Zakon.hr

RepublikaHrvatska

Općinski sudu

Karlovcu Trg hrvatskih

branitelja 1

47000 Karlovac

Poslovni broj: 11 Pr-791/2017-38

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu Tomislavu Maras, u pravnoj stvari tužitelja ZK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , zastupan po Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d. iz Slavonskog Broda, Stjepana pl. Horvata 36 protiv tužene REPUBLIKE HRVATSKE - Ministarstvo obrane OIB 66486182714 zastupane po ODO u Karlovcu, Građansko upravnom odjelu, radi isplate, na ročištu glavne i javne rasprave održane dana 14. studenog 2025. godine, u nazočnosti punomoćnika stranaka, objavljene dana 10. veljače 2026. godine

p r e s u d i o j e

Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 – za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, isplatiti tužitelju BK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime neisplaćene plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotom i nedjeljom, za utuženo razdoblje od 20. travnja 2012. do 1. lipnja 2014. iznos od 171,65 EUR bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- za svibanj 2012. na iznos od 7,85 EUR počev od 16. lipnja 2012. pa do isplate,

- za rujan 2012. na iznos od 30,97 EUR počev od 16. listopada 2012. pa do isplate,

- za listopad 2012. na iznos od 13,47 EUR počev od 16. studenog 2012. pa do isplate,

- za studeni 2012. na iznos od 17,60 EUR počev od 16. prosinca 2012. pa do isplate,

- za prosinac 2012. na iznos od 14,75 EUR počev od 16. siječnja 2013. pa do isplate,

- za siječanj 2013. na iznos od 26,93 EUR počev od 16. veljače 2013. pa do isplate,

- za veljaču 2013. na iznos od 15,48 EUR počev od 16. ožujka 2013. pa do isplate,

- za veljaču 2014. na iznos od 21,49 EUR počev od 16. ožujka 2014 pa do isplate,

- za ožujak 2014. na iznos od 23,11 EUR počev od 16. travnja 2014. pa do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II.

Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 – za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714 isplatiti tužitelju BK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor sa uključenim terenskim dodatkom u inozemstvu za utuženo razdoblje od dana 20. travnja 2012. do 1. lipnja 2014. iznos od 2.453,40 EUR bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- za srpanj 2012. na iznos od 14,46 EUR počev od 16. kolovoza 2012. pa do isplate,

- za kolovoz 2012. na iznos od 17,04 EUR počev od 16. rujna 2012. pa do isplate,

- za prosinac 2012. na iznos od 49,67 EUR počev od 16. siječnja 2013. pa do isplate,

- za siječanj 2013. na iznos od 20,15 EUR počev od 16. veljače 2013. pa do isplate,

- za listopad 2013. na iznos od 1.762,21 EUR počev od 16. studenog 2013. pa do isplate,

- za studeni 2013. na iznos od 239,29 EUR počev od 16. prosinca 2013. pa do isplate,

- za prosinac 2013. na iznos od 315,35 EUR počev od 16. siječnja 2014. pa do isplate,

- za siječanj 2014. na iznos od 35,23 EUR počev od 16. veljače 2014. pa do isplate,

III.

Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 – za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714 isplatiti tužitelju BK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka isplatom iznosa od 2.198,75 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja tj. 10. veljače 2026. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

Tužitelj u tužbi tvrdi da je zaposlenik kod tužene MORH – Hrvatska kopnena vojska, gardijska oklopno mehanizirana brigada na poslovima djelatne vojne osobe na ustrojbenom mjestu zapovjednik vozila, ustrojbeni čin skupnik, s mjestom službe u Našicama.

Tužitelj tvrdi da je u vremenskom razdoblju od 20. travnja 2012. godine do podnošenja tužbe 07. rujna 2017. godine imao pravo na uvećanu plaću i dodatke na plaću za rad noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i drugim neradnim danima, rada u smjenama, turnusima, prekovremeni rad, rad na terenu (vojne vježbe, obuke pripreme za misije od kolovoza 2012. do veljače 2013. godine, misije u Afganistanu od ožujka 2013. godine do rujna 2013. godine,obavljanje počasnih straža na pogrebima i sav ostali rad na terenu) te te stražarsku službu, dežurstvo i požarnu dužnost. Također tužitelj je sukladno propisima Zakona o radu, kolektivnom ugovoru i Pravilniku imao pravo na naknadu plaće u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna 3 mjeseca.

Tužena nije u skladu s propisima isplaćivala dio plaće i dodatke na plaću pa je tužitelj zbog neisplaćivanja dijela plaće i dodatke na plaću za rad noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i drugim neradnim danima, rada au smjenama, turnusima, prekovremeni rad, rad na terenu (vojne vježbe, obuke pripreme za misije od kolovoza 2012. do veljače 2013. godine, misije u Afganistanu od ožujka 2013. godine do rujna 2013. godine,obavljanje počasnih straža na pogrebima i sav ostali rad na terenu) te te stražarsku službu, dežurstvo i požarnu dužnost u svojim materijalnim pravima iz osnova vojne službe u OS RH uskraćen za mjesečni iznos od 170,76 kuna bruto u vremenskom razdoblju od 20.04. 2012. godine do dana podnošenja tužbe 07. rujna 2017. godine odnosno ukupno iznos. 11.100,00 kuna bruto.

Također, tužena u razdoblju od 20. 04. 2012. godine do dana podnošenja tužbe 07. rujna 2017. godine nije isplaćivala naknade plaće za godišnji odmor sukladno propisima ( Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom i Pravilnikom) u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna 3 mjeseca već mu je isplaćivana naknada koja je znatno manja od one koja pripada tužitelju. Zbog neplaćanja naknada plaće za godišnji odmor) u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna 3 mjeseca, sukladno propisima tužitelj smatra da je oštećen za iznos 1.200,00 kuna godišnje, odnosno za ukupno bruto iznos od 6.000,00 kuna. Tužitelj stoga nakon provedenog knjigovodstvenog vještačenja predlaže da sud donese presudu kao u izreci.

U odgovoru na tužbu tuženik primarno predlaže da naslovni sud vrati tužitelju tužbu na ispravak. Naime, iz sadržaja tužbenog zahtjeva proizlazi da isti nije određen odnosno da iz sadržaja tužbenog zahtjeva uopće nije vidljivo koje razdoblje tužitelj utužuje, a isto tako osnove s kojih tužitelj potražuje isplatu su samo paušalne navedene odnosno prepisane iz mjerodavnih propisa, time da se tužitelj uopće u tužbi ne očituje za koje se je to misije pripremao, gdje je bio na vojnim vježbama, koje je građevinske radove obavljao na terenu i u kojim je humanitarnim akcijama sudjelovao. Nadalje, iz sadržaja tužbe nije jasno zbog čega tužitelj smatra da je ostvario pravo na isplatu uvećanog iznosa plaće, a osobito iz sadržaja tužbenog zahtjeva nije vidljivo na koje se vremensko razdoblje tužbeni zahtjev odnosi, pa slijedom navedenog tuženik prvenstveno predlaže da naslovni sud vrati tužitelju tužbu na ispravak.

Tuženik nadalje ističe da u cijelosti osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja, te ističe da je tuženik kao poslodavac tužitelja kao radniku u utuženom razdoblju isplatio sve dodatke koje mu je bio obvezan isplatiti prema Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (Narodne novine broj 118/09).

Nadalje, tuženik ističe kako iz sadržaja tužbe proizlazi da tužitelj potražuje isplatu neisplaćene plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, noću, blagdanom, u smjenama, rad na terenu (pripreme za misije, vojne vježbe, građevinski radovi na terenu, obuka, operacije potpore u miru, taborovanje, pomoći u humanitarnim akcijama i sav ostali rad na terenu), stražarenje i požarnu dužnost, neisplaćenu naknadu za neiskorišteni godišnji odmor, te naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca za razdoblje od 3. lipnja 2011. do 17. svibnja 2017. u iznosu od 11.100,00 kn bruto uz pripadajuće zatezne kamate.

Promatrajući navedeno vremensko razdoblje, tuženik ističe kako je u navedenom vremenskom razdoblju potrebno razlikovati dva perioda i to jedan koji traje od 1. listopada 2009. do 1. lipnja 2014. i drugi od 1. lipnja 2014. pa do podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu.

Naime, od 1. listopada 2009. do 1. lipnja 2014. primjenjivala se Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika (Narodne novine 118/09 i 118/12; u daljnjem tekstu: Odluka) i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (Narodne novine broj 118/09; u daljnjem tekstu: Pravilnik), koji su stupili na snagu 1. listopada 2009. Navedenom Odlukom bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama, turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarska služba, a Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće bilo je regulirano pitanje dodataka za dežurstvo i stražarsku službu, koje je tužitelj ostvario i koji su mu sukladno navedenom Pravilniku isplaćeni u tom razdoblju.

Tuženik posebno napominje da se u odnosu na radno-pravni status tužitelja u navedenom razdoblju primjenjuju podzakonski akti doneseni na temelju Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, a navedeni Zakon kao i podzakonski akti doneseni na temelju navedenog Zakona, predstavljaju propise koji su lex specialis u odnosu na opće propise o radu, te se navedeni propisi primjenjuju isključivo na djelatne vojne osobe i doneseni su isključivo sa svrhom uređenja radno – pravnog statusa djelatnih vojnih osoba, te navedeni propisi pritom uzimaju u obzir specifičnost službe djelatnih vojnih osoba, koja je neposredno vezana uz zaštitu nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske.

Slijedom navedenog, tuženik ističe da se u konkretnom slučaju na tužiteljev radno-pravni status mogu primjenjivati isključivo odredbe Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske i odredbe podzakonskih akata donesenih na temelju navedenog zakona, a u prilog navedenoj činjenici tuženik se poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr- 1845/12, Revr-1902/12 i Revr-1795/12, u kojima je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo stajalište da propisi doneseni na temelju Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i u odnosu na opće propise o radu i kolektivne ugovore sklopljene u skladu s općim propisima o radu. Nadalje, iz navedenih odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske proizlazi da prema odredbi članka 14. Zakona o oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/17 i 88/09) o svim pitanjima koja nisu uređena tim zakonom ili propisima donesenim na temelju njega primjenjuju se propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima, dok ovlast za donošenje propisa na temelju Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske imaju Vrhovni zapovjednik, Vlada Republike Hrvatske i ministar obrane (članak 198.-200.).

Između inih propisa navedenih u članku 200. navedenog Zakona Ministarstvo obrane ovlašteno je za donošenje Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (članak 96. stavak 1.) i Pravilnika o dodatka na plaću i načinu isplate plaće (članak 170. stavak 4.). Stoga Pravilnik i Odluka kojima je cjelovito uređeno pitanje dodatka i visine dodatka za obavljanje stražarske službe djelatnih vojnih osoba imaju značenje propisa donijetog na temelju Zakona o službi u oružanim snagama, a s obzirom na odredbu članka 114. toga Zakona glede pitanja koja uređuju ti propisi imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu, odnosno kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima.

Slijedom navedenog, Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo je stajalište da nakon donošenja Odluke iz 2009. i Pravilnika iz 2009. djelatne vojne osobe imaju pravo na dodatak na plaću s osnove prekovremenog rada prema tim propisima, a ne na temelju kolektivnih ugovora sklopljenih u skladu s općim propisima o radu i propisima o državnim službenicima i namještenicima.

Dakle, s obzirom da se u razdoblju od 1. listopada 2009. do 1. lipnja 2014. u odnosu na tužitelja primjenjivala Odluka i Pravilnik, koji su stupili na snagu 1. listopada 2009., a koji predstavljaju podzakonske akte donesene na temelju ovlaštenja iz Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske i zajedno s tim zakonom predstavljaju posebne propise koji se primjenjuju na djelatne vojne osobe i imaju prednost pred općim propisima koji se odnose na radnike općenito, te pred propisima koji se odnose na državne službenike i namještenike, tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan je u cijelosti i to tim više što je ranije navedenom Odlukom propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama Republike Hrvatske te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim radnim danima, rad u smjenama, turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarska služba, dok je ranije navedenim Pravilnikom regulirano pitanje dodataka za dežurstvo i stražarsku službu na koje djelatne vojne osobe, uključujući i tužitelja, imaju pravo, te su tužitelju navedeni dodaci i isplaćeni.

Vezano uz drugo razdoblje, tuženik ističe da je 26. lipnja 2013. stupio na snagu novi Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (Narodne novine broj 73/13 i 75/15; u daljnjem tekstu: Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske/13), kojim je propisano da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću (članak 136.) Člankom 139. stavkom 1. navedenog Zakona određeno je da su dodaci na plaću oni dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete službe te za deficitarne zvanja i struke. Dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele se na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada. Dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnostima djelatne vojne osobe, dok dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na dužnosti s otegotnim uvjetima rada. Nadalje, člankom 139. stavak 6. istoga Zakona propisano da je ministar obrane Pravilnikom utvrđuje dužnosti s otegotnim uvjetima rada te određuje način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodatka, kao i deficitarna zanimanja iz struke za koje se utvrđuje pravo na dodatak. Glede radnog vremena tuženik ističe da je člankom 153. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske/13 propisano da je služba u Oružanim snagama Republike Hrvatske organizirana na način da se poslovi obavljaju 24 sata na dan, dok raspored radnog vremena Odlukom određuje ministar obrane. Također je člankom 155. navedenog Zakona izričito propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego te osobe ostvaruju posebne dodatke na plaću propisane Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (Narodne novine broj 33/14, 41/14, 53/14, 114/14 i 72/15; u daljnjem tekstu; Pravilnik/14).

Upravo su temeljem navedenih odredaba Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske/13 doneseni podzakonski propisi kojima je u cijelosti uređeno pitanje radnog vremena, oblika organiziranja rada te prava na dodatke i iznos dodataka na plaću za pojedine oblike rada i to Odluka o rasporedu radnog vremena (Narodne novine broj 66/14, 23/15 i 84/15; u daljnjem tekstu: Odluka/14) i Pravilnik/14, a koji su stupili na snagu 1. lipnja 2014.

Točkom IV. Odluke/14. također je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, za stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatake na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba odnosno dodatke propisane spomenutim Pravilnikom/14. Kako su navedena Odluka/14 i Pravilnik/14 doneseni na temelju Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske/13, koji je lex specialis u odnosu na djelatne vojne osobe, to glede pitanja koja uređuju navedeni podzakonski akti taj Zakon i navedeni podzakonski akti imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu odnosno kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima, pa u vezi s naprijed navedenim tuženik ponovno upućuje na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr- 1845/12, Revr-1902/12 i Revr-1795/12, u kojima je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo stajalište da propisi doneseni na temelju Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i u odnosu na opće propise o radu i kolektivne ugovore sklopljene u skladu s općim propisima o radu.

Što se tiče potraživanja tužitelja s osnova naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u tri mjeseca koja su prethodila korištenju godišnjeg odmora, tuženik ističe da ni navedeni zahtjev tužitelja nije osnovan s obzirom da su uvjeti i način korištenja godišnjeg odmora tužitelja, kao i pravo na naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora tužitelja kao djelatne vojne osobe, bili regulirani Pravilnikom o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne novine broj 140/02 i 68/11). Odredbom članka 4. navedenog Pravilnika propisano je da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora djelatnoj vojnoj osobi isplaćuje naknada plaće u istom iznosu kao da radi. Dopunom iste odredbe koja je stupila na snagu 25. lipnja 2011. propisano je da djelatnoj vojnoj osobi čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno, noću, nedjeljom, blagdanom i Zakonom predviđenim neradnim danom, pripada naknada na plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodan tri mjeseca. Sukladno naprijed navedenom, tuženik ističe da je tužitelju isplatio sve što mu je temeljem zakona i drugih pozitivnih propisa bio dužan isplatiti u utuženom razdoblju.

Nadalje, tuženik ističe da je dana 26. lipnja 2013. stupio na snagu Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske/13 te da je člankom 142. toga Zakona propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu. Temeljem navedenog Zakona donesen je Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba (Narodne novine broj 54/14), kojim je također propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu te da se redovnim radnim vremenom smatra radno vrijeme određeno u skladu s Odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena (članak 4. stavak 2. i 3.).

Kako je Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske/13 lex specialis u odnosu na Zakon o radu, a upravo je na temelju Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske/13 donesen spomenuti podzakonski propis koji uređuje uvjete i način korištenja godišnjeg odmora, kao i pravo na naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, isti ima prednost u primjeni u odnosu na opće propise o radu odnosno kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima, slijedom čega tužitelju ne pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca za razdoblje nakon stupanja na snagu posebnih propisa kojima je to pravo uređeno za djelatne vojne osobe. Tuženik nadalje ističe da i u tom dijelu upućuje na ranije navedena stajališta Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

Slijedom naprijed navedenog, očito je da su navodi tužitelja iz tužbe u potpunosti neosnovani, zbog čega tuženik primarno predlaže da naslovni sud vrati tužitelju tužbu na ispravak zbog razloga ranije navedenih u ovom podnesku, a podredno da odbije tužiteljev tužbeni zahtjev i naloži mu da naknadi tuženiku troškove ovog parničnog postupka uz pripadajuće zatezne kamate.

U dokaznom postupku ovaj sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora, u odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora, u odluku o rasporedu od 08. 12. 2015. godine, u dokumentaciji o radnoj angažiranosti tužitelja, proveo knjigovodstveno financijsko vještačenje uz nalaz i mišljenje vještaka te u dopunu nalaza i mišljenja vještaka.

Uvidom u Odluku o rasporedu tuženika od 08. prosinca 2015. godine ovaj sud je utvrdio da je istom tužitelj kao skupnik raspoređen na ustrojbeno mjesto zapovjednika vozila u gardijsko oklopno mehaniziranoj brigadi sa mjestom službe u Našicama u razdoblju od 01. siječnja 2016. godine do 31. prosinca 2019. godine, dakle radi se o djelatnoj vojnoj osobi.

Prema odredbama čl. 61 st. 1 te čl. 90 st. 1, čl. 92 st. 3 i 4, te čl. 94 Zakona o radu NN 93/14, 127/17, 98/19 poslodavac je dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenu propisom, Kolektivnim ugovorom, Pravilnikom o radu odnosno Ugovorom o radu najkasnije od 15.tog dana u idućem mjesecu za prethodni mjesec, a za prekovremeni rad, noćni rad te rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću, da puno radno vrijeme ne može biti duže od 40 sati tjedno.

Odlučujući u gornjoj pravnoj stvari sud je utvrdio da su u utuženom razdoblju (od 20. travnja 2012. godine do 01. lipnja 2014. godine), bili na snazi slijedeći propisi:

Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika (NN 118/09, 118/12), za razdoblje od 01.10.2009. do 01.06.2014. godine, Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN 118/09), za razdoblje od 01.10.2009. godine, Zakon o službi u Oružanim snagama RH (NN 33/02 - 124/09)

Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika sadrži postotke uvećanja osnovne plaće za dodatke na plaću za: - prekovremeni rad 50% - rad noću 40% - rad subotom 25% - rad nedjeljom 35% - rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom 150% itd. time da se dodaci na plaću se međusobno ne isključuju.

Ovaj sud je radi odlučivanja u gornjoj pravnoj stvari našao za shodno provesti knjigovodstveno financijsko vještačenje te utvrditi je li u razdoblju od 20. travnja 2012. do 1. lipnja 2014. godine :

- je li tužitelju isplaćivana plaća, dodaci na plaću za prekovremeni rad, prekovremeni rad na terenu sukladno važećim propisima kroz vremensko razdoblje od dana 20.4.2012.g. do 1.6.2014.g., a ako nije, da utvrdi razliku neisplaćenih dijelova plaće i dodataka na plaću za svaki mjesec te da specificira neisplaćene mjesečne iznose plaće i dodatak na plaću sa danima dospijeća svakog pojedinog iznosa,

- da vještak utvrdi koliki je točan broj radnih dana u razdoblju od 20.4.2012.g. do 1.6.2014.g. tužitelj proveo na radu na terenu, što se smatra terenskim radom, da li je tužitelju za rad na terenu isplaćivan terenski dodatak u navedenom razdoblju sukladno čl. 12. Pravilnika o naknadama troškova u svezi s obavljanjem službe, selidbenih troškova i troškova zbog odvojenog života od obitelji (NN 141/04) te čl. 56. Kolektivnog ugovora, da utvrdi razliku neisplaćenih terenskih dodataka na plaću za svaki mjesec u navedenom razdoblju,

- da vještak utvrdi neobračunate sate terenskog rada u razdoblju od 20.4.2012.g. do 1.6.2014.g. sukladno tuženikovim evidencijama o radu, odnosno da vještak utvrdi koliko je točno sati terenskog rada tužitelj obavljao u utuženom razdoblju te da izvrši obračun novoutvrđenih (neevidentranih ili pogrešno evidentiranih) sati rada bez umanjivanja slobodnim danima, iz razloga što ti sati nisu bili pravilno evidentirani pa tuženik za te sate rada nije mogao niti „odbijati“ slobodne dane,

-da vještak utvrdi neuračunate sate rada tužitelja u razdoblju od 20.4.2012.g. do 1.6.2014.g. temeljem tuženikovih evidencija dolaska i odlaska s posla, odnosno te da izvrši obračun tih sati rada bez umanjivanja slobodnoih dana, iz razloga što ti sati nisu bili pravilno evidentirani pa tuženik za te sate rada nije mogao niti „odbijati“ slobodne dane,

- da vještak napravi obračun rada tužitelja u razdoblju od 20.4.2012.g. do 1.6.2014.g. koji uključuje dane/sate terenskog rada za koje ne postoji točan sat dolaska i odlaska s posla niti ima oznake da je tužitelj radio 8 sati dnevno, već samo oznaka "TR", jer nesporno proizlazi da je tužitelj i tada radio na terenu 8 sati dnevno, odnosno da je vikendima radio na terenu i da je za svaki dan vikenda na terenu ostvario 8 sati prekovremenog rada na terenu, te da specificira neisplaćene mjesečne iznose plaće i dodatak na plaću za prekovremeni rad na terenu sa danima dospijeća svakog pojedinog iznosa, bez umanjivanja slobodnim danima, iz razloga što ti sati nisu bili pravilno evidentirani pa tuženik za te sate rada nije mogao niti „odbijati“ slobodne dane,

- da li je tužitelju isplaćivan dnevni dodatak za obavljanje stražarske službe i da li je pravilno isplaćivan dnevni dodatak za obavljanje stražarske službe u razdoblju od dana 20.4.2012.g. do 01.06.2014.g. a na koji dodatak je imao pravo sukladno točki VIII. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (NN 118/09, 118/12) visina kojeg dodatka je utvrđena Pravilnikom o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN 50/08, 142/08, 118/09, 99/12 i 55/13),

- je li tužitelju isplaćivan dodatak na plaću za svaki sat aktivnog dežurstva odnosno dodatak za dežurstvo u funkciji unutrašnje službe i da li su pravilno isplaćivani ti dodatci u razdoblju od dana 20.4.2012.g. do 01.06.2014.g. a na koje dodatak je imao pravo sukladno točki V., VI. i VII. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (NN 118/09, 118/12) visina kojih dodataka je utvrđena Pravilnikom o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN 50/08, 142/08, 118/09, 99/12 i 55/13),

- da vještak napravi izračun slobodnih dana za razdoblje od 20.4.2012.g. do 1.6.2014.g. posebno za stražarsku službu, za aktivno dežurstvo, za dežurstvo u funkciji unutrašnje službe, za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, za rad u smjenama i turnusima, rad na terenu, sudjelovanje u humanitarnim akcijama, za obavljanje počasnih straža na pogrebima, da se vještak očituje koliko je tužitelj koristio slobodnih dana, odnosno je li mu isplaćena novčana naknada za slobodne dane koje nije iskoristio, sve sukladno propisima koji su se primjenjivali u navedenom razdoblju, te da prilikom obračunavanja vještak ne umanjuje vrijednost novoutvrđenih (neevidentiranih) sati rada s vrijednošću slobodnih dana,

- da vještak napravi izračun razlike naknade plaće za godišnji odmor za razdoblje od 20.4.2012.g. do 1.6.2014.g., za svaki mjesec pojedinačno, uzimajući u obzir obračun osnovne plaće i dodataka na plaću te iznose koje je tužena već platila, s time da se preostali neplaćeni iznos razlike naknade plaće za godišnji odmor izračuna primjenom pravila iz čl. 171. i čl. 172. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) koji reguliraju red uračunavanja i uračunavanje kamata.

Vještak je u osnovi sačinio nalaz i mišljenje sukladno zadatku suda pa je temeljem dokumentacije u spisu za utuženo razdoblje od 20.4.2012.g. do 1.6.2014.g. utvrdio da su prekovremeni sati ostvareni radom na terenu umanjeni za korištene slobodne dane - za ukupno manje evidentiranih 68 sati subotom i 53 sata nedjeljom za rad na terenu, pa je manje isplaćen za iznos od 171,65 EUR (1.293,33 kune).

Kako je tuženik prigovarao varijanti u kojoj se ne uzimaju slobodni dani to je ovaj sud isti prigovor tuženika prihvatio pri tome uzimajući u obzir varijantu vještaka u kojem su oduzimani slobodni dani, pa je ovaj sud sukladno Odluci o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika (NN 118/09, 118/12), za razdoblje od 01.10.2009. do 01.06.2014. godine, Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN 118/09), za razdoblje od 01.10.2009. godine usvojio tužbu i specificirani tužbeni zahtjev te dosudio tužitelju na ime neisplaćene plaće i dodataka na plaću za prekovremene sate rada noću, subotom, nedjeljom rad na terenu za utuženo razdoblje od 20. travnja 2012. .g. do 01. lipnja 2014.., ukupan iznos od 171,65 € bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno odredbama čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima NN 35/05 i dr. po pojedinim iznosima kako je to navedeno pod točkom I izreke presude dospijevajući svakog 16-tog za prethodni mjesec sukladno odredbama čl. 92 st. 3 Zakona o radu NN 93/2014, 127/17

Nadalje, sukladno odredbi čl.60 st.1. Zakona o radu (NN 149/09) za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike (NN 93/08, 89/12), u članku 14. navedeno je da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora službeniku i namješteniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna 3 mjeseca.

Uvažavajući zaključke Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene kolektivnog ugovora o primjeni članka 14. Kolektivnog ugovora, naknada koja je trebala biti isplaćena za korištenje godišnjeg odmora vještak je obračunao u visini prosječne mjesečne plaće koje su isplaćene u prethodna 3 mjeseca time da je satnicu za obračun naknade plaće za godišnji odmor iz članka 14. stavka 2. Kolektivnog ugovora izračunao na način da se visina prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna 3 mjeseca podijeli s mjesečnim fondom sati, u mjesecu u kojem se koristi godišnji odmor. U slučaju kad službenik i namještenik nije ostvario plaću u prethodna tri mjeseca, nego naknadu plaće, odnosno kad je cijeli mjesec ili dio mjeseca ostvario naknadu plaće za bolovanje, ima pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini tri posljednje prosječne mjesečne plaće koje je ostvario za puno radno vrijeme prije mjeseca u kojem je koristio bolovanje.

U izračun prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca uračunavaju se sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad (dodaci vezani za rad: dodatak za stražarsku službu, dodatak za dežurstvo, vojno- policijski dodatak, zapovjedni dodatak i slično, osim dodatka za minuli rad), a dodatak na minuli rad posebno je obračunat na novo izračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora, množenjem naknade sa postotkom uvećanja za minuli rad.

Vještak je naveo da je naknada plaće za godišnji odmor za mjesece prosinac 2013. godine i siječanj 2014. godine manje isplaćena za iznos 11,11 kuna, sa uključenim minulim radom 11,39 kuna, odnosno 1,51 EUR; za ukupno utuženo razdoblje (od 20.04.2012. do 01.06.2014. godine), razlika neisplaćene naknade za godišnji odmor, u bruto iznosu, bez minulog rada, iznosi 763,30 kuna, sa uključenim minulim radom 774,84 kune (102,83 EUR).763,30 kuna, sa uključenim minulim radom 774,84 kune, odnosno 102,83 EUR,

- naknada plaće za godišnji odmor, sa uključenim terenskim dodatkom u inozemstvu u izračun, manje je isplaćena za iznos 18.113,91 kuna, sa uključenim minulim radom 18.485,28 kuna, odnosno 2.453,40 EUR.

Premda je tuženik prigovorio nalazu i mišljenju vještaka i to u dijelu koji se odnosi na izračun naknade plaće za godišnji odmor navodeći da prilikom obračuna naknade za godišnji vještak kod tromjesečnog prosjeka plaće vještak uračunava terenski dodatak za rad u inozemstvu za koji tuženik tvrdi da ne predstavlja plaću, već služi za pokriće troškova prehrane i drugih troškova na terenu u inozemstvu ovaj sud je takav prigovor utvrdio kao neosovan, jer terenski dodatak s osnova posebnih uvijeta rada djelatnim vojnim osobama koje su bile u mirovnim misijama treba uračunati u plaću u posljednja 3 mjeseca.

Kako je naknada plaće za godišnji odmor u utuženom razdoblju od 20. travnja 2012.g. do 01. lipnja 2014.g. manje je isplaćena za iznos 2.453,40 EUR, sa uključenim minulim radom to je ovaj sud sukladno odredbama čl. 60 st.1. Zakona o radu i čl. 14. stavka 2. Kolektivnog ugovora dosudio tužitelju navedeni iznos uz zakonsku zateznu kamatu po pojedinim iznosima sukladno odredbama čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima NN 35/05 i dr. dospijevajući svakog 16-tog za prethodni mjesec sukladno odredbama čl. 92 st. 3 Zakona o radu NN 93/2014, 127/17 kako je to navedeno pod točkom II izreke presude.

Odlučujući o parničnom trošku sud je svoju odluku temeljio na odredbama čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku NN 53/91 do 89/14, te dosudio tužitelju trošak koji se sastoji od zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 250,00 EUR za sastav tužbe u iznosu od 250,00 EUR, trošak sastava podneska od 03. travnja 2018. godine u iznosu od 250,00 EUR, sastav podneska od 17. siječnja 2024. godine u iznosu od 250,00 EUR, sastav podneska od 20. listopada 2025. godine u iznosu od 250,00 EUR, zastupanje na ročištu od 14. studenog 2025. godine u iznosu od 250,00 EUR, pristup ročištu radi objave presude u iznosu od 125,00 EUR, knjigovodstveno financijsko vještačenje u iznosu od 573,75 EUR, sveukupno 2.198,75 EUR uz zakonsku zateznu kamatu u skladu s čl. 29 st. 2 ZOO-a počam od dana donošenja prvostupanjske presude tj. 10. veljače 2026. godine, pa sve do isplate.

Ovaj sud nije dosudio tužitelju trošak sastava podneska od 28. ožujka 2019. godine niti 17. veljače 2020. godine obzirom da je identičan zadatak vještaku iznio u podnesku od 03. travnja 2018. godine.

U Karlovcu, 10. veljače 2026. godine

Sudac: Tomislav Maras

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležan Županijski sud.

Dostavljeno:

1. OD Rački i kolege j.t.d. iz Slavonskog Broda, Stjepana pl. Horvata 36

2. ODO u Karlovcu, građ.-upravnom odjelu na br. P-DO-835/2017

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte