REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-502/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Renate Marić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja VL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetnicima Ivanu Županu, Meliti Babić i Luki Antunović iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović u Zagrebu, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupane po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri u Zagrebu, po generalnoj punomoći 39 Su-485/16, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbe tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1088/2024-8, od 6. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 10. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Privredne banke Zagreb d.d., te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1088/2024-8, od 6. prosinca 2024., u odluci o glavnoj stvari (točke I. i II. izreke).

II. Uvažava se žalba tužitelja VL, a odbija se žalba tuženika Privredne banke Zagreb d.d., te se preinačava presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1088/2024-8, od 6. prosinca 2024., u dijelu odluke o troškovima postupka (točke III. i IV. izreke) i sudi:

1. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., da tužitelju VL isplati parnični trošak u iznosu od 1.329,64 eura (umjesto iznosa od 1.204,64 eura) sa zateznim kamatama od 6. prosinca 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., da tužitelju VL isplati trošak drugostupanjskog postupka u iznosu od 31,25 eura, u roku od 15 dana.

IV. Tuženik Privredna banka d.d., odbija se sa zahtjevom za naknadu troškova drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P- 1088/2024-8, od 6. prosinca 2024., u točki I. izreke utvrđena je ništetnom odredba čl. 10. pod nazivom "Prijevremena otplata ugovora" Ugovora o kreditu broj 9050026059 od 6. listopada 2016. sklopljenog između pravnog prednika tuženika PBZ stambena štedionica d.d. Zagreb, kao kreditora i tužitelja VL, kao korisnika kredita.

1.1. U točki II. izreke naloženo je tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., da tužitelju VL isplati iznos od 809,87 eura sa zateznim kamatama od 27. svibnja 2021. do isplate, u roku od 15 dana.

1.2. U točki III. izreke naloženo je tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., da tužitelju VL isplati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.204,64 eura sa zateznim kamatama od 6. prosinca 2024. do isplate, u roku od 15 dana.

1.3. U točki IV. izreke odbijen je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 181,00 eura.

2. Protiv presude žalbe su uložili i tužitelj i tuženik.

3. Tužitelj je žalbu uložio samo u odnosu na dio odluke o troškovima postupka sadržanim u točkama III. i IV. izreke, smatrajući da je prvostupanjski sud je propustio tužitelju na dosuđeni iznos dosuditi i trošak za pristup na ročište za objavu i uručenje presude od 06. prosinca 2024. godine u iznosu od 100,00 EUR uvećano za trošak poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 25%, pa predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u odnosu na odbijajući dio zahtjeva zatraženih troškova parničnog postupka i dosudi tužitelju troškove žalbe.

4. Protiv ove presude žalbu je uložio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog odluke o dosuđenim troškovima postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan te naloži tužitelju da naknadi parnični trošak tuženiku.

4.1. Bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 1. Zakona o parničnog postupka, tuženik nalazi u pogrešnoj primjeni čl.3. st. 1. Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, kao i čl. 53. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14, 110/15, 14/19, dalje u tekstu: ZZP), jer u konkretnom predmetu nije utvrdio odlučnu činjenicu, odnosno nije utvrdio da je među ugovornim stranama zbog ugovaranja predmetne naknade nastala značajna neravnoteža.

4.2. Bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku tuženik vidi u tome što pobijana presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama i zbog toga što je u presudi propušteno obrazložiti postojanje pretpostavke koja upućuje na to da je tuženik postupao protivno savjesnosti i poštenja.

4.3. U sadržaju žalbe glede žalbenih razloga pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, tuženik posebno ukazuje da je prvostupanjski sud zaključio da je sporna odredba uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača bez navođenja ikakvih razloga za takav zaključak, a da se o pretpostavci postupanja protivno načelu savjesnosti i poštenja nije niti očitovao. Osim navedenog tuženik navodi da prvostupanjski sud pogrešno smatra da su pretpostavke nepoštenosti ispunjene već činjenicom da se o spornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, iako je sklapanje tipskih ugovora izričito dopušteno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

4.4. Tuženik žalbenim navodima ponavlja i prigovor zastare koji je isticao tijekom postupka smatrajući kako je kondemnatorni tužbeni zahtjev kojim se potražuje iznos plaćene naknade za prijevremenu otplatu kredita nesporno u zastari, a sve temeljem čl. 215. st. 1. i čl. 225. Zakona o obveznim odnosima budući je istekao petogodišnji zastarni rok.

4.5. Odluka o troškovima postupka osporava se prvenstveno iz razloga što tuženik smatra pogrešnom odluku glavnoj stvari.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba tuženika nije osnovana, a žalba tužitelja je osnovana.

7. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda te u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, utvrdio je da sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude nije počinio bitne povredu postupka, a materijalno pravo je pravilno primijenjeno, osim dijelom glede odluke o troškovima postupka.

7.1. U razlozima presude prvostupanjski sud dao je za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude, niti su razlozi međusobno proturječni i u suprotnosti s ispravama u spisu i drugim provedenim dokazima, tako da nije počinjena ni bitna povreda iz članka 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku.

8. Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja ništetnim dijela članka 10. Ugovora o kreditu broj 9050026059, sklopljenog 6. listopada 2016. između pravnog prednika tuženika PBZ stambena štedionica d.d kao kreditora i tužitelja VL kao korisnika kredita, kojom je ugovorena obveza tužitelja da tuženiku plati naknadu za obradu kredita, te isplata iznosa od 809,87 eura, plaćenog na ime te naknade.

8.1. Činjenično stanje koje proizlazi iz dokumentacije priložene spisu i nije sporno među strankama je:

- da su tužitelj i tuženik sklopili Ugovor o kreditu broj: 9050026059, dana 6. listopada 2016., kojom je ugovorena obveza tužitelja da tuženiku plati naknadu za obradu kredita sukladno Odluci o naknadama za usluge važećoj na dan prijevremene otplate kredita.

- da je tužitelj iznos od 617.911,31 kunu, u kojem je sadržana i naknada za prijevremenu otplatu kredita, uplatio na račun banke 26. svibnja 2021., a da je naplaćena naknada za prijevremenu otplatu kredita u iznosu od 6.101,95 kuna.

9. U drugostupanjskom postupku sporno je da li je odredba predmetnog ugovora o kreditu koja se odnosi na naknadu za obradu zahtjeva ništetna i da li tužitelj ima pravo na isplatu navedenog iznosa sa pripadajućim zateznim kamatama, te da li je nastupila zastara potraživanja, dok iznos naknade nije sporan.

10. Saslušanjem tužitelja prvostupanjski sud utvrdio je da se o odredbi članka 10. Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo, niti je postojala mogućnost pregovora, niti je od strane tuženika tužitelju dano objašnjenje na koje se sve troškove odnosi jednokratna naknada, čiji iznos nije ni jasno definiran budući je navedeno da se naknada plaća sukladno Odluci o naknadama za usluge važećoj na dan prijevremene otplate kredita. Osim toga utvrđeno je da se radi o tipskom ugovoru kojeg je unaprijed pripremio tuženik, a namjena ugovora je kupnja stana ili obiteljske kuće.

11. Na konkretni spor primjenjuju se odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 41/2014., 110/2015., 14/2019. – dalje: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ovoga Ugovora, jer je predmetni ugovor zaključen 6. listopada 2016.

11.1. Odredbom članka 49. stavka 1. i stavka 2. ZZP-a propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te da je sukladno odredbi članka 55. stavka 1. ZZP-a nepoštena ugovorna odredba ništetna.

12. Odredbama Zakona o zaštiti potrošača uređuje se zaštita osnovnih prava potrošača pri kupnji proizvoda i usluga s posebnim osvrtom na djelotvorniju pravnu zaštitu potrošača koji se u ugovorima s trgovcima, posebice u tzv. tipskim, unaprijed formuliranim ugovorima, pa tako i u predmetnom Ugovoru o kreditu, pojavljuju kao „slabija strana“, jer se u takvim ugovorima o ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, što je suprotno osnovnom načelu obveznog prava, načelu savjesnosti i poštenja i može uzrokovati znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je ništetna odredba članka 10. predmetnog Ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva. jer je u postupku utvrđeno da se o spornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo već je ista ponuđena tužitelju kao dio unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika. Ta odredba nije jasna, lako razumljiva i uočljiva tim više što njen iznos nije ni jasno definiran budući je navedeno da se naknada plaća sukladno Odluci o naknadama za usluge važećoj na dan prijevremene otplate kredita, čime se korisnik kredita dodatno dovodi u neravnopravan položaj.

13. Zbog navedenog prvostupanjski sud je, nasuprot navodima istaknutim u žalbi pravilno utvrdio da je tuženik nepošteni stjecatelj pa da sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a tužitelj ima pravo zahtijevati zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana plaćanja te naknade.

14. Zatezna kamata pravilno je dosuđena sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. , 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23-dalje ZOO).

15. Pravilan je i zaključak prvostupanjskog suda da nije nastupila zastara predmetnog potraživanja, budući zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primili na temelju ništetnog ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost, a u konkretnom slučaju ništetnost je utvrđena prvostupanjskom presudom koja je potvrđena ovom drugostupanjskom presudom.

15.1. Naime, u konkretnom slučaju se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina, sukladno članku 225. ZOO-a, jer se radi o vraćanju stečenog bez osnove, a prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH iznesenom u presudi i rješenju poslovni broj: Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018., pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO- a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

16. Nije osnovana žalba tuženika ni glede odluke o troškovima postupka, dok je žalba tužitelja djelomično osnovana.

16.1.Troškovi postupka sastoje se od troškova zastupanja tužitelja po punomoćniku i određeni su primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema vrijednosti spora, a presuđeni su temeljem odredbe članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a.

16.2. Osnovano u žalbi tužitelj ističe da mu pripada i trošak pristupa na ročište za objavu presude budući je isti predviđen je odredbom Tbr. 9.3. Odvjetničke tarife, pa je u tom dijelu preinačena odluka o troškovima postupka.

16.3. Prihvaćanjem žalbe, imajući u vidu vrijednost pobijanog dijela odluke o troškovima postupka, tužitelju je priznat iznos od 31,25 eura, dok iz uvida u spis proizlazi da nije platio sudsku pristojbu.

16.4. Tuženik je odbijen s zahtjevom za naknadu troškova drugostupanjskog postupka jer nije uspio s žalbom,

17. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 368. stavak 1. i članka 380. točka 3. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud odlučio je kao u izreci ove presude.

U Požegi 10. veljače 2026.

Predsjednica vijeća:

Branka Ribičić