Poslovni broj: Us I-4728/2023-12

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja SZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Hrvoje Bićan, OIB: [osobni identifikacijski broj], odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Hrvoje Bićan i Mario Janković, Zagreb, Božidara Adžije 22, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB; 36162371878, radi teže povrede službene dužnosti, nakon usmene i javne rasprave, 10. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, KLASA: UP/II-114- 04/23-02/82, URBROJ: 511-01-158-23-5 od 22. kolovoza 2023.

II Poništava se rješenje Prvostupanjskog disciplinskog suda Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske u Zagrebu, KLASA: UP/I-114-04/23-02/142, URBROJ: 511-01-158-23-14 od 20. srpnja 2023.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 2.500,00 eur (dvijetisućepetsto eura) u roku od petnaest dana od dana dostave pravomoćne presude, a u ostalom dijelu zahtjev za trošak upravnog spora se odbija.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, KLASA: UP/II-114- 04/23-02/82, URBROJ: 511-01-158-23-5 od 22. kolovoza 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Prvostupanjskog disciplinskog suda Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske u Zagrebu, KLASA: KLASA: UP/I-114-04/23- 02/142, URBROJ: 511-01-158-23-14 od 20. srpnja 2023. kojim je riješeno da je tužitelj odgovoran da je počinio težu povredu službene dužnosti činjenično i pravno opisanu u izreci rješenja, te mu je izrečena disciplinska kazna prestanka državne službe.

2. Tužitelj se u tužbi poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III- 819/2019 od 14. srpnja 2022., te ističe da u ponovljenom postupku nije postupljeno prema navedenoj odluci jer je postupak zaključen bez da je tužitelj ikada bio nazočan na sudu i bez da se izjasnio o svojoj krivnji uz notorne izmjene raspravnog vijeća te tijekom ponovljenog postupka tužitelj nije imao branitelja koji bi zastupao njegove interese.

3. Poziva se na sadržaj odredbe članka 30. stavka 1. i članka 54. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku, te ističe da je tužitelj opravdao svoj nedolazak prilažući medicinsku dokumentaciju o svom zdravstvenom stanju i liječenju.

4. Bivši branitelj tužitelja obrazložio je zašto je bilo potrebno saslušati u svojstvu svjedoka tužiteljevog kolegu FZ koji je predmetnog dana bio u ophodnji s tužiteljem, i protiv kojeg se vodio odvojeni disciplinski postupak, a izjave iz tog postupka uzete su kao bitne za utvrđivanje činjenica u postupku protiv tužitelja te je odbijeni prijedlog da se saslušaju i drugi svjedoci koji su iskazivali u odvojenom disciplinskom postupku protiv FZ.

5. U odnosu na ključan iskaz svjedoka ĆZ valja istaknuti da je svjedok opisivao postupanje policijskih službenika u množini u postupku koji se vodio protiv policijskog službenika FZ, dok je u ovom postupku znatno odstupio od svog prijašnjeg iskaza na način da je komunicirao samo sa jednim policijskim službenikom kojeg sada, a ni tada ne bi mogao prepoznati, iz čega proizlazi da sam svjedok ne može prepoznati i odrediti koji je policijski službenik ĐZ, a koji FZ.

6. Zaključak suda koji je uvršten u ovaj spis iz spisa protiv FZ da je OZ u sudnici prepoznao FZ kao policijskog službenika koji ga je zaustavio, pa je temeljem toga vijeće zaključilo da je isti policijski službenik zaustavio i ĆZ, je potpuno proizvoljan i ničim utemeljen, jer ničim nije dokazano da se u međuvremenu policijski službenici nisu mogli zamijeniti na svojim mjestima kako su to uobičajeno činili pa je stoga činjenično stanje ostalo neutvrđeno.

7. U konkretnom predmetu tužitelju nije bilo omogućeno suočiti se sa svjedocima i ispitati ih niti u disciplinskom postupku protiv tužitelja, a kamo li u disciplinskom postupku protiv FZ.

8. To što je tužitelj sačinio izvješće uz radni nalog te popunio tabelu kontroliranih vozila ne isključuje točnost iskaza tužitelja koji je naveo da je to izvješće sačinio temeljem potvrda i dokumentacije koju je ispisao i izdao FZ.

9. Tužitelj sumnja u istinitost iskaza FZ koji je iskaz dao u svojstvu okrivljenika pred disciplinskim sudom, a naročito jer se taj iskaz razlikuje od iskaz koji je dao prije provođenja disciplinskog postupka, jer je najlogičnije da će okrivljenik iskazivati na način koji smatra najpovoljnijim za svoju obranu.

10. U oba disciplinska postupka sudjelovalo je sudsko vijeće u istom sastavu te su kao dokazi korišteni iskazi iz disciplinskog postupka protiv FZ, a čime je povrijeđeno pravo na nepristrani sud jer su kao relevantni uzeti iskazi okrivljenika FZ i ostalih svjedoka koji su bili uzeti kao relevantni u postupku protiv FZ.

11. Smatra da je u konkretnom slučaju tužitelju izrečena prestroga disciplinska kazna jer u konkretnom slučaju prevladavaju olakotne okolnosti, a posebno disciplinska nekažnjavanost tužitelja i njegove dobre radne ocjene.

12. Predlaže sudu da poništi osporavano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, te da naloži tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora u roku od petnaest dana uvećan za zakonske zatezne kamate od dana presuđenja do namirenja.

13. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je sve tužiteljeve prigovore tuženik detaljno, jasno i argumentirano otklonio u osporavanom rješenju od 22. kolovoza 2023., te je ponašanje tužitelja kroz cijeli disciplinski postupak ispravno okarakterizirano opstruktivnim i usmjerenim na zlouporabu procesnih prava na štetu tuženika, te je u odnosu na tužitelja koji je nesporno ostvario obilježje teže povrede službene dužnosti izrečena jedina moguća zakonom propisana kazna prestanka državne službe.

14. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

15. Tužitelj se na odgovor tuženika očitovao u podnescima od 15. rujna 2025. i 2. veljače 2026., a u podnesku od 22. siječnja 2026. je zatražen uvid u spis koji je i odobren.

16. Tužbeni zahtjev je osnovan.

17. Sud je održao usmenu i javnu raspravu na dva ročišta, prvo u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i opunomoćenica tuženika, a drugo u prisutnosti tužitelja osobno, opunomoćenika tužitelja i opunomoćenika tuženika, a čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24).

18. Na raspravi sud je saslušao tužitelja koji je iskazao da nikada ništa nije uzeo, pa niti tih 800,00 kn, da je prema izjavama svjedoka NZ i FZ i prema AVL obavijestima ĆZ u to vrijeme bio na dva mjesta, da je tužitelj podnosio izvješća, ali ne bez znanja starijeg kolege FZ kao vođe ophodnje, te je predmetnog dana 5. lipnja 2015. po radnom nalogu podnio izvješće koje je i potpisao, jer je to bio uobičajeni dio posla, ali ĆZ nije poslao na bankomat jer nikada nikog nije poslao na bankomat, a što se tiče izmjenjivanja na način da jedan sjedi u autu i piše kazne, a drugi poslužuje uređaj za mjerenje brzine fama laser odgovorio je da su se izmjenjivali na način kako je to odredio FZ.

19. U iskazu tužitelj je naveo da prije ovog događaja nije imao psihičkih problema i da su kolege štiteći drugog kolegu FZ njega doveli u situaciju da bude optužen, nadalje od svojih kolega je čuo da je FZ u međuvremenu pravomoćno osuđen, ali se nagodio i odrađuje zamjenu zatvorske kazne za dobrotvorni rad, te je u sudski spis priložio članak iz Hine od 5. lipnja 2020. u kojem se ne navode podaci o kojem korumpiranom policajcu se radi, ali je čuo da se članak odnosi na FZ.

20. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i u spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

21. Prema podacima spisa predmeta, osporavanim rješenjem od 22. kolovoza 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 20. srpnja 2023. kojim je tužitelj utvrđen odgovornim za počinjenje teže povrede službene dužnosti zbog toga što je vozaču ĆZ povodom počinjenog prekršaja prekoračenja dozvoljene brzine kretanja naplatio novčani iznos od 800,00 kn i o tome nije izdao potvrdu, pa je time počinio težu povredu službene dužnosti iz zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka opisanu u članku 96. stavku 1. točci 3. Zakona o policiji (Narodne novine, broj: 34/11, 130/12, 89/14, 151/14 i 33/15) kao zlouporaba položaja u službi ili izvan službe ili prekoračenje ovlasti u službi, te mu je temeljem članka 110. stavka 2. točke 6. Zakona o policiji izrečena disciplinska kazna prestanka državne službe.

22. Osporavano rješenje doneseno je u postupku nakon Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-819/2019 od 14. srpnja 2022. u kojoj je zauzeto stajalište da je u konkretnom slučaju nemarom tužiteljevog opunomoćenika izazvana situacija u kojoj je tužitelju u upravnom postupku povrijeđeno načelo jednakosti oružja, te da Upravni sud u Zagrebu i Visoki upravni sud nisu dali dostatne i relevantne razloge za odbijanje tužiteljeva prijedloga da se tužitelj sasluša u upravnom sporu.

23. Ustavni sud primjećuje da je u konkretnom slučaju disciplinska odgovornost tužitelja ovisila od utvrđenja koji je od dvojice policijskih službenika tuižitelj ili FZ kritične zgode od ĆZ naplatio 800,00 kn bez izdavanja potvrde, pa nije bila sporna primjena prava, već je ključno bilo pitanje činjenične naravi, te su činjenice utvrđene na temelju iskaza svjedoka koji su uglavnom dani u disciplinskom postupku protiv drugog policijskog službenika, a koje utvrđenje činjenica tužitelj osporava.

24. Tužitelj nije bio prisutan ni na jednoj usmenoj raspravi jer je u intervalima bio hospitaliziran u Psihijatrijskoj bolnici, a u odnosu na posljednju raspravu koja je zakazana samo dan nakon što je tužitelj bio otpušten iz Psihijatrijske bolnice u kojoj je prije toga boravio neprekidno tri tjedna, medicinska dokumentacija dostavljena na zadnjoj raspravi ukazivala je da bi prisustvovanje tužitelja toj raspravi moglo dovesti do pogoršanja njegovog psihičkog stanja, ali je prijedlog da ga se sasluša na slijedećoj raspravi i zahtjev da se provede vještačenje na okolnost njegove raspravne sposobnosti odbijen.

25. Slijedom iznesenog u konkretnom slučaju ni upravna tijela ni prvostupanjski sud nisu istinski ispitali je li tužitelj imao mogućnost sudjelovati u disciplinskom postupku protiv njega iako se radi o situaciji u kojoj je tužitelj bio izložen najtežoj disciplinskoj sankicije koja mu je u konačnici i izrečena – prestanak državne službe, a što je uvelike utjecalo na tužiteljev ugled i način na koji ga njegova okolina percipira, te sud uopće nije provjerio tvrdnju tužitelja da je kritične zgode imao status pomoćnika policijskog službenika i da nije bio ovlašten odlučivati o kažnjavanju počinitelja prekršaja, a koju tvrdnju sud uopće nije provjerio.

26. Visoki upravni sud uvidio je da je prvostupanjski sud bez obrazloženja odbio tužiteljev dokazni prijedlog, ali je prvostupanjsku presudu potvrdio pukim pozivanjem na načelo slobodne ocjene dokaza, a koje obrazloženje nije dostatno jer ne sadrži nikakve razloge i stoga je ustavno neprihvatljivo, a iz kojeg razloga je Ustavni sud ukinuo drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

27. Nakon navedene odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski sud je predmet vratio tuženiku na ponovni postupak jer tužitelju nije bilo omogućeno učinkovito sudjelovanje u disciplinskom postupku.

28. Odredbom članka 8. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09 i 110/21) propisano je da u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari.

29. Odredbom članka 30. stavka 1. navedenog Zakona propisano je da se u postupku stranci mora omogućiti izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari.

Stavkom 2. navedenog članka Zakona propisano je da se bez prethodnog izjašnjavanja stranke postupak može provesti samo ako se usvaja zahtjev stranke ili ako odluka u postupku nema negativan učinak na pravne interese stranke ili kad je tako propisano zakonom.

30. Prema ocjeni suda, u ponovnom postupku tuženik je ponovno donio rješenje od 22. kolovoza 2023. kojim se odbija žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 20. srpnja 2023. te u kojem se opisuje kronologija postupanja disciiplinskog suda i obrazlažu razlozi za navedena postupanja, ali bez stvarnog postupanja po prethodno navedenoj odluci Ustavnog suda.

31. Naime, iako je prvostupanjsko tijelo pozvalo tužitelja na dvije usmene rasprave u 2023., na koje tužitelj iz razloga provođenja liječenja opravdano nije pristupio, rasprava je zaključena 20. srpnja 2023. bez da je tužitelju dana prilika da se osobno izjasni o svojoj krivnji i da ispita svjedoke, koji ionako nisu iskaz dali u njegovom disciplinskom postupku, nego u disciplinskom postupku koji se radi istog disciplinskog djela vodio protiv tužiteljevog kolege FZ u odnosu na kojeg je postupak obustavljen.

32. Nadalje, iako tuženik pravilno obrazlaže da se u konkretnom slučaju ne radi o kaznenom postupku, već o disciplinskom postupku u kojem ne vrijede jednaka procesna prava kao u kaznenom postupku, i u odnosu na disciplinski postupak vrijedi načelo utvrđivanja materijalne istine i pravo stranke na izjašnjavanje, te se ovaj sud smatra sudom pune jurisdikcije, a što znači da je sud ovlašten ne samo rješavati o zakonitosti rješenja već i sam utvrđivati činjenično stanje, a što znači da je sud ovlašten poduzeti sve procesne radnje koje bi u konkretnom slučaju moglo poduzeti i samo javnopravno tijelo.

33. Tužitelj je u ovom upravnom sporu saslušan pred sudom, tužitelj se izjasnio da dok je radio kao policajac koji je u vrijeme pokretanja disciplinskog postupka imao 29 godina, nikada nije ništa uzeo, a kamo li tih 800,00 kn, te je samostalno mogao podnijeti dnevno izvješće na dan 5. lipnja 2015. po radnom nalogu, ali ne bez znanja vođe ophodnje tj. starijeg kolege FZ, da u utvrđenom činjeničnom stanju postoje kontradiktornosti, te da bi prema izjavama svjedoka NZ i FZ, te AVL obavijestima stranka ĆZ u to vrijeme bio na dva mjesta, te da su kolege štiteći drugog kolegu FZ koji je bio optužen za isto kazneno djelo njega doveli u situaciju da bude nepravedno optužen, te da prije ovih događaja nije imao nikakvih psihičkih problema.

34. Sud je uvidom u spis tuženika utvrdio da je svjedok ĆZ iskazivao da je predmetnog dana bio zaustavljen zbog prebrze vožnje od strane tamnijeg policijskog službenika sitnije građe, a da se jači policijski službenik svjetlije puti nalazio u službenom policijskom vozilu te je izjavio da ne može prepoznati policijske službenike koji su ga zaustavili tog dana, već može samo u grubo dati njihov opis, te da ne bi mogao prepoznati niti FZ niti drugog policijskog službenika koji je predmetnog dana prema njemu postupao, da nije siguran je li tamniji policajac koji je stajao pokraj njega doista bio niži koji centimetar od njega ili viši, sjeća se da je bio mršaviji i sitnije građe, a osoba koja je sjedila u autu je bila krupnija, te nije vođen na prepoznavanje tih policijskih službenika, niti mu je itko predočio njihove fotografije, ne zna reći što je drugi policijski službenik koji je bio na mjernom uređaju mogao čuti od onoga što su pričali on i policijski službenik u službenom vozilu, jer ne može reći kad je bio kod službenog vozila i koliko dugo je tamo bio, ali je zaključio da oni međusobno sve znaju samo na temelju činjenice da se radi o kolegama.

35. Temeljem iznesenog, ovaj sud zaključuje da u konkretnom slučaju ne samo što tužitelju koji iz opravdanih razloga zbog liječenja u Psihijatrijskoj bolnici nije omogućeno pravo na obranu, jer nije osobno saslušan, niti je bio u mogućnosti ispitati svjedoke koji su u stvari saslušani u disciplinskom postupku protiv tužiteljevog kolege FZ, već ni činjenično stanje u upravnom postupku nije potpuno i pravilno utvrđeno, jer u spisu ne postoje dokazi iz kojih bi nedvojbeno proizlazilo da je upravo tužitelj počinio disciplinsko djelo koje mu se stavlja na teret, obzirom da iz činjeničnog opisa izgleda policajaca danog od strane ĆZ u upravnom postupku, ovaj sud ne može zaključiti izgleda li tužitelj onako kako je opisana osoba koja je ĆZ naplatila 800,00 kn bez izdavanja potvrde.

36. Naime, činjenica što je postupak za isto disciplinsko djelo obustavljen protiv tužiteljevog kolege FZ ne može činiti nesporno utvrđenim činjenicu da ukoliko nije bilo dokaza protiv tužiteljevog kolege FZ, to nesporno znači da je disciplinsko djelo onda morao počiniti tužitelj.

37. Iz navedenih razloga, sud nije ocijenio zakonitim niti prvostupanjsko, niti drugostupanjsko rješenje.

38. Kako je tužitelj uspio u sporu, sud je naložio tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 eur i za pristup na ročište u iznosu od 1.000,00 eur sukladno Tbr. 27/1 i 27/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23), uz pripadajući PDV, a što iznosi ukupno 2.500,00 eur, a sukladno članku 144. i 147. Zakona o upravnim sporovima.

39. Opunomoćenik tužitelja nije zatražio trošak pristupa na prvo ročište održano 14. listopada 2025. iz kojeg razloga mu sud nije mogao dosuditi taj trošak, a sud nije ocijenio opravdanim trošak za sastav tri podneska u kojima nisu iznesene nikakve nove činjenice niti predloženi novi dokazi, a koje nije bilo moguće iznijeti u tužbi ili kasnije na održanim ročištima, pa je iz tog razloga u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška odbijen sukladno članku 144. Zakona o upravnim sporovima.

40. Stoga je sud na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presudio kao u izreci.

U Zagrebu 10. veljače 2026.

Sutkinja:

Tamara Bogdanović, univ. spec. iur.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnik Hrvoje Bićan, putem e-kom.

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za ljudske potencijale, Služba disciplinskog sudovanja, Drugostupanjski disciplinski sud, [adresa] Zagreb, Ulica grada Vukovara 33

3. U spis