REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-850/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Renate Marić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DK iz [adresa], D [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Branku Linu, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3/a, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbe tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-1859/2023-12., od 7. kolovoza 2025., u sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-1859/2023-12., od 7. kolovoza 2025., u pobijanom dijelu (točka I. izreke presude).

II. Uvažava se žalba tužiteljice DK, preinačava se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-1859/2023-12., od 7. kolovoza 2025., u pobijanom dijelu (točka II. izreke presude) i sudi:

Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d., da, radi ništetnosti odredbe iz t.1. ove presude, u roku od 15 dana plati tužiteljici DK iznos od 1.090,89 eura,, zajedno sa zateznom kamatom koja na isti iznos teče od 3. ožujka 2007. pa do isplate, stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007.godine, a od 1.siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te od 1. kolovoza 2015. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena.

III. Odbija se žalba tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d., a uvažava se žalba tužiteljice DK, preinačava se presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-1859/2023-12., od 7. kolovoza 2025., u pobijanom dijelu (točka III. izreke presude) i sudi:

Nalaže se tuženiku Erste&Steiermärkische bank d.d., da tužiteljici DK naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 641,14 eura, te troškove drugostupanjskog postupka u iznosu od 240,59 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-1859/2023-12., od 7. kolovoza 2025., u točki I. izreke, utvrđena je ništetnom odredba sadržana u Ugovoru o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51400607-5103431959, sklopljenom između parničnih stranaka u kojoj je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita od 1,000 % (jedan posto) naknade na iznos kredita.

1.1. U točki II izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem je zatraženo da tuženik Erste&Steiermärkische bank d.d., radi ništetnosti odredbe iz t.1. ove presude, u roku od 15 dana plati tužiteljici DK iznos od 1.090,89 eura, zajedno sa zateznom kamatom od 3. ožujka 2007., pa do isplate,

1.2. U točki III. izreke riješeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

2. Protiv presude žalbe su uložili i tužiteljica i tuženik.

3. Tužiteljica je uložila žalbu u odnosu na odbijajući dio tužbenog zahtjeva sadržan u točki II. izreke i u odnosu na odluku o troškovima postupka zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, sa prijedlogom da se žalba uvaži, a pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti i naknadu tužiteljici cjelokupni iznos parničnog troška uključujući i troškove žalbe, ili ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

3.1. Bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku tuženik vidi u tome što presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je nerazumljiva i proturječna s obrazloženjem i ispravama koje prileže spisu odnosno provedenim dokazima.

3.2. U sadržaju žalbe tužiteljica prvenstveno ističe da je prvostupanjski sud svjesno i namjerno proturječio pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020., po kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

4. Protiv presude žalbu je uložio i tuženik u odnosu na točku i. i III. izreke, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, a pobijana presuda preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti uz naknadu tuženiku cjelokupnog iznosa parničnog troška uključujući i troškove žalbe, ili ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

4.1. U sadržaju žalbe tuženik ističe da ne prigovara činjeničnom utvrđenjima, ali smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je odredba o naknadi za obradu kredita ništetna, jer nije uzeo u obzir da 2007. godine kad je zaključen ugovor o kreditu, nije postojalo nikakvo zakonsko ograničenje na ugovaranje ulazne naknade. Tuženik nadalje smatra da je tužitelj kao razuman, razborit i pažljiv potrošač mogao shvatiti i nije mu moglo ostati nepoznato da tuženik kao banka ima nesporno troškove obrade svakog kreditnog zahtjeva.

4.2. Vezano uz troškove postupka tuženik smatra da je prvostupanjski je sud trebao odbiti tužbeni zahtjev i shodno tome dosuditi tuženiku cjelokupne troškove postupka.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalba tužiteljice je osnovana, a žalba tuženika nije osnovana.

7. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, utvrdio je da sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude nije počinio bitnu povredu postupka, a materijalno pravo dijelom je pogrešno primijenjeno.

7.1. Nije počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, jer je u razlozima presude prvostupanjski sud dao za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude, niti su razlozi međusobno proturječni.

8. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice radi utvrđenja ništetnom odredbe sadržane u Ugovoru o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51400607-5103431959, sklopljenom između parničnih stranaka u kojoj je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita od 1,000 % naknade na iznos kredita i zahtjev za isplatu iznosa od 1.090,89 eura, zajedno sa zateznom kamatom, plaćenog na ime te naknade.

9. Činjenično stanje koje proizlazi iz dokumentacije priložene spisu i nije sporno među strankama je:

- da su tužiteljica i tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51400607-5103431959, na iznos od 180.000,00 CHF protuvrijednost u kunama, kojom je u točki 10. ugovorena obveza tužitelja da tuženiku plati naknadu za obradu kredita u visini od 1,00% od iznosa kredita.

- da je tužiteljici od strane tuženika Erste&Steiermärkische bank d.d. naplaćena tzv. „ulazna naknada“ u iznosu od 8.219,34 kn ili 1.090,89 eura.

10.U drugostupanjskom postupku sporno je da li je odredba predmetnog ugovora o kreditu koja se odnosi na naknadu za obradu zahtjeva ništetna i da li tužiteljica ima pravo na isplatu navedenog iznosa sa pripadajućim zateznim kamatama, te da li je nastupila zastara potraživanja, dok iznos naknade nije sporan.

O žalbi tuženika.

11. Saslušanjem tužiteljice prvostupanjski sud utvrdio je da se o odredbi članka 10. Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, niti je postojala mogućnost pregovora, budući je mogla samo ugovor prihvatiti ili ne prihvatiti niti je od strane tuženika tužiteljici dano objašnjenje na koje se sve troškove odnosi jednokratna naknada.

12. Na konkretni spor primjenjuju se odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ovoga Ugovora, jer je predmetni ugovor zaključen 22. srpnja 2007.

13. Odredbom članka 81. stavka 1. i stavka 2. ZZP-a propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te da je sukladno odredbi članka 87. stavka 1. ZZP-a nepoštena ugovorna odredba ništetna.

14. Odredbama Zakona o zaštiti potrošača uređuje se zaštita osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda i usluga s posebnim osvrtom na djelotvorniju pravnu zaštitu potrošača koji se u ugovorima s trgovcima, posebice u tzv. tipskim, unaprijed formuliranim ugovorima, pa tako i u predmetnom Ugovoru o kreditu, pojavljuju kao „slabija strana“, jer se u takvim ugovorima o ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, što je suprotno osnovnom načelu obveznog prava, načelu savjesnosti i poštenja i može uzrokovati znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je ništetna odredba članka 10. predmetnog Ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva. jer je u postupku utvrđeno da se o spornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo već je ista ponuđena tužiteljici kao dio unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika. Ta odredba nije jasna, lako razumljiva i uočljiva iz razloga što tuženik nije pojasnio tužiteljici koje to troškove navedena naknada podmiruje, tim više što je naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita određena u postotku od odobrenog iznosa kredita, što korisnike kredita dodatno dovodi u neravnopravan položaj jer korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu iako troškovi koje ima banka prilikom obrade kredita nisu determinirani visinom odobrenog iznosa kredita.

15. Zbog navedenog žalba tuženika odbijena je kao neosnovana.

O žalbi tužiteljice.

16. Prvostupanjski sud odbio je zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem je zatraženo da tuženik radi ništetnosti odredbe kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva, plati tužiteljici iznos od 1.090,89 eura, uz obrazloženje da je njeno potraživanje zastarjelo.

17. Drugostupanjski sud smatra da takav stav prvostupanjskog suda nije ispravan,

18. Naime, zastara predmetnog potraživanja, budući zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primili na temelju ništetnog ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost, a u konkretnom slučaju ništetnost je utvrđena prvostupanjskom presudom koja je potvrđena ovom drugostupanjskom presudom.

18.1. Naime, u konkretnom slučaju se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina, sukladno članku 225. ZOO-a, jer se radi o vraćanju stečenog bez osnove, a prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH iznesenom u presudi i rješenju poslovni broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., kao i u nizu drugih odluka, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

19. Zbog navedenog drugostupanjski sud je nasuprot navodima prvostupanjskog suda utvrdio da potraživanje tužiteljice nije zastarjelo i da je tuženik nepošteni stjecatelj pa da sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a tužiteljica ima pravo i zahtijevati zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja te naknade, zbog čega je prvostupanjska presuda preinačena u odnosu na žalbu tužiteljice.

20. Zatezna kamata dosuđena je sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23-dalje ZOO).

21. Prihvaćanjem žalbe tužiteljice glede odluke o glavnoj stvari, tužiteljica je u cijelosti uspjela u sporu, pa je preinačena i odluka o troškovima postupka.

21.1.Troškovi postupka sastoje se od troškova zastupanja tužiteljice po punomoćniku i određeni su primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23), prema vrijednosti spora, a presuđeni su temeljem odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a.

21.2. Tužiteljici su priznati troškovi prvostupanjskog postupka u iznosu od 641,14 eura, koji se odnosi na tri ročišta za svako po 150,00 eura, te trošak za PDV i sudske pristojbe. Troškove za podneske sudu drugostupanjski sud nije smatrao potrebnim u sporu.

21.3. Prihvaćanjem žalbe tužiteljici je priznat i trošak sastava žalbe i sudske pristojbe u iznosu od 240,59 eura.

22. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 368. stavak 1. i članka 373. st.1 točka 3. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud odlučio je kao u izreci ove presude.

U Požegi 10. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Branka Ribičić