Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: P-1182/2019-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zvonimiru Rogiću, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ĐŽ iz [adresa] (ranije Belišće, V. Nazora 71), OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Stjepku Medvedu, odvjetniku iz Valpova, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. Zagreb, Paromlinska 2, OIB 92963223473, zastupan po Odvjetničkom društvu Porobija & Porobija iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti dijela ugovornih odredbi i isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave 30. siječnja 2026., na osnovi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), a objavljene 10. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnim odredbe koje predviđaju jednostranu izmjenu visine redovne kamatne tope odlukom tuženika sadržane u:

- Ugovoru o kreditu br. 7103723495 koji su tužitelj i tuženik sklopili 7. srpnja 2007. na iznos od 50.500,00 CHF s rokom otplate od 15 godina i

- Ugovoru o kreditu br. 7103943874 koji su tužitelj i tuženik sklopili 27. studenog 2007. na iznos od 8.500,00 CHF s rokom otplate od 15 godina.

II. Utvrđuju se ništetnim sve odredbe navedenih potrošačkih ugovora o kreditu kojom su glavnica i kamate vezane uz CHF.

III. N a l a ž e s e tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, da tužitelju ĐŽ iz [adresa] (ranije Belišće, V. Nazora 71), OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati sljedeće novčane iznose:

- na ime preplate nastale po kreditu broj: 7103723495 zbog jednostrane izmjene kamatne stope od strane tuženika i zbog ugovorene valutne klauzule vezane za CHF radi realizacije i otplate tog kredita, novčani iznos od 3.384,70 € (tritisućetristoosamdesetčetirieuraisedamdesetcenti) s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 01.10.2015. pa do isplate, koja stopa zatezne kamate se utvrđuje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za period od 01.10.2025. godine do 31. prosinca 2022., a za period od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena;

- na ime preplate nastale kreditu broj: 7103723495 zbog zateznih kamata na prepraćene iznose po osnovi tuženikove jednostrane promjene kamatne stope i ugovorene valutne klauzule vezane za CHF radi realizacije i otplate tog kredita, a sve u periodu od početka otplate istoga pa do provedene konverzije, novčani iznos od

2.467,35 € (dvijetisućečetristošezdesetsedameuraitridesetpetcenta) s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 01.10.2015. pa do isplate, koja stopa zatezne kamate se utvrđuje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za period od 01.10.2025. godine do 31. prosinca 2022., a za period od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena;

- na ime preplate nastale po kreditu broj: 710394387 zbog jednostrane izmjene kamatne stope od strane tuženika i zbog ugovorene valutne klauzule vezane za CHF radi realizacije i otplate tog kredita, novčani iznos od 368,71 €

(tristošezdesetosameuraisedamdesetjedancent) s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 01.10.2015. pa do isplate, koja stopa zatezne kamate se utvrđuje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za period od 01.10.2025. do 31. prosinca 2022., a za period od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena;

- na ime preplate nastale kreditu broj: 710394387 zbog zateznih kamata na prepraćene iznose po osnovi tuženikove jednostrane promjene kamatne stope i ugovorene valutne klauzule vezane za CHF radi realizacije i otplate tog kredita, a sve u periodu od početka otplate istoga pa do provedene konverzije, novčani iznos od 408,73 € (četristoosameuraisedamdesettricenta) s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 01.10.2015. pa do isplate, koja stopa zatezne kamate se utvrđuje po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena za period od 01.10.2025. godine do 31. prosinca 2022., a za period od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.

IV. N a l a ž e s e tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od

2.904,22 € (dvijetisućedevetstočetirieuraidvadesetdvacenta) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, koja teče od dana donošenja presude, tj. 10. veljače 2026. do isplate, a sve u roku od 15 dana, dok se tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka u iznosu od 287,50 € o d b i j a.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom sklopio i to: 7. srpnja 2007. Ugovor o kreditu br. 7103723495 na iznos od 50.500,00 CHF s rokom otplate od 15 godina i početnom kamatom od 4,50 % godišnje te 27. studenog 2007. Ugovor o kreditu br. 7103943874 na iznos od 8.500,00 CHF s rokom otplate od 15 godina i početnom kamatom od 5,60 % godišnje. U navedenim ugovorima određena je promjenjivost kamatne stope čl. 2. i 7., odn. mogućnost naknadne promjene visine kamatne stope jednostranom odlukom tuženika. Isto tako u oba kredita otplata cijelog kredita (kamata i glavnica) vezana je uz CHF putem tzv. valutne klauzule.

1.1. Tijekom otplate kredita tuženik je u više navrata mijenjao ugovorenu redovnu kamatnu stopu uslijed čega je došlo do velike razlike u ugovorenim kamatama za razliku od onih iznosa kamata predviđenih u početnom otplatnom planu kredita. Ove promjene kamatne stope tuženik je mijenjao jednostranom odlukom, ali o kojoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo. Uslijed tih promjena tuženik je temeljem razlike u kamati po svakoj mjesečnoj otplati stekao neosnovano iznos koji će biti točno određen financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem.

1.2. Smatra da je dio odredbe predmetnih Ugovora o kreditu koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope samostalnom odlukom kreditora bez pojedinačnog pregovaranja o tome ništetan jer su takve odredbe protivne kogentnim odredbama čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (dalje ZZP) koji je bi na snazi u vrijeme sklapanja i izvršavanja predmetnog ugovora o kreditu s time da je posljedica nepoštenosti ugovorene odredbe njezina ništetnost (čl. 102. ZZP-a). Isto tako smatra da su i odredbe predmetnih potrošačkih ugovora o kreditu kojom su glavnica i kamate vezani uz CHF također ništetne. Činidba u pogledu kamatne stope u konkretnom slučaju nije bila određena, niti odrediva, a što je trebala biti u skladu s propisom čl. 269.st.2. ZOO-a te je istom povrijeđeno načelo ravnopravnosti stranaka u obveznom odnosu.

1.3. Poziva se na presude Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 4.7.2013., Visokog trgovačkog suda br. Pž-7129/13-4 od 13.06.2014., Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt.-575/16, Rev-2245/17-2 i Rev-2868/18 kao i na odluku Ustavnog suda RH br. U-III-2521/2015 te presudu Suda EU br. C-118/17.

1.4. Navodi da su, sukladno izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, oba ugovora konvertirani na način da su između stranaka sklopljeni Dodatci ugovora o kreditu 22. veljače 2016. (list spisa 14-17 i 26-29) kojim su krediti pretvoreni u kredite s valutnom klauzulom u EUR. Za Ugovor o kreditu br. 7103723495 od 7. srpnja 2007. utvrđena je preplata u iznosu od 14.417,07 kn, a za Ugovor o kreditu br. 7103943874 od 27. studenog 2007. utvrđena je preplata u iznosu od 5.049,54 kn. 1.5. Ističe kako ovom konverzijom nije u cijelosti ispravljena nepoštenost spornih odredbi tih kredita jer mu je tuženik obračunao ponovno kamatu koja je promjenjiva i koja je viša od one prvotno ugovorene, a kredit je ponovno vezan valutnom klauzulom, ovaj puta uz eur. Ovom konverzijom nisu sanirani razlozi ništetnosti konkretnih ugovornih odredbi, a temeljem čl. 326. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) ništetni ugovor ne može konvalidirati u valjani pravni posao, a prema odredbi ništetan ugovor ili njegov dio ne postaje valjan onda kada uzrok ništetnosti naknadno nestane. Dodatkom ugovora o kreditu uredilo se samo pitanje određivanje kamatne stope nakon njegova sklapanja, ali se time nije riješilo pitanje preplaćenih kamata i porasta tečaja u CHF u prethodno utuženom periodu, a do koje preplate je došlo uslijed nepoštenog postupanja tuženika koje je utvrđeno u postupku povodom kolektivne tužbe.

1.6. Prema odredbi čl. 138. a ZZP-a odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131.st.1. toga Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku individualne pravne zaštite, pa se tako navedena presuda u ovom slučaju odnosi i na ugovorni odnos između njega i tuženika.

1.7. Kako u ovoj tužbi postavlja i kondemnatoran zahtjev za isplatom razlike duga koja ovom konverzijom nije namirena u cijelosti, ima pravo zahtijevati ništetnost spornih ugovornih odredbi kredita te potraživati isplatu preplaćenih iznosa koji nisu namireni konverzijom, a koji iznosi će biti utvrđeni financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem. Stoga predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev.

2. Podneskom od 4. prosinca 2025. tužitelj je specificirao toč III. tužbenog zahtjeva (list spisa 298-301) nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, opisanu kao u izreci presude, predlažući da tako specificirani tužbeni zahtjev sud usvoji u cijelosti.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu od 12. rujna 2019. kao i tijekom postupka navodi da u cijelosti prijepori istaknute zahtjeve tužitelja kao neosnovane, uključujući pravnu osnovu, visinu, izračun te činjenice i razloge kojima je tužitelj obrazložio svoju tužbu, kao osnovu i tijek zateznih kamata. Ističe prigovor zastare u odnosu na sve iznose dospjele prije 11. lipnja 2014. te prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer su treće osobe otplaćivale obveze po kreditu.

3.1. Navodi da je predmetni kredit konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju s obzirom na to da je s tužiteljem 22. veljače 2016. sklopio dodatke Ugovorima o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnih kredita s CHF valutnom klauzulom u kredit s EUR valutnom klauzulom. Tužitelj je svojom slobodnom voljom prihvatio konverziju te je sklapanjem dodatka/aneksa ugovoru o kreditu između tužitelja i njega nastao pravni odnosi koji je zakonodavac upravo i imao u vidu kada je tužitelju ponudio mogućnost konverzije koju mu banka nije mogla uskratiti. Tužitelj u ovom sporu tvrdi da ga tako iskazana volja u pravnom poslu sklopljenom radi prihvata konverzije ne obvezuje te i dalje unatoč prihvatu konverzije traži povrat uvodno naznačenih iznosa na temelju stjecanja bez osnove pozivajući se i dalje na ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz izvornih ugovora sklopljenih u CHF. Sklopljeni pravni posao povodom tužiteljevog prihvata konverzije, koji je morao prihvatiti pod prijetnjom zakonom propisanih sankcija, jest pravni posao kojim su stranke, isključivo po izboru tužitelja, riješile sve svoje pravne odnose, prije i poslije konverzije, na način propisan zakonom.

3.2. Predlaže da sud tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom kao neosnovanim odbije.

4. Sud među strankama smatra neprijepornim i utvrđenim i to:

- da su parnične stranke sklopile i to 7. srpnja 2007. Ugovor o kreditu br. 7103723495 na iznos od 50.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB s rokom otplate od 15 godina i početnom kamatom od 4,50 % godišnje te 27. studenog 2007. Ugovor o kreditu br. 7103943874 na iznos od 8.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB s rokom otplate od 15 godina i početnom kamatom od 5,60 % godišnje.;

- da je tuženik tužitelju odobrio namjenske kredite za adaptaciju kuće;

- da je u oba Ugovora ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke;

- da se oba kredita otplaćuju u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja. Za slučaj izmjene redovne kamatne stope u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete;

- da su stranke zaključile 22. veljače 2016. Dodatke Ugovorima o kreditu kojima je za Ugovor o kreditu br. 7103723495 od 7. srpnja 2007. utvrđena preplata u iznosu od 14.417,07 kn, a za Ugovor o kreditu br. 7103943874 od 27. studenog 2007. utvrđena preplata u iznosu od 5.049,54 kn.

5. Među strankama je prijeporno i to:

- da li su ništetne odredbe navedenih Ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu;

- da li tužitelj ima pravni interes za pokretanje ovog postupka i da li ima svojstvo potrošača;

- da li tužitelj ima pravo na povrat stečenog bez osnove temeljem navodno navedenih ništetnih predmetnih odredbi s obzirom da su između stranaka zaključeni dodatci Ugovorima o kreditu;

- da li su osnovani istaknuti tuženikovi prigovori zastare potraživanja i prigovor nedostatka aktivne legitimacije.

6. Sud je u dokaznom postupku saslušao tužitelja te izvršio uvid u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju priloženu spisu.

7. Tužitelj ĐŽ, ostajući u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva, iskazao je da je 2007. živio u [adresa] i bio je zaposlen u MUP RH. Bio mu je potreban namjenski kredit za obnovu obiteljske kuće u [adresa] i došao je u poslovnicu tuženika u Osijeku vezano za podizanje kredita. Pregovarao je s djelatnikom banke koji mu je ponudio najpovoljniji kredit u CHF, a što je prihvatio jer mu je vjerovao i jer mu je rekao da je CHF najstabilnija valuta. Nije ga upozorio da HNB ne štiti tečaj kune u odnosu na tečaj CHF kao što to čini u odnosu na euro. Pribavio je podatke o plaći, a za ostvarenje kredita otac mu je morao biti založni dužnik. Popunio je zahtjev za kredit i banka je sačinila ugovore po svojim uvjetima. Nakon što su ugovori sačinjeni, pozvan je iz banke da ugovore preuzme i odnese na ovjeru kod javnog bilježnika. Preuzeo je ugovore od djelatnika banke koji mi je spomenuo da zbog promjenjive kamatne stope rata kredita može biti veća ili manja, ali u manjem iznosu. Ugovor je pročitao, a zanimao ga je iznos kredita, rok otplate kao i visina rate. Ne razumije se u pojmove promjenjive kamatne stope, tečaja i valute, ali je u cijelosti poklonio vjeru djelatniku banke da je za njega to najpovoljniji kredit. Ugovore je odnio kod javnog bilježnika na solemnizaciju koji je samo izvršio ovjeru ugovora, ali mu nije tumačio pojedine odredbe ugovora niti upozoravao na eventualne rizike sklapanja ugovora u valuti CHF i u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu. Nakon toga ugovore je vratio u banku i odobren mu je kredit kao njihovom stalnom klijentu. Kredit je prenijet na njegov tekući račun ali u kunama. Početne rate kredite su mu bile oko 1.900,00 kn da bi se nakon nekog vremena povećale na iznos od oko 3.000,00 kn. Ne zna da li bi ispunjavao uvjete za takav kredit da mu je početna rata bila oko 3.000,00 kn. Kredit je sav utrošio za obnovu kuće i podigao ga je kao fizička osoba. Nakon obnove kuće u njoj je nastavio živjeti sa suprugom i dvoje djece. Kuću nije iznajmljivao drugim osobama niti se u istoj obavljao bilo kakav obrt. Nije išao u banku raspitivati se za razloge povećanja rata kredita jer je iz medija doznao da je to posljedica promjene kamatne stope, tečaja i valute. Ne sjeća se da li je dobivao od banke pismene obavijesti o razlozima povećanja rata kredita. Kako mu je nedostajalo novca za potpuno uređenje kuće, na isti način je s tuženikom i pod istim uvjetima sklopio novi ugovor o namjenskom kreditu ali na iznos od 8.500,00 CHF u 11. mjesecu iste godine. Ne sjeća se da li je rate kredita po tom novom ugovoru koji je na isti način sačinjen i ovjeren po javnom bilježniku plaćao povećano u odnosu na prvi kredit ili zasebno. Ne zna s obzirom na protek vremena kolike su mu rate kredita ukupno iznosile po oba kredita. Ne bi podizao takve kredite da je znao da će mu rate kredita biti znatno povećane. Sjeća se da je 2016. sklopio dodatak ugovorima o kreditu, ali pod istim uvjetima koje je odredila banka. Priznati su mu neki iznosi koji mu nisu isplaćivani već su uračunati u buduće rate kredita. 2017. otplatio je sve ugovorne obveze po oba kredita i aneksima ugovora jer je prodao predmetnu obiteljsku kuću i banci namirio kompletno preostalo dugovanje i brisana je hipoteka odn. prestao je zalog i obveza njegovog oca kao založnog dužnika. Ne bi podizao takve kredite da je znao da će mu rate biti znatno povećane, a vjerovao je djelatniku banke da one neće biti znatno povećavane zbog promjenjive kamatne stope, tečaja i valute. Naveo je da nije imao mogućnost utjecati na bilo koju odredbu iz ugovora o kreditu i sve je sačinjeno po uvjetima banke te da više nije klijent tuženika.

8. Iz zaključka pismenog nalaza i mišljenja vještakinje Dajane Vuković od 7. srpnja 2025. zasnovanog na financijsko-knjigovodstvenoj dokumentaciji priloženoj spisu, razvidno je da izračunata razlika anuiteta za kredit br. 7103723495 iznosi 5.271,75 €, a zakonske zatezne kamate iznose 2.467,35 €. Kako je priznata preplata u konverziji u iznosu od 1.887,05 €, tada ukupna razlika iznosi 5.852,05 € (5.271,75+2.467,35-1.887,05). Za kredit br. 710394387 izračunata razlika anuiteta iznosi 1.029,64 €, a zatezne kamate iznose 408,73 €. U konverziji je priznata preplata u iznosu od 990,93 € pa ukupna razlika iznosi 777,44 € (1.029,64+408,73- 990,93).

9. Tužitelj nije imao primjedbi na pismeni nalaz i mišljenje dok je tuženik u podnesku od 25. kolovoza 2025. prigovorio da je vještak nezakonito iznos preplate koji je priznat tužitelju u konverziji odbio od zakonskih zateznih kamata obračunatih na iznose koje vještak utvrđuje kao preplatu.

10. Vještakinja se na podnesak tuženika očitovala u podnesku od 18. rujna 2025. (list spisa 297) navodeći da u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja te da je nalaz i mišljenje sačinila prema nalogu suda, a o načinu "zatvaranja" odnosno redoslijedu namirenja će odlučiti sud.

11. Sud je u cijelosti prihvatio pismeni nalaz i mišljenje te očitovanje vještakinje jer je dan po pravilima struke i na osnovi knjigovodstvene dokumentacije priložene spisu.

12. Tužitelj je podneskom od 4. prosinca 2025. specificirao toč III. tužbenog zahtjeva uvažavajući primjedbu tuženika da se zatezna kamata ne prebija s iznosom priznatim u konverziji. Stoga je u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu razdvojio vidove preplate po osnovama razlike u anuitetima zbog jednostrane promjene kamatne stope i tečajne razlike zbog valutne klauzule u CHF te po osnovi zateznih kamata na preplaćene iznose do dana konverzije, a koju zateznu kamatu mu tuženik nije uračunao prilikom provedbe konverzije. Za kredit broj 7103723495 vještačenjem je utvrđeno kako je konverzijom obeštećen u jednom dijelu preplate iznosom od 1.887,05 €, pa kako je konverzijom promijenjena valuta uz koju je kredit vezan i ugovorna kamatna stopa na isti, od preplate po osnovi razlike u anuitetima (5.271,75 €) oduzeo je konverzijom priznat iznos od 1.887,05 €, i po toj osnovi nenamireni dio preplate iznosi 3.384,70 €. Također, vještačenjem je utvrđeno da preplata na ime zateznih kamata na preplaćene iznose po osnovi ništetnih odredbi kredita u svezi tuženikove jednostrane promjene kamatne stope i ugovorene valutne klauzule vezane za CHF radi realizacije i otplate tog kredita, a sve u periodu od početka otplate istoga pa do provedene konverzije iznosi 2.467,35 € sa daljnjim zateznim kamatama od prvog dana nakon obračuna konverzije (konverzija je obračunata s danom 30.9.2015.), pa do isplate. Za kredit broj 710394387 vještačenjem je utvrđeno kako je konverzijom obeštećen u jednom dijelu preplate iznosom od iznosom od 660,93 €, pa kako je konverzijom promijenjena valuta uz koju je kredit vezan i ugovorna kamatna stopa na isti, to je tužitelj od preplate po osnovi razlike u anuitetima (1.029,64 €) oduzeo konverzijom priznat iznos od 660,93 €, te po toj osnovi nenamireni dio preplate iznosi 368,71 €. Također, vještačenjem je utvrđeno da preplata na ime zateznih kamata na preplaćene iznose po osnovi ništetnih odredbi kredita u svezi tuženikove jednostrane promjene kamatne stope i ugovorene valutne klauzule vezane za CHF radi realizacije i otplate tog kredita, a sve u periodu od početka otplate istoga pa do provedene konverzije iznosi 408,73 € sa daljnjim zateznim kamatama od prvog dana nakon obračuna konverzije (konverzija je obračunata s danom 30.9.2015. godine), pa do isplate.

13. Tuženik se u podnesku od 21. siječnja 2026. usprotivio preinaci tužbenog zahtjeva ističući prigovor zastare na sve preinačene iznose pozivajući sa Objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF VSRH od 31. siječnja 2022. kao i na Pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela VSRH br. Su-IV-123/2024-5 od 27. svibnja 2024.

14. Analizirajući navode tužbe i tužbenog zahtjeva, odgovora na tužbu, iskaz tužitelja, materijalnu dokumentaciju priloženu spisu, svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno, kao i rezultat cjelokupnog postupka, sud smatra osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja opisan kao u izreci presude.

15. Po ocijeni suda, nije prijeporno da su stranke ugovorile valutu uz koju je vezana glavnica za švicarski franak, te da je tužitelj dobrovoljno pristao na ugovaranje valutne klauzule, no po stavu suda tuženik prije i u vrijeme zaključenja citiranog ugovora o kreditu nije u cijelosti informirao tužitelja o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, čime je postupio suprotno odredbama čl. 5. u vezi sa čl.62.st.1. ZZP-a (NN 96/03.).

16. Po stavu ovoga suda ovdje je prijeporno pitanje predvidivosti određenih ekonomskih kretanja za tužitelja kao potrošača i za tuženika, kao banku odnosno gospodarstvenika-trgovca. O valutnoj klauzuli tužitelj kao obični građanin ne može znati puno, u odnosu na tuženika koji je banka i gospodarstvenik-trgovac. Naime, banke su po definiciji trgovačka društva koja se bave kreditiranjem, pa sve što se tiče valutne klauzule, tečajeva valuta, a u konkretnom slučaju kamatnih stopa banci je poznato u najvišem stupnju, pa stoga nije moguće njegovo neznanje o kretanjima tečajeva i kamatnih stopa, kao što je to slučaj kod tužitelja koji je obični građanin- potrošač.

16.1. Tuženik je znao, odnosno mogao je predvidjeti kretanje tečaja švicarskih franaka, ali i kretanje kamatnih stopa na svjetskim tržištima za tečaj švicarskog franka, pa je za nju kretanje tečajeva valuta i referentnih kamata predvidivo, u odnosu na tužitelja koji je neuk po tom pitanju.

17. Stav je suda da je materija rizika i kamatnih stopa predmet poslovanja banke, a pravni standard Zakona o obveznim odnosima prema kojem se to neznanje i nepredvidivost procjenjuje, nije jednak za građane i za banke, jer je banka kao profesionalac u ovom području dužna postupati uz povećanu pažnju prema pravilima struke i običajima, a što je nepošteno i u suprotnosti načelu savjesnosti i poštenja propisano čl.4. ZOO-a.

17.1. Navedeno isto tako uzrokuje i značajnu neravnotežu, odnosno neravnopravnost u pravima i obvezama ugovorenih strana na štetu tužitelja kao potrošača, što je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima propisanom čl.3. ZOO-a.

18. O ugovornoj odredbi vezanoj za rast tečaja švicarskog franka trebalo se posebno pregovarati s tužiteljem, a kako to nije učinjeno ovo se smatra nepoštenim ponašanjem tuženika i u suprotnosti sa načelom savjesnosti i poštenja, te ravnopravnosti u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja. Dakle, tužitelj prilikom zaključenja ugovora kao neuka strana nije mogao predvidjeti da će doći do drastične promjene vrijednosti novca, a što je tuženik kao bankarska organizacija svakako mogao predvidjeti, budući da je znao da Hrvatska narodna banka ne štiti tečaj kune prema CHF, onako kako to čini u odnosu prema EUR, čime je rizik uzimanja kredita u CHF veći, pa je sklapanjem citiranog ugovora tužitelj doveden u izrazito nepovoljan položaj.

18.1. Sud smatra da tužitelj prigodom ponude i ugovaranja kredita nije bio adekvatno informiran o svim uvjetima kredita pa tako niti o rastu tečaja švicarskog franka.

19. Imajući u vidu navedeno, sud prihvaća navode tužitelja da su odredbe Ugovora o kreditu koje predviđaju jednostranu izmjenu kamatne stope odlukom tuženika i kojom su glavnica i kamate vezane uz CHF ništetne i primijenjene protivno članku 3. ZOO-a, načelu savjesnosti i poštenja iz čl.4. ZOO-a, suprotno načelu zabrane zlouporabe prava iz čl.6. ZOO-a i suprotno načelu jednake vrijednosti činidba iz čl.7. ZOO-a, suprotno načelu uzdržavanja od postupka kojim se može drugome prouzročiti šteta iz čl. 8. ZOO-a, suprotno načelima ponašanja pažnjom dobrog gospodarstvenika u ispunjavanju obveza i ostvarivanja prava iz čl. 10. ZOO-a, čl. 27. ZOO-a vezano za ništetnost odredbi ugovora kojom se predviđa da će na kamate kada dospiju za isplatu, početi teći kamate ako ne budu isplaćene.

20. Osim toga, postupanje tuženika protivno je i odredbi čl.270, čl.295.st.4, čl.296, čl.322. i čl.329. ZOO-a, te čl.5. u svezi čl. 62.st.1. i čl. 74. ZZP-a.

21. Naime, tuženik je jednostranom odlukom mijenjao kamatnu stopu o kojoj se nije pregovaralo, pa je to jednostrano mijenjanje kamatne stope ništetno i učinjeno je isključivo na štetu tužitelja jer mu se zbog toga znatno povećala rata kredita, a kamatu je tuženik mijenjao bez prethodne obavijesti i pregovaranja s tužiteljem jednostranim povećavanjem kamatne stope.

22. Odredbom čl. 138.a ZZP-a (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

23. Prema odredbi direktive Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. godine, u čl. 5. u slučaju ugovora u kojemu se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe uvijek moraju biti sročene jasno i razumljivo. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelj usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom.

24. Odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

25. Osim toga, čl. 322. ZOO-a propisano je da je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

26. Prema odredbama čl. 81. ZZP/2003. ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se po pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.

27. Stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Revt. 249/14-2 od 09.04.2015. je da su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove bile dužne maksimalno odgovorno pristupiti pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama ali nikako na njihovu štetu. U odnosu na znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju iste su bile dužne svakog potrošača ozbiljno informirati u smislu sadržaja odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, skrenuti pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa, budućem razdoblju trajanja kredita, a što iste nisu učinile na valjan način u spornom razdoblju, zadovoljavajući se nedorečenim i nerazumljivim formulacijama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz unaprijed formuliranog standardnog ugovora, koja je kao takva ostala nerazumljiva. Navedeno postupanje banke su kasnije otklonile kao i ovdje tuženik, a nakon što je odredbom čl. 11. Zakona o potrošačkom kreditiranju i formalno propisano sve što treba sadržavati ugovorna odredba ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.

28. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4.07.2013. između ostalog utvrđeno je da su banke, znači i tuženik, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze o ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom predvidjeli egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banke. o promjeni stope ugovorene kamate. To je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača pa je time banka postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. g. do 06.08.2007.g. i to čl. 81., 82. 90., a od 07.08. 2007.g. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN br. 79/07, 125/07, 75,09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakonu o obveznim odnosima. 7. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakonu o obveznim odnosima.".

29. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revt-249/2014 od 9. travnja 2015.

30. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/2017- 10 od 14. 06. 2018.g. u čl. 1., potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012, od 04. 07. 2013.g. u dijelu točke 1-7 izrijeke kojom se utvrđuje da su banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući Ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećega Zakona o zaštiti potrošača te Zakona o obveznim odnosima.

31. Odlukom Vrhovnog suda RH br. Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. godine, odbijena je kao neosnovana revizija 1-8 tuženih banaka i potvrđena odluka VTS RH od 14. lipnja 2018. godine br. Pž-6632/2017, u dijelu kojim je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora 1 do 8 banka kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

32. Slijedom navedenog, a uvažavajući stav Vrhovnog suda RH svoje mišljenje da je nerazumljiva odredba vezana uz promjenjivu kamatnu stopu, kao i valutnoj klauzuli vezanoj za sve CHF, faktički dovela do izmjena anuiteta kako po osnovi dizanje kamate, tako je po osnovi dizanja tečaja od strane banke pa su time prijeporne odredbe potpisanog ugovora o kreditu ništetne, a tako i u odnosu na Dodatak ugovoru.

33. Takav stav Vrhovni sud RH zauzima i u odluci Rev 18/2018-2 od 26.05.2020., Rev 809/2021 od 21.12.2022. i Rev 57/2024 od 23.01.2024.

34. Stoga činjenica da su prijeporni ugovori raskinuti i da su sklopljeni Sporazumi o konverziji ne isključuje mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi osnovnog Ugovora, a što je i već utvrđeno u odlukama u kolektivnom sporu temeljem pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 04.07.2013.

35. U odnosu na provedenu konverziju i način izračuna konverzije kredita čl. 19.c. ZID ZPK propisuje:

"(1) Konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se:

1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF,

3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. ovoga stavka, i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,

4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate,

5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka veći od ukupnog iznosa obroka ili anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka smatra preplatom koja se:

– ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR,

– ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača,

Iznos preplate iz ove točke preračunava se u kune po tečaju na dan 30. rujna 2015. i na njega vjerovnik nije dužan obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već njih snosi potrošač.

6. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka, namiri vjerovniku od strane potrošača sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, a obveze po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR nastave ispunjavati od strane potrošača,

7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno točki 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno točki 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u točki 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u točki 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača,

8. učinak konverzije utvrdi kao razlika:

– stanja neotplaćene glavnice u CHF i valutnoj klauzuli u CHF evidentirane u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30. rujna 2015. izračunata u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na dan 30. rujna 2015., a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se ograničenje tečaja iz članka 11.d ovoga Zakona odnosi na obroke odnosno anuitete u CHF i valutnoj klauzuli u CHF koji dospijevaju do isteka roka ograničenja iz članka 11.d ovoga Zakona i

– iznosa neotplaćene glavnice iz točke 7. ovoga stavka.

(2) Stavak 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuje se i na izračun obveze vraćanja primljenog nastale zbog prestanka ugovora o kreditu pri čemu se konverzija provodi na dan 30. rujna 2015. odnosno na dan prestanka ugovora o kreditu."

36. Sud smatra da je konverzija u cijelosti provedena sukladno Zakonu i izračunata sukladno Zakonu te je mišljenja da priznatim iznosom preplate u konverziji, nije namirena razlika koja je nastala primjenom metodologije o ništetnosti odredbi o promjeni visine kamatne stope i primjeni valutne klauzule. Dodatak ugovoru je sačinjen isključivo po uvjetima koje je odredio tuženik, a tužitelj nije imao mogućnosti nego uvjete prihvatiti ili plaćati povećanu ratu kredita.

37. Citirani Zakon ne provodi Konverziju na način da utvrđuje ništetnom odredbu o promijeni visine kamatne stope. Stoga je sud tražio izračun na način da se kamatna stopa kroz razdoblje otplate ne mijenja, odnosno da se primjenjuje tečaj koji je važio na dan korištenja kredita. Dakle, provedba konverzije je izračunata na potpuno drugačiji način i sukladno zakonu, a ovaj izračun je po drugoj osnovi. Stoga je i tužitelj, prihvaćajući konverziju, specificirao tužbeni zahtjev da je od ukupno izračunatih razlika anuiteta po oba kredita oduzeo iznose koji su po oba kredita priznati u konverziji,.

38. Osim toga, iako su stranke zaključile Dodatak Ugovoru, sud smatra da se ne radi o novacijonom ugovoru.

39. Naime, čl. 145.st.2. ZOO-a propisuje da sporazum vjerovnika i dužnika kojim se mijenja ili dodaje odredba o roku, o mjestu ili načinu ispunjenja, zatim naknadni sporazum o kamatama, ugovornoj kazni, osiguranju ispunjenja ili o kojoj drugoj sporednoj odredbi, a i sporazum o izdavanju nove isprave o dugu ne smatraju se obnovom.

40. Sud Europske unije u lipnju 2023. donio je presudu kojom je potvrđeno pravo potrošača na naknadu štete čak i nakon što su krediti konvertirani iz CHF u eure. Sud je utvrdio da sama konverzija ne poništava prava potrošača na povrat preplaćenih iznosa, ako su ugovorni uvjeti prethodno proglašeni nepoštenima (presuda Suda EU C-567/20 kao i odluke Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž- 599/2024-2 od 30.10.2024., Županijskog suda u Zadru br. Gž-109/2022 od 25.03.2022., Županijskog suda u Velikoj Gorici br. Gž-375/2022 od 04.10.2022., Županijskog suda u Karlovcu br. Gž-416/2024-2 od 19.06.2024. kao i Županijskog suda u Vukovaru br. Gž-94/2022-4 od 5.11.2024. kao i Županijskog suda u Zagrebu br. Gž-5132/2024 od 11.11.2025.).

41. Kako je uslijed ništetnosti takvih odredbi tužitelj oštećen, pripada mu pravo na povrat onoga što je na temelju takvog ugovora tuženik primio, a sve sukladno odredbi čl. 323 st. 1. u svezi čl. 1111. ZOO-a pa je sud usvojio tužbeni zahtjev opisan kao izreci ove presude.

42. Slijedom svega iznijetoga tužitelj ima pravni interes za vođenjem ove parnice te nije osnovan ni prigovor tuženika da tužitelj nije bio u svojstvu potrošača jer je predmetne kredite podigao kao fizička osoba za potrebe adaptacije nekretnine u koju svrhu je i utrošio sredstva kredita, a tu nekretninu nije nikome iznajmljivao niti je korištena za potrebe bilo kakvog obrta.

43. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014. (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske) te se ima smatrati kako vjerovniku, odnosno tužitelju pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Naime, zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Tužba je u ovom predmetu podnesena 11.06.2019. Temeljem odredbe čl. 241. ZOO- a prekinuta je zastara koja je ponovno počela teći 14. lipnja 2014. pravomoćnošću odluke u predmetu Franak. Isto tako u ovom predmetu ne može se primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastarni rok navedena u čl. 226. ZOO-a, s obzirom da je potraživanje tužitelja usmjereno na preplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata. Ne radi se dakle o kamatama u smislu čl. 226. ZOO-a, već se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 225. ZOO-a.

44. Odluka o kamatama zasniva se na odredbi čl. 29. ZOO-a.

45. Odluka o parničnom trošku zasniva se na odredbi čl. 154 st. 1. i čl. 155. st.1. ZPP-a.

46. Tužitelj zahtijeva troškove postupka u iznosu od 3.191,72 €, a priznati su mu troškovi postupka u iznosu od 2.904,22 €, a koji se sastoje i to: iznosa od 200,00 € na ime sastava tužbe po Tbr. 7/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“, br. 138/23 dalje: Tarife), tri iznosa od po 200,00 € na ime sastava obrazloženog podneska po punomoćniku od 23.09.2019., 29.10.2019. i 04.12.2025. sve po Tbr.8/1. Tarife, iznosa od 50,00 € na ime pristupa na ročište održano 9.12.2025. po Tbr. 9/5 Tarife, četiri iznosa od po 200,00 € na ime pristupa punomoćnika na ročišta održana 03.10.2019., 15.11.2019., 21.10.2024. i 30.01.2026. sve po Tbr. 9/1. Tarife, iznosa od 100,00 € na ime pristupa punomoćnika na ročište za objavu presude po Tbr. 9/3. Tarife, iznosa od 437,50 € na ime 25 % PDV-a na iznos od 1.750,00 €, iznosa od 663,63 € na ime troškova vještačenja te iznosa od 53,09 € na ime pristojbe na tužbu, a sve u skladu s važećom Tarifom.

47. Sud je odbio tužitelja sa zahtjevom za naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 287,50 € i to: u iznosu od 187,50 € (s uključenih 25 % PDV-a) za pristup na ročište održano 9.12.2025. jer mu za to ročište pripada 25 % nagrade po Tbr. 9/5. Tarife, a što mu je sud i priznao te u iznosu od 100,00 € na ime pristupa tužitelja na ročište jer to nije nužan trošak budući je tužitelj mogao tražiti da ga se zamolno sasluša u sudu svoga prebivališta.

48. Slijedom svega iznijetog, sud je odlučio kao u izreci ove presude.

U Valpovu 10. veljače 2026.

Sudac

Zvonimir Rogić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana, od dana objave presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika