REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-242/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Vanesi Brizić Bahun, a po prijedlogu više sudske savjetnice Atine Matanov u pravnoj stvari tužiteljice ŽB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Gordanu Škari, odvjetniku u Zajedničkom odvjetničkom uredu Gordan Škare i Ivana Škare iz Zagreba, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćnici Petri Matić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Župić & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 22. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranka, 10. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., isplatiti tužiteljici ŽB iznos od 2.496,34 EUR-a (slovima: dvije tisuće četiristo devedeset šest eura i trideset četiri centa) sa zateznim kamatama koje teku od 7. prosinca 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 300,00 EUR-a sa zateznim kamatama koje teku od 7. prosinca 2023. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d. naknaditi tužiteljici ŽB trošak parničnog postupka u iznosu od 1.701,65 EUR-a (slovima: tisuću sedamsto jedan euro i šezdeset pet centi) sa zateznim kamatama koje teku od 10. veljače 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 26. veljače 2023. nastradala u prometnoj nesreći, u svojstvu putnika, u autobusu registarske oznake [registarska oznaka]. Nezgoda se dogodila u Zagrebu na raskrižju Remetinečke ceste s prilaznim kolnikom kbr. 64A Remetinečke ceste uslijed intenzivnog i silovitog kočenja koji je poduzeo vozač predmetnog autobusa. Tužiteljica je unatoč pridržavanju za rukohvat u autobusu, izgubila ravnotežu i pala uslijed čega je zadobila teške tjelesne ozljede. Povrijeđeno joj je pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te je zaostao trajni invaliditet. Tužiteljica se obratila tuženiku odštetnim zahtjevom koji je tuženik zaprimio 7. prosinca 2023. nakon čega je tužiteljici isplatio nesporan iznos od ukupno 3.300,00 EUR (3.030,00 EUR s osnova naknade neimovinske štete te 270,00 EUR s osnova naknade troškova tuđe pomoći i njege). Tuženik se nije očitovao na dio zahtjeva tužiteljice kojim potražuje isplatu razmjernog dijela osigurane svote. Tužiteljica stoga traži da joj tuženik naknadi sljedeću štetu: za povredu prava osobnosti (za duševne boli zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje te za pretrpljene tjelesne boli i strah) iznos od 6.000,00 EUR, za tuđu pomoć i njegu iznos od 600,00 EUR, ukupno 6.600,00 EUR, umanjeno za nesporno isplaćenih 3.300,00 EUR, dakle daljnji iznos od 3.300,00 EUR. S osnova trajnog invaliditeta u opsegu od 10% potražuje razmjerni dio osigurane svote u visini od 1.061,00 EUR. Sveukupno tužiteljica tužbom potražuje isplatu daljnjeg iznos od 4.361,00 EUR.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu priznao nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju u odnosu na zahtjev s osnove neimovinske i s njome povezane imovinske štete te odgovornost za nastanak štetnog događaja dok je osporio visinu tužbenoga zahtjeva i zatraženi tijek zateznih kamata, kao i pasivnu legitimaciju u odnosu na potraživanje s osnova trajnog invaliditeta po polici osiguranja od posljedica nesretnog slučaja. Čini nespornim da je tuženik zaključio policu osiguranja od automobilske odgovornosti br. 017002634402 za autobuse marke i tipa Man Lions City, međutim ističe da ZET d.o.o. u vrijeme štetnog događaja nije imao zaključenu policu osiguranja od posljedica nesretnog slučaja kod tuženika. Čini nespornim da je tuženik 15. siječnja 2024. isplatio tužiteljici ukupan iznos od 3.300,00 EUR, od toga s naslova neimovinske štete iznos od 3.030,00 EUR, a s naslova tuđe pomoći i njege 270,00 EUR. Slijedom navedenog, tuženik predlaže sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Nakon provedenog medicinskog vještačenja tužiteljica je konačno specificirala tužbeni zahtjev na način da potražuje s osnova neimovinske štete zbog povreda prava osobnosti daljnji iznos od 4.100,00 eura, odnosno, kada se oduzme nesporno isplaćeni iznos od 3.030,00 eura, preostaje iznos od 1.070,00 eura. S osnova tuđe pomoći i njege potražuje iznos od 5,00 eura po satu što pomnoženo sa 240 sati iznosi 1.200,00 eura, a umanjeno za isplaćenih 270,00 eura, iznosi 930,00 eura. Nadalje, tužiteljica za trajni invaliditet u opsegu od 7,5% potražuje razmjerni dio osigurane svote u iznosu od 796,34 eura. Sveukupno, dakle, tužiteljica potražuje iznos od 2.796,34 eura sa zateznim kamatama koje teku od 7. prosinca 2023. do isplate.

3. U tijeku postupka sud je pročitao potvrdu II. postaje prometne policije Zagreb od 3.10.2023. 8list 5-6 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 7-23 spisa), odštetni zahtjev s potvrdom o primitku (list 24-29 spisa), policu osiguranja od automobilske odgovornosti br. 0170002634402 (list 36 i 37 spisa), generalna polica br. [broj police] za grupu 2, Osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) (list 42-45 spisa), tablicu za određivanje postotka trajnog invaliditeta kao posljedica nesretnog slučaja (nezgode) (list 57-62 spisa) i nalaz i mišljenje vještaka dr. Augusta Mijića (list 65-69 spisa).

4. Nije proveden dokaz saslušanjem tužiteljice jer su stranke učinile nespornim da su tuđu pomoć i njegu tužiteljici pružali ukućani, dok su preostale okolnosti na koje je predloženo saslušanje tužiteljice utvrđene iz spisu priležeće dokumentacije.

5. Ocjenjujući rezultate svih provedenih dokaza, a sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje ZPP), sud je našao tužbeni zahtjev djelomično osnovanim do visine u izreci.

6. Među strankama nije sporna osnova tužbenog zahtjeva, nastanak štetnog događaja, aktivna legitimacija, pasivna legitimacija u odnosu na zahtjev s osnova neimovinske i s njom povezane imovinske štete te odgovornost za nastanak štetnog događaja. Nije sporno da je tuženik prije podnošenja tužbe isplatio tužiteljici iznos od 3.300,00 eura od čega iznos od 3.030,00 eura s osnova neimovinske štete, a iznos od 270,00 eura s naslova tuđe pomoći i njege. Također nije sporno da su tužiteljici tuđu pomoć i njegu pružali ukućani.

7. Sporna je visina tužbenog zahtjeva, odnosno, opravdavaju li težina povrede i okolnosti slučaja dosudu pravične novčane naknade u iznosu koji se tužbom potražuje. Također je sporna osnova i pasivna legitimaciju u odnosu na zahtjev tužiteljice za isplatom naknade štete s osnova trajnog invaliditeta, odnosno, sporno je je li ZET d.o.o. u vrijeme štetnog događaja imao zaključenu policu osiguranja od posljedica nesretnog slučaja kod tuženika.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom štete s osnova povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje kao i naknada štete s osnova tuđe pomoći i njege kao posljedica štetnog događaja od 26. veljače 2023. u iznosu od 2.000,00 eura, kao i daljnji iznos od 796,34 eura s osnova trajnog invaliditeta u opsegu od 7,5% kao razmjerni dio osigurane svote prema polici osiguranja od posljedica nesretnog slučaja.

9. Radi potpunog i pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja, proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prof. dr. sc. Augustu Mijiću, spec. kirurgije koji je u svom nalazu i mišljenju naveo da je tužiteljica zadobila prijelom 10. grudnog kralješka, prijelomi transverzalnih nastavaka L2, L3 i L4 desno. Trajne posljedice ozljede umanjuju opću, životnu i radnu sposobnost tužiteljice za 8% u kojem omjeru su potrebni pojačani napori u svakodnevnom životu i radu. Tzv. primarni strah (koji se javlja za vrijeme neposredne životne ugroženosti) bio je jakog intenziteta i kratkog trajanja, tzv. sekundarni strah (tj. strah koji se javlja radi tjelesnih ozljeda i brige za ishoda liječenja) je u jakom intenzitetu trajao 3 dana u srednjem 7 dana, a u manjem 30 dana. Bol jakog intenziteta je trajala oko 3 dana, srednjeg oko 7 dana, manjeg još oko 50 dana. Zaostale manje boli su trajnog karaktera i kao takve se ubrajaju u pojačane napore. Naruženosti nema. Tuđa pomoć druge osobe bila je potrebna za vrijeme provedenog liječenja (mirovanja) kod kuće kroz 30 dana po 4 sata dnevno, nakon toga 60 dana po 2 sata dnevno. Tužiteljica je morala mirovati i nije mogla raditi za nju uobičajene poslove. Pomoć je bila potrebna za održavanje osobne higijene, pribavljanja hrane i drugih svakodnevnih potreba. Liječenje je završeno 23. svibnja 2023. Sukladno kliničkom pregledu, a prema Tablici za određivanje postotka trajnog gubitka opće i radne sposobnosti (invaliditeta) kao posljedice nesretnog slučaja (nezgode) društva za osiguranje "CROATIA OSIGURANJE” Zagreb d.d. Zagreb trajni invaliditet bi iznosio: smanjena pokretljivost kralješnice poslije rtg dokazanog prijeloma koštanog dijela grudnog segmenta, što se ocjenjuje za 5% po točci 97 a T.I., serijski prijelom poprečnih nastavaka tri i više kralješaka rtg dokazano, što se ocjenjuje za 5% po točci 100 a T.I., što ukupno iznosi 7,5% (Opće odredbe točka 5.).

10. Stranke nisu imale primjedbi na ovako sačinjeni nalaz i mišljenje vještaka dr. Augusta Mijića, a i sud je nalaz i mišljenje vještaka ocijenio stručnim, objektivnim i zasnovanim na priležećoj medicinskoj dokumentaciji, kliničkom pregledu tužiteljice kao i na dugogodišnjem iskustvu vještaka. Vještak je odgovorio na sva pitanja slijedom čega nalaz i mišljenja vještaka sud prihvaća u cijelosti.

11. Slijedom provedenih dokaza, sud je utvrdio da je zadobivenim ozljedama povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje čime je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe čl. 19. st. 2 u vezi s čl. 1046. ZOO-a. Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju stoga i dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. st. 1 ZOO-a). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje na tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je zato pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice koje su navedene u tužbi, i to fizičke bolove, trajne posljedice i strah. One su u smislu čl. 1100 st. 2 ZOO-a kriteriji (mjerila), odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

12. Sud je na temelju čl. 1100. st. 1 i 2 ZOO-a utvrdio pravičnu novčanu naknadu na ime pretrpljene neimovinske štete za povredu prava osobnosti u ukupnom iznosu od 3.800,00 eura. Pritom je posebno cijenio utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet duševnih i fizičkih bolova, mjesto povrede, dužinu i način liječenja, vrstu i oblik medicinskih intervencija, kao i vrstu i intenzitet pretrpljenog straha. Također je sud cijenio činjenicu životne dobi tužiteljice rođene 1960. godine, koja je u vrijeme štetnog događaja imala 63 godine, činjenicu da će se tužiteljica predmetnog štetnog događaja još dugo sjećati, a posljedice osjećati dugi niz godina i one će predstavljati ograničenje u svakodnevnom životu i radu tužiteljice. Nadalje, u smislu odredbe čl. 1100. ZOO-a svrha pravične novčane naknade jest ublažiti i osjećaj neugode koju oštećenik trpi te donekle pridonijeti naknadi izgubljenog zadovoljstva u ljudskom životu, pa je sud uzeo u obzir i cijenio da je nedvojbeno nelagodno odlaziti liječniku, podvrgnuti se operativnom liječenju, čekati u čekaonicama, ne moći obavljati poslove i aktivnosti na koje je osoba navikla i biti ovisan o pomoći drugih osoba. Sud je uzeo u obzir da je tužiteljici tuđa pomoć i njega bila potrebna, prema nalazu i mišljenju vještaka, 90 dana, što sud smatra dugim razdobljem u kojem je tužiteljica bila ovisna o pomoći druge osobe u obavljanju najosnovnijih i najintimnijih aktivnosti kao što su održavanje osobne higijene i pripravljanje hrane. Stoga sud nalazi da sve rečene činjenice i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje iznosa od 3.800,00 eura.

13. Od navedenog iznosa bilo je potrebno oduzeti nesporno isplaćeni iznos od 3.030,00 eura, nakon čega sud utvrđuje da tužiteljici s osnove neimovinske štete pripada razlika od 770,00 eura.

14. Nadalje, prema nalazu i mišljenju vještaka tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć druge nestručne osobe u trajanju od 30 dana po 4 sata dnevno te još 60 dana po 2 sat dnevno, što ukupni iznosu 240 sati.

15. Punomoćnici stranaka su na ročištu održanom 16. siječnja 2025. učinili nespornim cijenu sata tuđe pomoći i njege u iznosu od 3,50 eura, koju suglasnost je punomoćnik tužitelja povukao na ročištu održanom 22. siječnja 2026. navodeći da je iznos od 3,50 eura po satu neprimjerenim s obzirom na inflatorne okolnosti koje su u međuvremenu nastupile.

16. Sukladno članku 221. stavku 2. ZPP-a sud će uzimajući u obzir sve okolnosti, prema svom uvjerenju ocijeniti hoće li uzeti za priznatu ili osporenu činjenicu koju je stranka najprije priznala, a onda potpuno ili djelomično porekla ili ograničila priznanje dodavanjem drugih činjenica.

17. Imajući u vidu da se radi o zahtjevu za naknadom imovinske nenovčane nereparirane štete koju sud dosuđuje prema cijenama i kriterijima u vrijeme donošenja odluke, a da oštećenik ima pravo na naknadu štete na ime tuđe pomoći i njege i onda kad mu je ta pomoć i njega pružena besplatno (npr. od strane članova njegove obitelji), ta se naknada određuje po neto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružena bila sposobna pružiti takvu uslugu. Kako je tužiteljici tuđa pomoć bila potrebna na području Grada Zagreba gdje su cijene usluga ovakve vrste visoke, sud smatra pravičnim tužiteljici dopustiti povlačenje priznanja.

18. Posebno se ukazuje tuženiku da se sukladno odredbi članka 190. stavak 4. ZPP-a upustio u raspravljanje prije nego li se usprotivio povećanju tužbenog zahtjeva u tom dijelu, a da se smanjenju tužbenog zahtjeva nije protivio sukladno članku 193. stavku 2. ZPP-a.

19. Slijedom navedenog, tužiteljica je konačno specificiranim tužbenim zahtjevom zatražila za jedan sat tuđe pomoći i njege iznos naknade od 5,00 eura, odnosno sveukupno 1.200,00 eura koji ukazuje primjerenim s obzirom na cijene na tržištu, pa je tužiteljici u smislu čl. 1095 st. 1 ZOO-a dosuđen zatraženi iznos od 1.200,00 eura u cijelosti.

20. Od navedenog iznosa također je bilo potrebno oduzeti nesporno isplaćeni iznos od 270,00 eura, slijedom čega tužiteljici s osnova imovinske štete pripada razlika od 930,00 eura.

21. Slijedom navedenog, cjelokupna naknada koja pripada tužiteljici za pretrpljenu neimovinsku i imovinsku štetu s osnova povrede prava osobnosti iznos 1.700,00 eura.

22. Primjenom odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a tužiteljici je dosuđen iznos od 1.700,00 eura, dok je za ostatak zatraženog iznosa od 300,00 eura odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan, a kako je odlučeno u točki II. izreke presude.

23. Na ovako utvrđeni iznos nematerijalne štete tužiteljici je dosuđena kamata od podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno, od 7. prosinca 2023., a u smislu čl. 1103. ZOO-a. Naime, toga je dana tuženiku dostavljena cjelokupna medicinska dokumentacija te je mogao utvrditi cjelokupnu visinu pretrpljene štete te ispuniti svoju obvezu.

24. Na dio zahtjeva za tuđu pomoć i njegu također je dosuđena kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, a s obzirom da je prema nalazu vještaka u to vrijeme potreba za tuđom pomoći već prestala. Naime, u smislu čl. 1086. ZOO-a obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete, a tuđa pomoć i njega izvorno je novčani imovinski zahtjev koji kao novčana obveza dospijeva danom prestanka potrebe za tuđom pomoći i njegom, pa tuženik upravo od toga dana kasni s ispunjenjem svoje obveze. Nadalje, odredba čl. 12 st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje ZOOP) propisuje postupak i rokove osiguravatelja - tuženika za rješavanje odštetnih zahtjeva (14 dana) te pravo oštećene osobe na podnošenje tužbe, što također upućuje na opravdanost dosuđivanja oštećeniku kamate od podnošenja odštetnog zahtjeva (tako i VSRH Rev-934/14, Rev-550/14 i Rev-2791/17).

25. U odnosu na potraživanje tužitelja s osnova trajnog invaliditeta prema Generalnoj polici broj [broj police] za grupu 2 Osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja (nezgode) od 13. travnja 2022. (dalje u tekstu Generalna polica) valja navesti da je člankom 19. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj: 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014, 155/2023 ZOOP) propisano da obvezu društva za osiguranje iz ugovora o osiguranju iz članka 17. stavka 1. ovoga Zakona predstavlja osigurana svota važeća na dan štetnog događaja, ako ugovorom o osiguranju nije određena viša osigurana svota, dok je člankom 20. ZOOP-a propisano da putnik kojem se dogodi nesretni slučaj, odnosno prema uvjetima osiguranja određeni korisnik u slučaju smrti putnika, ima pravo zahtijevati da društvo za osiguranje kod kojega je sklopljeno osiguranje neposredno njemu izvrši svoju obvezu iz ugovora o osiguranju.

26. Čitanjem Generalne police sud je utvrdio da su ugovorne strane Croatia osiguranje d.d. kao osiguratelj i Zagrebački električni tramvaj d.o.o. kao ugovaratelj. Osiguranici Generalne police su putnici u javnom prometu, vozači, putnici i djelatnici za vrijeme upravljanja i vožnje motornim i drugim vozilima i svi djelatnici osiguranika. Sud je nadalje utvrdio da je Generalna polica vrijedila u vrijeme štetnog događaja koji se dogodio 26. veljače 2023. jer da je Generalna polica ugovorena na razdoblje od 1. travnja 2022. do 1. travnja 2023. Nadalje, razvidno je da je ugovoreno obvezno osiguranje putnika u javnom prometu od posljedica nesretnog slučaja u slučaju trajnog invaliditeta uslijed nesretnog slučaja u visini iznosa osiguranja po osiguranoj osobi od 80.000,00 kuna, a što primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 kuna za jedan euro iznosi 10.617,82 eura.

27. Na taj način sud je utvrdio pasivnu legitimaciju na strani tuženika kao i osnovu tužbenog zahtjeva te se upustio u ocjenu visine.

28. Vještak dr. August Mijić je u svom nalazu i mišljenju naveo da je kod tužiteljice utvrđen trajni invaliditet prema Tablici za određivanje postotka trajnog gubitka opće i radne sposobnosti (invaliditeta) kao posljedice nesretnog slučaja (nezgode), u daljnjem tekstu "Tablica" u pogledu smanjenja pokretljivosti kralješnice poslije prijeloma koštanog dijela grudnog segmenta te što je ocijenio sa 5% sukladno točci 97. Tablice, dok je serijski prijelom poprečnih nastavaka tri i više kralješaka ocijenio za 5% sukladno točci 100 Tablice, stoga je valjalo primjenom točke 8. Općih odredaba Tablice priznati tužiteljici ukupni konačni postotak invaliditeta u iznosu od 7,5%.

29. Slijedom navedenog, od iznosa osiguranja po osiguranoj osobi za trajni invaliditet uslijed nesretnog slučaja koji je sukladno Generalnoj polici ugovoren na 10.617,82 eura, valjalo je izračunati 7,5% nakon čega se dobije iznos od 796,34 eura koliko tužiteljica i potražuje s navedene osnove.

30. Tužiteljica tijekom postupka na dosuđeni iznos potražuje zateznu kamatu od 7. prosinca 2023. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku koji zahtjev ovaj sud nalazi osnovanim.

31. Naime, prema odredbi čl. 943. st. 1. i čl. 4. ZOO-a kad se dogodi osigurani slučaj osiguratelj je dužan isplatiti osigurninu u roku koji ne može biti dulji od 14 dana, računajući od kad je dobio obavijest da se osigurani slučaj dogodio. Ne ispuni li osiguratelj svoju obvezu u rokovima iz ovoga članka, duguje osiguraniku odnosno korisniku osiguranja zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, kao i naknadu štete koja mu je uslijed toga nastala.

32. Slijedom navedenog, na utvrđeni iznos naknade štete s osnova tuđe pomoći i njege i s osnova neimovinske štete u visini od ukupno 1.700,00 eura valjalo je dodati iznos od 796,34 eura na koji način se dobije konačni iznos s kojim je tužiteljica uspjela u sporu i to u visini od 2.496,34 eura.

33. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO.

34. Odluka o visini stope zakonske zatezne kamate do 31. prosinca 2023. temelji se na odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 114/22 i 156/22), a od 1. siječnja 2024. do isplate na odredbi čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23).

35. Slijedom svega navedenog, sud je tijekom postupka utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan za isplatu iznosa od 2.496,34 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 7. prosinca 2023. do isplate, dok je za iznos od 300,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 7. prosinca 2023. do isplate tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan, a kako je odlučeno u točki I. i II. izreke presude

36. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, slijedom čega je utvrđeno da je tužiteljica u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspjela sa 89,27%, dok je u dokazivanju pravne osnove uspjela sa 100,00%, što ukupno iznosi 189,27%, a nakon što se navedeni postotak podijeli sa dva (pravna osnova i visina) dobije se uspjeh tužiteljice u sporu od 94,64%. Tuženik je u pogledu visine uspio sa 10,73%, dok nije uspio u osporavanju pravne osnove, što ukupno iznosi 10,73%, a kada se i taj iznos podijeli sa dva dobije se konačan ishod tuženika u sporu od 5,37% pa je valjalo od postotka tužiteljice tj. od 94,64% oduzeti postotak tuženika tj. 5,37%, jer je tužiteljica stranka koja je u većoj mjeri uspjela u sporu. Na taj način dobiven je postotak uspjeha tužiteljice u sporu u iznosu od 89,28%.

37. Primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine broj: 138/23., dalje u tekstu OT), tužiteljici su utvrđeni troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetnika i to trošak sastava odštetnog zahtjeva (Tbr. 7./1. OT) - 100 bodova, trošak sastava tužbe (Tbr. 7./1. OT)

- 100 bodova, trošak sastava podnesaka od 7. svibnja 2024. i 25. lipnja 2025. 2 x 100 bodova (Tbr. 8/1 OT), trošak sastava podneska od 21. siječnja 2025. 25 bodova (Tbr. 8/4 OT) i trošak zastupanja na ročištima održanim 16. siječnja 2025. i 22. siječnja 2026. 2 x 100 bodova (Tbr. 9./1. OT) - što sve ukupno iznosi 625 bodova, a što uvećano za vrijednost jednog boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT) i porez na dodanu vrijednost od 25% (Tbr.46 OT), iznosi 1.562,50 EUR. Također, tužiteljici je priznat trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 45,03 EUR i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 74,42 EUR, što sveukupno iznosi 1.681,95 EUR, odnosno razmjerno uspjehu u sporu od 89,28%, tužiteljici je priznat trošak u iznosu od 1.501,65 EUR-a.

38. Navedenom iznosu u cijelosti je valjalo pribrojiti trošak predujma vještačenja po vještaku medicinske struke u iznosu od 200,00 eura bez obzira na uspjeh u parnici s obzirom da je isti bio potreban za dokazivanje osnove tužbenog zahtjeva, tako i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Rev 994/21 od 14. rujna 2021.

39. Slijedom navedenog, konačno utvrđeni trošak tužiteljice koji joj je tuženik dužan podmiriti iznosi 1.701,65 eura, dok se odluka o tijeku zateznih kamata na trošak parničnog postupka temelji na odredbama čl. 151. st. 3. ZPP-a, a kako je odlučeno u točki III. izreke presude.

40. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podnesaka od 6. veljače 2024. i 22. travnja 2024. jer u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a nije bio nužan za vođenje postupka. Također, tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 21. siječnja 2025. iznad dosuđenog iznosa budući da se isti ne može smatrati obrazloženim podneskom sukladno Tbr. 7/1 OT. Trošak sudske pristojbe na presudu odmjeren je u iznosu od 74,42 EUR sukladno vrijednosti predmeta spora u vrijeme donošenja presude.

41. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 10. veljače 2026.

Sutkinja

Vanesa Brizić Bahun

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužitelja uz pristojbu na presudu u iznosu od 74,42 EUR

2. pun. tuženika