REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: Gž-993/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Dubravke Šimić, kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Zlatka Pirca kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Draženke Ilak, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Alenu Đapiću, odvjetniku u Solinu, protiv tuženika ERSTE&STEIERMARKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupanog po odvjetnicima iz OD METELKO, KNEŽEVIĆ&PARTNERI d.o.o., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tužiteljice i tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu, od 28. kolovoza 2025. poslovni broj: P-2258/2023-23, u sjednici vijeća održanoj 10. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Odbijaju se žalbe tužiteljice i tuženika kao neosnovane i potvrđuju presuda i rješenje Općinskog suda u Splitu od 28. kolovoza 2025., poslovni broj: P-2258/2023- 23.

II. Odbijaju se zahtjevi tužiteljice tuženika za naknadu troškova podnesenih žalbi.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 2. Ugovora o kreditu br. 2402006-1031262160/51404627-5102580059 od 23.kolovoza 2005.g., zaključenog između tužitelja i tuženika, kojom je ugovoren iznos kredita u kunskoj protuvrijednosti od 34.353,00 CHF, obračunato po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj, članak 7. u dijelu u kojem je ugovoreno da se kredit otplaćuje u 120 mjesečnih anuiteta nakon puštanja kredita u tečaj od kojih svaki pojedinačni anuitet iznosi 416,62 CHF, u dijelu u kojem je ugovoreno da će se povrat obveza iz ovog Ugovora obračunat po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa Banke.

II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 8. Ugovora o kreditu br. br. 2402006-1031262160/51404627-5102580059 od 23. kolovoza 2005.g., zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je ugovoreno kako je kamatna stopa promjenjiva u skladu s važećim odlukama Banke.

III. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka nepoštena ugovorna odredba, članak 10. Ugovora o kreditu br. 2402006-1031262160/51404627-5102580059 od 23. kolovoza 2005.g., zaključenog između tužitelja i tuženika, u dijelu u kojem je ugovoreno da se naplaćuje naknada u visini od 02.500 % od iznosa kredita.

IV. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iznos od 64,52 eura sa zateznom kamatom koja teče od 11.12.2009.g. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena do 31.07.2015.g., a od 01.08.2015.g. do 31.12.2022.g. sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, te od 01.01.2023.g. sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate.

V. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju iznos 690,37 eura sa zateznom kamatom koja teče na iznos od:

537.94 eura od 01.10.2005.

3.61 eura od 01.10.2005.

3.58 eura od 01.11.2005.

3.56 eura od 01.12.2005.

3.54 eura od 01.01.2006.

3.49 eura od 01.02.2006.

3.43 eura od 01.03.2006.

3.39 eura od 01.04.2006.

3.38 eura od 01.05.2006.

3.36 eura od 01.06.2006.

3.33 eura od 01.07.2006.

3.30 eura od 01.08.2006.

3.31 eura od 01.09.2006.

3.28 eura od 01.10.2006.

3.26 eura od 01.11.2006.

3.23 eura od 01.12.2006.

3.17 eura od 01.01.2007.

3.13 eura od 01.02.2007.

3.12 eura od 01.03.2007.

3.09 eura od 01.04.2007.

3.01 eura od 01.05.2007.

2.97 eura od 01.06.2007.

2.93 eura od 01.07.2007.

2.91 eura od 01.08.2007.

2.92 eura od 01.09.2007.

2.86 eura od 01.10.2007.

2.84 eura od 01.11.2007.

2.84 eura od 01.12.2007.

2.69 eura od 01.01.2008.

2.85 eura od 01.02.2008.

2.86 eura od 01.03.2008.

2.87 eura od 01.04.2008.

2.77 eura od 01.05.2008.

2.72 eura od 01.06.2008.

2.72 eura od 01.07.2008.

2.65 eura od 01.08.2008.

2.64 eura od 01.09.2008.

2.66 eura od 01.10.2008.

2.86 eura od 01.11.2008.

2.67 eura od 01.12.2008.

2.84 eura od 01.01.2009.

2.82 eura od 01.02.2009.

2.81 eura od 01.03.2009.

2.75 eura od 01.04.2009.

2.72 eura od 01.05.2009.

2.65 eura od 01.06.2009.

2.58 eura od 01.07.2009.

2.57 eura od 01.08.2009.

2.58 eura od 01.09.2009.

2.52 eura od 01.10.2009.

2.49 eura od 01.11.2009.

2.50 eura od 01.12.2009.

0.80 eura od 11.12.2009.

po stopi od 15% do 31.12.2007.g., a od 01.01.2008.g. do 31.07.2015.g. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, te od 01.08.2015.g. do 31.12.2022.g. sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, te od 01.01.2023.g. sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do isplate.

VI. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tuženikov prigovor radi prijeboja koji glasi: "Utvrđuje se da postoji tuženikova tražbina prema tužitelju u visini od 322,37 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na iznose i to:

0,60 EUR od 02.02.2006. pa do isplate,

3,92 EUR od 02.03.2006. pa do isplate,

5,59 EUR od 02.04.2006. pa do isplate,

4,96 EUR od 02.05.2006. pa do isplate,

4,35 EUR od 02.06.2006. pa do isplate,

5,56 EUR od 02.07.2006. pa do isplate,

5,94 EUR od 02.08.2006. pa do isplate,

3,80 EUR od 02.09.2006. pa do isplate,

4,50 EUR od 02.10.2006. pa do isplate,

4,38 EUR od 02.11.2006. pa do isplate,

5,37 EUR od 02.12.2006. pa do isplate,

8,19 EUR od 02.01.2007. pa do isplate,

10,08 EUR od 02.02.2007. pa do isplate,

9,20 EUR od 02.03.2007. pa do isplate,

9,71 EUR od 02.04.2007. pa do isplate,

14,51 EUR od 02.05.2007.pa do isplate,

15,69 EUR od 02.06.2007. pa do isplate,

17,24 EUR od 02.07.2007. pa do isplate,

17,23 EUR od 02.08.2007. pa do isplate,

15,10 EUR od 02.09.2007. pa do isplate,

18,27 EUR od 02.10.2007. pa do isplate,

18,35 EUR od 02.11.2007. pa do isplate,

16,12 EUR od 02.12.2007. pa do isplate,

26,89 EUR od 02.01.2008. pa do isplate,

11,61 EUR od 02.02.2008. pa do isplate,

8,45 EUR od 02.03.2008. pa do isplate,

5,33 EUR od 02.04.2008. pa do isplate,

12,65 EUR od 02.05.2008. pa do isplate,

14,68 EUR od 02.06.2008.pa do isplate,

12,46 EUR od 02.07.2008. pa do isplate,

16,88 EUR od 02.08.2008. pa do isplate,

15,89 EUR od 02.09.2008.pa do isplate,

11,52 EUR od 02.10.2008. pa do isplate,

6,57 EUR od 02.11.2008. pa do isplate,

16,12 EUR od 02.12.2008.pa do isplate,

i to do dana 31.12.2007. godine po stopi koju određuje članak 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 01.01.2008. do isplate s kamatama po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od dana 01.08.2015. godine do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od dana 01.01.2023. godine po stopi koja se, za svako polugodište, određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena."

r i j e š i o  j e

I Odbija se kao neosnovan prigovor mjesne nenadležnosti.

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu 1.768,75 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28. kolovoza 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu točkama I., II. i III., IV. I V. te rješenje u točki II izreka pobija tuženik zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točka 1-3 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP).

2.1.Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio zahtjev za izuzeće jer da postoje okolnosti koje ukazuju da je takav zahtjev osnovan jer da sudac koji je imao, ili njemu bliska osoba, kredit s ugovorenom promjenjivom kamatom ili valutnom klauzulom odnosno bliska osoba suca koja zastupa veći broj tužitelja u sličnim sporovima zahtijevaju da se ocijeni subjektivna i objektivna nepristranost suda.

2.2. Nadalje da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio odredbe kredita o ulaznoj naknadi, valutnoj klauzuli, promjenjivoj kamatnoj stopi jer da nije dokazano da bi ugovorne odredbe o promjenjivoj kamati i valutnoj klauzuli bile nepoštene niti da bi dovele do znatne neravnoteže u pravima stranaka kao i da je tuženiku povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

2.3. Osporava primjenu materijalnog prava i u odnosu na prigovor zastare tijeka zateznih kamata, prigovoru mjesne nadležnosti te odluci o troškovima postupka.

2.6. Predlaže da se pobijana presuda preinači i odbiju tužbeni zahtjevi uz nalaganje tužiteljici da naknadi troškove podnesene žalbe, podredno, da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Traži troškove podnesene žalbe.

2.7. Pravodobnu žalbu podnosi i tužiteljica pobijajući prvostupanjsku presudu u dijelu odluke o troškovima postupka zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1.-3. ZPP-a i to u dijelu kojim je odbijen za zahtjevom za isplatu preko iznosa od 1768,75 eura do iznosa od 2.237,50 eura(za iznos od 468,75 eura) smatrajući da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio vrijednost predmeta spora budući je propustio prilikom utvrđenja vrijednosti predmeta spora zbrojiti vrijednosti nenovčanih zahtjeva pod točkom 1., 2., i 3. tužbenog zahtjeva. Stoga predlaže da se odluka o troškovima preinači u smislu žalbenih navoda podredno, ukine u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Traži troškove podnesene žalbe.

3.Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalbe nisu osnovane

Žalba tuženika

5. Suprotno sadržajnim žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući se odluka suda prvog stupnja može ispitati, izreke presude i rješenja su razumljive, ne proturječe same sebi niti razlozima presude i rješenja, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za odlučivanje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude i rješenja navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

5.1. Ispitujući pobijanu presudu i rješenja, kao i postupak koji im je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6.Tuženik u žalbi opširno obrazlaže svoje stajalište o subjektivnoj i objektivnoj nepristranost suda, smatrajući u bitnome da je potrebno razmotriti postoji li okolnost za izuzeće sudaca u smislu članka 71. stavka 1. i 7. ZPP-a, odnosno situaciju da sudac ili njemu bliska osoba ima/ili je imao kredit s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom i/ili valutnom klauzulom u CHF (bez obzira da li kod tuženice ili kod drugih banaka) i da li bliska osoba suca zastupa ili radi u odvjetničkom uredu koji zastupa veći broj tužitelja u sporovima sličnim ili istovrsnim predmetnom sporu, bez obzira je li ovdje tuženik ili neka druga banka pasivna stranka, pa ukoliko na strani uređujućeg suca/člana vijeća drugostupanjskog suda u ovom predmetu postoji bilo koja od okolnosti koje su naprijed navedene, taj dio žalbe se ima smatrati zahtjevom za izuzeće tog suca u smislu članka 73. ZPP-a u svezi s člankom 71. stavak 7. ZPP- a, odnosno tuženica predlaže da u tom slučaju sukladno članku 72. stavak 2. ZPP-a taj sudac u tim okolnostima obavijesti predsjednika suda, koji će odlučiti o njegovom izuzeću.

6.1. Obzirom da prema odredbi čl. 73. st. 2. toč. 1. ZPP-a nije dopušten zahtjev za izuzeće kojim se uopćeno traži izuzeće svih sudaca nekog suda ili svih sudaca koji bi mogli suditi u nekom predmetu, a u ovom konkretnom slučaju tuženica uopćeno traži izuzeće svih sudaca koji bi mogli suditi u ovom predmetu, to zahtjev za izuzeće u smislu citirane odredbe čl. 73. st. 2. toč. 1. ZPP-a nije dopušten, zbog čega je ovaj sud temeljem čl. 73. st. 3. ZPP-a pod točkom I. izreke odbacio zahtjev za izuzeće kao nedopušten (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj Rev- 348/2024-2 od 9. listopada 2024.).

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice kojim traži da joj tuženik izvrši isplatu više uplaćenog novčanog iznosa po osnovi ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, te isplatu više uplaćenog novčanog iznosa po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF te naknadu za obradu kreditnog zahtjeva. Između stranaka nije sporno da je zaključen ugovor o kreditu broj: 2402006- 1031262160/51404267-5102580059 od 23. kolovoza 2005. na iznos od 34.353,00 CHF s promjenjivom kamatnom stopom koja je u trenutku ugovaranja iznosila 7,990 godišnje.

7. Prvostupanjski sud je utvrđenja:

- da je u ugovorena kamatna stopa od 7,99% godišnje koja je promjenjiva u skladu s odlukom kreditora, ali se pritom ne pojašnjavaju kriteriji uslijed kojih dolazi do promjene kamatne stope,

- da je tužitelj koristio kredit u iznosu od 34.353,00 CHF za potrebe renovacije stana,

- da iz financijskog vještačenjem vještaka Marijana Jovića proizlazi je da je tužiteljica pretplatila s osnove primjene valutne klauzule 386,89 eura, a da je zbog činjenice što je tečaj bio niži od početnog ugovoreno manje platila 322,37 eura, a naknadu za trošak kreditnog zahtjeva tužiteljica je platila 537,94 eura, a na taj iznos kojeg nije nikada primila platila je ugovorenu kamatu u iznosu od 152,43 eura što ukupno iznosi 690,37.

7.1. Nadalje je utvrđeno da je tužiteljica zaključila ugovor o kreditu za potrebe renovacije stana, a inače je zaposlena kao medicinska sestra u KBC i nikada nije bila vlasnica obrta ili imatelj poslovnih udjela u nekom trgovačkom društvu te da joj nitko nije pojasnio rizike pojedinih ugovornih odredbi niti je imala mogućnost pregovaranja o istima.

8. U obrazloženju prvostupanjske presude prvostupanjski sud navodi da što se tiče pravnog pitanja ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, pobliže citiranih u izreci da je Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7129/13 od 13.6.2014. djelomično pravomoćno okončan kolektivni spor na način da je dijelom potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4.7.2013. te je pravomoćno, između ostalog, presuđeno: 1) da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a koje povrede traju i nadalje, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, 2) da se nalaže tuženiku prekinuti s korištenjem odredaba kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s njihovim jednostranim odlukama, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, i zabranjuje mu se takvo ili slično postupanje ubuduće. Nadalje da je povodom podnesenih revizija stranaka, Vrhovni sud RH presudom i rješenjem br. Revt-249/14 od 9.4.2015. odbio revizije stranaka.

8.1. Također da je u odnosu na valutnu klauzula presuda postala pravomoćna 14.6.2018. (predmet br. Pž-6632/17) na način da je utvrđeno kako su tuženik (i ostale banke) povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

8.2. Prvostupanjski sud se poziva na odredbe članka 502. c. ZPP_a , odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine „ 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 28/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. dalje: ZOO),kao i odredbe Zakona o zaštiti potrošača, te na temelju provedenog financijskog vještačenja nalazi osnovanost osnove tužbe te osnovanost visine tužbenog zahtjeva ujedno odbijajući prigovore zastare ,prigovor mjesne nenadležnosti te prigovor prijeboja.

9. Materijalno pravni pristup prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

10. Pravilno je prvostupanjski sud, protivno žalbenim navodima tuženika, utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti spornih ugovornih odredbi i isplatu preplaćenih novčanih iznosa koji je tuženik stekao na temelju ništetnih ugovorih odredbi.

11. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava direktni učinak pravomoćnih presuda donesenih u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, nisu osnovani. Naime, neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, sukladno čl. 502.c ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14., 110/15., 14/19., 19/22., dalje: ZZP/14), pravomoćne odluke suda donesenih povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača kojom su utvrđene ništetnosti ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u valutu CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi, između ostalog i ovdje tuženika u ugovorima koje je tuženik sklapao sa potrošačima u razdoblju od 01. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. kao što je predmetni ugovor, obvezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti tih ugovornih odredbi. Pri tome, u pojedinačnom sporu tuženiku je dopušteno dokazivati da se o spornim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo na način da su tužiteljici prije sklapanja ugovora dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama valutne klauzule, a što utječe na određivanje njegove novčane obveze te da je tužitelj unatoč takvoj obaviještenosti pristala na sklapanje ugovora o kreditu, međutim suprotno žalbenim navodima, tuženik u tom pravcu u ovom postupku nije pružio relevantnih dokaza. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da su ugovorne odredbe predmetnog ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF nepoštene i ništetne. Slijedom toga, bez utjecaja su na pravilnost i zakonitost pobijane presude žalbeni navodi kojima tuženik tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

12. Također, kako je u konkretnom slučaju nesporno riječ o unaprijed formuliranoj odredbi o tzv. ulaznoj naknadi od strane tuženika kao banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a ista je suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, s obzirom da tužitelju nije jasno i nedvosmisleno prezentiran odnos između iznosa naknade i zauzvrat pruženih usluga čiji bi se troškovi trebali pokriti tom naknadom, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz čl. 81. st. 1. i čl. 87. st.1. ZZP-a kada je zauzeo pravno shvaćanje da je riječ o ništetnoj ugovornoj odredbi.

13. U konkretnom slučaju, pri utvrđenju da je sporna ugovorna odredba o plaćanju tzv. ulazne naknade unaprijed formulirana od strane tuženika i da tužitelj kao potrošač na istu nije imao utjecaja, da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, a niti je tužiteljici pojašnjena relacija odnosa između iznosa naknade i

zauzvrat pruženih usluga u smislu koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa sporne naknade, odnosno koji opravdavaju plaćanje iste, a niti je tuženik vodio računa o zakonitim interesima tužiteljice jer je riječ o tipskim ugovorima i o spornoj odredbi se nije moglo pregovarati, niti je tužiteljica imala mogućnost izbora odbijanja prihvaćanja te odredbe jer u tom slučaju tuženik očito ne bi sklopio ugovor, kako to proizlazi iz utvrđenih činjenica, a što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, to je i prema ocijeni ovog suda imajući u vidu sve pravno relevantne činjenice iz čl. 81., 83. i 85. ZZP-a sporna ugovorna odredba nepoštena i time u smislu čl. 87. ZZP-a ništetna, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

14. Ne može se nadallje u konkretnom slučaju govoriti o tome da da je uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značenja pa da sukladno čl. 326.st.2. ZOO- a ništetnost nije moguće isticati, nisu osnovani. Naime, ispunjenjem ugovora nije nestao uzrok ništetnosti spornih ugovornih odredbi jer su iste bile ništetne već od dana sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, dakle ex tunc pa nisu mogle postati naknadno valjane ispunjenjem ugovora.

14.1.Budući da su u konkretnom sporne ugovorne odredbe rezultirale neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, suprotno žalbenim navodima ne može se smatrati da je uzrok ništetnosti tih ugovornih odredbi bila zabrana manjeg značaja, pa u konkretnom slučaju ne dolazi u primjenu odredba čl. 326. st. 2. ZOO-a kako to pogrešno smatra tuženik.

15. S obzirom na utvrđenu djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora o kreditu, pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 323. st. 1. i čl. 1111. ZOO-a tužiteljici pripada pravo na povrat onoga što je isplatio na temelju ništetnih ugovornih odredbi, pa pri utvrđenju da je tužiteljica na temelju ništetne valutne klauzule u CHF , promjenjive kamatne stope te ulazne naknade preplatila iznose navedene u prvostupanjskoj presudi pa je prvostupanjski sud pravilno obvezao tuženika na isplatu navedenih iznosa tužitelju, sa zateznim kamatama sukladno čl. 1115. ZOO-a od dana plaćanja svakog pojedinog mjesečnog anuiteta do isplate, odnosno od dana plaćanja tzv. ulazne naknade, kao dana kada je tuženik neosnovano stekao preplaćene iznose.

16. Tuženik žalbom neosnovano osporava odluku prvostupanjskog suda o tijeku zateznih kamata. Naime, u konkretnom slučaju utvrđena je ništetnost ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja

ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost tuženika, slijedom čega tužitelju primjenom čl. 1115. ZOO-a pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta odnosno od dana plaćanja tzv. ulazne naknade u trenutku stavljanja kredita u otplatu, kako je to odlučeno pobijanom presudom.

17. Vezano za prigovor zastare, pravilno je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima taj prigovor ocijenio neosnovanim u odnosu na novčanu tražbinu tužitelja s osnove ništetne valutne klauzule i tzv. ulazne naknade. Naime, i prema pravnom shvaćanju ovog suda, a sukladno pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., u odnosu na tražbinu tužitelja s osnove ništetne valutne klauzule zastara je u smislu čl. 241. ZOO-a prekinuta podnošenjem tužbe u postupku kolektivne zaštite potrošača, s time da je zastarni rok u odnosu na tražbinu po toj osnovi počeo ponovno teći od dana pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., dok zastara tražbine s osnove ništetne odredbe o tzv. ulaznoj naknadi počinje teći tek pravomoćnošću presude donesene u ovom postupku kojom je utvrđena ništetnost te odredbe. Stoga, imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe 29. svibnja 2023. u konkretnom slučaju od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u odnosu na ništetnost valutne klauzule u CHF 14. lipnja 2018. nije protekao zastarni rok od pet godina iz čl. 225. ZOO-a pa nije nastupila zastara novčane tražbine tužitelja po toj osnovi, kao niti zastara tražbine po osnovi ništetne tzv. ulazne naknade jer je ništetnost te odredbe utvrđena tek u ovom postupku.

18. U odnosu na prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjski sud je očito imao u vidu stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održanog 5. studenog 2020. broj Su IV-308/2020, a u kojem da se ističe da je prorogacijska klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo, ništetna ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Cijeneći sadržaj predmetnog ugovora o kreditu prvostupanjski sud pravilno zaključuje da se radi o tipskom ugovoru koji je unaprijed pripremio tuženik, pa slijedom tih utvrđenja, kroz primjenu odredbi Zakona o potrošačkom kreditiranju kojom je regulirano da u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države pred kojom druga ugovorna strana ima sjedište ili neovisno o sjedištu druge ugovorne strane pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište, prvostupanjski sud je zaključio o neosnovanosti tuženikovog prigovora mjesne nenadležnosti uz utvrđenje da tužiteljica ima prebivalište u [adresa] koje se nalazi na području mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda.

19. Prvostupanjski sud je po ocjeni ovog suda na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja ocijenio osnovanost osnove tužbe te osnovanost visine tužbenog zahtjeva te je pravilnom primjenom materijalnog prava donio pobijanu presudu u ,za tuženika pobijanim dijelovima i za takove odluke dao valjane razloge uslijed čega je žalba tuženika neosnovana tako da ju je valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u točkama koje je tuženik žalbom pobijao.

Žalba tužiteljice

20. Ispitujući prvostupanjsko rješenje u pobijanoj točki II izreke koji dio pobija tužiteljica po službenoj dužnosti ovaj sud ne nalazi da bi prvostupanjski sud počinio m koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP- a od onih na koje se u skladu sa odredbom članka 365. stavak 2. ZPP-a po službenoj dužnosti i pazi.

21. Iz obrazloženja pobijanog dijela rješenja razvidno je da je prvostupanjski sud kao vrijednost predmeta spora uzeo iznos od 754,89 prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu što je i po ocjeni ovog suda pravilno budući je stajalište ovog suda da se kod postavljenih zahtjeva za utvrđenje i postavljenih kondemnatornih zahtjeva vrijednost predmeta spora ima utvrditi prema visini postavljenog kondemnatornog zahtjeva pa neosnovano u žalbi tužiteljica tvrdi suprotno zbog čega je i žalba tužiteljice neosnovana a također i žalba tuženika usmjerena na odluku o troškovima.

21.1. Prvostupanjski sud je, dakle, po ocjeni ovog suda pravilno primijenio odredbu članka 154. stavak 1. ZPP-a, imajući u vidu i odredbu članka 155. ZPP-a o tome koji su troškovi bili potrebni za uspješno vođenje postupka pa je valjalo potvrditi i odluku prvostupanjskog suda o troškovima sadržanu u točki II. Izreke rješenja.

22. Odluka o zatraženim troškovima žalbi temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a.

23. Zbog iznesenog presuđeno je i riješeno kao u izreci na temelju članka 368. stavak 1. i članka 380. točka 2. ZPP-a.

U Slavonskom Brodu, 10. veljače 2026

Predsjednica vijeća

Dubravka Šimić