Poslovni broj: UsI-2730/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mireli Valjan-Harambašić, sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Lidije Trogrlić, u upravnom sporu tužitelja FM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po opunomoćeniku Josipu Reljiću, odvjetniku u Zagrebu, Ulica Crvenog križa br. 20, protiv tuženika Općine Okrug, Okrug, Ulica bana Jelačića 17, OIB: 78330919596, radi prestanka službe po sili zakona, 10. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja Općine Okrug, Općinskog načelnika, KLASA: UP/I-112-07/25-01/2, URBROJ: 2181-35-01-25-3 od 15. rujna 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-112-07/25-01/2, URBROJ: 2181-35-01-25-3 od 15. rujna 2025. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Upravnog odjela za financije, gospodarenje i komunalne djelatnosti Općine Okrug, KLASA: UP/I-112- 07/25-01/2, URBROJ: 2181-35-05/1-25-1 od 14. srpnja 2025. kojim je utvrđeno da je FM, ovdje tužitelju, službeniku Upravnog odjela za financije, gospodarenje i komunalne djelatnosti Općine Okrug, raspoređenom na radnom mjestu referenta prometno - komunalnog redara na neodređeno vrijeme sa punim radnim vremenom prestala služba po sili zakona 10. srpnja 2025.

2. Tužitelj je podnio tužbu protiv osporenog rješenje tuženika pobijajući zakonitost istog zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredbi postupka. Navodi da je osporenim rješenjem počinjena povreda odredaba upravnog postupka jer rješenje nema obrazloženje u sadržajnom smislu, kao ni prvostupanjsko rješenje, ističući da se skoro cijelo obrazloženje odnosi na navođenje svih provedenih dokaza na kojima se temelji izreka prvostupanjskog rješenja te da ne sadrži valjane razloge kojima se obrazlaže ta odluka. Navodi da tuženik u obrazloženju odluke kao praksu navodi dva primjera iz kojih bi navodno proizlazio zaključak da je kazneno djelo za koje je on proglašen krivim koruptivno kazneno djelo te ističe da u dostavljenim primjerima nije jasno definirano koja su to kaznena djela koja u sebi sadrže obilježja korupcije. Navodi da tuženik upućuje na poveznicu Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije koju navodi u rješenju, a koji sadržaj tužitelj citira: „….iako nema jednoznačnog određenja koja kaznena djela možemo sve nazivati koruptivnima, kao koruptivna kaznena djela najčešće nazivamo kaznena djela iz dvadesetosme glave kaznenog zakona, zlouporaba položaja i ovlasti, primanje mita, nezakonito pogodovanje, davanje mita, trgovina utjecajem…..“. Nadalje navodi da se tuženik kao na drugi primjer pozvao na presudu Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1084/2024 i da time pokušava opravdati svoju odluku da je on proglašen krivim radi koruptivnog kaznenog djela, pa da bi time prestanak radnog odnosa bio na zakonu osnovan. Ističe da iz oba mišljenja koje je tuženik dostavio ne postoji općeniti stav, a osobito ne postoji zakonski propis ili podzakonska norma koja bi određeno ponašanje definirala kao koruptivno kazneno djelo. Navodi da je zakonodavac svjestan činjenice da se svako ponašanje kojim bi se ostvarila obilježja kaznenog djela iz glave 28. Kaznenog zakona ("Narodne novine", 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24, dalje: KZ) ne može definirati kao koruptivno ponašanje i koruptivno kazneno djelo, jer bi u protivnom o tome zauzeo jasan stav. Ističe da je temeljno pitanje da li njegovo ponašanje, kako to proizlazi iz činjeničnog opisa pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu, ima obilježja koruptivnog ponašanja. S tim u vezi navodi da je puštao osobe da parkiraju određeno vrijeme na mjestu na kojem se tada nije smjelo parkirati, a kako bi mogle hitno obaviti određeni posao. Pojašnjava da na poluotoku nema mjesta za parking te da se određene državne institucije i uredi jedinice lokalne samouprave nalaze na tom najgušće prometnom dijelu grada, a u kojoj situaciji je on postupio životno, uvjeren da ne radi ništa loše, a osobito ne koruptivno. Navodi da je očito da činjenični opis radnji koji je naveden u presudi Županijskog suda u Splitu, poslovni broj: Kov-Us-9/2025 rade ili ponekad vrše sve osobe koje se nalaze na istim ili sličnim pozicijama na kojoj se našao i on. Pojašnjava da ako prometni redar ne bi napisao kaznu, navodno bi počinio kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti. Smatra da opisano ponašanje nije koruptivno i nema obilježja korupcije, a da je upravo takvo bilo i njegovo ponašanje. Navodi da kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. KZ-a nije uvijek koruptivno kazneno djelo jer mu nedostaju obilježja korupcije, a što je posebno vidljivo u njegovom slučaju. Pojašnjava da zlouporaba položaja i ovlasti postoji kad službena ili odgovorna osoba iskoristi svoj položaj suprotno zakonu ili ovlastima i time pribavi sebi ili drugome imovinsku korist, drugome prouzroči štetu ili povrijedi prava druge osobe. Navodi da koruptivna kaznena djela (u užem smislu) obuhvaćaju djela davanja i primanja mita, trgovanje utjecajem, nezakonito posredovanje i slična djela u kojima postoji protupravna nagrada ili protuusluga, a što u njegovom predmetu nije slučaj. Ističe da ni od koga nije primio bilo kakvu nagradu, uslugu ili mito. Ističe da je poduzeo sve radnje prije nego što je otišao s prethodnog radnog mjesta da osobe kojima su napravljene usluge Gradu Trogiru plate naknadu, tako da nema štete niti za proračun Grada Trogira. Naglašava da je zlouporaba položaja i ovlasti širok pojam, a da je korupcija uži oblik i samo ponekad se preklapa s kaznenim djelom zlouporabe položaja i ovlasti. U tom smislu poziva se na presudu Županijskog suda u Splitu, poslovni broj: Kž-315/2016, u kojem predmetu je službenik pogodovao određenom trgovačkom društvu kod dodjele poslova, a sud je zaključio da radnja izvršenja kaznenog djela jest zlouporaba položaja, ali nije korupcija, jer nije bilo elementa nagrade ili dogovora. Tvrdi da u njegovom slučaju također nema elemenata nagrade ili dogovora. Navodi da koruptivni element postoji samo ako je zlouporaba povezana s davanjem/primanjem protupravne koristi i u većini slučajeva u praksi, odnosno u kaznenim predmetima koji su okončani pravomoćnom presudom zlouporaba se kvalificira kao kazneno djelo ali bez korupcijskog elementa. Navodi da se tako kvalificira iz razloga je nema osobne koristi, a u kojem slučaju može postojati šteta javnom interesu, ali nema konkretne materijalne ili nematerijalne koristi za počinitelja ili nekog drugog. Ističe da zlouporaba položaja i ovlasti često može biti čin korupcije, ali da to nije pravilo. Zaključno navodi da je iz predmetne presude razvidno da ne postoji primanje mita ili davanja bilo kakve protuusluge, pa samim time nema niti koruptivnih elemenata. Predlaže da ovaj sud poništi osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti ističući da su navodi iz tužbe neosnovani. Navodi da je pravilno utvrdio činjenično stanje i da je pravilno primijenio materijalno pravo, a prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje jasno su obrazloženi. Navodi da se na tužitelja primjenjuju odredbe Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine", 86/08., 61/11., 4/18., 112/19. i 71/25., - dalje: ZLPRS) kojim se uređuje prestanak službe po sili zakona. Ističe da je prije donošenja prvostupanjskog rješenja od 14. srpnja 2025. utvrdio je li kazneno djelo za koje je tužitelj osuđen kazneno djelo s obilježjem korupcije na način da je izvršio uvid u stranice Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije te u mjerodavne odredbe Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta. Navodi da je na stranicama Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, između ostalog, navedeno, citira: „Iako nema jednoznačnog određenja o tome koja sve kaznena djela možemo nazivati koruptivnima, kao koruptivna kaznena djela najčešće označavamo sljedeća kaznena djela iz Kaznenog zakona: U glavi dvadesetosmoj pod nazivom: Kaznena djela protiv službene dužnosti, nalaze se sljedeća koruptivna kaznena djela: zlouporaba položaja i ovlasti iz članka 291., nezakonito pogodovanje iz članka 292., primanje mita iz članka 293., davanje mita iz članka 294., trgovanje utjecajem iz članka 295.“ Pojašnjava da je prema navedenom stavu Ministarstva, kao i članku 21. stavku 2. točke 1. Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, koji u nadležnost Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: USKOK) svrstava upravo kazneno djelo iz članka 291. stavka 1. Kaznenog zakona, stoga je kazneno djelo za koje je osuđen tužitelj kazneno djelo s obilježjem korupcije. Nadalje navodi da tužitelj selektivno tumači stav koji je zauzeo Upravni sud u Rijeci u presudi, poslovni broj: Us I-1805/2024. od 25. travnja 2025. Ističe da tužitelj pogrešno ukazuje na dio navedenog stava da ne postoji općeprihvaćena i zakonom propisana definicija korupcije zanemarujući stav Upravnog suda u Rijeci kao cjelinu, prema kojem se korupcija definira kao „svako odstupanje od postavljenih normi, odnosno zloupotreba javnih ili službenih ovlasti s ciljem ostvarivanja osobnih probitaka ili probitaka povezanih osoba, bilo da se radi o javnom ili privatnom sektoru. Korumpiranom osobom se smatra svaka službena ili odgovorna osoba koja radi osobne koristi ili koristi skupine kojoj pripada zanemari opći interes koji je dužna štititi obzirom na zakone, položaj i ovlasti koje su joj povjerene, pri čemu nije odlučno da li je pri tome pribavljena i imovinska korist. Slijedom navedenog, prema stavu ovog suda, kazneno djelo počinjeno od strane tužiteljice (zlouporaba položaja i ovlasti po čl. 291. st. 1. KZ) u konkretnom slučaju nedvojbeno predstavlja kazneno djelo s obilježjem korupcije.“ Također ističe da je u činjeničnom opisu kaznenog djela za čije počinjenje je tužitelj proglašen krivim navedeno da je gotovo tri godine pogodovao počiniteljima prekršaja te je u 146 navrata bez pravne osnove i bez ikakvog obrazloženja obustavio prekršaje. Zaključno, navodi da je člankom 115. stavkom 1. alinejom e) ZLPRS propisano da službeniku prestaje služba po sili zakona kad je osuđen za kazneno djelo s obilježjima korupcije - danom saznanja za pravomoćnost presude te je postupano sukladno zakonu kada je doneseno rješenje od 14. srpnja 2025. kojim se utvrđuje da je tužitelju prestala služba 10. srpnja 2025. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

4. Tijekom spora održana je rasprava 3. veljače 2026., na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

5. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju na osnovu koje je doneseno osporeno rješenje. Nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s člankom 114. stavkom 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine ", 36/2024., dalje: ZUS), sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Iz podataka spisa proizlazi da je rješenjem tuženika od 15. rujna 2025. odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Upravnog odjela za financije, gospodarenje i komunalne djelatnosti Općine Okrug od 14. srpnja 2025. kojim je utvrđeno da je FM, ovdje tužitelju, službeniku Upravnog odjela za financije, gospodarenje i komunalne djelatnosti Općine Okrug, utvrđen prestanak službe po sili zakona s danom 10. srpnja 2025.

7. Iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko tijelo 10. srpnja 2025. zaprimilo dopis Županijskog suda u Splitu, Odjela za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta od 4. srpnja 2025. kojim je obaviješteno da je pravomoćno okončan kazneni postupak protiv tužitelja zbog kaznenog djela iz članka 291. stavka 1. u vezi s člankom 37. Kaznenog zakona/11., a u privitku dopisa dostavljena je presuda Županijskog suda u Splitu, Odjela za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, Kov-Us-9/25-6 od 30. travnja 2025. Iz navedene presude razvidno je da je tužitelj pravomoćno osuđen za kazneno djelo protiv službene dužnosti - poticanje na zlouporabu položaja i ovlasti, a u privitku je dostavljena potvrda pravomoćnosti iz koje proizlazi da je presuda pravomoćna 3. lipnja 2025. Iz obrazloženja navedene presude razvidno je da je protiv tužitelja za navedeno kazneno djelo optužnicu podigao USKOK.

8. Imajući na umu izneseno, ne ulazeći u definiciju korupcije i raščlambu kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti, s obzirom na to da je nesporna činjenica da je protiv tužitelja kazneni postupak pokrenulo posebno državno odvjetništvo, specijalizirano za progon korupcije i organiziranog kriminaliteta - USKOK i da je presudu donio poseban odjel županijskog suda za kaznena djela suzbijanja korupcije i organiziranog kriminaliteta, navedeno upućuje na zaključak da se radi o kaznenom djelu s obilježjima korupcije.

9. Na tako utvrđeno činjenično stanje tuženik je pravilno primijenio materijalno pravo, odredbu članka 115. stavka 1. alineje e) ZLPRS kojim je propisano da službeniku prestaje služba po sili zakona kad je osuđen za kazneno djelo s obilježjima korupcije - danom saznanja za pravomoćnost presude, što je u konkretnom slučaju 10. srpanj 2025.

10. Uzevši u obzir navedeno, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci presude.

U Splitu 10. veljače 2026.

S U T K I N J A

Mirela Valjan-Harambašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (članak 126. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja

- tuženiku

- u spis