokovala mehanička sila srednje jake snage, a izvršena je tupotvrdim predmetom od drveta ili metala

- da je prijelom obje kosti potkoljenice s pomakom ulomaka mogao nastati padom s visine veće od 50 cm pri čemu je došlo do zakretanja (torzije) potkoljenice u odnosu na trup

- da je moguće i da je prijelom potkoljenice nastao jačom mehaničkom silom okomito na visinu potkoljenice, pri čemu je predmet koji je prenio silu veće mase i veće površine, tako da nije ostavio vidljivog traga na površinskim mekim tkivima ili takav eventualan trag na površinskim tkivima nije opisan

- da se kirurško liječenje posljedica štetnog događaja smatra završenim 14. rujna 2018.

- da je zbog navedenih ozljeda tužitelj trpio bol jakog intenziteta 2 dana, bol srednjeg intenziteta slijedećih 6 tjedana

- da je bol slabijeg intenziteta i povremenog karaktera tužitelj trpio tijekom sljedeća 4 tjedna

- da je primarni strah jakog intenziteta tužitelj pretrpio tijekom tjelesnog napada, a sekundarni strah za zdravlje tužitelj je trpio slijedeća 4 tjedna

- da je strah slabijeg intenziteta zbog zabrinutosti za ishod liječenja tužitelj trpio tijekom narednih 6 tjedana sve do završetka liječenja

- da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć tijekom 4 tjedna po 3 sata dnevno i to oko obavljanja svakodnevnih poslova koji svi ukućani u kućanstvu obavljaju solidarno, a sve iz razloga zadobivenih ozljeda koje zahtijevaju mirovanje i izbjegavanje tjelesnog naprezanja

- da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć tijekom slijedeća 4 tjedna po 2 sata dnevno, a tuđa njega tužitelju nije bila potrebna

- da je zbog zadobivenih ozljeda nastupilo smanjenje životnih aktivnosti u iznosu od 5% tijekom 5 mjeseci

- da je iz iskaza vještaka sa ročišta utvrđeno da je nemoguće sa 100% sigurnošću reći koji je mehanizam ozljeđivanja bio u pogledu prijeloma, ali su moguće sve tri mogućnosti koje je naveo u svom pisanom nalazu i mišljenju

- da je sud utvrdio da je u događaju od 23. lipnja 2018. tuženik JĆ teško tjelesno ozlijedio tužitelja EĆ na način da ga je metalnom stolicom snažno udario u glavu, od navedenog udarca tužitelj je pao na pod i pri padu zadobio tešku tjelesnu ozljedu te da postoji odgovornost tuženika za štetu

- da nije utvrđen doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja i štete

- da do početka verbalnog sukoba nije došlo uslijed postupanja tužitelja, već je isti započeo prepirkom između brata tužitelja i oca tuženika

- da nitko od saslušanih nije iskazivao da bi tužitelj bilo koga udario.

9. Temeljem čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Temeljem čl. 1046. ZOO-a šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Temeljem čl. 1092. st. 1. ZOO-a oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu. Odredba čl. 1092. ZOO-a regulira institut doprinosa oštećenika vlastitoj šteti međutim u ovoj pravnoj stvari ne postoji nijedan relevantan dokaz, niti je iz izvedenih dokaza utvrđeno da je tužitelj ijednom svojom radnjom pridonio da šteta nastane odnosno da bude veća , pa je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da nije tuženik dokazao doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja i štete.

10. Temeljem čl. 12. st. 3. ZPP-a u parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim, no to ne znači da samo zbog toga nije osnovan prigovor tuženika o podijeljenoj odgovornosti tužitelja za štetni događaj.

Prvostupanjski sud je utvrdio da protiv tužitelja nije ni vođen kazneni postupak u vezi predmetnog događaja, suprotno da je pravomoćno okončan kazneni postupak protiv tuženika. Iz svih provedenih dokaza, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tuženik nije dokazao da bi tužitelj bilo kojom svojom radnjom doprinio nastanku štetnog događaja i štete, a to utvrđenje nije dovedeno u pitanje žalbenim navodom tuženika da je je igrom slučaja tužitelj zadobio ozljede, već upravo suprotno nesporno je da je citiranim pravomoćnim kaznenim nalogom utvrđeno da je tuženik 23. lipnja 2018. u [adresa] na kbr. 154/A, na terasi ugostiteljskog objekta "H2" teško tjelesno ozlijedio tužitelja EĆ, na način da je metalnom stolicom snažno udario tužitelja u glavu. Posljedica je tog udarca da je tužitelj pao na pod i pri padu zadobio tešku tjelesnu ozljedu u vidu spiralnog prijeloma dijafize lijeve goljenične kosti s pomakom, višestrukog prijeloma lijeve lisne kosti s pomakom i razderno nagnječnu ranu glave , pa je nejasno kako bi u utvrđenoj situaciji tužitelj doprinio nastanku štetnih posljedica , neovisno o dijelu utvrđenja iz nalaza i mišljenja vještaka u kojem on navodi da je nemoguće sa 100 % sigurnošću reći koji je mehanizam ozljeđivanja bio u pogledu prijeloma, ali su moguće sve tri mogućnosti koje je naveo u svom pisanom nalazu i mišljenju. Opisanim je dokazano da je moguć mehanizam nastanka povrede utvrđen u kaznenom postupku, s time da je moguće i na drugi način, no to nije dokazano.

11. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na čl. 19. st. 1. i 2. ZOO-a kojim je određeno da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, pri čemu se pod pravima osobnosti u smislu toga Zakona podrazumijevaju pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i drugo. Prema čl. 1046. ZOO-a šteta je između ostalog i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta), pri čemu u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, pa i kad nje nema (čl. 1100. st. 1. ZOO-a). Pritom, pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tom da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom (čl. 1100. st. 2. ZOO-a). U svezi žalbenih navoda posebno se naglašava da se pravična novčana naknada dosuđuje u ukupnosti s obzirom na utvrđenu povredu prava osobnosti, pa navodi žalbe u tom dijelu nisu osnovani.

12. Temeljem utvrđenja iz nalaza i mišljenja liječničkog vještaka Maria Bartola pravilno je prvostupanjski sud pravičnu novčanu naknadu za neimovinsku štetu utvrdio u ukupnom iznosu (dosuđuje u ukupnosti) od 4.645,92 eura. Kod tužitelja je utvrđena povreda prava na tjelesno i duševno zdravlje u intenzitetu i trajanju koje u smislu čl. 1100. ZOO-a opravdava dosudu pravične novčane naknade neimovinske štete u visini kako je dosuđeno u točki I. izreke prvostupanjske presude. Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, ne predstavljaju matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, te se uvijek u svakom slučaju uzimaju u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, a što je sve sud prvog stupnja i učinio uzimajući u obzir vrstu i prirodu pretrpljenih povreda, jačinu i trajanje štetnih posljedica, protek vremena od štetnog događaja do presuđenja, životnu dob tužitelja, pri čemu je pravilno pravična novčana naknada dosuđena u ukupnosti s obzirom na utvrđenu povredu prava osobnosti.

13. Troškovi tuđe pomoći i njege predstavljaju imovinsku nenovčanu štetu, na koju oštećeniku pripada pravo na zatezne kamate od dana njezinog nastanka , pa je tužitelju suprotno žalbenim navodima valjalo priznati kamatu i na ovaj vid štete na temelju čl. 1086. ZOO-a od dana podnošenja tužbe za naknadu štete, a što je prvostupanjski sud pravilno i učinio (utvrđeno da je liječenje tužitelja završilo 14. rujna 2018). Pravilno je prvostupanjski sud kao pravičnu novčanu naknadu za imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu dosudio iznos od 371,00 EUR , jer je utvrdio da je tužitelju trebala pomoć u ukupnom trajanju od 140 sati, a visina satnice da je 2,65 EUR po satu.

14. Prvostupanjski sud je pravilno dosudio visinu neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 5.016,92 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe 23. lipnja 2021. do isplate.

15. Prema tome, kod donošenja prvostupanjske presude pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo pa se nije ostvario žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), a i odluka o troškovima parničnog postupka je zakonita jer je donesena na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 155. ZPP-a uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23) te sukladno postavljenim zahtjevima. Uspjeh u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, što je prvostupanjski sud i učinio te prilikom odlučivanja o troškovima postupka tužitelju odredio naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova pravilno je odlučio prvostupanjski sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti.

16. Zbog navedenog, žalbu tuženika valjalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP-a) kao zakonitu.

17. Tuženiku nije dosuđen trošak žalbenog postupka iz razloga jer je njegova žalba odbijena kao neosnovana (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a).

U Velikoj Gorici 10. veljače 2026.

Predsjednica vijeća

Zinka Bulka